Mudrost je znanje potrebno za dobar život. Ona je rezultat objektivnog razumijevanja životnog iskustva. Mudrost nas uči gdje su prave vrijednosti u životu. Mudar čovjek respektira prirodu i zakonitosti koje postoje u njoj. Kod nas mudrost je, na žalost – suspendirana…
Znate, dogodio nam se davno, davno „kontroverzni poduzetnik“ gospodin Miroslav Kutle.
Kupio je Kutle više stotina poduzeća i tada također nitko ništa nije znao, a svaki si je suradnik i kompanjon dragog nam Kutle sam svoje ruke oprao – kako je umio i znao.
Daljnje „umivanje“ nastavili su razni drugi „genijalni“ poduzetnici koji su ponekad i ministrima „držali slovo“, a neki od njih i postali su ministri.
I sam sam kao vlasnik OPG-a i mali proizvođač pokušao dovesti moje zdrave jabuke na police Konzuma, ali za to je bio potreban „posrednik“ koji je otkupljivao od nas malih proizvođača pa onda prodavao robu velikom Konzumu.
Fragaria, Agrofruktus i slični veliki otkupljivači u dosluhu sa svojim kupcima kao što je Konzum – kreirali su i otkupnu cijenu i kvalitetu i maržu i količinu i klasu i uglavnom SVE parametre koji se kreiraju u takvom poslu. Kadija tuži, kadija sudi – rekao bi narod.
Ono što je bilo odvratno, grozno, nepravedno, ali neizbježno…, jest činjenica da je uvijek bilo kako su odredili ti moćni tipovi, menageri ili kako li se sad već zovu takvi likovi. „Prokuristi“….
Proizvodio sam tada oko 40 tona jabuka i zarađivao nula kuna na svojem proizvodu. Gubio sam svake godine sve što sam ulagao jer nisam dobio niti fer cijenu, niti fer ocjenu kvalitete.., ništa fer….
Prije sedam godina odlučio sam ne raditi na taj način. Sad proizvodim na istoj površini 5 tona jabuka.
Više ne ulažem novac za zaštitu osim osnovne zaštite i više ne radim po 30 špricanja godišnje.
Ne koristim niti herbicide niti fungicide niti ikakve skupe igračke nego su moje jabuke prirodne.
Imam sok i rakiju na svom OPG-u koji postoji od 1973 godine i naslijeđen je od oca.
Neću raditi drugačije jer se ne isplati. Bolje imati malo za gušt nego puno za ništa…
Ovu priču sam ispričao zato jer su svi moji prijatelji – mali voćari iz mog kraja propali na isti način.
Uništili su ih Konzum, razni Agrofruktusi, razne Fragarie i slične tvrtke iz sustava kojim je upravljao taj neki veliki biznismen….
Na kraju balade, odnosno baš sada – taj neki (recimo Agrokor) veliki sustav – nakon što je uništio proizvodnju mesa, mlijeka, voća i povrća na kraju je uništio i sam sebe.
Tako će i svi drugi naši veliki sustavi završiti…., na prodaji….
Kao što je onaj neki Kutle s početka priče uništio tisuće hrvatskih poduzeća, tako je sad tamo neki Todorić uništio kompletnu proizvodnju hrane u Hrvatskoj.
Ali, to je tek početak dragi prijatelji….
Jedina proizvodnja koja je preostala u Hrvatskoj jest ona proizvodnja koju je podržao Todorić.
Neke druge proizvodnje – izvan Todorićevog utjecaja – nema. Zašto? Uništio ju je „veliki sustav“.
O tome čega više nema zbog tog Todorićevog sustava – o tome nitko niti riječi.
Godinama. A niti danas. Zašto? Zato jer se dugo priprema ova rasprodaja. Da, sad je upravo tučnjava oko toga tko će što utržiti, tko će i koliko dobiti i tko će to uzeti što je ostalo jer se Todorić namirio…
S druge strane…,
Dakle – ako želite uspjeh…, budite predatori, satrite baš sve što ne možete kupiti, zadužujte se i po 12% kamata do besvijesti i onda kad više ne možete dalje – tada to predajte bilo kome.
Državi – po mogućnosti…., tako je to išlo do ovih dana…..
Naravno, u među-vremenu kupite si i dvorac i jahtu i avion i helikopter i stanove i otoke, a zemlju i nebo proglasite svojim projektom za budućnost, osigurajte si dovoljno novaca za deset generacija i zaustavite svoju smrtnost tako da postanete povijesna ličnost koja je „rodila“ poslovanje države.
Nemam ništa protiv da se Agrokor spašava po svaku cijenu. Nemam ništa niti protiv Todorića….
Ali!
Molim i sve ostalo spašavati – po svaku cijenu….
Nije jasno kako ljudi ne vide da je poslovanje Akrokora princip hrvatskog poslovanja. Sve ide tako….
Guverner Vujčić to zna, a i rekao nam je…, konačno…., kad se našao u Hrvatskoj…., dali su mu priliku…
Sve velike tvrtke posluju kao Agrokor.
Hoćete li povjerovati da Viadukt – na primjer, ili Borovo ili – ako baš hoćete Zagrebački Holding ili bilo koji grad, općina, županija bilo što u Hrvatskoj – posluje drugačije? Vjerujete li u to?
Ne, to vam nitko „normalan“ tko je radnik u bilo kojem od tih sustava – neće reći.
To se može (i mora) reći „s vrha…“
Što nam je rekao guverner HNB-a Vujčić: „Svi su sve znali“
Ono što još nije rekao je rečenica: „I sad svi sve znaju“. A zna se i kako se to „rješava“….
SVE tvrtke posluju na principu Agrokora. SVE tvrtke je potrebno postaviti na „zdrave noge“.
CIJELI OVRŠNI ZAKON – NE VALJA – to kaže njemački sud i ne priznaje hrvatsku ovrhu…
I zato:
SVE OVRŠENE TREBA ODBLOKIRATI – JER SU BLOKIRANI PO ZAKONU KOJI EUROPA NE PRIZNAJE.
Mi živimo u zemlji čiji zakoni u Europi nisu priznati. Poslujemo po zakonima koji – ne vrijede nigdje osim kod nas…
Naše razumijevanje prava nije prihvatljivo u Europskoj Uniji. Naše poslovanje – nije prihvatljivo…
Kako je to tako? Kako se to može tako tumačiti? Na temelju čega? Evo odgovora:
Europska Unija ukida odluke našeg Parlamenta i ne priznaje naše pravosuđe…, od arbitraže preko crvene tjeralice do odluke o nevaženju ovrha iz Hrvatske za građane Europske Unije. Itd, itd, itd….
Naša draga i mila Predsjednica ponosna na svoj američki izgovor engleskog jezika koji uporno forsira – shvatila je ekonomiju kroz brifing o Agrokoru i otkrila je novu istinu: “Todorići žive u dvorcu Kulmer.“ To nije u redu – kaže CNOCK AUT Linda.
To je na razini one njene bivše istine: Mamić živi na Tuškancu. Nokaut. Tad smo shvatili Mamića…
Eto, upravo sad…, otkriva se malo po malo ovoj našoj neukoj Hrvatskoj – da SVI posluju kao Todorić.
Vujčić otkriva Hrvatskoj da SVI SVE ZNAJU. On zna odavno, a sad je vrijeme da i drugi saznaju….
ZNA SE i koje tvrtke su sljedeće na tapeti jer ne mogu poslovati na dosadašnji način.
Ima ih dovoljno da se svi priključe Ministarstvu državne imovine i da se prodaju na burzi. Za siću…
Nama koji samo radimo u tim tvrtkama ništa se neće promijeniti. Osim vlasnika. Mi ionako radimo za siću…
Znate li da je Volvo kineski, a Opel francuski, a Peta avenija japanska – pa zašto je onda Hrvatska Hrvatska? Zašto bi Hrvatska ostala Hrvatska? Treba to okrupniti pa prodati…, i to se i napravilo…
Bolji bi nam bili zakoni koji vrijede od onih koji ne vrijede.
Bolje bi nam bile tvrtke koje vrijede od ovih koje ne vrijede.
Bolje bi bilo da u školi učimo što treba nego nešto što ne treba.
Bolje bi bilo da nam plaća dolazi nego da možda i ne dolazi.
Bolje bi bilo da onaj tko zna bude na mjestu onog koji bi trebao znati nego da je na tom mjestu kreten. Zato sve treba prodati najboljim kupcima. Dio jednima dio drugima, a nama provizija….
Pola vlade su notorni kreteni. Da, baš kreteni. Purani. Prodavači, ali loši prodavači. Licemjeri.
Nekompetentni. Uobraženi. Napuhani baloni ničega. Ali zato ono što prodaju vrijedi barem nešto…
Jedino što im priznajem je činjenica da „bi svi oni htjeli da nam bude bolje i da svi rade na tome najbolje što znaju“, a činjenica jest da – ne znaju.
Ali, nakon one Vujčićeve značajne rečenice da „su svi sve znali“ i da on kao Guverner HNB-a „tu nije mogao utjecati više nego li je utjecao“ – što zaključiti nego da su ovi u vladi i oni i bivšim vladama nepošteni i licemjeri među kojima se nikad nije našao niti jedan, ali baš nitko da to kaže ovom izvaranom i iscrpljenom narodu.
Crkva je također znala kako joj stoje „ovozemaljske“ stvari. Čak je i blagoslove dijelila…
Za Uskrs se govorilo o Agrokoru s oltara. Papa o milosrđu i toleranciji, a naš kler o čemu?
Pravosuđe je također „svi“ – ali nitko ništa (osim Kolakušića)
– i oni su znali kako se posluje. DORH? Pa oni su sad fokusirani na lokalne izbore…
Slučaj Sanader je pravi indikator. I za njega su SVI SVE ZNALI. Ali su šutjeli do zadnjeg dana…
Danas (opet) nitko ništa ne zna. Fiolić ne zna niti kat na koji je nosio lovu…
Novac se (u Sanaderovo vrijeme) izvlačio jednako kao i danas samo su pronašli spasonosnu formulu: Sanadera – da „visi“ za sve. Na kraju je samo Sanader kriv. Ajmo ga zaštitit. Jedan od dvadeset satova se pojavio, ali više ga nema na ruci njegove kćeri…, „u njedrima nesto“….
Dnevnice se fabriciraju oduvijek. I dan danas. Samo zbog toga može se strpati u zatvor pola Hrvatske…
Demontirati će se morati SVE tvrtke i rasprodati će se morati SVA državna aktivnost socrealističkog tipa koji je još uvijek skriven unutar velikih sustava. Bitno je samo da nas ravnomjerno, mirno i bez nemira u duši kupe mnogo malih, a nikako netko veliki. To je bitno. Onda ćemo sačuvati suverenitet.
Ako nastavimo farbati jaja i nakon uskrsa i biti karnevalski meštri i izvan vremena karnevala – kao što smo radili do sad – loše nam se piše kao državi.
Ovog puta bolje je nama „malim“ nego što će proći svi na vlasti: od simpatičnog Plenkija do genijalnog Butkovića dijapazon je šarolikih likova…,
Pitanje jest – kad će početi letjeti perje…., Švicarska je odbila naše argumente za žalbu i to je pokazatelj da nećemo dugo moći s ovakvim specijalno hrvatskim metodikama rada….
tacno
Znate, dogodio nam se davno, davno „kontroverzni poduzetnik“ gospodin Miroslav Kutle.
Kupio je Kutle više stotina poduzeća i tada također nitko ništa nije znao, a svaki si je suradnik i kompanjon dragog nam Kutle sam svoje ruke oprao – kako je umio i znao.
Daljnje „umivanje“ nastavili su razni drugi „genijalni“ poduzetnici koji su ponekad i ministrima „držali slovo“, a neki od njih i postali su ministri.
I sam sam kao vlasnik OPG-a i mali proizvođač pokušao dovesti moje zdrave jabuke na police Konzuma, ali za to je bio potreban „posrednik“ koji je otkupljivao od nas malih proizvođača pa onda prodavao robu velikom Konzumu.
Fragaria, Agrofruktus i slični veliki otkupljivači u dosluhu sa svojim kupcima kao što je Konzum – kreirali su i otkupnu cijenu i kvalitetu i maržu i količinu i klasu i uglavnom SVE parametre koji se kreiraju u takvom poslu. Kadija tuži, kadija sudi – rekao bi narod.
Ono što je bilo odvratno, grozno, nepravedno, ali neizbježno…, jest činjenica da je uvijek bilo kako su odredili ti moćni tipovi, menageri ili kako li se sad već zovu takvi likovi. „Prokuristi“….
Proizvodio sam tada oko 40 tona jabuka i zarađivao nula kuna na svojem proizvodu. Gubio sam svake godine sve što sam ulagao jer nisam dobio niti fer cijenu, niti fer ocjenu kvalitete.., ništa fer….
Prije sedam godina odlučio sam ne raditi na taj način. Sad proizvodim na istoj površini 5 tona jabuka.
Više ne ulažem novac za zaštitu osim osnovne zaštite i više ne radim po 30 špricanja godišnje.
Ne koristim niti herbicide niti fungicide niti ikakve skupe igračke nego su moje jabuke prirodne.
Imam sok i rakiju na svom OPG-u koji postoji od 1973 godine i naslijeđen je od oca.
Neću raditi drugačije jer se ne isplati. Bolje imati malo za gušt nego puno za ništa…
Ovu priču sam ispričao zato jer su svi moji prijatelji – mali voćari iz mog kraja propali na isti način.
Uništili su ih Konzum, razni Agrofruktusi, razne Fragarie i slične tvrtke iz sustava kojim je upravljao taj neki veliki biznismen….
Na kraju balade, odnosno baš sada – taj neki (recimo Agrokor) veliki sustav – nakon što je uništio proizvodnju mesa, mlijeka, voća i povrća na kraju je uništio i sam sebe.
Tako će i svi drugi naši veliki sustavi završiti…., na prodaji….
Kao što je onaj neki Kutle s početka priče uništio tisuće hrvatskih poduzeća, tako je sad tamo neki Todorić uništio kompletnu proizvodnju hrane u Hrvatskoj.
Ali, to je tek početak dragi prijatelji….
Jedina proizvodnja koja je preostala u Hrvatskoj jest ona proizvodnja koju je podržao Todorić.
Neke druge proizvodnje – izvan Todorićevog utjecaja – nema. Zašto? Uništio ju je „veliki sustav“.
O tome čega više nema zbog tog Todorićevog sustava – o tome nitko niti riječi.
Godinama. A niti danas. Zašto? Zato jer se dugo priprema ova rasprodaja. Da, sad je upravo tučnjava oko toga tko će što utržiti, tko će i koliko dobiti i tko će to uzeti što je ostalo jer se Todorić namirio…
S druge strane…,
- svi se bave pitanjem opstanka sustava koji je sagrađen na postulatima predatorskog poslovanja.
Dakle – ako želite uspjeh…, budite predatori, satrite baš sve što ne možete kupiti, zadužujte se i po 12% kamata do besvijesti i onda kad više ne možete dalje – tada to predajte bilo kome.
Državi – po mogućnosti…., tako je to išlo do ovih dana…..
Naravno, u među-vremenu kupite si i dvorac i jahtu i avion i helikopter i stanove i otoke, a zemlju i nebo proglasite svojim projektom za budućnost, osigurajte si dovoljno novaca za deset generacija i zaustavite svoju smrtnost tako da postanete povijesna ličnost koja je „rodila“ poslovanje države.
Nemam ništa protiv da se Agrokor spašava po svaku cijenu. Nemam ništa niti protiv Todorića….
Ali!
Molim i sve ostalo spašavati – po svaku cijenu….
Nije jasno kako ljudi ne vide da je poslovanje Akrokora princip hrvatskog poslovanja. Sve ide tako….
Guverner Vujčić to zna, a i rekao nam je…, konačno…., kad se našao u Hrvatskoj…., dali su mu priliku…
Sve velike tvrtke posluju kao Agrokor.
Hoćete li povjerovati da Viadukt – na primjer, ili Borovo ili – ako baš hoćete Zagrebački Holding ili bilo koji grad, općina, županija bilo što u Hrvatskoj – posluje drugačije? Vjerujete li u to?
Ne, to vam nitko „normalan“ tko je radnik u bilo kojem od tih sustava – neće reći.
To se može (i mora) reći „s vrha…“
Što nam je rekao guverner HNB-a Vujčić: „Svi su sve znali“
Ono što još nije rekao je rečenica: „I sad svi sve znaju“. A zna se i kako se to „rješava“….
SVE tvrtke posluju na principu Agrokora. SVE tvrtke je potrebno postaviti na „zdrave noge“.
CIJELI OVRŠNI ZAKON – NE VALJA – to kaže njemački sud i ne priznaje hrvatsku ovrhu…
I zato:
SVE OVRŠENE TREBA ODBLOKIRATI – JER SU BLOKIRANI PO ZAKONU KOJI EUROPA NE PRIZNAJE.
Mi živimo u zemlji čiji zakoni u Europi nisu priznati. Poslujemo po zakonima koji – ne vrijede nigdje osim kod nas…
Naše razumijevanje prava nije prihvatljivo u Europskoj Uniji. Naše poslovanje – nije prihvatljivo…
Kako je to tako? Kako se to može tako tumačiti? Na temelju čega? Evo odgovora:
Europska Unija ukida odluke našeg Parlamenta i ne priznaje naše pravosuđe…, od arbitraže preko crvene tjeralice do odluke o nevaženju ovrha iz Hrvatske za građane Europske Unije. Itd, itd, itd….
Naša draga i mila Predsjednica ponosna na svoj američki izgovor engleskog jezika koji uporno forsira – shvatila je ekonomiju kroz brifing o Agrokoru i otkrila je novu istinu: “Todorići žive u dvorcu Kulmer.“ To nije u redu – kaže CNOCK AUT Linda.
To je na razini one njene bivše istine: Mamić živi na Tuškancu. Nokaut. Tad smo shvatili Mamića…
Eto, upravo sad…, otkriva se malo po malo ovoj našoj neukoj Hrvatskoj – da SVI posluju kao Todorić.
Vujčić otkriva Hrvatskoj da SVI SVE ZNAJU. On zna odavno, a sad je vrijeme da i drugi saznaju….
ZNA SE i koje tvrtke su sljedeće na tapeti jer ne mogu poslovati na dosadašnji način.
Ima ih dovoljno da se svi priključe Ministarstvu državne imovine i da se prodaju na burzi. Za siću…
Nama koji samo radimo u tim tvrtkama ništa se neće promijeniti. Osim vlasnika. Mi ionako radimo za siću…
Znate li da je Volvo kineski, a Opel francuski, a Peta avenija japanska – pa zašto je onda Hrvatska Hrvatska? Zašto bi Hrvatska ostala Hrvatska? Treba to okrupniti pa prodati…, i to se i napravilo…
Bolji bi nam bili zakoni koji vrijede od onih koji ne vrijede.
Bolje bi nam bile tvrtke koje vrijede od ovih koje ne vrijede.
Bolje bi bilo da u školi učimo što treba nego nešto što ne treba.
Bolje bi bilo da nam plaća dolazi nego da možda i ne dolazi.
Bolje bi bilo da onaj tko zna bude na mjestu onog koji bi trebao znati nego da je na tom mjestu kreten. Zato sve treba prodati najboljim kupcima. Dio jednima dio drugima, a nama provizija….
Pola vlade su notorni kreteni. Da, baš kreteni. Purani. Prodavači, ali loši prodavači. Licemjeri.
Nekompetentni. Uobraženi. Napuhani baloni ničega. Ali zato ono što prodaju vrijedi barem nešto…
Jedino što im priznajem je činjenica da „bi svi oni htjeli da nam bude bolje i da svi rade na tome najbolje što znaju“, a činjenica jest da – ne znaju.
Ali, nakon one Vujčićeve značajne rečenice da „su svi sve znali“ i da on kao Guverner HNB-a „tu nije mogao utjecati više nego li je utjecao“ – što zaključiti nego da su ovi u vladi i oni i bivšim vladama nepošteni i licemjeri među kojima se nikad nije našao niti jedan, ali baš nitko da to kaže ovom izvaranom i iscrpljenom narodu.
Crkva je također znala kako joj stoje „ovozemaljske“ stvari. Čak je i blagoslove dijelila…
Za Uskrs se govorilo o Agrokoru s oltara. Papa o milosrđu i toleranciji, a naš kler o čemu?
Pravosuđe je također „svi“ – ali nitko ništa (osim Kolakušića)
– i oni su znali kako se posluje. DORH? Pa oni su sad fokusirani na lokalne izbore…
Slučaj Sanader je pravi indikator. I za njega su SVI SVE ZNALI. Ali su šutjeli do zadnjeg dana…
Danas (opet) nitko ništa ne zna. Fiolić ne zna niti kat na koji je nosio lovu…
Novac se (u Sanaderovo vrijeme) izvlačio jednako kao i danas samo su pronašli spasonosnu formulu: Sanadera – da „visi“ za sve. Na kraju je samo Sanader kriv. Ajmo ga zaštitit. Jedan od dvadeset satova se pojavio, ali više ga nema na ruci njegove kćeri…, „u njedrima nesto“….
Dnevnice se fabriciraju oduvijek. I dan danas. Samo zbog toga može se strpati u zatvor pola Hrvatske…
Demontirati će se morati SVE tvrtke i rasprodati će se morati SVA državna aktivnost socrealističkog tipa koji je još uvijek skriven unutar velikih sustava. Bitno je samo da nas ravnomjerno, mirno i bez nemira u duši kupe mnogo malih, a nikako netko veliki. To je bitno. Onda ćemo sačuvati suverenitet.
Ako nastavimo farbati jaja i nakon uskrsa i biti karnevalski meštri i izvan vremena karnevala – kao što smo radili do sad – loše nam se piše kao državi.
Ovog puta bolje je nama „malim“ nego što će proći svi na vlasti: od simpatičnog Plenkija do genijalnog Butkovića dijapazon je šarolikih likova…,
- Nadmašio je i maske komedije del arte – njih je sedam, a ovih naših turbo važnih tipova ima na bacanje…., i, vrlo brzo letjet će perje na sve strane…, nije pitanje hoće li….
Pitanje jest – kad će početi letjeti perje…., Švicarska je odbila naše argumente za žalbu i to je pokazatelj da nećemo dugo moći s ovakvim specijalno hrvatskim metodikama rada….
tacno
