Kako rimovati ”mati” s ”klati”, zgražali su se protekle nedjelje, na pravoslavni Uskrs mnogi koji su vidjeli ranojutarnji video iz Borova Sela? Hrvatska mati čiji su sinovi, na vjerski blagdan obećavali Srbe klati – duboko je zakazala s odgojem, obrazovanjem, ljubavlju…
Tužno i strašno istovremeno.
Uhićeno je njih čak četrnaest s područja Vukovarsko-srijemske županije. Predani su u ponedjeljak pritvorskome nadzorniku, a slična sudbina najvjerojatnije će snaći još nekolicinu njihovih istomišljenika iz drugih županija.
Nakon kriminalističkoga istraživanja sve ih čeka optužnica. Tereti ih se za javno poticanje na nasilje, mržnju i netrpeljivost prema pripadnicima srpske manjine koji žive u Borovu Selu.
Koliko vole hrvatsku mati najrječitije govori glagol ”klati” s kojim ju poistovjećuju i rimuju. Treba li uopće reći na jednak način, kao što je neki drugi ljudski ološ ulazeći pred tridesetak godina u razrušeni Vukovar tražio salate ”da kolje Hrvate”. Analogija je, naime, neizbježna. Toliko o posebnosti vlastite, hrvatske nacije.
Similis simili gaudet?
Sve u svemu od 1941. preko 1991. pa sve do 2021. od klanja se nismo ni za milimetar pomakli. Mijenja se znakovlje i narodi akteri, ali klanje nam je konstanta. Od njega se ne odstupa. Nacionalizmima i mržnjom drugih zatrovani ljudi odgajaju ksenofobičnu, krvožednu djecu koja traži porciju klanja za svoju generaciju.
Našu su generaciju učili kako majka simbolizira požrtvovnost, ljubav, radost, blagost, kako je stjecište života, sigurnost utočišta. Nije li Majka Božja, o kojoj današnja djeca i mladi uče znatno više kroz književnost i vjeronauk od nas, sublimacija ljubavi kroz Krista koji se u njoj utjelovio?
Što bi da mogu ovima iza rešetaka vukovarskoga zatvora rekli njihovi vjeroučitelji i duhovnici? Je li obećavanje klanja na dan kad dio kršćana slavi uskrsnuće Krista, u skladu s naukom Crkve? Nisu li upravo Isusu svi ljudi braća, za njega jednaki i jednakovrijedni? Pred Bogom isti?
Mene ni krstili nisu, ali dok promatram stvarnost oko sebe čini mi se kako sam i ja, i meni slični, baštinili mnogo više kršćanskih vrijednosti od ovih danas koji imaju sve sakramente i na popisima stanovništva ponosno upisuju rimokatolik!
Ha, ha, moram nekog od teologa (možda Dragu Pilsela?), pitati može li se biti ”kršćanka ateistkinja”, jer ja to očito jesam!
Šalu na stranu. Ljudima iz Borova Sela zasigurno u nedjelju nije bilo do šale, prisjeo im je uskršnji doručak zbog strašnih izvikivanja njihovih susjeda, zbog mržnje koja ni četvrt stoljeća od mirne reintegracije nikako da iseli iz srca dijela ljudi. Zašto?
Jednostavno je – zato jer na njoj desetljećima parazitiraju mnogi iz svijeta politike, modificirajući devedesetih popularnu narodnu, ”o ljutoj travi na ljutoj rani”. Hrane naše mržnje čim malo usahnu. Rane peku, vrijeme prolazi, a oni i netrpeljivosti opstaju…
Neki novi klinci pjevaju Juru i Bobana na završnici relija i prijete klanjem na pravoslavni Uskrs. Mission accomplished!
”Hrvatska mati”, odbila je uvesti građanski odgoj, obrazovanje za demokraciju u škole i na fakultete, upravo zato da ne bi djeca i mladi znali na vrijeme prepoznati zloupotrebu, od demokracije same. Kako bi im mržnju, ksenofobiju i nacionalistički kičeraj mogla prodavati pod domoljublje. Uspjeli su, priznajem.
Uhvatilo se, a u Domovinskom ratu poharanim područjima vidimo i ukorijenilo. Četrnaest ih je iza rešetaka. Mnogi su tijekom ovih triju desetljeća izbjegli zatvor mada su ga jednako zaslužili k’o nedjeljni bukači iz Borova Sela, a bivali su tek larpurlartistički prekoreni od strane politike, uz obavezno spominjanje zločina druge strane kao uzroka.
I zato ako se pitamo kako se ”klati” rimuje s ”mati”, jedini mogući odgovor jest – u Hrvatskoj lako i dosad nekažnjeno.
autograf
Tužno i strašno istovremeno.
Uhićeno je njih čak četrnaest s područja Vukovarsko-srijemske županije. Predani su u ponedjeljak pritvorskome nadzorniku, a slična sudbina najvjerojatnije će snaći još nekolicinu njihovih istomišljenika iz drugih županija.
Nakon kriminalističkoga istraživanja sve ih čeka optužnica. Tereti ih se za javno poticanje na nasilje, mržnju i netrpeljivost prema pripadnicima srpske manjine koji žive u Borovu Selu.
Koliko vole hrvatsku mati najrječitije govori glagol ”klati” s kojim ju poistovjećuju i rimuju. Treba li uopće reći na jednak način, kao što je neki drugi ljudski ološ ulazeći pred tridesetak godina u razrušeni Vukovar tražio salate ”da kolje Hrvate”. Analogija je, naime, neizbježna. Toliko o posebnosti vlastite, hrvatske nacije.
Koliko vole hrvatsku mati, najrječitije govori glagol klati s kojom ju rimuju. Treba li uopće reći na jednak način, kao što je neki drugi ljudski ološ ulazeći pred tridesetak godina u razrušeni Vukovar, tražio salate ”da kolje Hrvate”. Analogija je, naime, neizbježna. Toliko o posebnosti vlastite nacije. Similis simili gaudet
Similis simili gaudet?
Sve u svemu od 1941. preko 1991. pa sve do 2021. od klanja se nismo ni za milimetar pomakli. Mijenja se znakovlje i narodi akteri, ali klanje nam je konstanta. Od njega se ne odstupa. Nacionalizmima i mržnjom drugih zatrovani ljudi odgajaju ksenofobičnu, krvožednu djecu koja traži porciju klanja za svoju generaciju.
Našu su generaciju učili kako majka simbolizira požrtvovnost, ljubav, radost, blagost, kako je stjecište života, sigurnost utočišta. Nije li Majka Božja, o kojoj današnja djeca i mladi uče znatno više kroz književnost i vjeronauk od nas, sublimacija ljubavi kroz Krista koji se u njoj utjelovio?
Što bi da mogu ovima iza rešetaka vukovarskoga zatvora rekli njihovi vjeroučitelji i duhovnici? Je li obećavanje klanja na dan kad dio kršćana slavi uskrsnuće Krista, u skladu s naukom Crkve? Nisu li upravo Isusu svi ljudi braća, za njega jednaki i jednakovrijedni? Pred Bogom isti?
Mene ni krstili nisu, ali dok promatram stvarnost oko sebe čini mi se kako sam i ja, i meni slični, baštinili mnogo više kršćanskih vrijednosti od ovih danas koji imaju sve sakramente i na popisima stanovništva ponosno upisuju rimokatolik!
Ha, ha, moram nekog od teologa (možda Dragu Pilsela?), pitati može li se biti ”kršćanka ateistkinja”, jer ja to očito jesam!
Šalu na stranu. Ljudima iz Borova Sela zasigurno u nedjelju nije bilo do šale, prisjeo im je uskršnji doručak zbog strašnih izvikivanja njihovih susjeda, zbog mržnje koja ni četvrt stoljeća od mirne reintegracije nikako da iseli iz srca dijela ljudi. Zašto?
Sve u svemu od 1941. preko 1991. pa sve do 2021. od klanja se nismo ni za milimetar pomakli. Mijenja se znakovlje i narodi akteri, ali klanje nam je konstanta. Od njega se ne odstupa. Nacionalizmima i mržnjom drugih zatrovani ljudi odgajaju ksenofobičnu, krvožednu djecu koja traže porciju klanja za svoju generaciju
Jednostavno je – zato jer na njoj desetljećima parazitiraju mnogi iz svijeta politike, modificirajući devedesetih popularnu narodnu, ”o ljutoj travi na ljutoj rani”. Hrane naše mržnje čim malo usahnu. Rane peku, vrijeme prolazi, a oni i netrpeljivosti opstaju…
Neki novi klinci pjevaju Juru i Bobana na završnici relija i prijete klanjem na pravoslavni Uskrs. Mission accomplished!
”Hrvatska mati”, odbila je uvesti građanski odgoj, obrazovanje za demokraciju u škole i na fakultete, upravo zato da ne bi djeca i mladi znali na vrijeme prepoznati zloupotrebu, od demokracije same. Kako bi im mržnju, ksenofobiju i nacionalistički kičeraj mogla prodavati pod domoljublje. Uspjeli su, priznajem.
Uhvatilo se, a u Domovinskom ratu poharanim područjima vidimo i ukorijenilo. Četrnaest ih je iza rešetaka. Mnogi su tijekom ovih triju desetljeća izbjegli zatvor mada su ga jednako zaslužili k’o nedjeljni bukači iz Borova Sela, a bivali su tek larpurlartistički prekoreni od strane politike, uz obavezno spominjanje zločina druge strane kao uzroka.
I zato ako se pitamo kako se ”klati” rimuje s ”mati”, jedini mogući odgovor jest – u Hrvatskoj lako i dosad nekažnjeno.
autograf
