Jučer, Danas, sutra

Dnevnik 3

Damir Dević napravio je sadržajnu reportažu s tribine o zaboravljenom tjedniku ‘Danas’, koja je održana u zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića. Trojica glavnih urednika tog tjednika, Mirko Galić, Dražen Vukov Colić i Mladen Maloča priredila su, kako je rekao Galić, ‘audijenciju za svoje uspomene’ i izrazila nemalo tuge jer je list ostao zaboravljen u kolektivnoj memoriji.Nije da su ljudi u krivu, ali nisu oni jedine žrtve zaborava. Zaborav je opći – u Hrvatskoj zapravo opstoji samo zlopamćenje. Pamtimo samo nesretne dane, volimo samo tužne uspomene, raduje nas samo ono što može proizvesti mržnju i jal. Kad komšiji crkne krava, slavi se više nego na državni praznik. Ima još nešto gore od toga, a to je odsustvo povijesnog mišljenja. Umjesto toga, njegujemo samo kavansku feljtonistiku. Refleksije nema – hrvatsko je društvo jedna velika plutača, u kojoj institucije javnog značaja tonu i nestaju jedna za drugom. Opsesija prošlošću već je takva i tolika da je postalo očito kako smo prokockali svaku šansu za oporavak. Ovdje će ljeti dolaziti bogati Česi, a zimi siromašni Austrijanci, bit ćemo kao u staroj prognozi Stipe Šuvara – zemlja uslužnih djelatnosti, i tu, čini se, pomoći nema. Za kim zvono zvoni, za ‘Danasom’? Ne, za nama.

Studio 4

Definicija neke situacije može prijelomno promijeniti odnose moći. Novi način gledanja na stvari, nova formulacija, novi opis – razumljiv masama – važno su oružje u raspravama o društvenim temama. U trakavici zvanoj švicarski franak netko je prije izvjesnog vremena uveo u igru sintagmu ‘kontaminirani proizvod’, koja je posve promijenila percepciju kredita u švicarcima. Analogija s pokvarenim automobilima (Toyota je ne jednom povlačila desetke tisuća automobila s neispravnim kočionim sustavima s tržišta i plaćala odštete) svima je, naime, jasna: to puno rječitije objašnjava zašto se taj proizvod nije smio naći na tržištu.Davor Banović, izvanredni gost ‘Studija 4’, sudski vještak s međunarodnim iskustvom, dodao je još jedno takvo objašnjenje: valutna klauzula, objasnio je, služi zato da štiti vrijednost nečijeg ulaganja od propadanja i devastacije, a ne zato da jednoj strani osigura ekstraprofit a drugu stavi u robovski odnos. Nakon presude za franak bilo bi najbolje da zainteresirane strane postignu nagodbu jer će, budu li čekali presude, nakon oslobađanja tečaja za CHF Hrvatska postati jedno veliko Rajevo Selo, poplava će zahvatiti pola zemlje…

News Bar, RTL

Nakon dugo vremena jedna se hrvatska televizija odlučila emitirati zabranjeni žanr – satiru, no uredništvo RTL-a uložilo je silan trud da ‘News Bar’ učini nevidljivim. Prvoj emisiji pomjeran je termin, pa je na kraju završila u sitne sate, u ponedjeljak ujutro umjesto u nedjelju navečer, nakon svršetka ‘X Factora’. Silan je trud uložen u abortus, a to što na kraju ipak nismo imali mrtvorođenče možemo zahvaliti više trudu i radu njuzbarovaca negoli talentu uredništva za pravo pozicioniranje emisije u TV shemi.‘News Bar’ njeguje ležeran, zabavan, politički angažiran humor koji nije prvoloptaški (mada ni igra na prvu loptu nije tako lagana kao što se čini – probajte, uostalom, sipati dosjetke na prvu loptu ako je to tako lako), pa je početak obećavajući, a kako će se priča razvijati, vidjet ćemo narednih dana. Naći bolji termin.

Čin smaknuća, HTV 3

Nema nikakve sumnje da je filmski događaj tjedna u hrvatskom eteru bio ‘Čin smaknuća’, emitiran na dan komemoracije na Bleiburgu. Briljantni dokumentarac ‘The Act of Killing’prikazuje ljudske zvijeri iz Indonezije, skupinu ubojica, likvidatora, vođa eskadrona smrti koji su 1965. godine likvidirali komuniste, Kineze i intelektualce. Ubili su njih više od milijun, pa onda o tome pričali nakon više od 40 godina – hladno, bezosjećajno, besavjesno, štoviše, s neskrivenim, golemim sadističkim užitkom. U filmu su glumili svoje žrtve.

‘Najteže je pronaći izliku’, kaže jedan od egzekutora zvanih premani (free-man, američka ideologija slobodnog čovjeka, muškarca koji sam rješava probleme). Jedan od najvećih problema koji muči ove dobre ljude jest to da komunisti slučajno nisu bili okrutniji od njih, a onda priznaju: nisu, mi smo bili puno okrutniji. Premani obožavaju gledati američke filmove i filmove o nacistima. ‘To su moć i sadizam. Mi smo gori od nacista, mi smo veći sadisti’, kaže jedan od njih. Metode su preuzeli iz gangsterskih filmova (davljenje žicom omiljena im je forma egzekucije), a ideologiju iz vesterna. General Suharto, koji je izvršio državni udar protiv Sukarnove vlasti, imao je pouzdanog saveznika u zemlji slobodnih ljudi, Americi. U filmu vidimo da i mlade TV voditeljice pričaju o metodama ubijanja komunista kao nekoj vrsti talent showa: stvar im je zabavna, izaziva smijeh, iako naginju pronalaženju rješenja koje je efikasnije od drugih. I za usmrćivanje komunista tejloristička tekuća vrpca zgodna je pomoćna metoda.

Iako film naizgled govori o indonežanskoj desnici, on u biti raskrinkava krajnju točku liberalne ideologije kao zločinačku; ono što je ovdje univerzalno, a ne samo indonežansko, jest otvoreno priznanje da ove ljude vodi sebičnost koja je, kako je rekao John Locke, ‘nizak ali solidan temelj’. Ovi bezosjećajni ubojice, na polju za golf, kažu da je njihov ideal ‘Relax and Rolex’; jedan od njih gleda Obamu, oponaša njegove govore i sanja o tome kako će dobiti lokalnu vlast, a onda udarati reket vlasnicima zgrada. ‘Nešto ću im naći, deset centimetara odstupanja od gabarita, ili im neću naći, ali oni će mi svakako platiti poštedu’, kaže. To je kapitalizam hrvatskog tipa.

Na kraju valja reći: odabrao Đelo Hadžiselimović, a u program puštati reprizno, što češće i u boljim terminima, da djeca nauče kakav je svijet u koji stupaju, svijet iznad kojeg se vije zastava slobodnih ljudi, premana.

N1

Stjepan Mesić dao je u Sarajevu zanimljiv intervju televiziji N1. ‘Sada četnici za Tita govore da je ustaša. Ustaše da je Tito bio masovni ubojica. Na temelju čega? Na temelju nekoga iz Argentine, kojemu je neko tko je pobjegao iz Jugoslavije pisao tako. Tito je najveća ličnost koju su Hrvati imali u svojoj povijesti. Pobijedio je u Drugom svjetskom ratu, izveo je Jugoslaviju kao federaciju republika plus pokrajine’, rekao je Mesić, pa ocijenio micanje Titove biste s Pantovčaka. ‘Tuđman je bio za to da se održi Titova bista, ja sam bio za to, Josipović je bio za to. Na temelju toga se može reći što je Tito bio. Ne slažem se s potezom predsjednice. Ona se distancira od povijesnih činjenica. To je popuštanje jednoj nacionalističkoj euforiji za koju ne znamo kako će završiti.’ Izjednačavanje Jasenovca i Bleiburga je, rekao je, ‘van pameti’. Ponudio je i mišljenje o tajnom posjetu Kolinde Grabar Kitarović Jasenovcu, a javnom Bleiburgu. ‘Nisu svi bili nevini u kapitulaciji kvislinške vojske. Na Bleiburgu je zločinačka organizacija kapitulirala. Možda ni tamo nisu bili svi krivi, ali su mnogi stradali bili krivi za Jasenovac. Niti jedna žrtva u Jasenovcu nije kriva ni za koga na Bleiburgu. To je poruka, razumijem o čemu se radi, ali ne razumijem da netko tu poruku šalje. Jasno je da je poražena vojska koja je služila fašizmu i nacizmu. U njihovoj službi su ubijali četiri godine. Izjednačiti Jasenovac s Bleiburgom, gdje su mnogi krivi, je van pameti. Nema ni sa zdravim razumom veze da je 100.000 ljudi stradalo na Bleiburgu. Ne može se preuveličavati u toj mjeri. Gdje ćete sahraniti sve te ljude? Protivnik sam pretjerivanja’, rekao je Mesić, a mi tome nemamo što dodati ni oduzeti.