Materijalna i retorička podrška genocidu palestinskog naroda je posvuda. Vrijeme je da zapitamo zašto.
Gotovo godinu dana od prvog genocida u svijetu koji se prenosi uživo - koji je počeo u Gazi, i brzo se širi na okupiranu Zapadnu obalu - mediji zapadnog establišmenta još uvijek izbjegavaju korištenje izraza "genocid" kako bi opisali izraelsko divljačko razaranja.
Što je genocid gori, izraelska blokada enklave izgladnjivanjem traje duže, sve je teže prikriti užase - i manje se izvještava o Gazi.
Najveći prestupnik bio je BBC, s obzirom na to da je jedini britanski emiter koji se finansira iz javnih sredstava. Na kraju krajeva, trebalo bi da bude odgovoran britanskoj javnosti, koja je po zakonu obavezna platiti njegovu licencu.
Zbog toga je bilo jako smiješno gledati medije u vlasništvu milijardera koji su posljednjih dana pjenili na usta zbog "pristrasnosti BBC-a" - ne protiv Palestinaca, već protiv Izraela. Da, dobro ste čuli.
Govorimo o istom "anti-izraelskom" BBC-u koji je upravo objavio još jedan naslov - ovog puta nakon što je izraelski snajperist upucao američku državljanku u glavu - koji je uspio nekako, još jednom, da ne spomene ko ju je ubio. Svaki slučajni čitalac rizikovao je da iz naslova "Američki aktivista ubijen na okupiranoj Zapadnoj obali" zaključi da je krivac palestinski naoružani napadač.
Uostalom, Palestince, a ne Izrael, predstavlja Hamas, grupa koju je britanska vlada "označila kao terorističku organizaciju", kako nas BBC uljudno podsjeća.
A upravo je navodno "anti-izraelski" BBC prošle sedmice pokušao zaustaviti napore 15 humanitarnih agencija poznatih kao Komitet za hitne slučajeve (DEC) da pokrenu veliku akciju prikupljanja sredstava preko nacionalnih emitera.
Niko ne gaji iluzije o tome zašto BBC nije voljan da se uključi. DEC je izabrao Gazu kao korisnika svoje najnovije akcije pomoći.
Komitet se suočavao sa istim problemom sa BBC-jem još 2009. godine, kada je korporacija odbila da učestvuje u prikupljanju sredstava za Gazu pod izuzetnim izgovorom da bi to ugrozilo njena pravila o "nepristrasnosti".
Vjerojatno, u očima BBC-ja, spašavanje života palestinske djece otkriva predrasude koje spašavanje života ukrajinske djece ne otkriva.
U svom napadu 2009. godine, Izrael je ubio "samo" 1.300 Palestinaca u Gazi, a ne desetine hiljada - ili možda stotine hiljada, nitko doista ne zna - koliko je ubio ovaj put.
Poznato je da je pokojni, nezavisni laburistički političar Tony Benn probio blokade i prkosio BBC-jevoj zabrani DEC-a čitajući detalje o tome kako donirati novac uživo u eteru, zbog prosvjeda voditelja emisije. Kako je isticao tada, a to je još istinitije danas: "Ljudi će umrijeti zbog odluke BBC-ja."
Prema izvorima unutar odbora i BBC-ja, čelnici korporacije su uplašeni - kao i ranije - zbog "odgovora" Izraela i njegovih moćnih lobista u Ujedinjenom Kraljevstvu ako promovira apel za Gazu.
Portparol BBC-a rekao je za Middle East Eye da prikupljanje sredstava nije ispunilo sve utvrđene kriterijume za nacionalnu žalbu, uprkos stručnom mišljenju DEC-a da jeste, ali je napomenuo da je mogućnost emitiranja žalbe "u razmatranju".
Primanje udaraca
Razlog zašto je Izrael u stanju da izvrši genocid, a zapadni lideri su u stanju da ga aktivno podrže, jeste upravo zato što mediji establišmenta neprestano obuzdavajku kritike - u velikoj mjeri u korist Izraela.
Čitaoci i gledaoci nemaju osjećaj da Izrael provodi sistematske ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, a kamoli genocid.
Komentar: Iako, ako netko želi doći do istine taj će je i pronaći.
Novinari radije opisuju događaje kao "humanitarnu krizu" jer to skida odgovornost Izraela za stvaranje krize. Gleda na posljedice, patnju, a ne na uzrok: Izrael.
Što je još gore, ti isti novinari nam neprestano bacaju pijesak u oči besmislenim protivtvrdnjama da sugeriraju da je Izrael zapravo žrtva, a ne počinitelj.
Uzmimo, na primjer, novu "studiju" o navodnoj anti-izraelskoj pristrasnosti BBC-ja, koju vodi britanski advokat sa sjedištem u Izraelu. Lažno zgroženi Daily Mail upozorio je tokom vikenda da je "ČETRNAEST puta vjerojatnije da će BBC optužiti Izrael za genocid nego Hamas ... usred sve većih poziva na istragu".
Ali pročitajte tekst i ono što je zaista zapanjujuće je da je BBC u odabranom četveromjesečnom periodu povezao Izrael s pojmom "genocid" samo 283 puta - u svojoj masovnoj produkciji na mnogim televizijskim i radijskim kanalima, na svojoj web stranici, podcastima i raznim platformamam društvenih medija, koje služe bezbrojnim populacijama u zemlji i inostranstvu.
Mnoge od referenci bile bi izvještavanje BBC Newsa o slučaju koji je Južna Afrika podnijela Međunarodnom sudu pravde, koji istražuje Izrael zbog onoga što je najviši svjetski sud u januaru nazvao "vjerovatnim" rizikom od genocida u Gazi.
Nažalost za BBC, bilo je nemoguće izvesti tu priču bez spominjanja riječi "genocid", jer ona leži u središtu pravnog slučaja.
Ono što bi nas, zapravo, trebalo mnogo više zaprepastiti je to da je BBC-jeva medijska imperija koja se proteže po cijelom svijetu spomenula aktivni genocid, u kojem je Zapad u potpunosti sudjelovao, ukupno samo 283 puta u četiri mjeseca nakon 7. oktobra.
Kampanja zastrašivanja
Preliminarna presuda Svjetskog suda o genocidu u Izraelu vitalni je kontekst koji bi trebao dominirati u svakoj medijskoj priči o Gazi. Umjesto toga, obično se ne spominje, ili se ostvalja za kraj izvještaja, gdje će ga malo ko pročitati.
BBC je nerado izvještavao o slučaju genocida koji je u januaru Svjetskom sudu iznijela Južna Afrika, za koji je sudsko vijeće ocijenilo da je "uvjerljiv". S druge strane, prenosila je cjelokupnu odbranu Izraela istom sudu.
Sada, nakon ove najnovije kampanje zastrašivanja od strane medija u vlasništvu milijardera, BBC će vjerovatno biti još manje voljan spominjati genocid - što je upravo cilj.
Ono što je trebalo daleko više zaprepastiti Mail i ostale medije establišmenta je to što je BBC emitirao 19 referenci na Hamasov "genocid" u istom periodu od četiri mjeseca.
Ideja da je Hamas sposoban za "genocid" nad Izraelom, ili Jevrejima, jednako je daleka od stvarnosti kao i fikcija da je "odrubljivao glave bebama" 7. oktobra ili tvrdnje, za koje još uvijek nedostaju bilo kakvi dokazi, da je počinio "masovno silovanje" tog dana.
Hamas, naoružana grupa koja broji hiljade boraca, koja je trenutno u Gazi prikovana od strane jedne od najjačih vojski na svijetu, prilično je nesposobna da izvrši "genocid" nad Izraelcima.
To je, naravno, razlog zašto Svjetski sud ne istražuje Hamas zbog genocida i zašto samo najfanatičniji izraelski apologeti trče s lažnim vijestima ili da Hamas čini genocid, ili da je moguće da bi to pokušao učiniti.
Niko zaista ne shvata ozbiljno tvrdnje o genocidu u Hamasu. Priča je bila zapanjena reakcija svijeta kada je grupa uspjela pobjeći iz koncentracionog logora u Gazi na jedan dan 7. oktobra i izazvati toliko smrti i pustošenja.
Komentar: Sve je više dokaza, a i sam izraelski medij je govorio o Hanibalovoj direktivi u kojoj je izraelska vojska pobila veliki broj svojih civila toga dana: Mit o Moralnoj vojsci: Svjedočanstva od 7. listopada otkrivaju da je izraelska vojska ubila mnoge vlastite građane tenkovima i projektilima
Ideja da bi Hamas mogao učiniti bilo šta gore od toga - ili čak ponoviti napad - jednostavno je zabluda. Najviše što Hamas može da uradi je da iz svojih podzemnih tunela vodi gerilski rat na iscrpljivanju izraelske vojske, što je upravo ono što radi.
Evo još jedne statistike koju vrijedi istaknuti iz nedavne "studije": u istom četveromjesečnom periodu, BBC je 22 puta upotrijebio izraz "zločini protiv čovječnosti" da opiše zločine koje je Hamas počinio u jednom danu prošlog oktobra, u poređenju sa samo 15 puta da opišem još gore zločine Izraela počinjene u kontinuitetu tokom protekle godine.
Dozvoljeni stavovi
Krajnji efekat najnovije medijske bure je povećanje pritiska na BBC da učini još veće ustupke sebičnoj, desničarskoj političkoj agendi medija u vlasništvu milijardera i korporativnim interesima ratne mašinerije koju predstavlja.
Posao državnog emitera je da postavi granice dopuštenih misli za britansku javnost - ne na desici, gdje ta uloga pripada listovima kao što su Mail i Telegraph, već s druge strane političkog spektra, na ono što se obmanjujuće navodi kao "lijevo".
Zadatak BBC-ja je da definira šta je prihvatljiv govor i akcija - što znači prihvatljivo za britanski establišment - onih koji žele da osporavaju njegovu unutrašnju i spoljnu politiku.
Dva puta u živom sećanju pojavili su se progresivni ljevičarski opozicioni lideri: Majkl Fut početkom 1980-ih i Jeremi Corbin kasnih 2010-ih. U oba navrata mediji su se ujedinili da ih ocrne.
Tokom decenija, mediji u vlasništvu milijardera stvarali su u svijesti javnosti ideju da BBC definira krajnji kraj navodno "lijevičarskih" pogleda. Što se više korporacija može gurnuti udesno, to se ljevica više suočava sa nepoželjnim izborom: ili slijediti BBC udesno, ili izlošiti se univerzalnim uvredama kao luda ljevica, probuđena ljevica, Trot lijevo, militantna ljevica.
Potkrepljujući ovaj samoispunjavajući argument, bilo kakve proteste osoblja BBC-a mogu zaključiti novinari-službe Ruperta Murdocha i drugih medijskih tajkuna kao dodatni dokaz ljevičarske ili marksističke pristranosti korporacije.
Medijski sistem je namješten, a BBC je savršeno vozilo da se tako i zadrži.
Pritiskom na dugme
Ono što BBC i ostali mejnstrim mediji umanjuju nisu samo činjenice o izraelskom genocidu u Gazi, već i očigledna genocidna namjera izraelskih lidera, šireg društva zemlje i njenih apologeta u Velikoj Britaniji i drugdje.
Ne bi trebalo biti predmet rasprave o tome da Izrael čini genocid u Gazi, kada su nam svi, od njegovog premijera naniže, rekli da je to njihova namjera.
Primjeri takvih genocidnih izjava izraelskih lidera punili su stranice slučaja Južne Afrike pred Svjetskim sudom. Samo jedan primjer: premijer Benjamin Netanyahu osudio je Palestince kao "Amalek" - referenca na biblijsku priču dobro poznatu svakom izraelskom đaku, u kojoj Izraelcima Bog naređuje da zbrišu cijeli narod sa lica zemlje, uključujući njihovu djecu i stoku.
Svako ko je angažiran na društvenim mrežama suočit će se s nizom sličnih genocidnih izjava uglavnom anonimnih pristalica Izraela.
Ti navijači genocida su nedavno dobili lice - zapravo dva. Video snimci dvojice Izraelaca koji podcastuju na engleskom pod nazivom "Dva fina jevrejska dečka", postali su viralni, prikazujući par koji poziva na istrebljenje do poslednjeg Palestinca, muškarca, žene i djece.
Jedan od podcastera je rekao da "nula ljudi u Izraelu" brine hoće li izbijanje dječje paralize uzrokovano izraelskim uništavanjem vodovoda, kanalizacije i sanitarnih objekata u Gazi završiti smrću beba, napominjući da je izraelski pristanak na kampanju vakcinacije vođen isključivo potrebama odnosa s javnošću.
U drugom snimku, podcasteri se slažu da palestinski taoci u izraelskim zatvorima zaslužuju da budu "pogubljeni guranjem prevelikog predmeta u guzicu".
Oni također jasno stavljaju do znanja da neće oklijevati da pritisnu dugme za genocid kako bi zbrisali palestinski narod:
Lako se uzbuniti zbog ovakvih neljudskih komentara, ali bijes koji stvara ovaj par vjerovatno će skrenuti s važnije tačke: da su oni u potpunosti reprezentativni za to gdje se izraelsko društvo trenutno nalazi. Oni nisu na nekoj pokvarenoj margini. Oni nisu stranci. Čvrsto su u mejnstrimu.
Dokazi nisu samo u činjenici da izraelska državna vojska sistematski premlaćuje i sodomizira palestinske zatvorenike, snajperskim metcima pogađa palestinsku djecu u Gazi u glave, navija za detonaciju univerziteta i džamija, skrnavi palestinska tijela i provodi blokadu glađu.
Sve te nemilosrdne izopačenosti prihvaćene su od strane šireg izraelskog društva.
Nakon što se pojavio snimak grupe vojnika koji sodomizira palestinskog zatvorenika u izraelskom mučilištu Sde Teiman, Izraelci su stali na njihovu stranu. Obim unutrašnjih povreda zatvorenika zahtjevao je da bude hospitaliziran.
Nakon toga, izraelski stručnjaci - obrazovani "liberali" - sjedili su u TV studijima i raspravljali o tome da li vojnicima treba dozvoliti da sami donose odluke o tome hoće li silovati Palestince u pritvoru ili bi takva zlostavljanja trebala organizirati država kao dio službenog program mučenja.
Jedan od vojnika optuženih u slučaju grupnog silovanja odlučio je da odbaci svoju anonimnost nakon što su ga zagovarali novinari koji su ga intervjuirali. Sada se tretira kao manja poznata ličnost u izraelskim TV emisijama.
Ankete pokazuju da velika većina jevrejskih Izraelaca ili odobrava uništavanje Gaze, ili želi još više od toga. Nekih 70 posto želi zabraniti na društvenim mrežama bilo kakvo izražavanje simpatija prema civilima u Gazi.
Ništa od ovoga nije novo. Sve je postalo mnogo razmetljivije nakon Hamasovog napada 7. oktobra.
Uostalom, neki od najšokantnijih nasilja tog dana dogodili su se kada su Hamasovi borci naišli na muzički festival u blizini Gaze.
Brutalno zatvaranje 2,3 miliona Palestinaca i 17-godišnja blokada koja im je uskraćivala osnove života i bilo kakve značajne slobode, postali su toliko normalni za Izraelce da su moderni, slobodoljubivi izraelski mladići mogli sretno držati rejv tako blizu te masovne ljudske patnje.
Ili kao što je jedan od "Dva fina jevrejska dečaka" primjetio o svojim osećanjima o životu u Izraelu:
Ova monstruozna ravnodušnost prema mučenju drugih, ili čak zadovoljstvo u mučenju drugih, nije ograničena samo na Izraelce. Na Zapadu postoji čitava armija istaknutih pristalica Izraela koji samouvjereno djeluju kao apologeti izraelskih genocidnih akcija.
Ono što ih sve ujedinjuje je jevrejska suprematistička ideologija cionizma.
U Britaniji, glavni rabin Ephraim Mirvis nije se izjasnio protiv masovnog pokolja palestinske djece u Gazi, niti je o tome šutio. Umjesto toga, on je dao svoj blagoslov izraelskim ratnim zločinima.
Još sredinom januara, kada je Južna Afrika počela da objavljuje svoj slučaj protiv Izraela za genocid koji je Svjetski sud smatrao "vjerovatnim", Mirvis je govorio na javnom sastanku, gdje je izraelske operacije u Gazi nazvao "najneobičnijom mogućom stvari".
On je opisao trupe koje su jasno dokumentovane da su počinile ratne zločine kao "naše hrabre vojnike" - neobjašnjivo spajajući akcije strane, izraelske vojske sa britanskom vojskom.
Čak i ako zamislimo da je zaista bio u neznanju o ratnim zločinima u Gazi prije osam mjeseci, sada ne može biti izgovora.
Ipak, prošle sedmice, Mirvis je ponovo progovorio, ovaj put kako bi zamjerio britansku vladu zbog nametanja vrlo djelimičnog ograničenja na prodaju oružja Izraelu nakon što je dobila pravni savjet da Izrael vjerovatno koristi takvo oružje za počinjenje ratnih zločina.
Drugim riječima, Mirvis je otvoreno pozvao svoju vlastitu vladu da ignorira međunarodno pravo i naoruža državu koja je počinila ratne zločine, prema advokatima britanske vlade, i "vjerovatan genocid", prema Svjetskom sudu.
Ima apologeta poput Mirvisa na uticajnim pozicijama širom Zapada.
Pojavljujući se na TV-u krajem prošlog mjeseca, njegov kolega u Francuskoj Haim Korsia pozvao je Izrael da "završi posao" u Gazi i podržao Netanyahua, kojeg glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda goni za ratne zločine.
Korsia je odbio da osudi izraelsko ubistvo najmanje 41.000 Palestinaca u Gazi, tvrdeći da te smrti "nisu istog reda" kao 1.150 smrti Izraelaca 7. oktobra.
Bilo je teško ne zaključiti da je mislio da životi Palestinaca nisu toliko važni kao životi Izraelaca.
Unutarnji fašizam
Prije skoro 30 godina, izraelski sociolog Dan Rabinowitz objavio je knjigu, Overlooking Nazareth, u kojoj je tvrdio da je Izrael daleko dublje rasističko društvo nego što se to široko razumjelo.
Njegov rad je od 7. oktobra dobio novu važnost - i to ne samo za Izraelce.
Još 1990-ih, kao i sada, autsajderi su pretpostavljali da je Izrael podijeljen između religioznog i sekularnog, tradicionalnog i modernog; između vulgarnih nedavnih imigranata i prosvijećenijih "veterana".
Izraelci često vide svoje društvo i geografski podijeljeno: između perifernih zajednica u kojima buja popularni rasizam i metropolitanskog centra oko Tel Aviva gdje prevladava osjetljiv, kulturan liberalizam.
Rabinowitz je ovu tezu secirao. Kao studiju slučaja uzeo je mali jevrejski grad Nazaret Ilit u sjevernom Izraelu, poznat po svojoj ekstremno desničarskoj politici, uključujući podršku fašističkom pokretu pokojnog rabina Meira Kahanea.
Rabinowitz je pripisao politiku grada uglavnom činjenici da ga je izgradila država na vrhu Nazareta, najveće zajednice Palestinaca u Izraelu, posebno da obuzda, kontrolira i ugnjetava svog historijskog susjeda.
Njegov argument je bio da Jevreji iz Nazaret Ilita nisu bili veći rasisti od Jevreja iz Tel Aviva. Oni su jednostavno bili daleko više izloženi "arapskom" prisustvu. U stvari, s obzirom na činjenicu da je malo Jevreja odlučilo da živi tamo, bili su znatno nadmašeni od svojih komšija "Arapa". Država ih je stavila u direktnu, konfrontirajuću konkurenciju sa Nazaretom za zemljište i resurse.
Nasuprot tome, Jevreji iz Tel Aviva gotovo nikada nisu naišli na "Arapa" osim ako nije bio u ulozi sluge: kao konobar ili radnik na gradilištu.
Razlika je, primetio je Rabinowitz, u tome što su Jevreji iz Nazaret Ilita svakodnevno bili suočeni sa sopstvenim rasizmom. Racionalizirali su se i nosili su se s tim. U međuvremenu, Jevreji u Tel Avivu su se mogli pretvarati da su otvorenog uma jer njihova netrpeljivost nikada nije bila smisleno testirana.
Pa, 7. oktobar je sve to promijenio. "Liberali" Tel Aviva iznenada su se suočili sa nepoželjnim, osvetničkim palestinskim prisustvom unutar njihove države. "Arap" više nije bio potlačeni, pitomi, servilan na kojeg su navikli.
Neočekivano, Jevreji Tel Aviva su osetili napad na prostor za koji su verovali da je isključivo njihov, baš kao što su Jevreji iz Nazaret Ilita osećali decenijama. I oni su odgovorili na potpuno isti način. Oni su racionalizirali svoj unutarnji fašizam. Preko noći su se pomirili sa genocidom.
Stranka genocida
Taj osjećaj invazije se proteže i izvan Izraela, naravno.
Dana 7. oktobra, Hamasov iznenadni napad nije bio samo napad na Izrael. Izbijanje male grupe naoružanih boraca iz jednog od najvećih i najučvršćenijih zatvora ikada izgrađenih također je bio šokantan napad na samozadovoljstvo zapadnih elita - njihovo uvjerenje da je svjetski poredak koji su izgradili silom da bi se obogatili bio trajan i neprikosnoven .
7. oktobar je ozbiljno poljuljao njihovo uverenje da se nezapadni svet može zauvijek obuzdati; da mora nastaviti ispunjavati naloge Zapada i da će ostati u ropstvu na neodređeno vrijeme.
Kao što je to bilo s Izraelcima, napad Hamasa je brzo razotkrio malog fašistu unutar političke, medijske i vjerske elite Zapada, koji je proveo cijeli život pretvarajući se da je čuvar zapadne civilizacijske misije - one koja je bila prosvijećena, humana i liberalna.
Taj je čin uspio, jer je svijet uređen na takav način da su se lahko mogli pretvarati sebi i drugima da se suprotstavljaju varvarstvu Drugog.
Zapadni kolonijalizam uglavnom je bio izvan vidokruga, prešao je na globalne, eksploatatorske, ekološki destruktivne zapadne korporacije i mrežu od oko 800 američkih prekomorskih vojnih baza, koje su bile tu da razbiju zadnjicu ako se ovaj novi ekonomski imperijalizam koji se nalazio na dohvat ruke naiđe na poteškoće.
Namjerno ili ne, Hamas je 7. oktobra skinuo masku te obmane. Pretvaranje ideološkog raskola između zapadnih lidera na desnici i navodne "ljevice" nestalo je preko noći. Svi su pripadali istoj ratnoj stranci; svi su postali sljedbenici stranke genocida.
Svi su tražili navodno "pravo Izraela da se brani" - u stvari, njegovo pravo da nastavi decenijama ugnjetavanja palestinskog naroda - nametanjem blokade hrane, vode i struje za 2,3 miliona stanovnika Gaze.
Svi aktivno odobravaju naoružavanje izraelskog pokolja i sakaćenja desetina hiljada Palestinaca. Svi nisu uradili ništa da nametnu prekid vatre osim što su na glas izgovorili tu ideju.
Čini se da su svi spremniji da ruše međunarodno pravo i institucije koje ga podržavaju nego da ga nametnu protiv Izraela. Svi prozivaju kao antisemitizam masovne proteste protiv genocida, umjesto da osuđuju sam genocid.
7. oktobar je bio odlučujući trenutak. Razotkrio je monstruozno varvarstvo s kojim se teško pomiriti. I nećemo, dok se ne suočimo s teškom istinom: da je izvor takve izopačenosti daleko bliži domu nego što smo ikada zamišljali.
(TBT,MEE)
Gotovo godinu dana od prvog genocida u svijetu koji se prenosi uživo - koji je počeo u Gazi, i brzo se širi na okupiranu Zapadnu obalu - mediji zapadnog establišmenta još uvijek izbjegavaju korištenje izraza "genocid" kako bi opisali izraelsko divljačko razaranja.
Najveći prestupnik bio je BBC, s obzirom na to da je jedini britanski emiter koji se finansira iz javnih sredstava. Na kraju krajeva, trebalo bi da bude odgovoran britanskoj javnosti, koja je po zakonu obavezna platiti njegovu licencu.
Zbog toga je bilo jako smiješno gledati medije u vlasništvu milijardera koji su posljednjih dana pjenili na usta zbog "pristrasnosti BBC-a" - ne protiv Palestinaca, već protiv Izraela. Da, dobro ste čuli.
Govorimo o istom "anti-izraelskom" BBC-u koji je upravo objavio još jedan naslov - ovog puta nakon što je izraelski snajperist upucao američku državljanku u glavu - koji je uspio nekako, još jednom, da ne spomene ko ju je ubio. Svaki slučajni čitalac rizikovao je da iz naslova "Američki aktivista ubijen na okupiranoj Zapadnoj obali" zaključi da je krivac palestinski naoružani napadač.
Uostalom, Palestince, a ne Izrael, predstavlja Hamas, grupa koju je britanska vlada "označila kao terorističku organizaciju", kako nas BBC uljudno podsjeća.
A upravo je navodno "anti-izraelski" BBC prošle sedmice pokušao zaustaviti napore 15 humanitarnih agencija poznatih kao Komitet za hitne slučajeve (DEC) da pokrenu veliku akciju prikupljanja sredstava preko nacionalnih emitera.
Niko ne gaji iluzije o tome zašto BBC nije voljan da se uključi. DEC je izabrao Gazu kao korisnika svoje najnovije akcije pomoći.
Komitet se suočavao sa istim problemom sa BBC-jem još 2009. godine, kada je korporacija odbila da učestvuje u prikupljanju sredstava za Gazu pod izuzetnim izgovorom da bi to ugrozilo njena pravila o "nepristrasnosti".
Vjerojatno, u očima BBC-ja, spašavanje života palestinske djece otkriva predrasude koje spašavanje života ukrajinske djece ne otkriva.
U svom napadu 2009. godine, Izrael je ubio "samo" 1.300 Palestinaca u Gazi, a ne desetine hiljada - ili možda stotine hiljada, nitko doista ne zna - koliko je ubio ovaj put.
Poznato je da je pokojni, nezavisni laburistički političar Tony Benn probio blokade i prkosio BBC-jevoj zabrani DEC-a čitajući detalje o tome kako donirati novac uživo u eteru, zbog prosvjeda voditelja emisije. Kako je isticao tada, a to je još istinitije danas: "Ljudi će umrijeti zbog odluke BBC-ja."
Prema izvorima unutar odbora i BBC-ja, čelnici korporacije su uplašeni - kao i ranije - zbog "odgovora" Izraela i njegovih moćnih lobista u Ujedinjenom Kraljevstvu ako promovira apel za Gazu.
Portparol BBC-a rekao je za Middle East Eye da prikupljanje sredstava nije ispunilo sve utvrđene kriterijume za nacionalnu žalbu, uprkos stručnom mišljenju DEC-a da jeste, ali je napomenuo da je mogućnost emitiranja žalbe "u razmatranju".
Primanje udaraca
Razlog zašto je Izrael u stanju da izvrši genocid, a zapadni lideri su u stanju da ga aktivno podrže, jeste upravo zato što mediji establišmenta neprestano obuzdavajku kritike - u velikoj mjeri u korist Izraela.
Čitaoci i gledaoci nemaju osjećaj da Izrael provodi sistematske ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, a kamoli genocid.
Komentar: Iako, ako netko želi doći do istine taj će je i pronaći.
Novinari radije opisuju događaje kao "humanitarnu krizu" jer to skida odgovornost Izraela za stvaranje krize. Gleda na posljedice, patnju, a ne na uzrok: Izrael.
Što je još gore, ti isti novinari nam neprestano bacaju pijesak u oči besmislenim protivtvrdnjama da sugeriraju da je Izrael zapravo žrtva, a ne počinitelj.
Uzmimo, na primjer, novu "studiju" o navodnoj anti-izraelskoj pristrasnosti BBC-ja, koju vodi britanski advokat sa sjedištem u Izraelu. Lažno zgroženi Daily Mail upozorio je tokom vikenda da je "ČETRNAEST puta vjerojatnije da će BBC optužiti Izrael za genocid nego Hamas ... usred sve većih poziva na istragu".
Ali pročitajte tekst i ono što je zaista zapanjujuće je da je BBC u odabranom četveromjesečnom periodu povezao Izrael s pojmom "genocid" samo 283 puta - u svojoj masovnoj produkciji na mnogim televizijskim i radijskim kanalima, na svojoj web stranici, podcastima i raznim platformamam društvenih medija, koje služe bezbrojnim populacijama u zemlji i inostranstvu.
Mnoge od referenci bile bi izvještavanje BBC Newsa o slučaju koji je Južna Afrika podnijela Međunarodnom sudu pravde, koji istražuje Izrael zbog onoga što je najviši svjetski sud u januaru nazvao "vjerovatnim" rizikom od genocida u Gazi.
Nažalost za BBC, bilo je nemoguće izvesti tu priču bez spominjanja riječi "genocid", jer ona leži u središtu pravnog slučaja.
Ono što bi nas, zapravo, trebalo mnogo više zaprepastiti je to da je BBC-jeva medijska imperija koja se proteže po cijelom svijetu spomenula aktivni genocid, u kojem je Zapad u potpunosti sudjelovao, ukupno samo 283 puta u četiri mjeseca nakon 7. oktobra.
Kampanja zastrašivanja
Preliminarna presuda Svjetskog suda o genocidu u Izraelu vitalni je kontekst koji bi trebao dominirati u svakoj medijskoj priči o Gazi. Umjesto toga, obično se ne spominje, ili se ostvalja za kraj izvještaja, gdje će ga malo ko pročitati.
BBC je nerado izvještavao o slučaju genocida koji je u januaru Svjetskom sudu iznijela Južna Afrika, za koji je sudsko vijeće ocijenilo da je "uvjerljiv". S druge strane, prenosila je cjelokupnu odbranu Izraela istom sudu.
Sada, nakon ove najnovije kampanje zastrašivanja od strane medija u vlasništvu milijardera, BBC će vjerovatno biti još manje voljan spominjati genocid - što je upravo cilj.
Ono što je trebalo daleko više zaprepastiti Mail i ostale medije establišmenta je to što je BBC emitirao 19 referenci na Hamasov "genocid" u istom periodu od četiri mjeseca.
Ideja da je Hamas sposoban za "genocid" nad Izraelom, ili Jevrejima, jednako je daleka od stvarnosti kao i fikcija da je "odrubljivao glave bebama" 7. oktobra ili tvrdnje, za koje još uvijek nedostaju bilo kakvi dokazi, da je počinio "masovno silovanje" tog dana.
Hamas, naoružana grupa koja broji hiljade boraca, koja je trenutno u Gazi prikovana od strane jedne od najjačih vojski na svijetu, prilično je nesposobna da izvrši "genocid" nad Izraelcima.
To je, naravno, razlog zašto Svjetski sud ne istražuje Hamas zbog genocida i zašto samo najfanatičniji izraelski apologeti trče s lažnim vijestima ili da Hamas čini genocid, ili da je moguće da bi to pokušao učiniti.
Niko zaista ne shvata ozbiljno tvrdnje o genocidu u Hamasu. Priča je bila zapanjena reakcija svijeta kada je grupa uspjela pobjeći iz koncentracionog logora u Gazi na jedan dan 7. oktobra i izazvati toliko smrti i pustošenja.
Komentar: Sve je više dokaza, a i sam izraelski medij je govorio o Hanibalovoj direktivi u kojoj je izraelska vojska pobila veliki broj svojih civila toga dana: Mit o Moralnoj vojsci: Svjedočanstva od 7. listopada otkrivaju da je izraelska vojska ubila mnoge vlastite građane tenkovima i projektilima
Ideja da bi Hamas mogao učiniti bilo šta gore od toga - ili čak ponoviti napad - jednostavno je zabluda. Najviše što Hamas može da uradi je da iz svojih podzemnih tunela vodi gerilski rat na iscrpljivanju izraelske vojske, što je upravo ono što radi.
Evo još jedne statistike koju vrijedi istaknuti iz nedavne "studije": u istom četveromjesečnom periodu, BBC je 22 puta upotrijebio izraz "zločini protiv čovječnosti" da opiše zločine koje je Hamas počinio u jednom danu prošlog oktobra, u poređenju sa samo 15 puta da opišem još gore zločine Izraela počinjene u kontinuitetu tokom protekle godine.
Dozvoljeni stavovi
Krajnji efekat najnovije medijske bure je povećanje pritiska na BBC da učini još veće ustupke sebičnoj, desničarskoj političkoj agendi medija u vlasništvu milijardera i korporativnim interesima ratne mašinerije koju predstavlja.
Posao državnog emitera je da postavi granice dopuštenih misli za britansku javnost - ne na desici, gdje ta uloga pripada listovima kao što su Mail i Telegraph, već s druge strane političkog spektra, na ono što se obmanjujuće navodi kao "lijevo".
Zadatak BBC-ja je da definira šta je prihvatljiv govor i akcija - što znači prihvatljivo za britanski establišment - onih koji žele da osporavaju njegovu unutrašnju i spoljnu politiku.
Dva puta u živom sećanju pojavili su se progresivni ljevičarski opozicioni lideri: Majkl Fut početkom 1980-ih i Jeremi Corbin kasnih 2010-ih. U oba navrata mediji su se ujedinili da ih ocrne.
Tokom decenija, mediji u vlasništvu milijardera stvarali su u svijesti javnosti ideju da BBC definira krajnji kraj navodno "lijevičarskih" pogleda. Što se više korporacija može gurnuti udesno, to se ljevica više suočava sa nepoželjnim izborom: ili slijediti BBC udesno, ili izlošiti se univerzalnim uvredama kao luda ljevica, probuđena ljevica, Trot lijevo, militantna ljevica.
Potkrepljujući ovaj samoispunjavajući argument, bilo kakve proteste osoblja BBC-a mogu zaključiti novinari-službe Ruperta Murdocha i drugih medijskih tajkuna kao dodatni dokaz ljevičarske ili marksističke pristranosti korporacije.
Medijski sistem je namješten, a BBC je savršeno vozilo da se tako i zadrži.
Pritiskom na dugme
Ono što BBC i ostali mejnstrim mediji umanjuju nisu samo činjenice o izraelskom genocidu u Gazi, već i očigledna genocidna namjera izraelskih lidera, šireg društva zemlje i njenih apologeta u Velikoj Britaniji i drugdje.
Ne bi trebalo biti predmet rasprave o tome da Izrael čini genocid u Gazi, kada su nam svi, od njegovog premijera naniže, rekli da je to njihova namjera.
Primjeri takvih genocidnih izjava izraelskih lidera punili su stranice slučaja Južne Afrike pred Svjetskim sudom. Samo jedan primjer: premijer Benjamin Netanyahu osudio je Palestince kao "Amalek" - referenca na biblijsku priču dobro poznatu svakom izraelskom đaku, u kojoj Izraelcima Bog naređuje da zbrišu cijeli narod sa lica zemlje, uključujući njihovu djecu i stoku.
Svako ko je angažiran na društvenim mrežama suočit će se s nizom sličnih genocidnih izjava uglavnom anonimnih pristalica Izraela.
Ti navijači genocida su nedavno dobili lice - zapravo dva. Video snimci dvojice Izraelaca koji podcastuju na engleskom pod nazivom "Dva fina jevrejska dečka", postali su viralni, prikazujući par koji poziva na istrebljenje do poslednjeg Palestinca, muškarca, žene i djece.
Jedan od podcastera je rekao da "nula ljudi u Izraelu" brine hoće li izbijanje dječje paralize uzrokovano izraelskim uništavanjem vodovoda, kanalizacije i sanitarnih objekata u Gazi završiti smrću beba, napominjući da je izraelski pristanak na kampanju vakcinacije vođen isključivo potrebama odnosa s javnošću.
U drugom snimku, podcasteri se slažu da palestinski taoci u izraelskim zatvorima zaslužuju da budu "pogubljeni guranjem prevelikog predmeta u guzicu".
Oni također jasno stavljaju do znanja da neće oklijevati da pritisnu dugme za genocid kako bi zbrisali palestinski narod:
"Kada biste mi dali dugme da jednostavno izbrišem Gazu - svako živo biće u Gazi sutra više ne bi živjelo - pritisnuo bih ga u sekundi... I mislim da bi većina Izraelaca. Ne bi pričali o tome kao ja, ne bi rekli 'pritisnuo sam', ali bi pritisnuli."Morbidna izopačenost
Lako se uzbuniti zbog ovakvih neljudskih komentara, ali bijes koji stvara ovaj par vjerovatno će skrenuti s važnije tačke: da su oni u potpunosti reprezentativni za to gdje se izraelsko društvo trenutno nalazi. Oni nisu na nekoj pokvarenoj margini. Oni nisu stranci. Čvrsto su u mejnstrimu.
Dokazi nisu samo u činjenici da izraelska državna vojska sistematski premlaćuje i sodomizira palestinske zatvorenike, snajperskim metcima pogađa palestinsku djecu u Gazi u glave, navija za detonaciju univerziteta i džamija, skrnavi palestinska tijela i provodi blokadu glađu.
Sve te nemilosrdne izopačenosti prihvaćene su od strane šireg izraelskog društva.
Nakon što se pojavio snimak grupe vojnika koji sodomizira palestinskog zatvorenika u izraelskom mučilištu Sde Teiman, Izraelci su stali na njihovu stranu. Obim unutrašnjih povreda zatvorenika zahtjevao je da bude hospitaliziran.
Nakon toga, izraelski stručnjaci - obrazovani "liberali" - sjedili su u TV studijima i raspravljali o tome da li vojnicima treba dozvoliti da sami donose odluke o tome hoće li silovati Palestince u pritvoru ili bi takva zlostavljanja trebala organizirati država kao dio službenog program mučenja.
Jedan od vojnika optuženih u slučaju grupnog silovanja odlučio je da odbaci svoju anonimnost nakon što su ga zagovarali novinari koji su ga intervjuirali. Sada se tretira kao manja poznata ličnost u izraelskim TV emisijama.
Ankete pokazuju da velika većina jevrejskih Izraelaca ili odobrava uništavanje Gaze, ili želi još više od toga. Nekih 70 posto želi zabraniti na društvenim mrežama bilo kakvo izražavanje simpatija prema civilima u Gazi.
Ništa od ovoga nije novo. Sve je postalo mnogo razmetljivije nakon Hamasovog napada 7. oktobra.
Uostalom, neki od najšokantnijih nasilja tog dana dogodili su se kada su Hamasovi borci naišli na muzički festival u blizini Gaze.
Brutalno zatvaranje 2,3 miliona Palestinaca i 17-godišnja blokada koja im je uskraćivala osnove života i bilo kakve značajne slobode, postali su toliko normalni za Izraelce da su moderni, slobodoljubivi izraelski mladići mogli sretno držati rejv tako blizu te masovne ljudske patnje.
Ili kao što je jedan od "Dva fina jevrejska dečaka" primjetio o svojim osećanjima o životu u Izraelu:
"Lijepo je znati da plešeš na koncertu dok su stotine hiljada stanovnika Gaze beskućnici, sjede u šatoru." Njegov partner je prekinuo: "To čini još boljim... Ljudi uživaju znajući da [Palestinci u Gazi] pate."'Hrabri vojnici'
Ova monstruozna ravnodušnost prema mučenju drugih, ili čak zadovoljstvo u mučenju drugih, nije ograničena samo na Izraelce. Na Zapadu postoji čitava armija istaknutih pristalica Izraela koji samouvjereno djeluju kao apologeti izraelskih genocidnih akcija.
Ono što ih sve ujedinjuje je jevrejska suprematistička ideologija cionizma.
U Britaniji, glavni rabin Ephraim Mirvis nije se izjasnio protiv masovnog pokolja palestinske djece u Gazi, niti je o tome šutio. Umjesto toga, on je dao svoj blagoslov izraelskim ratnim zločinima.
Još sredinom januara, kada je Južna Afrika počela da objavljuje svoj slučaj protiv Izraela za genocid koji je Svjetski sud smatrao "vjerovatnim", Mirvis je govorio na javnom sastanku, gdje je izraelske operacije u Gazi nazvao "najneobičnijom mogućom stvari".
On je opisao trupe koje su jasno dokumentovane da su počinile ratne zločine kao "naše hrabre vojnike" - neobjašnjivo spajajući akcije strane, izraelske vojske sa britanskom vojskom.
Čak i ako zamislimo da je zaista bio u neznanju o ratnim zločinima u Gazi prije osam mjeseci, sada ne može biti izgovora.
Ipak, prošle sedmice, Mirvis je ponovo progovorio, ovaj put kako bi zamjerio britansku vladu zbog nametanja vrlo djelimičnog ograničenja na prodaju oružja Izraelu nakon što je dobila pravni savjet da Izrael vjerovatno koristi takvo oružje za počinjenje ratnih zločina.
Drugim riječima, Mirvis je otvoreno pozvao svoju vlastitu vladu da ignorira međunarodno pravo i naoruža državu koja je počinila ratne zločine, prema advokatima britanske vlade, i "vjerovatan genocid", prema Svjetskom sudu.
Ima apologeta poput Mirvisa na uticajnim pozicijama širom Zapada.
Pojavljujući se na TV-u krajem prošlog mjeseca, njegov kolega u Francuskoj Haim Korsia pozvao je Izrael da "završi posao" u Gazi i podržao Netanyahua, kojeg glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda goni za ratne zločine.
Korsia je odbio da osudi izraelsko ubistvo najmanje 41.000 Palestinaca u Gazi, tvrdeći da te smrti "nisu istog reda" kao 1.150 smrti Izraelaca 7. oktobra.
Bilo je teško ne zaključiti da je mislio da životi Palestinaca nisu toliko važni kao životi Izraelaca.
Unutarnji fašizam
Prije skoro 30 godina, izraelski sociolog Dan Rabinowitz objavio je knjigu, Overlooking Nazareth, u kojoj je tvrdio da je Izrael daleko dublje rasističko društvo nego što se to široko razumjelo.
Njegov rad je od 7. oktobra dobio novu važnost - i to ne samo za Izraelce.
Još 1990-ih, kao i sada, autsajderi su pretpostavljali da je Izrael podijeljen između religioznog i sekularnog, tradicionalnog i modernog; između vulgarnih nedavnih imigranata i prosvijećenijih "veterana".
Izraelci često vide svoje društvo i geografski podijeljeno: između perifernih zajednica u kojima buja popularni rasizam i metropolitanskog centra oko Tel Aviva gdje prevladava osjetljiv, kulturan liberalizam.
Rabinowitz je ovu tezu secirao. Kao studiju slučaja uzeo je mali jevrejski grad Nazaret Ilit u sjevernom Izraelu, poznat po svojoj ekstremno desničarskoj politici, uključujući podršku fašističkom pokretu pokojnog rabina Meira Kahanea.
Rabinowitz je pripisao politiku grada uglavnom činjenici da ga je izgradila država na vrhu Nazareta, najveće zajednice Palestinaca u Izraelu, posebno da obuzda, kontrolira i ugnjetava svog historijskog susjeda.
Njegov argument je bio da Jevreji iz Nazaret Ilita nisu bili veći rasisti od Jevreja iz Tel Aviva. Oni su jednostavno bili daleko više izloženi "arapskom" prisustvu. U stvari, s obzirom na činjenicu da je malo Jevreja odlučilo da živi tamo, bili su znatno nadmašeni od svojih komšija "Arapa". Država ih je stavila u direktnu, konfrontirajuću konkurenciju sa Nazaretom za zemljište i resurse.
Nasuprot tome, Jevreji iz Tel Aviva gotovo nikada nisu naišli na "Arapa" osim ako nije bio u ulozi sluge: kao konobar ili radnik na gradilištu.
Razlika je, primetio je Rabinowitz, u tome što su Jevreji iz Nazaret Ilita svakodnevno bili suočeni sa sopstvenim rasizmom. Racionalizirali su se i nosili su se s tim. U međuvremenu, Jevreji u Tel Avivu su se mogli pretvarati da su otvorenog uma jer njihova netrpeljivost nikada nije bila smisleno testirana.
Pa, 7. oktobar je sve to promijenio. "Liberali" Tel Aviva iznenada su se suočili sa nepoželjnim, osvetničkim palestinskim prisustvom unutar njihove države. "Arap" više nije bio potlačeni, pitomi, servilan na kojeg su navikli.
Neočekivano, Jevreji Tel Aviva su osetili napad na prostor za koji su verovali da je isključivo njihov, baš kao što su Jevreji iz Nazaret Ilita osećali decenijama. I oni su odgovorili na potpuno isti način. Oni su racionalizirali svoj unutarnji fašizam. Preko noći su se pomirili sa genocidom.
Stranka genocida
Taj osjećaj invazije se proteže i izvan Izraela, naravno.
Dana 7. oktobra, Hamasov iznenadni napad nije bio samo napad na Izrael. Izbijanje male grupe naoružanih boraca iz jednog od najvećih i najučvršćenijih zatvora ikada izgrađenih također je bio šokantan napad na samozadovoljstvo zapadnih elita - njihovo uvjerenje da je svjetski poredak koji su izgradili silom da bi se obogatili bio trajan i neprikosnoven .
7. oktobar je ozbiljno poljuljao njihovo uverenje da se nezapadni svet može zauvijek obuzdati; da mora nastaviti ispunjavati naloge Zapada i da će ostati u ropstvu na neodređeno vrijeme.
Kao što je to bilo s Izraelcima, napad Hamasa je brzo razotkrio malog fašistu unutar političke, medijske i vjerske elite Zapada, koji je proveo cijeli život pretvarajući se da je čuvar zapadne civilizacijske misije - one koja je bila prosvijećena, humana i liberalna.
Taj je čin uspio, jer je svijet uređen na takav način da su se lahko mogli pretvarati sebi i drugima da se suprotstavljaju varvarstvu Drugog.
Zapadni kolonijalizam uglavnom je bio izvan vidokruga, prešao je na globalne, eksploatatorske, ekološki destruktivne zapadne korporacije i mrežu od oko 800 američkih prekomorskih vojnih baza, koje su bile tu da razbiju zadnjicu ako se ovaj novi ekonomski imperijalizam koji se nalazio na dohvat ruke naiđe na poteškoće.
Namjerno ili ne, Hamas je 7. oktobra skinuo masku te obmane. Pretvaranje ideološkog raskola između zapadnih lidera na desnici i navodne "ljevice" nestalo je preko noći. Svi su pripadali istoj ratnoj stranci; svi su postali sljedbenici stranke genocida.
Svi su tražili navodno "pravo Izraela da se brani" - u stvari, njegovo pravo da nastavi decenijama ugnjetavanja palestinskog naroda - nametanjem blokade hrane, vode i struje za 2,3 miliona stanovnika Gaze.
Svi aktivno odobravaju naoružavanje izraelskog pokolja i sakaćenja desetina hiljada Palestinaca. Svi nisu uradili ništa da nametnu prekid vatre osim što su na glas izgovorili tu ideju.
Čini se da su svi spremniji da ruše međunarodno pravo i institucije koje ga podržavaju nego da ga nametnu protiv Izraela. Svi prozivaju kao antisemitizam masovne proteste protiv genocida, umjesto da osuđuju sam genocid.
7. oktobar je bio odlučujući trenutak. Razotkrio je monstruozno varvarstvo s kojim se teško pomiriti. I nećemo, dok se ne suočimo s teškom istinom: da je izvor takve izopačenosti daleko bliži domu nego što smo ikada zamišljali.
(TBT,MEE)
