Nastupajući u Europi klubovi s naših prostora nekada su vapili da dobiju lakše protivnike u prvim kolima euronatjecanja kako bi dogurali dalje i odigrali što više utakmica u u Kupu Prvaka, Kupu UEFA i Kupu Kupova ne priznajući pri tome nikome da je bolji u igri. Danas se svi bore da u što ranijoj fazi natjecanja izvuku „kapitalca“ iz lige petice te da već u pretkolu, ispadnu časno, napune blagajnu na domaćoj utakmici i ako uspiju prodati jednog ili dva igrača slave događaj kao da su osvojili Champions league. Potvrdu toga dobivamo nakon utakmice aktualnog državnog prvaka sa velikanom engleskog nogometa Arsenalom koji poput našeg Hajduka više živi od stare slave, a manje egzistira od trenutne kvalitete ili bolje reći životari od vikenda do vikenda nadajući se da će napokon krenuti. To kako je Dinamo „razvalio Topnike“ svi su mogli vidjeti, prvenstveno Zagrebčani na Maksimiru od kojih su trojica čak i nastupili u prvih 11. Marko Pjaca, Domagoj Antolić i Josip Pivarić pridružili su se legiji Alžiraca, Argentinaca, Makedonaca , Čileanaca, Portugalaca i ostalih izbjeglica, turista i avanturista koji nastupaju pod simbolom „Svetog imena“ , pronose slavu zagrebačkog i hrvatskog nogometa, ruše rekorde i kite se epitetima – „najbolji u povijesti Dinama“.
Zahvaljujući polovnim trenerima, većinom bez angažmana i skupini novinara koji vire iz obiteljskog prkna „našmrkanih i brenovanih blues brothersa“ Dinamovci nisu ni svjesni da su odigrali najbolju utakmicu u povijesti kluba i da trenutno u njemu brani golman čuveniji od Škorića, Ladića, Stinčića i Tomice Ivkovića zajedno, a trener im je najgenijalnije biće koje je ikada kročilo na maksimirski travnjak. Sposobniji i od velikog Zebeca. Za njega kažu da je bio igračina, a kao trener znao je polupijan, odnosno polutrijezan zadrijemati na klupi ali je, unatoč tome, bio i ostao nedodirljiv. Iz razloga što je ostvario ono što nije uspjelo ni velikom Tomislavu Iviću koji je nogomet imao u malom prstu, ali ga nikada nisu zvali u njemački klub da im slaže strategiju ili uvjetno rečeno „prodaje pamet.“ O tome koliko je teško kao trener djelovati u Njemačkoj najbolje može posvjedočiti Damir Burić- Šolta, sadašnji trener Splićana koji se krvavim radom uspio uspeti do statusa „pomoćnog“. Ćirin „Francuz“ Zoran Mamić uzme sklalp prepotentnoj Wengerovoj družini koja od 90 minuta utakmice igra 20-ak i to sa rezervnim igračima i eto ga bolji i od Zebeca, Kužea, Barića, Belina, Ivića, Skoblara, Cice Kranjčara i mnogih drugih koji bi sigurno ušli u „prvu ligu“ Dinamovih stratega kroz povijest. To nešto nije u redu. „Il sam ja blesav ili je svijet blesav.“- rekao bi dežurni redikul u kvartovskoj birtiji na Rabu koji je u 75. minuti utakmice Hajduk-Slovan (Liberec) nudio okladu po 100 EUR-a da će „Majstori sa mora „ dati 4-5 golova i proći dalje.
Nejasnoća i upitnika o vrijednosti današnjeg Dinama je mnogo, a predstojeće utakmice će ih otkloniti. Ili će potvrditi kontinuitet dobrih igara ili će pobjeda protiv Arsenala ostati samo jednokratna uspješnica i poligon za častan odstup vrhuške koja gospodari odnosima u našem nogometu već mnogo godina. Kradljivci tiskovina, slika i starih novčića, porezne neplatiše, pedofili, sitni i krupni kriminalci uz zagorske popevke, livanjski sir i spodobu u liku Bandića uvjeravati će nas da se sada stavlja akcent na klupski nogomet i da ćemo najvjerojatnije uskoro imati čak dva predstavnika u prvom pretkolu LP. Kao da nam to nešto znači ? Reprezentacija više ne može dobiti nikoga, a Dinamo je do prije nekoliko mjeseci bio uvjerljivo najgori klub koji je ikada nastupao u LP. Treba još samo naći način da mu se u LP-a pridruži Lokomotiva i ako može poštenjačina Bruno Marić (a di je Širkan?) pa da pokore stari kontinent.
Hajdukovci do tada mogu živjeti u svom uvjerenju da ako Dinamo može dobiti Arsenal, a u dvije posljednje utakmice predvođen Marićem i Mamićem ne može pobijediti Ajduka onda bi i Hajduk mogao dobiti ne samo Arsenal, nego i Chelsea ili Bilićev West Ham United.
Dok se to ne desi nadamo se da će momci iz naslova (i Marko Rog, također) pronaći inozemne klubove spremne nagraditi ih bogatim ugovorima koji neće biti robovlasnički te će zauvijek napustiti močvaru jer tu gdje se trenutno nalaze sigurno im nije mjesto. Vode ih nekvalitetni stručnjaci i menadžeri, koji su često puta u koliziji sa zakonom, a o nogometu ,blago rečeno nemaju blagog pojma. Jer da išta znaju ne bi im najkvalitetniji igrač ove generacije - Arijan Ademi nakon 30-ak odigranih utakmica za mlađe uzraste hrvatske nacionalne vrste zbrisao ispred nosa uzevši Makedonsko državljanstvo, kao da odluke u Dinamu i HNS-u ne donose ista gospoda, često puta i volonterski.
Na kraju treba dodati i malo šale za što su se pobrinuli u HNS-u, naravno, imenujući gospodina Antu Čačića novim izbornikom nogometne reprezentacije i pravdajući odluku njegovim dugogodišnjim iskustvom. Vjerojatno smatraju da za Krunu Jurčića još ima vremena i nisu željeli potrošiti ga olako. Svako spominjanje Zorana Vulića ili bilo kakav komentar je suvišan jer i eventualni plasman reprezentacije na EP postaje sve manje bitan. Redikul iz priče kratko je prokomentirao događaj: “Ničija nije gorila do zore pa neće ni njihova“. S njim bi se složili mnogi u Slavonskom Brodu, a vjerojatno ni Ljubo Pavasović Visković nema ništa protiv.
Zahvaljujući polovnim trenerima, većinom bez angažmana i skupini novinara koji vire iz obiteljskog prkna „našmrkanih i brenovanih blues brothersa“ Dinamovci nisu ni svjesni da su odigrali najbolju utakmicu u povijesti kluba i da trenutno u njemu brani golman čuveniji od Škorića, Ladića, Stinčića i Tomice Ivkovića zajedno, a trener im je najgenijalnije biće koje je ikada kročilo na maksimirski travnjak. Sposobniji i od velikog Zebeca. Za njega kažu da je bio igračina, a kao trener znao je polupijan, odnosno polutrijezan zadrijemati na klupi ali je, unatoč tome, bio i ostao nedodirljiv. Iz razloga što je ostvario ono što nije uspjelo ni velikom Tomislavu Iviću koji je nogomet imao u malom prstu, ali ga nikada nisu zvali u njemački klub da im slaže strategiju ili uvjetno rečeno „prodaje pamet.“ O tome koliko je teško kao trener djelovati u Njemačkoj najbolje može posvjedočiti Damir Burić- Šolta, sadašnji trener Splićana koji se krvavim radom uspio uspeti do statusa „pomoćnog“. Ćirin „Francuz“ Zoran Mamić uzme sklalp prepotentnoj Wengerovoj družini koja od 90 minuta utakmice igra 20-ak i to sa rezervnim igračima i eto ga bolji i od Zebeca, Kužea, Barića, Belina, Ivića, Skoblara, Cice Kranjčara i mnogih drugih koji bi sigurno ušli u „prvu ligu“ Dinamovih stratega kroz povijest. To nešto nije u redu. „Il sam ja blesav ili je svijet blesav.“- rekao bi dežurni redikul u kvartovskoj birtiji na Rabu koji je u 75. minuti utakmice Hajduk-Slovan (Liberec) nudio okladu po 100 EUR-a da će „Majstori sa mora „ dati 4-5 golova i proći dalje.
Nejasnoća i upitnika o vrijednosti današnjeg Dinama je mnogo, a predstojeće utakmice će ih otkloniti. Ili će potvrditi kontinuitet dobrih igara ili će pobjeda protiv Arsenala ostati samo jednokratna uspješnica i poligon za častan odstup vrhuške koja gospodari odnosima u našem nogometu već mnogo godina. Kradljivci tiskovina, slika i starih novčića, porezne neplatiše, pedofili, sitni i krupni kriminalci uz zagorske popevke, livanjski sir i spodobu u liku Bandića uvjeravati će nas da se sada stavlja akcent na klupski nogomet i da ćemo najvjerojatnije uskoro imati čak dva predstavnika u prvom pretkolu LP. Kao da nam to nešto znači ? Reprezentacija više ne može dobiti nikoga, a Dinamo je do prije nekoliko mjeseci bio uvjerljivo najgori klub koji je ikada nastupao u LP. Treba još samo naći način da mu se u LP-a pridruži Lokomotiva i ako može poštenjačina Bruno Marić (a di je Širkan?) pa da pokore stari kontinent.
Hajdukovci do tada mogu živjeti u svom uvjerenju da ako Dinamo može dobiti Arsenal, a u dvije posljednje utakmice predvođen Marićem i Mamićem ne može pobijediti Ajduka onda bi i Hajduk mogao dobiti ne samo Arsenal, nego i Chelsea ili Bilićev West Ham United.
Dok se to ne desi nadamo se da će momci iz naslova (i Marko Rog, također) pronaći inozemne klubove spremne nagraditi ih bogatim ugovorima koji neće biti robovlasnički te će zauvijek napustiti močvaru jer tu gdje se trenutno nalaze sigurno im nije mjesto. Vode ih nekvalitetni stručnjaci i menadžeri, koji su često puta u koliziji sa zakonom, a o nogometu ,blago rečeno nemaju blagog pojma. Jer da išta znaju ne bi im najkvalitetniji igrač ove generacije - Arijan Ademi nakon 30-ak odigranih utakmica za mlađe uzraste hrvatske nacionalne vrste zbrisao ispred nosa uzevši Makedonsko državljanstvo, kao da odluke u Dinamu i HNS-u ne donose ista gospoda, često puta i volonterski.
Na kraju treba dodati i malo šale za što su se pobrinuli u HNS-u, naravno, imenujući gospodina Antu Čačića novim izbornikom nogometne reprezentacije i pravdajući odluku njegovim dugogodišnjim iskustvom. Vjerojatno smatraju da za Krunu Jurčića još ima vremena i nisu željeli potrošiti ga olako. Svako spominjanje Zorana Vulića ili bilo kakav komentar je suvišan jer i eventualni plasman reprezentacije na EP postaje sve manje bitan. Redikul iz priče kratko je prokomentirao događaj: “Ničija nije gorila do zore pa neće ni njihova“. S njim bi se složili mnogi u Slavonskom Brodu, a vjerojatno ni Ljubo Pavasović Visković nema ništa protiv.
