U Hrvatskoj oko 300.000 ljudi živi u kućanstvima koja zbog niskih prihoda i loših uvjeta stanovanja ne mogu zadovoljiti sve osnovne energetske potrebe. Mnogi od njih koriste stare, neučinkovite uređaje, žive u loše izoliranim domovima i nisu u mogućnosti platiti račune za struju i plin. U suprotnom su prisiljeni smanjiti troškove za hranu.
Sve to izravno utječe na njihovo zdravlje, socijalnu izolaciju i kvalitetu života te ih svrstava u grupu energetski siromašnih građana, kojih je na razini čitave Europske unije, procjenjuje se, više od 34 milijuna. Kako njihov broj ne bi dalje rastao zbog donošenja novog klimatskog paketa “Spremni za 55”, kojim se planira postići smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. u odnosu na razinu iz 1990. godine, u okviru EU-a uspostavljen je Socijalni fond za klimatsku politiku.
Paketom “Spremni za 55” predviđa se uvođenje novog sustava trgovanja emisijama ugljičnog dioksida za zgrade, cestovni promet i goriva, tzv. ETS2. Novi sustav funkcionirat će tako da će obavezu kupnje emisijskih dozvola imati dobavljači goriva, koji će troškove najvjerojatnije prenijeti na krajnje potrošače, uključujući kućanstva i male tvrtke. Iako je cilj smanjiti emisije i potaknuti ulaganja u obnovljive izvore energije, postoji opravdana bojazan da će i ovaj put nastradati najranjiviji slojevi društva.
Radi ublažavanja energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu pristupa prometu, u periodu od 2026. do 2032. godine u Socijalni fond za klimatsku politiku bit će preusmjereno gotovo 87 milijardi eura, pri čemu je Hrvatskoj namijenjeno 1,68 milijardi. Njima će se, kako se navodi u nacrtu Socijalnog plana za klimatsku politiku Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, financirati obnova obiteljskih kuća s najlošijim energetskim svojstvima, izgradnja centra za starije osobe, nadogradnja socijalnog stanovanja, uvođenje čišćih tehnologija grijanja, poboljšanje pristupačnosti javnog prijevoza u prigradskim i ruralnim sredinama, kao i privremena pomoć za najugroženije.
Marija Mileta, voditeljica komunikacija i kampanje za napuštanje plina u Zelenoj akciji, smatra kako Socijalni plan za klimatsku politiku, ako je suditi prema trenutno predloženim mjerama, ne izgleda loše. No istodobno, dodaje, treba imati na umu kako Hrvatska sve do veljače ove godine nije imala zakonsku definiciju energetskog siromaštva niti se ono sustavno mjerilo.
– Ako se mjerama iz plana doista dođe do onih koji već žive u energetskom siromaštvu i onih koji su u opasnosti od njega, onda se on može smatrati socijalno pravednim. Dakle, trebalo bi realizirati mjeru izgradnje lokalnih kontaktnih točaka (one-stop-shop), što bi građankama i građanima trebalo pomoći da se snađu u moru birokracije. Idealno bi bilo da se pruži direktnija podrška od kuće do kuće ljudima u ruralnim sredinama, posebno starijim osobama, do kojih će ove informacije teško doći, posebno ako žive bez pristupa struji i ne koriste internet. Mislim da će to biti najveći izazov – govori Mileta za Novosti.
Aktivistkinja Zelene akcije kaže kako je u ovom momentu teško predvidjeti hoće li Socijalni plan za klimatsku politiku uistinu ići u smjeru brige za najsiromašnije. Podsjeća da je u tom kontekstu ključno pitanje provedbe tog dokumenta, koja kod većine postojećih strategija ne prolazi onako kako bi trebala.
– Uzmimo za primjer Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama koja je donesena prije pet-šest godina, a tek se sada radi na akcijskom planu za njenu provedbu. Godinama smo apelirali da se akcijski plan donese i to je tek sada u povojima. Zaista se nadam kako sa Socijalnim planom neće biti isto, već da će se mjere doista početi provoditi kada i trebaju, s obzirom na to da su sredstva iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku predviđena samo za period od 2026. do 2032. U tom kontekstu ne možemo si priuštiti nikakvo odugovlačenje – kaže Mileta i ističe da predviđeni iznos od 1,68 milijardi eura nije dovoljan da bi se podržali svi koji žive u energetskom i prometnom siromaštvu, među kojima prevladavaju žene.
Predviđeno je da nacionalni planovi stignu na adresu Europske komisije do kraja tekućeg lipnja, što se u hrvatskom slučaju neće dogoditi jer ministarstvo domaću verziju tog dokumenta još uvijek nije uputilo u e-savjetovanje.
– Nažalost, sve je izglednije kako će se savjetovanje s javnošću održati usred ljeta, kada će vjerojatno proći neopaženo. Nerijetko se događa da se javne rasprave održavaju pred blagdane, kao što je bio slučaj npr. s Nacionalnim energetskim i klimatskim planom, ili upravo tokom ljeta, na što smo puno puta ukazivali kao na lošu praksu – veli Marija Mileta.
Ona smatra da su se hrvatske institucije trebale puno ranije početi sustavno baviti rješavanjem energetskog siromaštva, na što je u svojim godišnjim izvještajima u više navrata upozorila i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Problematično je, napominje tako pravobraniteljica, to što ne postoji jedinstveni sustav sprečavanja i suzbijanja energetskog siromaštva na razini RH, a što dovodi do neravnomjerne politike njegovog suzbijanja i prevencije te gospodarskog razvitka pojedinih regija. Istodobno u Hrvatskoj ne postoji jedinstvena točka preko koje bi osobe pogođene energetskim siromaštvom mogle doći do potrebnih informacija.
No postoje određene mjere koje im koliko-toliko olakšavaju situaciju. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, podsjeća Mileta, u 2020. pokrenuo je program energetske obnove kojim su u stopostotnom iznosu subvencionirani troškovi te obnove za energetski siromašna kućanstva. Vlada je pak 2021. godine donijela Program suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje do 2025.
– No bez nacionalnog Programa borbe protiv energetskog siromaštva, jasne definicije, kriterija određivanja energetskog siromaštva, mjera za njegovo suzbijanje i praćenje teško će se napraviti veće pozitivne promjene – govori Mileta.
Dodaje da provedba Socijalnog plana za klimatsku politiku zahtijeva interdisciplinarni pristup različitih sektora: energetike, klime, sustava socijalne skrbi, zdravstvenog sustava…
– Nositelj plana je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, konkretno Uprava za klimatsku tranziciju koja je vrlo potkapacitirana. Nažalost, od početka izrade plana međusektorska suradnja je loša, posebno ako govorimo o suradljivosti Ministarstva gospodarstva, u čijoj je ingerenciji energetika. No nisu jedini, pa se zaista nadamo kako će se suradnja poboljšati jer će bez toga sama provedba biti loša. A za provedbu su potrebni sektorski dokumenti koji daju smjernice za djelovanje, kao i mehanizmi međusektorske koordinacije – kaže aktivistkinja Zelene akcije te ističe da suzbijanje energetskog siromaštva zahtijeva zajedničko djelovanje.
– Uostalom, u idealnom svijetu hrvatska vlada bi ulagala u hranu, stanovanje, zdravstvo i obnovljive izvore, a ne u fosilna goriva i povećanje vojnog budžeta, što ne pruža stvarnu pomoć niti povećava sigurnost građanki i građana – zaključuje Marija Mileta.
