Tradicija i novo doba


Ljeto je u punom jeku. Najavili su da ćemo ovih dana malo prodisati, ali čak i ove vrućine, nekakda neizdržive, samo su pokazatelj da je ljeto na vrhuncu. To što nas proljeće ni malo nije pripremilo za ljeto, to je druga priča. Kad dođe sezona lubenica po prihvatljivim cijenama i doista slatkih, nekako mi odmah sine da je to, to. Uskoro more, povratak, šljive, grožđe, ajvar i jesen.

Tako proleti to ljeto, kao dlanom o dlan! No, prvo ćemo uživati još dok traje, svaki dan provesti na najbolji mogući način osim onog obaveznog dijela koji ne možemo izbjeći. Jer dani lete, godine lete pa da se poslije ne pitamo gdje nam je život proletio. Kako je netko pametan napisao:“ Imamo samo dva života. Onaj kad se rodimo i onaj kad shvatimo da nam je to jedini život koji imamo!“ Meni je to postalo jasno kad sam izgubila jedinu sestru, kad dođe rođendan i broj se mijenja, samo moj, njen nekako ostane isti ili pomislim :“Sad bi imala…“  ali obećala sam sebi i njoj da ću živjeti za nas obje, da neću dozvoliti da život prolazi pored mene, da poslije žalim za nečime ili da to ni ne stignem već samo nestanem.

Onda u tom svom životu ma koliko se trudila biti pozitivana, poštena, kulturna, školovana, dobra, vidim da to skoro pa ne vrijedi biti. Znam, vrijedi i neprocjenjivo je, jer vidim to i kod mladih koje je predivno slušati I znati da su oni ono što zovemo budućnost. No neki naših generacija to kvare. Stariji i mlađi, ali dozvoljavaju da se nastavi daljnje raslojavanje društva, na one koji (NE)rade u državnoj upravi i ostali. Zaštićeni kao bijeli medvjedi ( ma i bolje), rade tko zna što da im prođe vrijeme. Na to ukazuje Tomašević svaki dan, a tek je okrznuo vrh ledenog brijega. Zamislite koliko ih je u Županiji ( koja nam i ne treba!), poglavarstvu, poreznoj ( znate li da su sav, ili skoro sav posao koji su prije radili prebacili na knjigovođe?, sve potvrde, izjave, podneske i sl.), FINA koja je sama sebi svrha ali morate tamo malo-malo, kojekakve uprave i brojni prekobrojni u gradskim i državnim firmama. Kako se onda očekuje da ljudi budu sretni što će otići raditi par mjeseci na sezonu sa možda više škole od onih u pojedinim ustanovama ali za istu ili sličnu plaću samo tih par mjeseci? Kako ne pokupiti kofere i otići tamo gdje ima posla za sve, pa I za strance, kulturnog I dostupnog za one koi hoće raditi I ispunjavaju kriterije. Bez debelih veza, o mitu da ne pričamo. Ima toga svega i tamo, ali se jako pazi da se ne pretjera, da je potkrijepljeno znanjem, papirima, svime. Sankcije ako se otkrije, strašne su, pa se zato skoro i ne rade.

Onda se još bune u Zagrebu. Mislim da je oporba sad glasnija i da oni to i iniciraju, jer vjerujem, na primjer, da su sve mame znale da nije normalno, pa ni u redu imati plaćen ostanak kod kuće do djetetove 15-te godine, velike i nerealne dj.doplatke, jer u biti ništa od toga ne povećava natalitet. Može samo pobuditi gorčinu svih koji ne žive u Zagrebu jer i onako ispadne da ako nisi u Zagrebu teško da ćeš i u čemu uspjeti. Natalitet bi povećao jedino kvalitetan život i uvijeti za majke i cijelu obitelj. To znači sigurni povratak na posao, sigurne jaslice i vrtiće, kvaltetne besplatne škole I drugi programi za djecu.

Puno toga je važno, sigurnost i stabilnost najviše, pa bi se onda i natalitet povećavao. Kod nas zbog nesigurnosti bilo koje odluke i zakona nemamo ni dolaska velikih stranih investitora, ni otvaranje nekih firmi ( čast izuzecima!), ni povećanja nataliteta, jer ništa što je danas, nije sigurno da će biti i sutra. Pa tko tu želi živjeti i raditi? Sad se postavlja pitanje hoće li se to ikada promijeniti? Može li Tomašević biti taj kamenčić koji će pokrenuti lavinu? Može li on uspjeti izmjeniti sve kako planira bar u Zagrebu? Može li to biti primjer drugima?

Nadam se da nećete spominjati donatore, jer čemu? Ljudi su pod imenom I prezimenom donirali. Koliko su mogli samo da pokušaju nešto promijeniti. Ispadne da HDZ I ostali nisu dobili donacije ( koferi s novcem koji se onda od nekud pojave I o Kojima se priča su valjda imaginarni?!), ali krivi su ljudi koji su donirali malo. Nisu oni javno dali novac zato da bi došli na pozicije! Pa nisu glupi! Da im je to bio cilj, ili ne bi dali novac, ili bi gledali da daju preko nekoga ili tajno. Ali to u poštenom i normalnom svijetu ne ide tako. U cijelom svijetu političari primaju donacije, ne da bi te ljude postavili negdje, već da bi kao političari zastupali politike u koje i ti ljudi vjeruju. No kod nas je odavno sve naopako, pa kad se desi i nešto ovako benigno, odmah se diže frka. No kad vidimo tko frku diže…

Zamislite kad bi se držali one …neka baci kamen prvi… Ostali bi bez kamenja!!!
Nadam se da će Tomašević uspjeti promijeniti trend i postaviti neke nove norme u lokalnim poltikama pa da se to jednom preslika i na državnu. Da tu negativnu tradiciju staru skoro trideset godina promijenimo novom, zdravijom. Da cijela država prodiše!!!

Dvadesetog, u utorak je Bajram pa svima koji slave želim da ga proslave u zdravlju, veselju i miru! Iako je vruće, ti zaliveni kolači kad se dobro rashlade, jako prijaju! Tako da evo nešto u skaldu s tim praznicima.


Zamotuljci od patlidžana




Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

1 veći patlidžan

pečena paprika cca 50 g

1 režanj češnjaka

70g kremastog svježeg sira

6 listova slanine ili šunke, po želji, poplovite ih nožem

2 mozzarelle

maslinovo ulje,

sol i papar

origano

rajčice

PRIPREMA:

Operite patlidžan, po dužini nasijecite dosta tanko ( cca 12 kom) pa stavite u veću zdjelu s posoljenom hladnom vodom. Ako nemate pečenu papriku, a moj savjet je da ispečete ajvarki pa ih ogulite i sameljete i zamrznete u manjim vrećicama za različite namjene. Mogu i druge paprike također. Ako nemate a ne da vam se sad peći jednu, uzmite žlicu ajvara pa čak i sataraša, jer to neće ništa pokvariti samo još obogatiti okus. Znači mljevena paprika ili sitno sjeckana, kremasti sir, sol, Protisnite češnjak, origano i papar promiješajte da dobijete kremu. Patlidžan posušite i pecite na vrlo malo ulja. Upijaju kao spužve pa je bolje da samo malo stavite prije svake nove ture. Vadite na ubrus da popije masnoće ako ima viška. Prebacujte ih na drugi tanjur i odmah lagano posolite, popaprite i po želji pospite s malo origana. Isijecite mozzarellu na šnite, cca po šest od svake. Kada ste sve ispekli lagano namastite vatrostalnu posudu. Svaki patlidžan premažite s malo kreme, položite slaninu ili šunku pa stavite mozzarellu i sve urolajte. Pričvrstite čačkalicom da se ne otvore dok se peku.

Pecite na 180°c oko 10 min samo da se sir otopi. Servirajte na svježoj rajčici tanko rezanoj. Pospite origanom i ukrasite svježim ili bosiljkom ako imate. Poslužite uz fini kruh kao predjelo, a može i kao glavno jelo.


Tufahije


Tko nije čuo za njih? Rashlađene jako prijaju, pa iako nije baš sezona svih vrsta jabuka šteta je ne napraviti ih!



Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

6-8 srednje velikih i čvrstih jabuka ( obično zlatni delišes, grenny smith, ali možda i Petrovke?!)
100 g šećera
šipka cimeta
1 limun
1 vanil šećer
200 g sitno sjeckanih oraha i lješnjaka ili badema
100 g meda
grožđice po želji
2-3 bjelanjka
200 ml vrhnja za šlag

PRIPREMA:

Jabuke operite, ogulite, izdubite sredinu i stavite kuhati u sirup od vode ( toliko da ih pokrije ), šećera, šipke cimeta i soka limuna. Osobno ne volim da se jako raskuhaju i da su jabuke preslatke, ali to je stvar ukusa, pa možete tu varirati s receptom po želji. Pratite kako se kuhaju na laganoj vatri da se ne prekuhaju. Izvadite ih i ohladite. Za nadjev lagano istucite snijeg od bjelanjaka, dodajte med, orahe i lješnjake, grožđice po želji i eventualno, vanilin šećer. Sa smjesom, koja ne smije biti prerijetka, punite sredinu jabuke i stavljajte na malo namazan lim, uspravno, tako da nadjev malo viri.  Rashladite ich, sačuvajte sirup u kome su se kuhale.  Ohladite ga. Također možete punjene držati u tom sirupu. Istucite vrhnje za šlag i servirajte ih.