Naši novinari, a Davor Butković je samo jedan od takvih, nikada ne otvaraju temu koliko su oni sami doprinijeli mrzilaštvu iz kojeg su se izrodili ratovi devedesetih. Ali, zato, da prikriju trag, orno ispisuju isukanim kurčićima čitave tomove aferetina s Titova dvora, prvenstveno seksualnih.
Ode i Jovanka. To je valjda jedina vijest posljednjih godina koju su beziznimno objavili baš svi pisani i elektronični mediji s prostora bivše Jugoslavije. I ako nisi čitao dalje od naslova i suhih izvještaja, mogao si čak steći dojam stanovitog pijeteta prema ovoj nesumnjivo najogovaranijoj i najblaćenijoj ženi posljednjih desetljeća. Neki su se odlučili nazvati je i zadnjim simbolom Jugoslavije, što je, doduše, već pomalo blesavo, jer je tih zadnjih simbola i zadnjih čavala u lijes pokojne federacije toliko (posljednji su zakucani, lako ćete se sjetiti, kod ulaska Hrvatske u NATO, pa onda i u EU) da se pitaš kako, dođavola, taj mrtvac nikako da konačno zbilja umre.
Doduše, redakcije ovdašnjih medija imaju u ovakvim slučajevima jedan vrlo efikasan mehanizam samokorekcije. Tome služe oni kavezi u njihovim podrumima s fašističkim strvinarima koje se pušta da na internetskim forumima navale tamo gdje se one krzmaju same otvoreno udariti. Pa je tako bilo i ovaj put. Brozova je nazvana "četničkom kurvom", koja je toliko odurna da je ni "crvi neće taknuti", ali je istodobno zajedno sa pokojnim suprugom i "grobar srpstva", pa je dobro da će se sada naći leš do leša, jer od toga "bolje raste cvijeće". Naravno, odmah vidiš da se tu radi o logički nepočešljanim idiotarijama. Jer, nitko ne može biti istodobno na dva mjesta, pa ni Jovanka, koliko god furiozna i ambiciozna bila, nikako nije mogla biti istovremeno i četnikuša i ustaškinja. Ali jeste mogla biti niti jedno niti drugo, i ona nijedno od toga zbilja i nije bila.
Kada se iz smrada tog cyber-podzemlja uspneš stubama natrag gore u redakciju, sretneš ljude koji su doduše pristojniji i uljuđeniji od onih dolje, ali čim razgrneš bale te silne finoće vidiš da je to u osnovi isto. Tako Davor Butković u Jutarnjem listu priznaje Brozovoj da nije bila nacionalist nijednog predznaka, ali to proglašava bezvrijednim stavom. Jer, veli, bratstvo i jedinstvo, koje je tako spektakularno trebao utjelovljivati brak nje, ličke Srpkinje s kajkavskim Hrvatom, Titom, nikada nije postojalo, što, kaže, potvrđuju ratovi devedesetih. Vraški zanimljiv stav. Po Butkoviću ispada da je sve što se baziralo na bratstvu i jedinstvu bilo osuđeno da propadne, što, hm, kleca već na primjeru koji spominje jer su Srpkinja i kajkavac ostali, bez obzira na trzavice zadnjih godina, u braku do kraja života. A zatim komentator Jutarnjeg hrabro ulazi u još veću vratolomiju, otvoreno insinuirajući da je baš bratstvo i jedinstvo krivo za krvavi yu-razlaz devedesetih.
Naravno da se može govoriti o tome da preideologizirano bratstvo i jedinstvo nije uspjelo spriječiti ratove devedesetih. Ali, tvrditi nešto vrlo blisko tome da je ono i temeljni krivac za te ratove, može samo netko tko će tu tvrdnju konzekventno dovesti do kraja pa reći da je sve postalo u redu kada su se pojavili spomenuti strvinari u kavezima. O da, znam da Butković nikada ne bi potpisao nešto tako drastično, ali očito potpisuje jedan općeprihvaćeni stereotip koji je preplavio i istodobno lobotomizirao cerebralni trakt većinskog dijela hrvatskih novinara. A to je da su jedinice JNA koje su koncem 1991. godine ušle na svima znanim snimkama u Vukovar to bratstvo i jedinstvo, i da su njihove pjesme o Miloševićevoj "salati" i "klanju Hrvata" jedina istina koju o tome treba znati. Naravno da to nema veze s pameću. Ti "osloboditelji" Vukovara bili su naprosto poživinčena soldateska, koja je imala tako malo veze s bratstvom i jedinstvom da je zgrabila prvu priliku da se srbizira, i svakako je imala više srodnosti s onima koji su istodobno na hrvatskoj strani pjevali o "Jasenovcu i Gradiški Staroj". Dakle, u toj isfabriciranoj konstrukciji ljulja se sve, od ugaonih kamenova do zadnje letve na krovištu.
Ali Butković, pogonjen vrućim uvjerenjem da je poslije dugog istraživanja otkrio izvor svih zala ratnih devedesetih, tu ne staje nego poantira da se teza koja je dugo postojala na Zapadu kako je Tito otkrio formulu zajedničkog života na ovim prostorima pokazala kao "fatalni mit". Jasno da se i opet može govoriti o tome zašto ta Titova formula nije uspjela, pa onda i o tome je li to bilo i zbog nekog unutrašnjeg, a ne samo preočitih vanjskih felera. Ali, kada se o njoj govori kao "fatalnoj" to logički navodi na to da je ona kriva za krvoprolića devedesetih, da je, dakle, baš ona i jedino ona posijala sjeme zla koje je tako obilno rodilo. Naravno da ni to nema veze s pameću. Jer, sumnjičiti Titovu ideju zajedništva otprilike je isto kao osumnjičiti Lincolna da je ukidanjem ropstva u Americi skrivio današnji inferioran položaj crnaca, jer su oni tada bili izvrgnuti još većoj eksploataciji. Ili je isto kao osumnjičiti ideju "bratstva" Francuske revolucije da je ona kriva za sadašnji položaj francuskih Cigana, jer oni nisu izrijekom spomenuti u Deklaraciji o pravima čovjeka i građana, pa ih zato, evo, progone i desne i lijeve vlade u Parizu.
Po Butkoviću ispada da je sve što se baziralo na bratstvu i jedinstvu bilo osuđeno da propadne, što, hm, kleca već na primjeru koji spominje jer su Srpkinja i kajkavac ostali, bez obzira na trzavice zadnjih godina, u braku do kraja života.
Razumije se, naši novinari, a Butković je samo jedan od takvih, nikada ne otvaraju temu koliko su oni sami, odnosno novine u kojima su pisali ili ih uređivali, doprinijeli mrzilaštvu iz kojeg su se izrodili ratovi devedesetih. Ali, zato, da prikriju trag, orno ispisuju isukanim kurčićima čitave tomove aferetina s Titovog dvora, prvenstveno seksualnih (Broz), a ne manje i bolesno karijerističkih (Brozovica). Logika je prilagođena uzrastu do sedam godina. Ako je, naime, ovdje riječ o ljudima koji pod krinkom bratstva i jedinstva pripremaju četničku invaziju na Vukovar i Hrvatsku, što drugo očekivati od njih, draga djeco, nego da se u međuvremenu seksaju i eksaju sve u šesnaest. Razvrat ide na razvrat.
Naravno, logika je temporalna i ne odnosi se na sve slučajeve. Ovih dana baš nas je Jutarnji list obavijestio do u tančine o prebogatom preljubničkom životu Johna Kennedyja, ali iz toga nije izvodio nikakve političke zaključke. Za ovdašnje medije veza kreveta i politike rezervirana je samo za Tita. Ali taman toliko i za njih je rezervirana stalno rastuća količina političkog nepoštenja i elementarne gluposti.
Izvor: H-alter
