Proteklih dana veliku pozornost hrvatske i šire javnosti izazvalo je objavljivanje vijesti međunarodnih istraživačkih novinara, o tome, kako se s riječke zračne luke na otoku Krku, velikim transportnim zrakoplovima prebacuje oružje za Bliski istok, koje onda završava u tko zna čijim rukama. To je izazvalo i priličnu nervozu našeg Ministarstva obrane i sektora hrvatskih izvoznika naoružanja, rekli bismo, ipak neopravdano, jer u ovom poslu, kojeg se u međuvremenu odrekla Njemačka (upravo zbog navedene netransparentnosti u smislu gdje oružje u konačnici završava), sudjeluje čitav niz istočno-europskih zemalja koje posluju s američkim, saudijskim i britanskim tvrtkama. Dakle, sa zakonske strane sve je čisto i razloga za zabrinutost ni hrvatskih ni ostalih istočnoeuropskih izvoznika naoružanja zapravo i nema, jer se oružje ne izvozi zemljama koje su pod međunarodnim embargom. Pritom se zarađuje puno, a za onu moralnu komponentnu koja se odnosi na pitanje tko će se u konačnici tim oružjem služiti i na koga će ono pucati, u današnjem sluđenom svijetu, koji sve više sliči na otvorenu umreženost moćnih mafijaških struktura kojima nitko ništa ne može, tko više uopće i pita.
Prema danas, 26.listopada objavljenom istraživanju ruskog medija EADaily, u 2016. i 2017. godini, 12 država Istočne Europe zaradilo je na prodaji naoružanja sovjetskog tipa proizvodnje SAD-u i Saudijskoj Arabiji, namjenjenog borcima u Siriji. Slijedeće godine će samo Pentagon povećati pomoć svojim saveznicima na sirijskom terenu za još 500 milijuna dolara. Na taj način, na sirijskom i ostalim bojištima Bliskog istoka zarađuju svi. Pritom Amerikanci i Saudijci borcima na terenu ne prodaju vlastito naoružanje već ono „nestandardno“ (američki izraz za sovjetsko naoružanje). Saudijska Arabija za sebe kupuje američko oružje i svoju vojsku ustrojava prema američkim standardima dok u druge zemlje svog okružja izvozi ono sovjetsko koje nabavlja u Istočnoj Europi. Pritom su Katar i UAE, koje u tom poslu također sudjeluju, ipak drugorazredni igrači u odnosu na SAD i Saudijsku Arabiju.
Iz godišnjeg Izvješća bugarske komisije za izvoznu kontrolu i nerasprostranjivanje oružja za masovno uništenje, u 2014.g. Saudijska Arabija i SAD u toj su zemlji kupile oružja u vrijednosti od 45 milijuna dolara; 2015.g. za 123 milijuna dolara; a 2016.g. za 336 milijuna eura, što je dvostruko više nego prethodne dvije godine zajedno. Danas je Bugarska najveći izvoznik oružja sirijskoj oporbi ali nikako ne i jedini. Prema nacionalnim izvješćima o izvozu oružja, američkom Federalnom sustavu za nabavu, podatcima UN-a i „otkrivenoj pošti azerbajdžanskog veleposlanstva u Bugarskoj od strane hakera“, oružje za sirijske oporbene borce danas prodaje još 9 istočnoeuropskih država: Rumunjska, Srbija, Hrvatska, BiH, Albanija, Poljska, Češka, Slovačka i Slovenija. Manje isporuke oružja obavljaju i bivše sovjetske republike Bjelorusija, Kazahstan, Ukrajina i Gruzija.
Tvrtke vojno-industrijskog kompleksa tih država rade neposredno s američkim i saudijskim tvrtkama, ali i preko susjednih država. Tako je Bugarsku za nekoliko godina postala glavni hub za isporuke istočnoeuropskog oružja na Bliski istok – u Tursku, Jordan, Saudijsku Arabiju i Irak zrakoplovima i brodovima. EADaily je naveo kako su Amerikanci i Saudijci pritom angažirali dansku brodarsku tvrtku H.Folmer & Co. čiji su brodovi plovili rutom od bugarske luke Burgas do saudijske luke Jeddah (Džeda) na Crvenom moru. SAD nikada nije niti poricao isporuke „nestandardnog“ oružja borcima na Bliskom istoku, a službena priopćenja po tom pitanju redovito su formulirana frazama da je on namjenjeno za borbu protiv „Islamske države“ ili za SOCOM (glavno zapovjedništvo specijalnih snaga američkog Ministartva obrane). Tako je u lipanjskom izvješću za medije Pentagonove tvrtke za opremanje specijalnih snaga Picatinny Arsenal, rečeno, kako je ta tvrtka nagrađena za ulogu u programu obuke i naoružanja saveznika u Siriji i Iraku za pobjedu nad „IS“. Već u rujanskom izvješću Picatinny Arsenal izvjestio je o novih pet ugovora za isporuku „nestandardnog“ oružja za iznos od 500 milijuna dolara i da je ono prije svega namjenjeno za borbu protiv „IS“ u Siriji i Iraku.
Međutim, EADaily je već više puta objavljivao fotografije koje na društvenim mrežama objavljuju sami borci sirijske umjerene oporbe ali i „Islamske države“, u čijim se rukama vidi oružje proizvedeno u istočnoeuropskim državama, kada se hvale kako su izvodili napade na vojsku „režima Bashara Asada“, a nedugo nakon oslobođenja istočnog Aleppa pronalažena su čitava skladišta s bugarskim oružjem koje su islamistički borci bili primorani napustiti pri povlačenju.
Najveći dobavljači istočnoeuropskog oružja za Saudijsku Arabiju su Bugarska, Rumunjska, Češka i Bosna i Hercegovina, koje su prošle godine u tu zemlju izvezle 276 milijuna dolara vrijednog naoružanja.Pritom je Hrvatska, navodi se dalje, 2014.g. u Saudijsku Arabiju izvezla oružja za 25 milijuna dolara, i objavila kako je svoj ukupni izvoz oružja povećala gotovo dvostruko, na 225 milijuna eura.
Posljednji podatci o Srbiji govore da je ta zemlja 2014.g. izvezla u Saudijsku Arabiju oružja za 45 milijuna dolara, a prema spomenutim dokumentima iz azerbajdžanskog veleposlanstva u Sofiji objavljenim od strane BIRN-a, u prvoj polovici prošle godine zrakoplovne tvrtke Ruby star, Airbridge Cargo, Transavia Export i Airbridge Cargo izvršile su 30 letova s isporukama oružja iz Srbije i Slovačke u Saudijsku Arabiju, UAE i Jordan, a azerbajdžanska zrakoplovna tvrtka Silk Way je u prošloj godini izvršila 12 takvih letova.
Tako je npr., 9. i 10. lipnja zrakoplov Il-76 navedene azerbajdžanske tvrtke, iz srpskog grada Niša u saudijsku zračnu bazu „Princ Sultan“ prevezao 50 tisuća ručnih granata, a 11.i12. lipnja 50 tisuća minobacačkih granata kalibra 60,81 i 120 mm. Isporučitelj je bila srpska tvrtka Technoremont Temerin Serbia i GIM, a kupac saudijsko Ministarstvo obrane.
Ruski medij navodi kako je 2016.g. srpski premijer Aleksandar Vučić izjavio da bi Srbija mogla povećati proizvodnju oružja za čak pet puta.
Za dvije godine Saudijska Arabija je kupila oružja vrijednog najmanje 400 milijuna dolara. Ukupno su Saudijska Arabija i SAD kupili bivšeg sovjetskog oružja za više od milijardu dolara. Prema izvješću američkog Federalnog sustava nabave, 2016.i 2017.g. narudžbe za dostavu oružja iz Istočne Europe iznosile su 479 milijuna dolara.
U spisak dobavljača oružja iz Istočne Europe 2016.i 2017.g. ušlo je 11 američkih privatnih tvrtki i tri inozemne, a za nepune dvije godine dobile su oko 80 narudžbi za isporuke iz Istočne Europe. U tom poslu, kao vodeće tvrtke (koje surađuju s vojskom) spominju se – Chemring group iz Velike Britanije i Alliant technosystems operations iz SAD-a, koje su u zadnje nepune dvije godine dobile narudžbi za oružje vrijednosti od 210 milijuna dolara. Treće mjesto zauzima malo poznata UDC USA, registrirana 2012.g. u američkoj Tampi (Florida), koja zapošljava samo tri osobe, a prema informacijama GovTribe-a, pobijedila je na natječaju vrijednom 78 milijuna dolara, uglavnom, za dostavu naoružanja iz Češke. Ono što je zanimljivo jest i to, da je UDC USA, prema informacijama Federalnog sustava nabave, dio tvrtke Ukrainian Defense Consulting Ltd. UDC USA,
I za kraj, EADaily navodi tko će u Siriji zaraditi slijedeće godine. Samo Pentagon planira za obuku i naoružavanje boraca u Siriji potrošiti 500 milijuna dolara. Prema američkom proračunu za obranu, to se odnosi na oružane organizacije brojnosti do 30 tisuća boraca, s konkretno naznačenim brojem i vrstom oružja koje im mora biti isporučeno (vidi foto).
Picatinny arsenal je istodobno priopćio, kako je za isti iznos sklopio petogodišnje ugovore s pet dobavljača – američkom podružnicom britanskog Cherming-a, Chemring Military Products. Također i s Global Ordnance, Alliant Techsystems Operations i Ukrainian Defense Consulting Ltd. Ukoliko će se sve odvijati prema dosadašnjim kriterijima poslovanja, na proizvodnji „nestandardnog“ naoružanja namjenjenom Bliskom istoku zarađivat će itekako i istočnoeuropske države, a da pritom ne krše bilo kakve zakone. A za moral, kao što smo na početku rekli, koga je više uopće i briga.
Ovi podatci, slobodno bismo mogli dodati, jasno ukazuju kome je bliskoistočni kaos ustavri najviše koristio. Ne samo vojno-industrijskom kompleksu unutar tzv. uljuđene zapadne civilizacije već i lukavim moćnim bliskoistočnim državama koje jako dobro paze da se u svemu tome previše ne zaigraju i da se ratne strahote ne preliju i na njihov teritorij. Međutim, varaju se oni koji misle kako se kaosom takvih razmjera i poigravanjima s ljudskim sudbinama (najčešće onim nedužnim) može u nedogled upravljati bez posljedica.
geopolitika
