Svakodnevica nastupa!
Ali ne još! Sad je frka sa spremanjem, pranjem, peglanjem, tekućim stvarima poput kupovine i pripreme za nove radne pobjede. Kao i društvena događanja i ponovni susreti s prijateljima. Kombinacija toga svega ispunila je proteklih par dana, pa su proletjeli. Evo, već petak i vikend, kažu i zahlađenje. Ali nećemo o tome.
Kupovina osnovnih namirnica nakon tri tjedna donijela je djelomični šok! Ne da nismo išli u kupovinu, još mi je bilo smiješno iščuđavanje mog muža visokim cijenama nekih stvari koje smo kupovali (on jako, jako rijetko ide bilo što kupovati jer ja zbog kuhanja i slikanja i radionica često idem tako da ne mora) na moru, osim u Lidlu, sve je naravno još skuplje. Tamo ne kuham, osim par sitnica... salate, doručak eventualno jaja i sl.. Uglavnom roštilj i negdje nešto pojedemo, jer imamo par lokacija gdje nije skupo, ali neću o njima javno, trebat će nam i dogodine!), mlijeko, sladoled, ulje, keksi, naresci, voće i povrće i na tržnici također. Nisam kupovala brašno, šećer i to osnovno. Zato sam se ne malo iznenadila kad sam otišla u kupovinu! Kod nas kao da smo na Grenlandu, pa se sve dovozi iz daleka, a ništa ne uzgajamo!
Negdje sam pročitala da je otkupna cijena mlijeka samo nešto lipa porasla; znači mljekari i ne dobiju puno više. Za brašno me čudilo što je do sada uopće cijena rasla toliko, jer to je bila prošlogodišnja pšenica, pa ako je cijena za Božić bila 'normalna', zašto sada toliko više? Ok, prijevoz je zbog nafte poskupio, no ne voze jedan po jedan kilogram! Uostalom, cijena nafte pada (neću o našim i Mađarima, to je prežalosno!), na svjetskom tržištu je jako pala, pa što se bar ne bune?! Očito im računica štima. Sad svi trljaju ruke, samo do kada? Misle li da će prodaja i dalje ići kao sada? Sad su kod nas svi koji rade vani kupovali dok su bili na godišnjem, pa i turisti, ali kad ostanemo sami, kad vidimo koliko razreda djece opet nedostaje, jer su se svi odselili, tko će kupovati? O tome ne misle. Naravno da ne misle, jer njih nije briga za sutra.
Po FB kruži objava sa usporednim cijenama u Sloveniji i Hrvatskoj. Lako to nađete. Sve je barem 30% skuplje kod nas. Nešto 50%, a nešto i duplo. Da stvar bude bolja, njihov minimalac je kao naša prosječna plaća. Što više treba znati? Uvoze isto kao i mi. S time da bi mogli proizvesti i za njih puno, puno hrane i drugih potrepština, no očito ne znamo. Ne da ne znamo, već se ne želi to. Rijetki koji dobiju poticaje i neka nepovratna sredstva iz EU fondova doista ulože u poljoprivredu i proizvodnju. I gle čuda! Nakon par godina, dobiju nagrade, lokalne zajednice se njima hvale, portali o njima pišu. Uvijek, baš uvijek se spomene spora administracija, muke oko koječega, ali uspiju. Do kada, to nitko ne zna. Jer veliki ne vole konkurenciju. Ovdje govorim o firmama. Znam osobno genijalca koji radi čuda ali ga veliki pokušavaju i često uspjevaju, spriječiti da se bilo gdje pojavi na policama. Tako da, iskreno, ne znam kako ćemo kad krene normalan život na jesen. Još režije... Trebat će nam čudo.
Ali, ajmo mi o nečemu lijepome. Ima i toga.
Meni su osobno ljudi koji vole svoj grad, koji se trude osobnim uspjehom pokušati napraviti i nešto za svoju zajednicu, prava inspiracija i za mene su oni heroji. Naš grad ima sigurno par njih, ali kako ovaj viken veže Nedada Jagodića Jagu s njegovim uspjehom kao prvoga natjecatelja koji je osvojio tri puta za redom mjesto prvaka u Clasic race utrkama klase V, sa svojom Hondom R750, onda sad malo o ovoj nedjelji. Svojim uspjehom je donijeo utrku u Slavonski Brod. Ove godine druga za redom. Strašan je to put, odricanje, angažman, ali i veliki uspjeh. On, sa svojom ekipom koja mu pomaže naviše fizički, radom oko trke, sam sve organizira i doista svaka čast na entuzijazmu. Sin Matej je ili će biti pravi tatin nasljednik, natječe se također, tako da imamo i buduću generaciju pobjednika. Znam da će neki reći da je to samo buka u gradu, ali i kod F1 je najzanimljivija utrka u Monaku, a baš je kroz grad! To su u biti najzanimljivije utrke. Po danu je, pa jednu nedjelju ne moramo spavati popodne. Grad je, nadam se prepoznao koliki je to potencijal, koliko veliko to može postati! Nadam se da su i pomogli koliko god su mogli. Jer biti na bilo kakvoj karti utrka je velika stvar. To se ne dobije ni lako ni jednostavno. Šteta i žalosti što su najavili da će opet padati kiša, to mi je neizmjerno žao, ali možda ako se potrudimo i pošaljemo dovoljno pozitivne energije potjeramo oblake da im taj dan uspije i bude s puno posjetitelja. Nadala sam se tome zbog njih.
Također se nadam da ćemo jednom narasti u grad koji se može pohvaliti ljetnim događanjima kao Nova Gradiška. Svi koji su prošli vikend bili u Brodu, valjda su bar jedno večer bili tamo. Tako sam čula, a i vidjela na FB. Bilo je zabave i glazbe za sve. Ponude hrane i pića. Pa ako to nije razlog da se razmisli o tako nečemu u gradu u nekom drugom terminu, na pr. početkom ljeta, ne znam što je.
Nemojte molim vas spominjati CMC! To nije to. Ne treba to izbaciti, Brod je veliki grad, može imati još neka koncertna događanja. Brodsko ljeto na platou IBM je lijepo, ali to je priča za sebe i za manju publiku. Početak srpnja na pr. Korzo, popularni glazbenici. Iće i piće. Šušur! Kad to nije upalilo?
Eto toliko po povratku. Prošetajte makar s kišobranom u nedjelju popodne (od 14 h su utrke) kejom do stadiona i dvorane i malo navijajte za one koji se natječu po vremenu kakvo god bude!
A sad nešto da kuhamo!
Zapečene i punjene okrugle tikvice
Izgledaju dekorativno a uz to su i ukusne!
Jednostavno.
SASTOJCI:
4 okrugle tikvice
sirove kobasice za prženje, oko 1 kg ali morate ocijeniti po tikvicama
1 crveni luk
papar, sol, malo crvene mljevene paprike ako je kobasica bez nje
peršinov list
timjan ili origano po želji
malo ulja
ribani tvrdi sir, parmezan ili sl.
PRIPREMA:
Operite tikvice pa im odrežite gornji dio da imate poklopac. Žlicom izvadite meso tikve i odstranite koštice a meso nasjeckajte sitno. Na malo ulja pržite kockice crvenog luka, kada porumene dodajte meso koje ste izvadili iz kobasica. Kada malo porumeni i raspe se, dodajte meso tikvice i začine. Pirjajte nekoliko minuta. Punite tikvice da su dobro pune, poklopite pa pecite u zagrijanoj pećnici na 200°c oko pola sata. Pred kraj dignite poklopce, pospite ribanim sirom i poklopite pa dopecite do kraja. Servirajte uz salatu i dobru krišku svježeg kruha
Kocke sa šljivama i mrvicama
Kolač koji ćete voljeti, kako zbog jednostavne pripreme (čak ni mikser ne treba), tako i zbog šljiva u izvrsnoj kombinaciji.
Jednostavno.
SASTOJCI:
Za prhko tijesto:
150g brašna
80g maslaca
80g šećera
1 jaje
Trunčica soli i praška za pecivo
Za punjenje:
2 pudinga od vanilije ( 3-4 žlice šećera )
1/2l mlijeka
600g crvenog vrhnja (20%mm)
1 žlica šećera
za mrvice:
120 g brašna
40 g šećera
mrvicu soli
75 g maslaca
malo cimeta
PRIPREMA:
Tijesto zamijesiti od navedenih sastojaka. Namazan i pobrašnjen kalup obložiti tijestom i do pola zapeći, 10-ak minuta na 175°C. Skuhati puding po uputi sa 3-4 žlice šećera i umiješati vrhnje i šećer.
Na tijesto izliti puding ( kuhate po uputama na pakiranju) i složiti šljive ( ja sam imala šljiva od šljivopite, znači pečene sa šećerom i malo dehidrirane, možete i tako praviti ako imate vremena, jer šljive imaju puno soka, ali mogu i svježe, bude sočno).
Za mrvice vrhovima prstiju umiješajte sve sastojke, trebaju se mrviti, pa tako kao mrvice pospite preko šljiva.Peći oko oko 1 sat na 150-170°C. Ohlađen kolač po želji posuti šećerom u prahu ili služiti s tučenim vrhnjem.
