Super heroji


Kažu da je danas nacionalni dan super junaka.  ( četvrtak). Zanimljiva tema.
Neki imaju idole, neki imaju vjeru, neki imaju super heroje, neki nemaju ništa. Mislim da to ovisi o mašti, o tome da želimo nešto drugačije ili neku utjehu. Ovisi i o tome što podrazumijevamo pod herojima. Kada smo djeca, puno je super junaka. Krene od tate, oni su djeci obično prvi superheroji. Malo kasnije se vežemo za one na filmu, mi smo kao djeca znali i za one u crtanim romanima. Super junaci koji su obično spašavali svijet. Ili svoj dio svijeta. Učili nas od malena da ima žločestih, pohlepnih, zlih, spremnih na sve. Pa iako smo i sad to znamo, tada je to bilo nešto što naš super junak riješi lako i brzo, s vrlo malo patnje i bola. Dobro uvijek pobijedi, a to dobro je baš dobro. Danas čovjek ne zna ni kad 'dobro' pobijedi, da li je to zbilja dobro! To je u strašno. Ne možemo nikako biti sigurni da je ono što trenutno vidimo kao ispravno i logično kao izbor sadašnjeg stava ili čak istine, u stvari doista tako. Ne mislim tu na neke generalne stavove, već kod nekih trenutnih događanja ili pojava, koje živimo. Marketing i PR su toliko usavršeni da bi čovjek bez prethodnih nekih saznanja bio u situaciji povjerovati  jer zvuče tako dobro i ispravno.

Pročitala sam danas kako premijer hvali Filipovića kao budućeg ministra. Da već nismo upoznali Filipovića kao kandidata za gradonačelnika Zagreba, kao i prije, ostali bi u čudu gdje nađoše tako savršenog kandidata! No on se čak i sam hvalio (moj tata je znao reći:"Čega se pametan stidi, time se budala diči!") kako nije znao (smio) preći ulicu u Americi. Jer kad je on studirao tamo, točno je da semafori u Zagrebu nisu imali tipku za paljenje, ali cijela Europa je već od početka devedesetih imala.  Da ne kažemo da čekati 15-20 min na semaforu i ne pogledati ili skužiti da je drugačiji pa pipnuti tu veliku tipku, govori o očitoj  (ne) snalažljivosti i inteligenciji. A to što je bio više nego poslušan pa čekao (?!), još je jedan plus za premijera, no da li je za nas, to nam ostaje da vidimo. Što nam jedino i preostaje. Uglavnom, oni neće biti heroji. Ničega, niti ikome.

Kad već spomenuh Zagreb, žalosno je da su se svi ( čitaj vladajuća struktura na državnoj razini) svim silama udružila da koče Tomaševića. Bezbroj nepopularnih poteza i odluka koje je morao donijeti su bile samo logična posljedica stanja koje je zatekao. Malo je medija koji su javili da je vratio dug državi koji je uzeo prošle godine samo da prvi val troškova koje je zatekao i riješi. Također ne javljaju da je puno troškova spušteno na razinu onoga čime se raspolaže. Teret troška 'roditelj odgajatelj' (?!) ostaje, ali se nadam da će i za to naći rješenje, jer iskreno, pa gdje to ima?

Znam da sam čula da su u Bosni ženama plaćali iznos neke plaće da se umotaju i da djecu odgajaju u Islamskoj vjeri, ali to je činila crkva, tj. njihova islamska vjerska zajednica. (Nema ni staža!) Pa ako misle da je to način, ako država to dopušta, ljudi se ne bune, e to je islamizacija, ali na kulturan način. Tako je mogla i katolička crkva podizati natalitet i broj svoga stada, samo izgleda ne odvajaju se tako lako od novaca. Ali još smo i dovoljno sekularna država da to valjda ne bi ni prošlo. No da jedan grad pravi razliku, to nije baš normalno. Čak ni da radi savršeno, ima viška novaca, tako se to ne radi. Ne čak ni zato što pravi veliku razliku među ženama, već i zato što drugi gradovi to ne mogu, ne žele, nemaju problem nataliteta i sl. Onda će žene htjeti seliti u Zagreb da dobiju plaću i ne rade. Znam, rade. Djeca su velika obaveza i odgovornost, također i veliki posao. No ako se rađaju samo zbog primanja, pitanje se samo nameće. A ne mogu se svi iz drugih dijelova zemlje odseliti u Zagreb! Oni koji žele više djece ili primanja za to.

Tako da ispadne da je Tomašević jedan od rijetkih heroja kod nas ( mislim na političate i sl), bori se protiv skoro svih trenutno. Uz to, boriti se protiv mama s djecom je jako hrabro i ludo, mogu reći, ali što mu je drugo preostalo?!
Srećom, ima još heroja, ljudi koji upoznamo kao Ponos Hrvatske, klinci koji dobiju plaketu Luke Rica, još brojni ljudi koji učine velika djela za koje saznamo. Ja evo srećom znam i Riba Fish-a koji je heroj mnoge djece jer više nije heroj svoga sina, mada možda negdje u svemiru je i njegov još uvijek. Njegov projekt Rokotok je za današnje generacije savršen spoj sporta, prirode, ekologije i žive riječi. Uz to još sa svojom ekipom čisti šume i planine, prirodu i educira o važnosti sakupljanja smeća i da pazimo na prirodu.

Sigurno ih je još puno za koje se ne sazna, ali heroji su nekome i to je najvažnije. To su oni koji ovaj svijet čine boljim mjestom za život! Živjeli heroji!

Što se tiče slike iz prošle kolumne, netko je nešto komentirao kao tuđa fotka, slika je moja, ja sam slikala prije par godina na Kay Westu, jedno dvorište. Tamo je zimi proljeće. Naišla sam na nju, pa mi se to zelenilo svidjelo. Slike su uglavnom moje ili piše izvor.

A u vezi moje kćeri, otišla je tamo studirati, jer je studirala jezike i za sad je ostala tamo i radi. Mogućnosti su jednostavno beskrajne.

Hvala vam inače na komentarima, raduju me svi!

Kako je proljeće, dolazi sve više vrsta povrća, evo jedan prekrasan recept koji smo upravo radili na radionici u srijedu.

Zapečeni njoki sa špinatom


Jednostavno i ukusno, a nadasve povoljno jer i kada sve kupite, ručak za 4 osobe ne prelaze 30 kn, čak i kada ne gledate da prođete najjeftinije.



SASTOJCI:

1 kg njoka

( ako imate pire krumpir od jučer, ili napravite ga jedan dan više. Možete  kuhati krumpire za njoke dodajte 2 jaje u 600 g krumpira, malo soli i oko 200 g brašna. Umijesite brzo da se ne lijepi previše za ruke. Pravite njoke i kuhajte u slanoj ključaloj vodi. Čim isplivaju kupite ih ili ocijedite, da ne smekšaju previše jer će se još peći u umaku.)

Za bešamel:

300ml mlijeka

1 žlica brašna

1 žlica maslaca

malo muškatnog oraščića

začin

papar

Umak:

200- 400 g špinata u listu ( količinu odredite po tome koliko volite špinat)

malo ulja

100-150 g ribanog sira

sol

papar

PRIPREMA:

Za špinat ugrijte ulje i listove špinata pustite da uvenu, one zamrznute pustite , uz miješanje, da voda ispari. Začinite i stavite sa strane. Za bešamel, otopite maslac, propržite brašno na njemu i kada malo dobije boju, prelijte vrućim mlijekom ( bolje je iako možete i hladnim, ali se nekima desi da se pojave grudvice) i miješajte žicom. Začinite začinima.

Kuhane njoke stavite u vatrostalnu zdjelu, dodajte špinat, prelijte bešamelom i promiješajte. Pospite sirom i zapecite dok sir ne dobije lijepu boju. ( oko 20 min na 200°c.)

Košarice s borovnicama


Izvrstan i brz desert, voće birajte po sezoni, sada jagode na primjer  ili iz zamrzivača ili teglica. Uvijek će tražiti još!



Jednostavno.

SASTOJCI:

250g brašna

125g maslaca

65g šećera

1 prstohvat soli

1 jaje

300 g borovnica

400 g sirnog namaza tipa Dukatela, ABC, Philadelphija

3 jaja

100 g šećera

1 vanil šećer

PRIPREMA:

Prosijte brašno na radnu površinu, u sredini napravite udubljenje. Po rubu rasporedite komadiće maslaca, u udubljenje stavite šećer, sol i jaje.

Sve sastojke s nožem ili lopaticom za torte grubo iskosajte(spojite) i zatim rukama dalje umijesite do glatke mase.

Tijesto oblikujte u kuglu, umotajte u prozirnu foliju i ostavite u hladnjaku da miruje najmanje 30 minuta.

Za to vrijeme umutite jaja sa šećerom i vanilijom, dodajte sirni namaz malo po malo i ujednačite kremu. Tijestom obložite namazane kalupe za rožate i suflee, poravnajte rub pa uspite malo opranih i posušenih borovnica. Prelijte kremom. Pecite na 200 °c oko 25 min, pred kraj po vrhu pospite par borovnica ako želite i pecite do kraja. Ove košarice prijaju i mlake i hladne. Mogu se vaditi iz zdjelica, ako ste ih dobro namazali ili jesti direktno iz njih.