Kako voljeti Domovinu

Ako nije novinarska patka ili prvotravanjska šala, nego istina to što je prošlog vikenda kazao premijer Zoran Milanović za posjeta Osijeku, gadno nam se piše svima u Bijednoj Našoj! I to vrlo brzo. Uskoro? "Prave se spiskovi ljudi koji ne vole Hrvatsku", prenio je Večernji list Milanovićeve riječi. "To Tuđman nije radio, ili koliko znam nije, u vrijeme rata kada je situacija bila neusporedivo teža. Radili su to njegovi nasljednici tu i tamo, taktički, ispod žita, malo pokvareno, ali su znali kada treba stati i onda godinu dana prije izbora grupirali se i glumili dobre i poštene dećke.Sve topokazuje razinu očaja, frustracije, ali i totalne ljudske i političke neodgovornosti."

U smrdljivoj, moralno i na svaki drugi način teško zatrovanoj političkoj klimi, građani su već postali imuni na svakojake gadosti, ali da netko - sada izravno prozvan "novi HDZ" (novi? - sic) i desničarski militanti oko njega! - sastavljaju popise nepoćudnih u vlastitoj domovini, to je izvan svake pameti. Ne da je to demokratski/civilizacijski i zakonski nedopustivo nego je i ljudski sablažnjivo. Takvi su se popisi, u strogoj konspirativi nacifašističkih jazbina, sastavljali prije osamdesetak godina i rezultirali su tvornicama smrti tipa Mauthausena, Auswitscha, Dachaua…, a u tzv. NDH Jadovna, Jasenovca, Stare Gradiške, Danice nedaleko od Koprivnice, Kerestinca, Slanog na otoku Pagu…

Temeljiti ustaški popisi nepoćudnih u vlastitoj domovini Hrvatskoj odveli su 1941.-1945. u zvjersku smrt oko 270 000 srpskih civila, oko 30 000 Židova i otprilike isto toliko Roma. Pretežno žena, djece i starijih ljudi. Na te su genocidne popise dospjeli i deseci tisuća drugih građana, uključujući ogroman broj Hrvata koji nisu odobravali rasistički režim kvislinškog tzv. NDH. Svi su ti civili, a nikad se neće saznati njihov točan broj, osuđeni na neljudsku patnju i smrt samo zato, što su bili druge nacionalnosti, nekatoličke vjere, drukčije političke duše ili jednostavno - genetski čovjekoljubi. Hrvatska je zbog tih popisa i dijaboličnih popisivača umirala od sramote i pred bogom i pred civiliziranim svijetom.

Najmračnija i najopakija ideologija u povijesti čovječanstva, nacifašizam, trajno je zakrvavila civilizacijski obraz od koje se krvi milijuna nedužnih civila - u samom srcu Europe, kolijevci demokracije koja je dopustila i holokaust nad svojih šest milijuna Židova (1,5 milijuna židovske djece!) - nikad više u povijesti neće oprati. Ni Hrvatska od rasističke sramote, koja je psihozom bolesne mržnje i šovenski nabildane mitomanije ("krvi i tla"!?) zaglibila u unaprijed gubitničkoj iluziji o arijevskoj "jednoj zemlji, jednom narodu, jednoj vjerie i jednom vođi".

Tko ima pravo opet sastavljati u Bijednoj Našoj genocidne popise "nepoćudnih" sugrađana, svrstavati ih pod egidu "ne vole Hrvatsku". Danas!? Punih sedamdeset godina od sjajne pobjede antinacifašističke koalicije nad silama smrti! Tko zdrave pameti, pa makar bez i jednog razreda pučke škole, uopće može zanemariti tako krvave povijesne pouke i opet dovlačiti istu hrđavu armaturu, cement i pijesak za nekakav novi rasistički pogrom!? Za nekakav, valjda - Četvrti Reich!? U kojem Bijedna Naša ponovno, garant, nema izgleda za bolju prođu od nepriznate paradržave tupaste ideološke dvocijevke s madridskoga groblja.

Otkud uopće ta bolesna pomisao popisivačima "nepoćudnih" da imaju moralno, božje, vražje ili koje god pravo selektirati građane za "konačno rješenje"!? Kakvo su, recimo, "domoljubi" iz Osijeka ili Siska izvježbali u Domovinskom ratu nad srpskim civilima u garažama i na obalama Drave i Kupe!? Takvo pravo ne postoji niti se itko smije nekažnjeno pozivati na njega. Najmanje u ime naroda i vjere! Narod nije privatno vlasništvo samozvanih "hrvatskih domoljuba", "hrvatskih branitelja" i čega sve ne "hrvatskog". Ponajmanje "novog HDZ-a" i kretenskih politika ideološke mržnje i rasizma.

Predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u RH Ognjen Kraus ovih je dana, na mirogojskoj komemoraciji Jom Hašoa (židovski Dan žalosti zbog holokausta u Drugom svjetskom ratu) spomenuo proročku istinu Romana Kenta, jednog od slučajno preživjelih logoraša Auschwitza: "Ako si samo promatrač, ti si sudionik". Hitler je uvjerio 67 milijuna Nijemaca da ih životno ugrožava tek nešto više od 500 000 Židova i oni su bili "promatrači" smrti! "Hrvatice i Hrvate" sada se gromoglasno, politikantski neodgovorno/nesavjesno medijski hipnotizira kako su u totalnom egzistencijalnom sranju zbog "ovih što ne vole Hrvatsku". Zloslutnom hajkom prednjače kvazinovinari i proustaški agitprop ekstremno desnih, opskurnih medija, politikantskih stranaka i Katoličke crkve.

Mainstream glasila koristohlepno, ziheraški gledaju vlastiti materijalni interes (naklade, slušanost, gledanost, oglasi, profit), laktaše se za što unosnije tržišne pozicije i time izravno sudjeluju u neonacifašističkom vatrometu. Zemlji koja se, voljom i potrebama kapitalističkog neoliberalizma ("Ljudi, jesmo li se 1990. referendumski opredijelili za tržišni kapitalizam!?"), svela na rudiment gospodarstva i moralnu Saharu, katolibanski kalifat i ostavila se tuđmanovske iluzije o "drugoj Švicarskoj" - gotovo je suđeno opet zaglaviti u raljama sulude arijevštine. Koja će joj, dakako, ponovno doći glave budu li Kentovi "promatrači" i dalje infantilno glumatali nojeve.

Danas ti popisuju susjeda i odvode u mrak, a šutiš - sutra će tebe popisati i odvesti u mrak. I više nikog neće biti da vikne: "Ne dam svog susjeda! Nemate pravo otimati njegov dom!" Uzeti mu domovinu. Nikakav "novi HDZ" ili kako se sve ne zovu skupine "domoljuba", "hrvatskih branitelja", "praktičnih katolika" i sličnih sintagmatski tragikomičnih "čistunaca" nemaju pravo sastavljati popise "onih koji ne vole Hrvatsku". Nitko nema pravo sugrađanina ili bilo kojeg ljudskog stvora proglašavati nepoćudnim Srbinom, četnikom, progoniti manjince, ateiste, agnostike, prozivati građane kao udbaše, komuniste, jugonostalgičare… RH je jednako domovina svim svojim građanima, bez obzira na njihove različitosti.

Nitko tu zajedničku, pluralnu i multukulturnu Hrvatsku nema pravo čistiti od ovih ili onih, od ovoga ili onoga, izmišljati etnofobne "remetilačke faktore" jer ona nije ničije ćaćinstvo, najmanje onih "od stoljeća sedmog". Kriteriji za mjerenje domoljublja nisu privatna prćija zadrtih ustašoida niti su takvi teški ideološki ovisnici kvalificirani za dijagnosticiranje "onih koji ne vole Hrvatsku". Hrvatsku se ne voli na način kako su je "voljeli" ustaše, pa sada tu "ljubav" revidiraju u ljubav, nego onako kako su za nju ginuli partizani maršala Tita - i komunisti među njima.