Njihov huliganizam teško je i pobrojati
„Kako se glasaju ovce? Ovacijama.“, svojevremeno je napisano u Feral Tribuneu, a zorno ilustrira i ovu priču koja pokazuje kako je ovaj narod najlakše držati „na uzici“ preko sporta. Model kruha i igara, vidljiv je kada se od bankrota spašavaju sportski kolektivi, dok se gradovi iz kojih ti timovi dolaze ekonomski urušavaju. Sjetimo se samo basnoslovno skupe Snježne kraljice ili Svjetskog prvenstva u rukometu koje je iza sebe ostavilo preskupe dvorane , koje su danas vreće bez dna. Svi koji će uputiti kritiku na račun tih promašaja, bit će proglašeni najobičnijim jalnuškim diletantima
Nakon Hajduka, „vapaj za pomoć“ su nedavno preko podobnih novinara uputili i iz Košarkaškog kluba Split. Tako bi se građani, koji su ostali bez tvrtki i (praktično) grada, trebali pobrinuti da jedino prežive sportski kolektivi. Žalosno je što to nailazi na plodno tlo iracionalnog splitskog mentaliteta, a neovisnom promatraču (pre)ostaje jedino konstatirati kako su Splićani apsolutno zaslužili sve što im se događa.
On odlučuje umjesto građana (FOTO: Lupiga.Com)
U Zagrebu je slična situacija, samo što tu nitko građane ništa i ne pita jer Milan Bandić odlučuje umjesto njih, a oni ga prešutno podržavaju. Početkom godine je održano skijaško natjecanje Snježna kraljica, za koju porezni obveznici izdvajaju poprilična novčana sredstva. Spuštanje po dva puta, skijašica i skijaša, niz padinu malo većeg brda košta, tako, milijune kuna. I ne daj Bože da ta dva slaloma, slučajno, ne budu održana, to bi, očito, bilo gore nego i sam bankrot Zagreba koji (u najmanju ruku) nije isključen.
Prisjetimo se, dalje, koliko se samo novca nepotrebno utrošilo na rukometno Svjetsko prvenstvo, pogotovo na (brzinsku) izgradnju dvorana koje su i danas u financijskom pogledu vreće bez dana. U ovakvim slučajevima proradi hrvatski kompleks malog naroda - strah što će reći oni na zapadu ako mi slučajno odustanemo od organizacije nekog natjecanja koje smo prihvatili. No, da nije tih hrvatskih (kompleksaških) megalomanskih projekata, ne bi bilo niti bandića, keruma, mamića, gobaca….
Nakon prvenstva arene su zamrle (FOTO: Nacional.hr)
Hrvatska se svojevremeno kandidirala i za domaćinstvo Europskog nogometnog prvenstva, iako za to nema niti minimalne uvjete. Još samo da se netko dosjeti i organizira Zimske olimpijske igre na Hvaru, stvar će biti potpuna. Iživljavanje nad ojađenim i pokradenim narodom se nastavlja. Bandić, recimo, nakon „milijunskog“ WC-a, gradi fontane koje ne bi bile tako skupe niti da su „optočene“ suhim zlatom. U ruglo zvano stadion u Maksimiru je „ulupano“ sredstava gotovo kao za tri stadiona u Brazilu za predstojeće Svjetsko prvenstvo i zbog toga nitko, naravno, nije odgovarao.
Sve to nije bitno, važno je da se nogometna reprezentacija plasira na SP, a svi koji u sumnju dovode ljubav „trijumvirata“ – ŠMŠ (Šuker – Mamić – Štimac) najobičniji su „jalnuški diletanti“. Miroslav Blažević navedenom „svetom trojstvu“ hrvatskog nogometa prigovara samo zato jer i njega nisu izabrali u taj krug. Ćiro je, uostalom, u ljubavi s onima od kojih ima financijske koristi, a kada to nestane onda pljuje po njima u medijima poput uvrijeđene bakice, uz populistička prenemaganja i izigravanja pajaca.
Tragikomično je da ovaj dvojac nekog proziva zbog huliganizma (SCREENSHOT: HRT)
Tragikomičnost hrvatskog nogometa je i ta da navijače huliganima proglašavaju Zdravko Mamić i Igor Štimac, likovi čiji se huliganski ispadi teško mogu i nabrojati. A kad se o septičkoj jami našeg nogometa povede televizijska rasprava, tu su, kao u prošlogodišnjoj emisiji „Nulta točka“, likovi poput Duška Grabovca i Davora Lulića, koji će bez problema razvodniti temu. Uvijek se nađu i nekakvi ćosići, krušelji, pezziji, reići, baueri, birtići, samovojske, matteoni i ostali kurtoazni likovi koji će dati legitimitet mamićima, štimcima i sličnima.
Ovdje smo, uglavnom, razglabali o „sportskoj“ problematici, koja je samo jedno od kancerogenih tkiva cjelokupnog ovdašnjeg društva. No, ovaj narod je nekako najlakše držati „na uzici“ preko sporta. Citirajmo s tim u vezi svojevremeni napis u Feralu: „Kako se glasaju ovce? Ovacijama.“
