Sve bitke, svi ratovi, sve tuče i barske svađe, svi sukobi bilo gdje i bilo kada (osim onih sukoba u kojima obje strane odgovaraju istom lutkaru) počinju i završavaju kao bitke za um. Nijedna borba se ne odlučuje samo snagom oružja. U stvari, tehnološki napredniji protivnik sa svom svojom pomodnom vatrenom moći je često ranjiviji od svog tehnološki slabije razvijenog suparnika. Činjenica je, naravno, da se to suprostavlja našem zapadnjačkom načinu razmišljanja koji nas uči da vjerujemo da čovjek koji ima veći pištolj (ili veću bespilotnu letjelicu) uvijek pobjeđuje. Tužno je reći da smo morali propatiti višestruke poraze i pretjerane okupacije u Aziji kako bismo naučili drukčije. Jedna od velikih neizrečenih istina našeg doba je činjenica da je modernizacija ratovanja malo promijenila načine na koje se ratovi dobivaju. Od početka povijesti, inteligencija, snaga volje, i principi koji se slijede su dominantni faktori u svakoj kampanji.
Stoga, posve je razumno da je najbitnija bitka s kojom ćemo se ikada susresti ona psihološka, unutarnja borba; jer uspjeh uma će odlučiti uspjeh u svim drugim pothvatima.
Nažalost, jako malo ljudi razmišlja o važnosti rata za um, a još manje se zna obraniti od psihološkog napada. Kao i s drugim metodama samoobrane, potrebno je stalno vježbanje.
Zadnjih stotinu godina, barem u SAD-u, prevratnički i tajni hladni rat se vodi protiv ljudi u vidu psihološkog podjarmljivanja. Taj hladni rat je osmišljen kako bi oslabio našu odlučnost, naše naslijeđe, naša samouvjerenja, naše samopouzdanje i naš integritet u pripremi za „vrući rat“ protiv naših dugo čuvanih Ustavnih prava. Elita na vlasti dobro zna da je najučinkovitija strategija pobjede u svakoj bitci uvjeriti neprijatelja da se preda prije nego što borba uopće započne. Danas se američko stanovništvo kondicionira da legne i mentalno umre, da preda unutarnji rat, tako da kad dođe do vanjskog rata, ono će već biti poraženo.
Korumpirana vlast se jako oslanja na ono što nazivaju "psihološkim operacijama" koje su primarno propagandne inicijative s ciljem demoraliziranja njihove mete (obično stanovništva). U slučaju despotskog režima, psihološke operacije uključuju insinuaciju laži, poluistina, prijetnji i brutalnosti koja je koreografirana radi izazivanja prilično određene reakcije. Koristi se da kako bi se masovno potaknula jaka emocionalna reakcija koja će ići u korist oligarhije. Sljedeće smjernice vas mogu zaštititi od strelica prijevare, omogućujući vam zadržavanje kontrole i izbjegavanje nesvjesnog manipuliranja kako biste radili protiv sebe...
Nemojte se plašiti hipotetskih opasnosti
Što se tiče totalitarnih pristaša, oni biraju strah kao svoje oružje. Osvajačke vojske i birokracije su zloglasne po preuveličavanju svoje snage i brojnosti u svrhu poražavanja borbenog duha onih koje namjeravaju pokoriti. Džingis-kan, na primjer, koristio se taktikom preuveličavanja brojnosti, zajedno s pokvarenim genocidom, kako bi izazvao teror u područjima koja još nije pokušao zauzeti. Kad bi došao, mongolske horde su imale takav ugled (dijelom izmišljen) da su se mnoga područja odmah predala bez borbe.
Kad se postaje aktivist protiv nekog kriminalnog ustroja, često se postaje meta kampanja straha. Danas, oni od nas koji su uključeni u pokret za slobodu slušaju upozorenja od "nasumičnih" zabrinutih strana kako nam stalno govore da su naša nastojanja "potpuno uzaludna", da "sami sebe ispostavljamo". Da je globalistički sustav daleko prejak i uznapredovao da bismo ga porazili. Da oni imaju bespilotne letjelice i NSA-inu bazu podataka i bešćutne vojnike itd., itd.
Oni se nadaju da će nas ustrašiti hipotetskim situacijama koje se ne mogu ni potvrditi niti opovrgnuti. Da će nas natjerati da budemo opsjednuti "onim što bi moglo biti" umjesto onim što je objektivno. Drugim riječima, nadaju se da će potaknuti stanje masovnog kukavičluka. Kako bi poništili tu taktiku, treba ostati usredotočen na cilj bez obzira na moguću opasnost. Odnosno, snaga neprijatelja, bilo stvarna ili izmišljena, nije važna. Beznačajna je. Golijat je ništa drugo nego jedna prepreka, a preko svih prepreka se može prijeći. Kreni prema cilju i nikad ne posustaj.
Neka Vam manje neugodnosti i osobni problemi ne odvraćaju pažnju
Na vrhuncu komunističke moći u Istočnoj Njemačkoj, tajna policija Stasi je razvila taktiku koju su zvali "Zersetzung" što znači "nagristi" ili "potkopati". Metoda Zersetzung je uključivala suptilne manipulacije života određene osobe kako bi se onemogućilo da ona normalno funkcionira i da se potpuno uključi u disidentske aktivnosti. Stasi bi znao slati agente u dom osobe da premjeste njene stvari ili da lažiraju provalu. Često su znali pokušavati stvoriti emocionalni konflikt između osobe i njenog supružnika, obitelji i prijatelja, i štetiti poslovnim odnosima. Svrha je bila natjerati metu da odvrati svoju pažnju od svog političkog i društvenog rada prema više manjih neugodnosti.
Komentar: Na većoj skali, postoji dosta ovakvih stvari - emocionalnih konflikata - koje također promoviraju alternativni mediji. Lijepi primjeri su međusobne unutarnje borbe među istraživačima 11. rujna i nedavni "scenarij glumaca" koji se pojavio i raširio poput požara u vezi s pucnjavom u osnovnoj školi "Sandi Hook" i bombaškim napadom tijekom maratona u Bostonu.
Na manjoj skali, sjetite se Juliana Assangea i na kakav glupi način je bio uhićen zahvaljujući svom egu. Netko s takvim egom i načinom razmišljanja je opasan za sve oko sebe.
Osobne oluje, bilo da ih je prouzročio Stasi ili su došle prirodnim putem, razaraju samo onda kad im se posveti previše pažnje i kad im se da previše važnosti. Neki ljudi budu sasvim opsjednuti svojim vlastitim osobnim sapunicama i tu slabost često iskorištavaju elementi vlasti.
Komentar: Primjer nastojanja da se osobu "istroši" osobnim olujama je neumoran napad klevetnika koji doživljavamo već godinama. Oni vas samo žele "istrošiti".
Istina jest da su naši domovi i napetosti u njima sekundarni u usporedbi s obranom naših principa i kulture od porobljavanja i zaborava. Ženski problemi, obiteljske svađe i upadi u naše osobne živote nisu važni. Samo je misija bitna, a u pokretu za slobodu, naša misija je probuditi javnost, poremetiti indoktrinaciju masa i, ako je to potrebno, fizički ukloniti elite s vlasti. Obitelj i prijatelji koji se nađu na putu ili ih se izmanipulira da se nađu na putu treba ignorirati.
Neka Vas darovi ne zavedu
Tirani vole nuditi darove građanstvu, pogotovo kad se tek uspinju na vlast. Može to biti obećanje novih radnih mjesta, bolje infrastrukture, besplatnog zdravstva, više hrane, više sigurnosti, a ponekad i besplatnih mobitela. Mogu nuditi nagrade za provokacije ili špijuniranje. Cilj im je da građanstvo primame nečim, a u biti ničim, ili barem lažima o nečemu za ništa. Ako nas vladini dužnosnici (ili bilo tko drugi što se toga tiče) obasipaju darovima, vrijeme je da postanemo sumnjičavi.
Vlade ne "plaćaju" za darove koje dobivamo. Vi plaćate te darove putem poreza ili inflacije. Besplatne stvarčice nikad ne bi smjele utjecati na um ratnika da mu se omili bilo koja birokratska ili korporativna tvorevina. Nikad ne dozvolite da vas se kupi. Jedina prava blaga koja išta vrijede su naša individualnost i samopoštovanje.
Komentar: Zaista, bilo je puno pokušaja da nas se zavede od naših principa pomoću darova. Nekad ti "darovi" podrazumijevaju pristup "unutrašnjim informacijama". Nekad se predstavljaju kao "pomoć" u dostizanju ciljeva. Zbog toga i dalje dosljedno slijedimo politiku da radimo samo uz pomoć donacija čitatelja/članova, koje dobrovoljno daju, te i dalje ne prodajemo reklame ni na jednoj od naših stranica. Onda kad nešto ili nekoga reklamiramo, za to nam ne plaćaju; to bude usluga nekome koga cijenimo i čiji rad vrijedi promicati.
Nikad nemojte vjerovati medijskom aparatu - uvijek potvrdite informacije
U službenim, popularnim medijima više nema takve stvari kao što je "objektivno novinarstvo". Ono što vidimo i čujemo nije istina nego reprodukcija te istine, iskrivljena tako da sama vlast ima korist od toga. Mediji danas ne istražuju događaje. Umjesto toga, oni ometaju i spriječavaju istragu promoviranjem samo jedne strane svake priče i napadanjem svakoga tko propitkuje njihovu verziju. "Službena verzija" svake informativne priče je skoro uvijek zamršena izmišljotina koja štiti oligarhiju.
Nitko tko sebe smatra inteligentnim ljudskim bićem ne bi trebao prihvaćati službenu verziju priče zdravo za gotovo. Važno je uvijek ispitivati ono što nam se kaže i istraživati koristeći nezavisne ili originalne izvore. Nemojte nikad dopustiti da vas "uče". Uvijek sami provjeravajte činjenice. Tražite da oni na vlasti kažu tko im je izvor informacija, umjesto da glume kao da bi mi trebali slijepo vjerovati u sve što kažu.
Komentar: Kako su alternativni mediji jako često "trećestupanjske" platforme za moćnike, kako se to opisuje u Protokolu 12, i od njih treba tražiti da zadovoljavaju visoke standarde i očekivati da će ih preplaviti dezinformacije. Ponovno, nedavni primjer su "glumački scenariji" u vezi pucnjave u školi "Sandi Hook" i napada na bostonskom maratonu.
Nemojte se opterećivati ismijavanjem
Borba protiv dezinformacija je ključna, ali naš osobni ponos nije važan. Čuvati svoj ego nije bitno. Pokušavati stalno zadovoljiti svakoga je nemoguće i nevažno. Ismijavanje se koristi ne samo da se diskreditira aktiviste; koristi i kako bi oni propitivali svoju odlučnost. Ako vas ne mogu posramiti i zaplašiti, onda vas ne mogu zastrašiti i pobijediti pukim riječima.
Tražite od vaših protivnika da odgovore na vaša opravdana pitanja. Prijeđite preko njihovog odvraćanja pažnje i ustrajte na konkretnosti. Neka iznesu valjane argumente. Kada to nisu u stanju, već nastavljaju pribjegavati napadima na osobu/karakter (ad hominem, op. prev.), otkrivaju nemoć svog položaja, te ste pobijedili.
Komentar: Ovu smo lekciju jako dobro naučili kroz stalne klevete koje slušamo već godinama. Stvar je da se nijedan od onih koji nas napadaju nikad ne bavi činjenicama, već se uvijek radi o napadima tipa ad hominem ("kult", "sekta", "prijevara" ili što god), te nikad ne uspjevamo doći do toga da pokažu ijedan valjani argument. Nažalost, postoji puno ljudi koje klevete znaju zavesti, što na neki način otkriva njihovu intelektualnu i moralnu slabost. Dobro znanje o ljudskoj psihologiji je dodatna prednost pri staloženom nošenju s takvim situacijama.
Prihvatite rizik prije sučeljavanja s neprijateljem
Još uvijek me začuđuju oni disidenti i borci za slobodu koji se ponašaju kao da su iznenađeni kad se potencijalni bijes sustava usmjeri na njih. Zar nisu shvaćali rizik kad su kretali u bitku? Zar su zaista vjerovali da neće biti baš tako strašno?
U svakom sukobu protiv većeg, okrutnog i nemoralnog protivnika, uvijek pretpostavite da ćete morati proći kroz pakao da biste išta ostvarili. Prihvatite da vam život više neće biti spokojan i ugodan. Znajte da možda nećete preživjeti da vidite plodove svog rada. Shvatite da ćete možda morati hodati kroz vatru i prihvatiti bol. U suprotnom, ostat ćete jadan i smiješno nedorastao vojnik u umnom ratu.
Osobni rizik nije važan. Samo su istina i budućnost važne. Biti učinkovit znači biti "na radaru". Ako činite razliku, i ako ste konkretna prijetnja, onda trebate očekivati da imate nacrtanu metu na prsima.
Komentar: Ovo je veoma bitna stvar. Toliko puno ljudi misli da se radi o igri, da stvarno postoji sloboda govora - ili uopće bilo koja vrsta slobode - i kad se nađu na nišanu moćnika i osjete stvaran napad, budu šokirani. Branjenje i ispostavljanje za istinu je vrlo često bolno i nezahvalno.
Znajte svoje slabosti
Praviti se kao da nemate slabosti je najbolji način da pomognete svom neprijatelju. Ako ste ponositi, vaša će se pretjerana samouvjerenost koristiti protiv vas. Ako ste kivni, vaša će se zavist iskoristiti da vam se skrene pažnja. Ako vas se brzo naljuti, vaš će se bijes koristiti da vas namami da sami sebe uništite. Istražite sami sebe isto tako duboko i temeljito kao što biste neprijatelja. Iako će možda zvučati otrcano, u biti možete postati puno gori neprijatelj svom vlastitom cilju nego što će to biti bilo koja vojska koju vaš protivnik može skupiti.
Ironično, identificirajući svoja ograničenja, možemo također postati stručnjaci u prepoznavanju slabosti drugih. Nezaslijepljene našim vlastitim pristranostima i predrasudama, predrasude i pristranosti protivnika postaju jasno vidljive.
Nemojte vjerovati lažnom autoritetu
Možda je to u našoj plemenskoj prirodi, ali čini se da puno ljudi pati od nezasitne želje za hijerarhijom i vodstvom - čak i kad se to vodstvo temelji na obmanama. Krajnja zaštita od pokvarenosti je da se postane sam svoj vođa, a ne da se čeka nekog čudesno bezgrešnog nadglednika (ili talentiranog prevaranta) da nas vodi za ruku. Oslanjati se na druge da biraju vaš put za vas, otvara vrata da se vaše pravo na izbor u potpunosti ukloni iz jednadžbe.
Lažni autoritet je onaj koji počiva na lažnim pretvaranjima, umjesto na zasluženom poštovanju i priznavanju. Nijedan čovjek, bez obzira na titulu, nije iznad istine; i sigurno nije vrijedniji od vas. Poput titule, uniforma je simbol ideala, ali osoba u toj uniformi možda ne prihvaća taj ideal. Nemojte se usredotočiti na uniformu. Fokusirajte se na čovjeka, te se zapitajte zaslužuje li on tu uniformu.
Ako netko želi u vaše ime odrediti da treba poći lijevo ili desno, onda tu osobu treba podvrgnuti najstrožim testovima koje se može zamisliti. Ona bi trebala dokazati da radi za vašu dobrobit i da ima mudrost da s dužnom pažnjom upravlja s vašom budućnosti.
Priznajte moć simbolizma i mita
Oligarsi koriste kazalište i privid kako bi utjecali na kolektivno nesvjesno jer ljudski um teži k ritualima što hrani našu prirođenu potrebu za mitom i simbolom. Psiholog Carl Jung je često govorio o urođenim simboličkim procesima psihe kao "arhetipovima", koji postoje u umjetnosti, snovima i duhovnosti svakog društva bez obzira na vrijeme, mjesto, religiju ili kulturu. Poznavanje tih univerzalnih simbola i kako na njih emocionalno reagiramo, omogućava osobi da spriječi da ju se programira (uvjetuje) ili da se na nju utječe pomoću njih.
Nisu svi izvanredni događaji u povijesti spontani. Neki su namješteni kako bi se prizvalo određenu stranu kolektivne psihe neke nacije. Te radnje "pod lažnom zastavom" se vrlo često vrte oko nekog simbola kojeg se kulturalno cijeni. Izgradnja ili uništenje tog simboličkog zdanja, poznate osobe, društvenog mehanizma ili preferirane vizije budućnosti ostavlja dugotrajan i duboko ukorijenjen utisak na tisuće, ako čak ne i milijune ljudi. Oni se emocionalno uključuju u događaj - pomahnitalo, užasnuto ili žestoko - bez imalo nagovještaja zašto. Na kraju, može ih se prevariti da učine strašne i katastrofalne stvari samo kako bi ublažili unutarnju neravnotežu. Može ih se odvući u rat, u ropstvo i u smrt - sve na osnovu obećanja spriječavanja pojavljivanja ili nestajanja nekog mita.
Tajna je u tome da istražimo naš unutarnji život s više snage i energije nego što trošimo na vanjske fantazije. Otkrivajući naš vlastiti unutarnji mit, i time našu vlastitu individualnost, postajemo imuni na uvjetovanje "pod lažnom zastavom". Naše emocije ostaju pod našom kontrolom, naše sklonosti i predrasude nestaju, a strahovi postaju nevažni. Ne vezujemo se previše za slike, za površna očekivanja, ili za kolektiv. Kazalište uma gubi svoju moć, a od tog trenutka nadalje, sami biramo svoje vlastite sudbine.
Nikad nemojte zaboraviti svoju individualnost
Kolektivisti konstantno promoviraju ideju da su ljudska bića poput praznih vozila, praznih ploča koje oblikuje okolina, ili da su samo biološki strojevi s rudimentarnim životinjskim instinktima za koje "krivo mislimo da su duša". Kao što sam istaknuo u gornjem tekstu, rad Carla Junga na urođenim psihološkim arhetipovima dokazuje da mi zapravo NISMO prazna vozila. Svatko od nas se rađa s uobičajenim odlikama, poput savjesti i pronicljivosti, kao i s karakterističnim sposobnostima koje nas čine jedinstvenima. Rađamo se s dualnim konceptima dobra i zla. Što je pravo, a što krivo. Zbog te dualnosti, dobili smo moć izbora. Ignorirati savjest ili je prihvatiti.
Kolektivisti podvode svoju propagandu o praznim pločama jer žele da vjerujemo da nemamo urođenih sposobnosti i odlika, te stoga, da nemamo savjest. Žele da ignoriramo svoju intuiciju i da usvojimo moralni relativizam. Budući da ako je svaki čovjek prazan, onda nema pravog i krivog, dobrog i lošeg, i ništa što elite naprave se ne može okarakterizirati kao "kriminal". Ako se svakog čovjeka uvjeri da je samo produkt svoje okoline, tada ga se može uvjeriti da prepusti svoju slobodnu volju onima za koje se čini da imaju kontrole nad okolinom. Ako čovjek vjeruje da individualno ne određuje (nema mogućnost individualne odluke, op. prev.), onda on može preuzeti ulogu robota, čekajući da ga vanjski svijet programira.
To je krajnji san kolektivista: da postanu "veliki davatelji i tvorci" masa. Da nas hrane čime oni žele, da nas oblače onako kako oni žele, da nas uče ono što oni žele, i da nam kažu što trebamo misliti i kada to trebamo misliti. Oni žele sebe vidjeti kao slikara, a nas kao platno. Samo će tada, u njihovim glavama, naše društvo postići "savršenstvo".
Ako čovječanstvo izgubi trag svoje individualnosti i prihvati ideologiju prazne ploče, predat će umni rat, možda čak i bez da toga bude svjesno.
Um prije materije
Suprotstavljanje suparniku oružjem ili šakama je lako shvatljivo. Suprotstavljanje laži, ili ideji čija je svrha uništiti nečiji mentalni kapacitet za otpor, je nevjerojatno kompleksno. Međutim, kada protivnik pokušava koristiti umne trikove, to je jasan znak da nije sposoban nadjačati vas samo fizičkom snagom. Činjenica da naša vlada i struktura moći koja stoji iza nje tako očajno pribjegava takvim strategijama već toliko puno godina pokazuje da oni vjeruju da ne mogu ozakoniti centralizirani autoritet nad našom nacijom i spriječiti naše izražavanje sloboda koristeći samo vojnu silu. Nijedan pištolj, bez obzira na veličinu, neće im dati ono što žele. Tako da nastavljaju s igricama dok ne rasture našu odlučnost i ne smanje našu borbenu sposobnost.
Da bismo opstali, moramo postati imuni na trikove. Moramo se udaljiti, odvajajući se potpuno od toga. Moramo se osloboditi svih nepotrebnih strahova, sumnji, i mržnje, i činiti ono što znamo da treba napraviti. Moramo zanemariti retoriku poraza i nihilizma. Moramo napraviti taj veliki dostojanstveni, svečani korak kroz veo sumnje, znajući da su svi veliki ljudi prije nas vodili svoje vlastite bitke unatoč takozvanoj "sigurnosti smrti".
Ako ne možemo zavladati svojim vlastitim psihološkim svijetom, osuđeni smo na neuspjeh u svakoj drugoj bitci koju vodimo. Bez neprobojne volje, ne možemo nadjačati, i ne možemo naći mir.
sott
Stoga, posve je razumno da je najbitnija bitka s kojom ćemo se ikada susresti ona psihološka, unutarnja borba; jer uspjeh uma će odlučiti uspjeh u svim drugim pothvatima.
Nažalost, jako malo ljudi razmišlja o važnosti rata za um, a još manje se zna obraniti od psihološkog napada. Kao i s drugim metodama samoobrane, potrebno je stalno vježbanje.
Zadnjih stotinu godina, barem u SAD-u, prevratnički i tajni hladni rat se vodi protiv ljudi u vidu psihološkog podjarmljivanja. Taj hladni rat je osmišljen kako bi oslabio našu odlučnost, naše naslijeđe, naša samouvjerenja, naše samopouzdanje i naš integritet u pripremi za „vrući rat“ protiv naših dugo čuvanih Ustavnih prava. Elita na vlasti dobro zna da je najučinkovitija strategija pobjede u svakoj bitci uvjeriti neprijatelja da se preda prije nego što borba uopće započne. Danas se američko stanovništvo kondicionira da legne i mentalno umre, da preda unutarnji rat, tako da kad dođe do vanjskog rata, ono će već biti poraženo.
Korumpirana vlast se jako oslanja na ono što nazivaju "psihološkim operacijama" koje su primarno propagandne inicijative s ciljem demoraliziranja njihove mete (obično stanovništva). U slučaju despotskog režima, psihološke operacije uključuju insinuaciju laži, poluistina, prijetnji i brutalnosti koja je koreografirana radi izazivanja prilično određene reakcije. Koristi se da kako bi se masovno potaknula jaka emocionalna reakcija koja će ići u korist oligarhije. Sljedeće smjernice vas mogu zaštititi od strelica prijevare, omogućujući vam zadržavanje kontrole i izbjegavanje nesvjesnog manipuliranja kako biste radili protiv sebe...
Nemojte se plašiti hipotetskih opasnosti
Što se tiče totalitarnih pristaša, oni biraju strah kao svoje oružje. Osvajačke vojske i birokracije su zloglasne po preuveličavanju svoje snage i brojnosti u svrhu poražavanja borbenog duha onih koje namjeravaju pokoriti. Džingis-kan, na primjer, koristio se taktikom preuveličavanja brojnosti, zajedno s pokvarenim genocidom, kako bi izazvao teror u područjima koja još nije pokušao zauzeti. Kad bi došao, mongolske horde su imale takav ugled (dijelom izmišljen) da su se mnoga područja odmah predala bez borbe.
Kad se postaje aktivist protiv nekog kriminalnog ustroja, često se postaje meta kampanja straha. Danas, oni od nas koji su uključeni u pokret za slobodu slušaju upozorenja od "nasumičnih" zabrinutih strana kako nam stalno govore da su naša nastojanja "potpuno uzaludna", da "sami sebe ispostavljamo". Da je globalistički sustav daleko prejak i uznapredovao da bismo ga porazili. Da oni imaju bespilotne letjelice i NSA-inu bazu podataka i bešćutne vojnike itd., itd.
Oni se nadaju da će nas ustrašiti hipotetskim situacijama koje se ne mogu ni potvrditi niti opovrgnuti. Da će nas natjerati da budemo opsjednuti "onim što bi moglo biti" umjesto onim što je objektivno. Drugim riječima, nadaju se da će potaknuti stanje masovnog kukavičluka. Kako bi poništili tu taktiku, treba ostati usredotočen na cilj bez obzira na moguću opasnost. Odnosno, snaga neprijatelja, bilo stvarna ili izmišljena, nije važna. Beznačajna je. Golijat je ništa drugo nego jedna prepreka, a preko svih prepreka se može prijeći. Kreni prema cilju i nikad ne posustaj.
Neka Vam manje neugodnosti i osobni problemi ne odvraćaju pažnju
Na vrhuncu komunističke moći u Istočnoj Njemačkoj, tajna policija Stasi je razvila taktiku koju su zvali "Zersetzung" što znači "nagristi" ili "potkopati". Metoda Zersetzung je uključivala suptilne manipulacije života određene osobe kako bi se onemogućilo da ona normalno funkcionira i da se potpuno uključi u disidentske aktivnosti. Stasi bi znao slati agente u dom osobe da premjeste njene stvari ili da lažiraju provalu. Često su znali pokušavati stvoriti emocionalni konflikt između osobe i njenog supružnika, obitelji i prijatelja, i štetiti poslovnim odnosima. Svrha je bila natjerati metu da odvrati svoju pažnju od svog političkog i društvenog rada prema više manjih neugodnosti.
Komentar: Na većoj skali, postoji dosta ovakvih stvari - emocionalnih konflikata - koje također promoviraju alternativni mediji. Lijepi primjeri su međusobne unutarnje borbe među istraživačima 11. rujna i nedavni "scenarij glumaca" koji se pojavio i raširio poput požara u vezi s pucnjavom u osnovnoj školi "Sandi Hook" i bombaškim napadom tijekom maratona u Bostonu.
Na manjoj skali, sjetite se Juliana Assangea i na kakav glupi način je bio uhićen zahvaljujući svom egu. Netko s takvim egom i načinom razmišljanja je opasan za sve oko sebe.
Osobne oluje, bilo da ih je prouzročio Stasi ili su došle prirodnim putem, razaraju samo onda kad im se posveti previše pažnje i kad im se da previše važnosti. Neki ljudi budu sasvim opsjednuti svojim vlastitim osobnim sapunicama i tu slabost često iskorištavaju elementi vlasti.
Komentar: Primjer nastojanja da se osobu "istroši" osobnim olujama je neumoran napad klevetnika koji doživljavamo već godinama. Oni vas samo žele "istrošiti".
Istina jest da su naši domovi i napetosti u njima sekundarni u usporedbi s obranom naših principa i kulture od porobljavanja i zaborava. Ženski problemi, obiteljske svađe i upadi u naše osobne živote nisu važni. Samo je misija bitna, a u pokretu za slobodu, naša misija je probuditi javnost, poremetiti indoktrinaciju masa i, ako je to potrebno, fizički ukloniti elite s vlasti. Obitelj i prijatelji koji se nađu na putu ili ih se izmanipulira da se nađu na putu treba ignorirati.
Neka Vas darovi ne zavedu
Tirani vole nuditi darove građanstvu, pogotovo kad se tek uspinju na vlast. Može to biti obećanje novih radnih mjesta, bolje infrastrukture, besplatnog zdravstva, više hrane, više sigurnosti, a ponekad i besplatnih mobitela. Mogu nuditi nagrade za provokacije ili špijuniranje. Cilj im je da građanstvo primame nečim, a u biti ničim, ili barem lažima o nečemu za ništa. Ako nas vladini dužnosnici (ili bilo tko drugi što se toga tiče) obasipaju darovima, vrijeme je da postanemo sumnjičavi.
Vlade ne "plaćaju" za darove koje dobivamo. Vi plaćate te darove putem poreza ili inflacije. Besplatne stvarčice nikad ne bi smjele utjecati na um ratnika da mu se omili bilo koja birokratska ili korporativna tvorevina. Nikad ne dozvolite da vas se kupi. Jedina prava blaga koja išta vrijede su naša individualnost i samopoštovanje.
Komentar: Zaista, bilo je puno pokušaja da nas se zavede od naših principa pomoću darova. Nekad ti "darovi" podrazumijevaju pristup "unutrašnjim informacijama". Nekad se predstavljaju kao "pomoć" u dostizanju ciljeva. Zbog toga i dalje dosljedno slijedimo politiku da radimo samo uz pomoć donacija čitatelja/članova, koje dobrovoljno daju, te i dalje ne prodajemo reklame ni na jednoj od naših stranica. Onda kad nešto ili nekoga reklamiramo, za to nam ne plaćaju; to bude usluga nekome koga cijenimo i čiji rad vrijedi promicati.
Nikad nemojte vjerovati medijskom aparatu - uvijek potvrdite informacije
U službenim, popularnim medijima više nema takve stvari kao što je "objektivno novinarstvo". Ono što vidimo i čujemo nije istina nego reprodukcija te istine, iskrivljena tako da sama vlast ima korist od toga. Mediji danas ne istražuju događaje. Umjesto toga, oni ometaju i spriječavaju istragu promoviranjem samo jedne strane svake priče i napadanjem svakoga tko propitkuje njihovu verziju. "Službena verzija" svake informativne priče je skoro uvijek zamršena izmišljotina koja štiti oligarhiju.
Nitko tko sebe smatra inteligentnim ljudskim bićem ne bi trebao prihvaćati službenu verziju priče zdravo za gotovo. Važno je uvijek ispitivati ono što nam se kaže i istraživati koristeći nezavisne ili originalne izvore. Nemojte nikad dopustiti da vas "uče". Uvijek sami provjeravajte činjenice. Tražite da oni na vlasti kažu tko im je izvor informacija, umjesto da glume kao da bi mi trebali slijepo vjerovati u sve što kažu.
Komentar: Kako su alternativni mediji jako često "trećestupanjske" platforme za moćnike, kako se to opisuje u Protokolu 12, i od njih treba tražiti da zadovoljavaju visoke standarde i očekivati da će ih preplaviti dezinformacije. Ponovno, nedavni primjer su "glumački scenariji" u vezi pucnjave u školi "Sandi Hook" i napada na bostonskom maratonu.
Nemojte se opterećivati ismijavanjem
Borba protiv dezinformacija je ključna, ali naš osobni ponos nije važan. Čuvati svoj ego nije bitno. Pokušavati stalno zadovoljiti svakoga je nemoguće i nevažno. Ismijavanje se koristi ne samo da se diskreditira aktiviste; koristi i kako bi oni propitivali svoju odlučnost. Ako vas ne mogu posramiti i zaplašiti, onda vas ne mogu zastrašiti i pobijediti pukim riječima.
Tražite od vaših protivnika da odgovore na vaša opravdana pitanja. Prijeđite preko njihovog odvraćanja pažnje i ustrajte na konkretnosti. Neka iznesu valjane argumente. Kada to nisu u stanju, već nastavljaju pribjegavati napadima na osobu/karakter (ad hominem, op. prev.), otkrivaju nemoć svog položaja, te ste pobijedili.
Komentar: Ovu smo lekciju jako dobro naučili kroz stalne klevete koje slušamo već godinama. Stvar je da se nijedan od onih koji nas napadaju nikad ne bavi činjenicama, već se uvijek radi o napadima tipa ad hominem ("kult", "sekta", "prijevara" ili što god), te nikad ne uspjevamo doći do toga da pokažu ijedan valjani argument. Nažalost, postoji puno ljudi koje klevete znaju zavesti, što na neki način otkriva njihovu intelektualnu i moralnu slabost. Dobro znanje o ljudskoj psihologiji je dodatna prednost pri staloženom nošenju s takvim situacijama.
Prihvatite rizik prije sučeljavanja s neprijateljem
Još uvijek me začuđuju oni disidenti i borci za slobodu koji se ponašaju kao da su iznenađeni kad se potencijalni bijes sustava usmjeri na njih. Zar nisu shvaćali rizik kad su kretali u bitku? Zar su zaista vjerovali da neće biti baš tako strašno?
U svakom sukobu protiv većeg, okrutnog i nemoralnog protivnika, uvijek pretpostavite da ćete morati proći kroz pakao da biste išta ostvarili. Prihvatite da vam život više neće biti spokojan i ugodan. Znajte da možda nećete preživjeti da vidite plodove svog rada. Shvatite da ćete možda morati hodati kroz vatru i prihvatiti bol. U suprotnom, ostat ćete jadan i smiješno nedorastao vojnik u umnom ratu.
Osobni rizik nije važan. Samo su istina i budućnost važne. Biti učinkovit znači biti "na radaru". Ako činite razliku, i ako ste konkretna prijetnja, onda trebate očekivati da imate nacrtanu metu na prsima.
Komentar: Ovo je veoma bitna stvar. Toliko puno ljudi misli da se radi o igri, da stvarno postoji sloboda govora - ili uopće bilo koja vrsta slobode - i kad se nađu na nišanu moćnika i osjete stvaran napad, budu šokirani. Branjenje i ispostavljanje za istinu je vrlo često bolno i nezahvalno.
Znajte svoje slabosti
Praviti se kao da nemate slabosti je najbolji način da pomognete svom neprijatelju. Ako ste ponositi, vaša će se pretjerana samouvjerenost koristiti protiv vas. Ako ste kivni, vaša će se zavist iskoristiti da vam se skrene pažnja. Ako vas se brzo naljuti, vaš će se bijes koristiti da vas namami da sami sebe uništite. Istražite sami sebe isto tako duboko i temeljito kao što biste neprijatelja. Iako će možda zvučati otrcano, u biti možete postati puno gori neprijatelj svom vlastitom cilju nego što će to biti bilo koja vojska koju vaš protivnik može skupiti.
Ironično, identificirajući svoja ograničenja, možemo također postati stručnjaci u prepoznavanju slabosti drugih. Nezaslijepljene našim vlastitim pristranostima i predrasudama, predrasude i pristranosti protivnika postaju jasno vidljive.
Nemojte vjerovati lažnom autoritetu
Možda je to u našoj plemenskoj prirodi, ali čini se da puno ljudi pati od nezasitne želje za hijerarhijom i vodstvom - čak i kad se to vodstvo temelji na obmanama. Krajnja zaštita od pokvarenosti je da se postane sam svoj vođa, a ne da se čeka nekog čudesno bezgrešnog nadglednika (ili talentiranog prevaranta) da nas vodi za ruku. Oslanjati se na druge da biraju vaš put za vas, otvara vrata da se vaše pravo na izbor u potpunosti ukloni iz jednadžbe.
Lažni autoritet je onaj koji počiva na lažnim pretvaranjima, umjesto na zasluženom poštovanju i priznavanju. Nijedan čovjek, bez obzira na titulu, nije iznad istine; i sigurno nije vrijedniji od vas. Poput titule, uniforma je simbol ideala, ali osoba u toj uniformi možda ne prihvaća taj ideal. Nemojte se usredotočiti na uniformu. Fokusirajte se na čovjeka, te se zapitajte zaslužuje li on tu uniformu.
Ako netko želi u vaše ime odrediti da treba poći lijevo ili desno, onda tu osobu treba podvrgnuti najstrožim testovima koje se može zamisliti. Ona bi trebala dokazati da radi za vašu dobrobit i da ima mudrost da s dužnom pažnjom upravlja s vašom budućnosti.
Priznajte moć simbolizma i mita
Oligarsi koriste kazalište i privid kako bi utjecali na kolektivno nesvjesno jer ljudski um teži k ritualima što hrani našu prirođenu potrebu za mitom i simbolom. Psiholog Carl Jung je često govorio o urođenim simboličkim procesima psihe kao "arhetipovima", koji postoje u umjetnosti, snovima i duhovnosti svakog društva bez obzira na vrijeme, mjesto, religiju ili kulturu. Poznavanje tih univerzalnih simbola i kako na njih emocionalno reagiramo, omogućava osobi da spriječi da ju se programira (uvjetuje) ili da se na nju utječe pomoću njih.
Nisu svi izvanredni događaji u povijesti spontani. Neki su namješteni kako bi se prizvalo određenu stranu kolektivne psihe neke nacije. Te radnje "pod lažnom zastavom" se vrlo često vrte oko nekog simbola kojeg se kulturalno cijeni. Izgradnja ili uništenje tog simboličkog zdanja, poznate osobe, društvenog mehanizma ili preferirane vizije budućnosti ostavlja dugotrajan i duboko ukorijenjen utisak na tisuće, ako čak ne i milijune ljudi. Oni se emocionalno uključuju u događaj - pomahnitalo, užasnuto ili žestoko - bez imalo nagovještaja zašto. Na kraju, može ih se prevariti da učine strašne i katastrofalne stvari samo kako bi ublažili unutarnju neravnotežu. Može ih se odvući u rat, u ropstvo i u smrt - sve na osnovu obećanja spriječavanja pojavljivanja ili nestajanja nekog mita.
Tajna je u tome da istražimo naš unutarnji život s više snage i energije nego što trošimo na vanjske fantazije. Otkrivajući naš vlastiti unutarnji mit, i time našu vlastitu individualnost, postajemo imuni na uvjetovanje "pod lažnom zastavom". Naše emocije ostaju pod našom kontrolom, naše sklonosti i predrasude nestaju, a strahovi postaju nevažni. Ne vezujemo se previše za slike, za površna očekivanja, ili za kolektiv. Kazalište uma gubi svoju moć, a od tog trenutka nadalje, sami biramo svoje vlastite sudbine.
Nikad nemojte zaboraviti svoju individualnost
Kolektivisti konstantno promoviraju ideju da su ljudska bića poput praznih vozila, praznih ploča koje oblikuje okolina, ili da su samo biološki strojevi s rudimentarnim životinjskim instinktima za koje "krivo mislimo da su duša". Kao što sam istaknuo u gornjem tekstu, rad Carla Junga na urođenim psihološkim arhetipovima dokazuje da mi zapravo NISMO prazna vozila. Svatko od nas se rađa s uobičajenim odlikama, poput savjesti i pronicljivosti, kao i s karakterističnim sposobnostima koje nas čine jedinstvenima. Rađamo se s dualnim konceptima dobra i zla. Što je pravo, a što krivo. Zbog te dualnosti, dobili smo moć izbora. Ignorirati savjest ili je prihvatiti.
Kolektivisti podvode svoju propagandu o praznim pločama jer žele da vjerujemo da nemamo urođenih sposobnosti i odlika, te stoga, da nemamo savjest. Žele da ignoriramo svoju intuiciju i da usvojimo moralni relativizam. Budući da ako je svaki čovjek prazan, onda nema pravog i krivog, dobrog i lošeg, i ništa što elite naprave se ne može okarakterizirati kao "kriminal". Ako se svakog čovjeka uvjeri da je samo produkt svoje okoline, tada ga se može uvjeriti da prepusti svoju slobodnu volju onima za koje se čini da imaju kontrole nad okolinom. Ako čovjek vjeruje da individualno ne određuje (nema mogućnost individualne odluke, op. prev.), onda on može preuzeti ulogu robota, čekajući da ga vanjski svijet programira.
To je krajnji san kolektivista: da postanu "veliki davatelji i tvorci" masa. Da nas hrane čime oni žele, da nas oblače onako kako oni žele, da nas uče ono što oni žele, i da nam kažu što trebamo misliti i kada to trebamo misliti. Oni žele sebe vidjeti kao slikara, a nas kao platno. Samo će tada, u njihovim glavama, naše društvo postići "savršenstvo".
Ako čovječanstvo izgubi trag svoje individualnosti i prihvati ideologiju prazne ploče, predat će umni rat, možda čak i bez da toga bude svjesno.
Um prije materije
Suprotstavljanje suparniku oružjem ili šakama je lako shvatljivo. Suprotstavljanje laži, ili ideji čija je svrha uništiti nečiji mentalni kapacitet za otpor, je nevjerojatno kompleksno. Međutim, kada protivnik pokušava koristiti umne trikove, to je jasan znak da nije sposoban nadjačati vas samo fizičkom snagom. Činjenica da naša vlada i struktura moći koja stoji iza nje tako očajno pribjegava takvim strategijama već toliko puno godina pokazuje da oni vjeruju da ne mogu ozakoniti centralizirani autoritet nad našom nacijom i spriječiti naše izražavanje sloboda koristeći samo vojnu silu. Nijedan pištolj, bez obzira na veličinu, neće im dati ono što žele. Tako da nastavljaju s igricama dok ne rasture našu odlučnost i ne smanje našu borbenu sposobnost.
Da bismo opstali, moramo postati imuni na trikove. Moramo se udaljiti, odvajajući se potpuno od toga. Moramo se osloboditi svih nepotrebnih strahova, sumnji, i mržnje, i činiti ono što znamo da treba napraviti. Moramo zanemariti retoriku poraza i nihilizma. Moramo napraviti taj veliki dostojanstveni, svečani korak kroz veo sumnje, znajući da su svi veliki ljudi prije nas vodili svoje vlastite bitke unatoč takozvanoj "sigurnosti smrti".
Ako ne možemo zavladati svojim vlastitim psihološkim svijetom, osuđeni smo na neuspjeh u svakoj drugoj bitci koju vodimo. Bez neprobojne volje, ne možemo nadjačati, i ne možemo naći mir.
sott
