Masni papir na kojem se mjere težina mesa i suhomesnatih proizvoda teži i nekoliko desetina grama, pršut i salame natopljeni su vodom da bi dobili na težini, na prethodno zapakiranim proizvodima napisana je nešto veća težina od stvarne, a posebno je opasna prodaja 'na mjerenje' raznih bombona, keksa, čokolade, jer se sumnja da se na takav način često prodaje roba kojoj je istekao rok trajanja.
Pritisnuti krizom, srpski proizvođači i trgovci preuzeli su od kolega iz svijeta već dobro iskušan recept za sitne prijevare, pa su plastične čaše jogurta ili kiselog mlijeka s 200 ml smanjili na 180, čokolade sa 100 g smanjili na 80, a iako izgledaju jednako, lakše su i paste za zube, šamponi i dezodoransi.
Iako je težina manja, cijena je ostala ista.
"To je obmana građana, a nije prevara jer na njima piše stvarna težina. Problem je kad trgovine oglašavaju akcije i sniženja, pa štampaju reklamni materijal na kojem piše da je na popustu '100 grama čokolade', a nije", kažu iz Centra za zaštitu potrošača.
Većina pekara zakida na težini kruha. Tako je štruca lakša za 30 do 70 grama nego što je propisano, a prodaje se pritom po punoj cijeni kao da se radi o standardnoj štruci.
Produžavanje roka trajanja
Masni papir na kojem se mjere težina mesa i suhomesnatih proizvoda teži i nekoliko desetina grama, pršut i salame natopljeni su vodom da bi dobili na težini, na prethodno zapakiranim proizvodima napisana je nešto veća težina od stvarne, a posebno je opasna prodaja 'na mjerenje' raznih bombona, keksa, čokolade, jer se sumnja da se na takav način često prodaje roba kojoj je istekao rok trajanja.
"Najčešća pritužba koju dobivamo je neispravan rok trajanja. Mnogi trgovci prekucaju rok i tako ga lažno produže, na ambalažama koje to dopuštaju, oni ga izgrebu i prelijepe deklaracijom", objašnjavaju u Centru za zaštitu potrošača.
Skupljali kupone ni za što
U udruženjima za zaštitu potrošača objašnjavaju da trgovački lanci često nude kupone i markice na osnovi visine računa, a uz koje kasnije mogu znatno jeftinije kupiti posuđe, nakit, bijelu tehniku. Kad kupci skupe onoliko kupona koliko im je potrebno i donesu ih da kupe ono za što su skupljali, trgovci im često kažu da su zalihe istrošene, da tih proizvoda više nema i da ne znaju kad će ih biti.
Potrošači u takvim slučajevima mogu kontaktirati neko udruženje za zaštitu potrošača, koja ih tada upućuje na inspekciju ili udruženje automatski inspekciji prijavljuje problem.
Izvor: 6yka