Za proljeće- crno


Modna industrija najavljuje hit boju za nadolazeću sezonu. Kao i uvijek, svi ipak podlegnemo tom utjecaju jer se trgovine, na koncu, opskrbe sa puno komada u najmodernijim bojama. Kažu, ovo proljeće će to biti crna! Zamislite, proljeće i crna. Nekako nespojivo. Jer proljeće asocira na sve osim na tamne i zagasite boje. Djeluje kao da su svi modni kreatori u Hrvatskoj, da ovdje žive (životare) i stvaraju, pa im ništa drugo osim crnine ne pada na pamet.  Mogli bi i biti svi obučeni po modi ove godine!  ‘Crninu’ na žalost većina ima, nekad se vadimo na to je da je najelegantnija, pa je nosimo godinama. Ne kao crninu, već kombinacije koje imaju tu osnovnu boju koja se lako sparuje sa svime. Većinom je to zimska roba, ali nađe se i nešto lakše.


Nama najavljuju toliko poskupljenja i to na tako arogantne i bahate načine, da je strašno. Naravno da dođu godine kada sve poskupljuje, dođu neke krize pa cijene rastu. Zato se ima država, koja bi trebala biti uređena, misliti na svoje stanovnike i imati zalihe. Novaca i roba.


Nedavno je na TV bio prilog kako se Austrijanci vježbaju za nestanak struje. Ok, nemaju puno svoje, većinom uvoze i naravno da se brinu. Brinu da ne dođe do panike i nereda. Nije to ni malo smiješno. Ali, odmah je gradonačelnik Beča rekao da svi koji žele ugraditi mini solarne elektrane to mogu napraviti besplatno. Ne da ih ništa ne košta, ali ne moraju energiju prodavati već je koristiti za svoje potrebe i grad će pomoći s nekim poticajem. Riješeno za dan! Nas  su prvo plašili s tom vješću, pa su prešli u podrugljivi ton, jer mi, kao, imamo dosta struje, pa ono, ko ih šiša.


Zatim vijesti o poskupljenju. Zašto? Pa sad su rekli da je imamo.  Znate li da u zemljama gdje ima vode kao kod nas, građani ne plaćaju vodu? Ponegdje plaćaju, ali da je to spram naših računa simbolično. Neke zemlje bogate drugim energentima ne plaćaju iste. Negdje je to nafta, negdje struja, negdje plin. Plaća se samo ponegdje održavanje i građenje mreže. Kakve slivne vode i ostali bakrači!!! Hranu da ne spominjemo. Kada dođu iz Švedske i Norveške, ljudi gdje su prihodi čak do deset puta veći i rashodi su za neke stvari veće, ali sukladno primanjima, oni se čude kako je kod nas skupo! Hrana posebno. Nije li to strašno?


Srećom, ne gledaju naše vijesti da vide bahatost naših ‘zabrinutih’ političara koji imaju originalne savjete da se kupuje gdje je jeftinije ili da se štedi. Još malo će savjetovati da u nedostatku kruha jedemo kolače! Nismo ni monarhija niti je anarhija. Ne bi se u demokratskom društvu smjelo ovakvo što događati. Naši porezi su veći nego u monarhijama, naše cijene više ili skoro iste kao da smo Švicarska ( Možda su to mislili kad su govorili da ćemo biti kao Švicarska?!), a plaće kao da smo uboga sirotinja, manje od većine u Europi. Ne mislim na prosjek ni na one visoke koje su si neki dodjelili, mislim na većinu koja životari i radi teške poslove.


Pa se čude što ljudi odlaze. Pa se čude što se malo djece rađa. Pa se čude što se nekolicina buni. Ja se evo čudim njima što već predugo u svom balonu nemaju dodira sa normalnim svijetom pa ništa ne razumiju.
I onda im je problem što je neka žena hrabra ( vidite opet žena ima m…, jer ženama je većinom više stalo da djeci ostave bolju budućnost, ne samo osobni interes) poput Ankice Lepaj, prokazala na nelogičnosti i protuzakonita postupanja. Pa dokle?!


Zar se taj HDZ ne može jednom resetirati Ii postati stranka bez da ugađa sebi i svojim članovima? Ili im je to jedini modus operandi i nikako drugačije? Najgore je što su već odgojili novu generaciju koja ni ne razumije što je u tome pogrešno. Kada ćemo se toga riješiti i kako? Ne kažem da drugi ne rade isto ili slično, ali mi se čini da su svi ostali zajedno, male bebe za njih. Ono, daju im mrvice, negdje lokalno, negdje zbog mira, ali sve drže u šaci. Cosa nostra su amateri. Možda da im drže tečaje, pa da nešto i zarade, malo žive love. To bi im bilo naporno. Pitanja, priprema, obavezni termini, papirologija, izdaci, porezi … Neće oni nikad u privatan sektor. Toga se ne moramo bojati.


Naša jedina šansa je da plaće u državnom sektoru koji ne trebamo ( zaposlenici u uredima, bilo kojim, općine, agencije i sl.) ne rastu, nikako, a da ove u privatnom rastu. Da se rasterete ( jer je opet sve poraslo, pa tako se za plaću od 4.700 kn za zdravstvo izdvaja više od tisuću, za mirovinsko skoro isto toliko kada se zbroje stupovi, preko dvije tisuće ukupno. Kad uzmete još ostala davanja, kako preživjeti i zaraditi) plaće, tj. neka davanja ostanu ista, ali da se ljudima može povisiti netto. Jer opet vrate 25% kad to troše. Pa koliko im treba? Trebalo bi doći do toga da zaposlenja u kancelarijama općina i županija ne budu zanimljiva. To je jedina šansa. Barem se meni tako čini.


Ali, da mi nešto kuhamo, da još malo dobro jedemo dok sve cijene ne odu u nebesa.


Složenac s tortelinima i povrćem



Činjenica je da svi, a naročito djeca, izbjegavaju povrće. Možda ovako zapečeno ne bude svima mrsko. Osobno bih mogla stalno jesti brdo povrća, ali i kod mene ga jedni vole, jedni ne, pa smo uvijek u pregovorima. Probajte ovu kombinaciju, možda je vaši zavole! Povrće možete mijenjati ovisno o ponudi i tome što volite. Također i tjesteninu. Domaća je najbolja, ali nju ću praviti kada temperature barem malo padnu!


Sastojci


250 g svježih raviola sa sirom ili sl. (tortellini)
1 vezica raštike (pola glavice kelja)
1 veći ili 2 manja poriluka, do tamnog dijela listova, oni su prežilavi
2-3 mrkve
150 g ribanog sira, bolji je neki aromatičniji, ali može i gauda i sl. ako ne volite jače sireve (ementaler, ovčji ili zreliji trapist)
200 ml vrhnja za kuhanje
sol
začin za juhe
papar


Priprema


Kuhajte oguljene i izrezane mrkve na komade duge oko 2 cm, al dente. Tako kuhajte i tjesteninu, u slanoj vodi. Raštiku kuhajte kratko u posoljenoj vodi, kao i očišćeni poriluk, 2-3 min, da ne omekša.
U vatrostalnu posudu stavite raviole, kelj izrežite, poriluk narežite na kolutiće, dodajte mrkvu, pospite začinom i paprom, izmiješajte pa stavite na tijesto. Prelijte vrhnjem za kuhanje i pospite sirom. Pecite u zagrijanoj pećnici oko 15 min na 200°C. Poslužite toplo.


Pumpkin Pie – Pita s bučom



Čim dođe jesen, bundeve, buče, tikve ili tikvice su nam jedan od najdražih izbora za pripremu bezbroj raznih jela. Ta pristupačna i jeftina namirnica koju često i dobijemo, može se doista iskoristiti i za slana i slatka jela. Pumpkin pie je najpoznatija američka poslastica koja je svoje štovatelje pronašla i kod nas. Ovaj recept je za manji kalup, promjera 20 ili 22 cm. Kako mi je ostalo nešto domaće skute, ja sam je dodala punjenju, ali ako napravite točno po receptu, imat ćete jednu prekrasnu glatku kremu. Naravno, dozvoljene su varijacije sa skutom, sirom ili sl. Dapače, maštovitost je ono što obogaćuje kuhinju!


Sastojci


Za prhko tijesto:


1 žlica šećera


malo soli


250 g brašna


120 g maslaca


1 žličica octa


1 jaje


5 žlica hladne vode


za punjenje:


600 g hokaido bundeve


50 g šećera


malo soli


pola žličice mljevenog đumbira


četvrtina žličice mljevenih klinčića


četvrtina žličice mljevenog muškata


2 jaja


200 g vrhnja za šlag


2 žlice javorovog sirupa ili tekućeg meda


1 vanilija


3 žlice šećera


Priprema


Namirnice za prhko tijesto umiješajte mikserom sa žicama za tvrda tijesta ili rukama. Brzo. Umotajte u foliju pa spremite na hladno na 1 sat. Zagrijte pećnicu na 180°C. Očistite buču, nasijecite je na veće kocke pa stavite na papirom obloženi lim. Pecite oko 30 min dok ne omekša. Ohladite je (ovaj dio možete napraviti i ranije, ja osobno spremim pečenu buču u duboko, pa vadim po potrebi). Štapnim mikserom je miksajte dok ne postane pire. Tijesto razvaljajte na malo brašna, na debljinu od 3 mm. Zatim stavite u kalup, utisnite lagano prstima, a ostatak koji viri preko kalupa, nožićem isijecite. Stavite na tijesto papir za pečenje (savjet: pokvasite papir, zgužvajte među rukama i pažljivo poravnajte pa malo obrišite vodu), napunite kalup grahoricama, da ostane forma, pa pecite oko 15 minuta na 180°C. Za to vrijeme preostalo tijesto malo premijesite, pa režite listiće ili oblike po želji (cvjetiće, božićnim modlama nešto po želji!), pa spremite u hladnjak. Izvadite pečeno tijesto, maknite grahorice i papir, pa jedno jaje umutite s 2 žlice vode i premažite tijesto. Još 10 minuta pecite dok ne dobije zlatnu boju. Izvadite srž iz vanilije, ako koristite aromu, dodajte je u pire od buče kao i ostale začine, jaja, vrhnje, i javorov sirup. Napunite tijesto pa pecite 30 min na 180°C. Izvadite, ukrasite listovima od tijesta, premažite jajetom pa pecite još 20 min.