Hoće li borba iz daljine, iz inozemstva, a ne na licu mjesta, u domovini Rusiji, oči u oči s Putinom, dovesti na ruski tron novu Katarinu Veliku ili će udovica i kćer Alekseja Navaljnog podijeliti njegovu sudbinu?
Službeno tzv. iznenadna smrt zbog krvnog ugruška za šetnje zatvorskim dvorištem u ruskoj arktičkoj nedođiji ili, neslužbeno, ubojstvo u režiji aktualnoga kremaljskog režima, tek, godinama najvidljiviji/najradikalniji Putinov oponent, protukorupcijski aktivist i neuspješan kandidat za predsjednika Ruske Federacije Aleksej Anatoljevič Navaljni (47) više nije upotrebljiv Zapadu adut za rušenje iznutra autoritarnog režima Vladimira Vladimiroviča. Gotovo drugi dan od objave naprasne smrti na 30 godina (!?) arktičke robije osuđenog oporbenoga Navaljnog, Davida s političkom praćkom, proamerički je Zapad na brzaka, jednako naprasno gurnuo pred ruskoga Golijata, je li, Davida u suknji: Juliju Borisovnu Navaljnaju. „Nastavit ću borbu protiv autokratskog Putinovog režima tamo gdje je moj pokojni suprug zaustavljen ubojstvom“, izjavila je do tada „nevidljiva“ u politici Navaljnaja. Uz koju je istog trena dobila na političkoj „vidljivosti“ njezina i Aleksejeva kćerka Darija/Daša Aleksejevna Navaljnaja (23), znana po žestoku protuputinovskom govoru prosinca 2021. godine u Europskom parlamentu, gdje je preuzela EU-ovu Nagradu Saharov za slobodu mišljenja, dodijeljenu njezinomu zatočenom ocu. Dozlaboga, je li, politizacijom obezvrijeđenu baš kao što je i Nobelova nagrada.
Aleksej Navaljni je na Zapadu proglašen „liderom ruske političke oporbe“, što ne odgovara činjenicama, tako da je sada još upitnije ima li Julija Borisovna Navaljnaja ozbiljnijih izgleda ujediniti rusku političku oporbuDisidentsko-režimsko šaketanje u zapadno-ruskomu političkom oktogonu se intenziviralo. U okolnostima kada se bilježe dvije godine neuspjeha Zapada na ukrajinskom bojištu – gdje SAD/EU/NATO i tzv. saveznici ratuju protiv Ruske Federacije do posljednjeg Ukrajinca – i promašaji 13 paketa zapadnih tzv. sankcija za slom ruske ekonomije, vojne moći i međunarodne uloge te najveće zemlje na svijetu. Nije slučajno, je li, da su Julija i Darija Navaljnaja odmah otputovale u San Frncisco, gdje ih je na brifing primio osobno američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. Pa baš u trenutku kada se, inače, svaka normalna obitelj bilo gdje na Kugli do kraja predaje žalovanju za svojim najbližim pokojnikom i ostavlja se bilo koje druge aktivnosti? Poslovne, političke…
Iz Bijele kuće je pristiglo šturo priopćenje, podboltano fotografijama i video materijalom susreta, zagrljaja Julije i Bidena te Darije Navaljnaje u minici: „Predsjednik je izrazio svoje divljenje hrabrosti Alekseja Navaljnog i njegovom nasljeđu u borbi protiv korupcije u Rusiji u kojoj se vladavina prava ne primjenjuje isto za sve“. Tko o čemu, pučka je iskustvenica, kurva o poštenju? U trenutku kada dementni Biden proganja Donalda Johna Trumpa kao vrag griješnu dušu zbog navodno koruptivno-kriminalnih nedjela i optužuje Rusiju za korupciju, „ne sjeća se“ kako je njegov sin Hunter nedavno priznao krivnju u dvije sudske opružnice – utaja poreza i nedopušteno posjedovanje vatrenog oružja – te se nagodio s ministarstvom financija. À propos, korupcija je globalni problem, ali i zaštitni znak SAD-a.
Nema države na Kugli u kojoj nema korupcije, više ili manje. Otkad to u Rusiji ima više korupcije no u SAD-u da bi Biden bio u pravu kada već spominje „nasljeđe“ Navaljnoga „u borbi protiv korupcije“? Sic transit. E sad, kakvu je „podršku njegovoj obitelji“ ponudio američki predsjednik, može se samo čitati između redaka Bidenove objave na društvenoj mreži X: „Izrazio sam sućut obitelji Alekseja Navaljnog zbog ovog razornoga gubitka. Aleksejeva hrabra ostavština će se nastaviti s Julijom i Darijom te s ljudima koji se bore za demokraciju i ljudska prava širom Rusije“. U svojoj izjavi neposredno nakon objave smrti toga ruskog disidenta, Biden je Putinu pripisao odgovornost i najavio mu nove SAD-ove tzv. sankcije.
Samo dan-dva kasnije, nakon susreta s Bidenom u Kaliforniji, Julija je Borisovna Navaljnaja pompozno primljena u Europskom parlamentu, gdje su zastupnici u stojećem stavu i oduševljenim pljeskom nagradili njezin naručeni, egzaltirani govor. Zapravo salvu uvreda i prijetnji ljutite udovice upućenu ruskom predsjedniku Vladimiru Vladimiroviču Putinu. U međuvremenu je tijelo Alekseja Navaljnog bilo predano njegovoj majci i objavljen nadnevak pokopa u Moskvi, što je pak činjenično odudaralo od mnogo čega što je spomenula u govoru europarlamentarcima i izjavila zapadnim medijima. Ostaje vidjeti hoće li Julija Navaljnaja biti uspješniji, učinkovitiji zapadni David u suknji s istom polit-disidentskom praćkom Davida u hlačama. Hoće li borba iz daljine, iz inozemstva, a ne na licu mjesta, u domovini Rusiji, oči u oči s Putinom, dovesti na ruski tron novu Katarinu Veliku ili će “slabiji” Navaljni spol podijeliti Aleksejevu sudbinu?
Sudeći po povijesnim sudbinama ruskih disidenata, mnogi su pijetlovi bili završili u loncu samo zato što su kreštavo i prerano kukuriknuli s plota na kojima im nije bilo mjesto, pa… Ne treba se sjetiti samo strogoga brkonje Kobe Staljina, koji si je paranoično maknuo s puta i iks sasvim nevažnih „državnih neprijatelja“. Dovoljno je odškrinuti vrata Putinovog upravljanja zemljom u kojoj se praktično riješio ozbiljnije oporbe i osigurao većinsku biračku potporu. Koju je iz sovjetskog rasula vratio na sljeme globalne velesile i usred zapadnih polit-ekonomskih tzv. sankcija i rata u Ukrajini osigurao rast BDP-a dvostruko veći od prosjeka EU-a i, pojedinačno, je li, njezine najuspješnije članice, pa… I dok je tako, a bit će još dugo, jer Putinov novi predsjednički mandat praktično nije u pitanju, David u suknji nema veće izglede dok se u Ukrajini dobro drži.
Istodobno, SAD-ovim diktatom istjerana s EU-tržišta s cca pola milijarde potrošača, Rusija se ekonomski preorijentirala na unosna azijsko-afričko-latinoamerička tržišta (BRICS: Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, plus nove zemlje Iran, Egipat, Etiopija, UAR…), jer im ima što ponuditi: od energenata do hrane, sirovina, usluga, ali i oružja, etc. U prošle dvije kritične godine rata u Ukrajini, proamerički je Zapad i rukama i nogama, je li, drukao na Alekseja Navaljnog – afere navodnog trovanja novičokom i „izlječenja“ u Njemačkoj, pa medijska ofenziva zbog suđenja, etc. – CIA se angažirala u tri smjene u 24 sata ne bi li se Putina srušilo na bilo koji način. Najbolje „događanjem naroda“ aktiviranjem unutarnje oporbe, ali i atentatom, širenjem lažnih vijesti da je na umoru ili već umro zbog teške bolesti, da mu vojni vrh radi o glavi (tzv. vojni pohod wagnerovca na Moskvu i Jevgenij Prigožin).
SAD-ovim diktatom istjerana s EU-tržišta s cca pola milijarde potrošača, Rusija se ekonomski preorijentirala na unosna azijsko-afričko-latinoamerička tržišta (BRICS: Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, plus nove zemlje Iran, Egipat, Etiopija, UAR…), jer im ima što ponuditiOčito se „ruski car“ i bivši agent KGB-a itekako znâ nositi s onima što bi tzv. najunosniju nekretninu na svijetu (dvostruki dr. sc. Slavo Kulić), ali i pojedinačno najjaču nuklearnu silu na Kugli, prepravili u tzv. demokraciju proameričkog designa u trajnoj koncesiji zapadnoga megakorporativnog kapitala. A Putin ne dâ i zato je neprijatelj proameričkog Zapada!? I puno više. Tko ne vjeruje, neka pita Juliju Navaljnaju i njezinu kćerku. Putin je „zločinac, mafijaški boss, krvolok, ubojica, pokvarenjak, zlotvor, autokrat, zatiratelj ljudskih prava, slobode govora i medija“… Ogorčeni proturuski angažman zapadnog Davida u suknji i proamerički bogato sponzorirana politička hodočašća udovice i kćerke Navaljni po SAD-u i Unijinim tijelima pokazala su se u petak 1. ožujka 2024. važnijima Juliji i Dariji Navaljni od nazočnosti na moskovskom pogrebu njihova oca i supruga!?
Zašto nisu došle na posljednji oproštaj od Alekseja? Pustiti suzu i baciti cvijet u njegov grob kao što je to učinila njegova majka i više tisuća Rusa kojima je, unaprijed su javljali zapadni mediji, „Putinova policija zabranila prisustvovati pogrebu“. Julija Borisovna i Darija Aleksejevna Navaljnaja nisu došle oprostiti se od njega nad Aleksejevim otvorenim lijesom te na moskovskom groblju, što je ljudski neprihvatljivo i nema opravdanja. Prepustile su se zapadnoj političkoj manipulaciji, zloporabi, je li, najintimnijih obiteljskih osjećaja u interesu „viših ciljeva“ (sic transit) koji, objektivno, nisu ni njihovi obiteljski niti domovinski. Znači li izočnost pogrebu Alekseja Navaljnoga (ne)opravdan strah njegove udovice i kćeri da bi – kao trenutno najvidljivije ruske disidentice i par dana ranije gošće Joe Bidena i Europskog parlamenta – bile uhićene po povratku u Moskvu i suđene za „neprijateljsku djelatnost protiv naroda i države“?
U svakom slučaju, vrijeme će pokazati je li proamerički Zapad (opet) bio pogrešno drukao na Davida, sada u suknji, koji objektivno nije kapacitet za mobilizacijskom praćkom pogoditi ruskoga Golijata posred čela i onda mu vlastitim mačem odrubiti glavu. Ako se supruga i kćerka Navaljnaje više ne smiju vratiti u domovinu i slobodno polit-oporbeno djelovati, nego će uhljebnički na Zapadu hodočastiti po „reprezentativnim“ mjestima – à la Ukrajinac Volodimir Zelenski ili buljuk oporbenih Rusa u inozemstvu – onda Putinu mogu samo staviti soli na rep. Od „nastavljačica Aleksejeva djela“ na taj način neće biti kruha. U dugačkoj, burnoj i najčešće krvavoj ruskoj povijesti samo je jedan jaki politički lik iz inozemstva srušio vlast i prepravio državu iz temelja: Vladimir Iljič Lenjin. Ni Aleksej Navaljni nije imao nikakve šanse u političkom klinču s Putinom, pogotovo nakon što je na 30 godina pospremljen u arktičku kažnjeničku koloniju IK-3, poznatu kao „Polarni vuk“ (u sovjetsko doba Gulag 501), u Harpu u Jamalo-Nenjeckoj regiji, a Julija i Darija – istina, obrazovane i inteligentne prozapadno orijentirane – imaju još manje. Pogotovo dogodi li im se uhićenje ili „prometna nesreća“ na Zapadu. Putin pamti i ne oprašta.
Sudeći po povijesnim sudbinama ruskih disidenata, mnogi su pijetlovi bili završili u loncu samo zato što su kreštavo i prerano kukuriknuli s plota na kojima im nije bilo mjestoAleksej Navaljni je, osobito nakon navodnog trovanja novičokom i medijski senzacionalističkim praćenjem liječenja u Njemačkoj proglašen na Zapadu „liderom ruske političke oporbe“, što ne odgovara činjenicama tako da je sada još upitnije ima li Julija Borisovna Navaljnaja ozbiljnijih izgleda ujediniti rusku političku oporbu u zemlji i inozemstvu i staviti joj se na čelo. Realno, nema. Politički joj je porencijal ograničen na prezime Navaljni, koje simbolizira otpor Putinovu režimu, te na hejtersko-psovački diskurs neki dan demonstriran u Strasbourgu.
„Javno umorstvo Alekseja Navaljnog ponovno je pokazalo da je Vladimir Putin sposoban za sve i s njim se ne može pregovarati“, kazala je Julija Navaljnaja europarlamentarcima. „Želite li doista poraziti Putina, morate biti inovatori. Nemojte biti dosadni. Putinu se ne može nauditi još jednom rezolucijom ili paketom sankcija koji se neće razlikovati od prethodnih. Jer, nije riječ o političaru, nego o krvoločnomu mafijašu. Najvažnije je doći do ljudi koji su bliski Putinu, njegovih prijatelja, suradnika, onih koji drže mafijaški novac. Vi, aki i svi mi, moramo se suprotstaviti toj zločinačkoj skupini. Ne diplomatskim notama, nego istragom o financijskim malverzacijama. Ne izjavama zabrinutosti, nego potragom za suradnicima mafije u vašim državama, za onima diskretnim odvjetnicima i financijerima koji pomažu Putinu i njegovim prijateljima sakriti novac. U ovoj borbi imate pouzdane suradnike: desetke milijuna Rusa koji se protive Putinu, ratu i zlu što ga donosi. Putin mora odgovarati za sve što je učinio jednoj miroljubivoj susjednoj zemlji (Ukrajini, op. a.) i za sve što je učinio Alekseju.“
Kazala je također da su ljudi u Rusiji šokirani smrću njezina supruga i da sada nju pitaju kako mogu pomoći srušiti Putina i njegov režim. Razumije se zašto je Julija Navaljnaja i na taj način pokušala hiperbolizirati svoj politički i oporbeno-liderski potencijal, međutim, europarlamentarci su joj u Strasbourgu uzvratili birokratko-činovnički jalovo: EU mora naći načina za konkretnu potporu preostaloj oporbi i aktivistima što se bave zaštitom ljudskih prava u Rusiji. E sad, to apstraktno „konkretno“ – uči iskustvo – nije ništa više no figa u džepu. Nikakva korist. Samo dan prije no što je Navaljnaja izašla pred europarlamentarce, ruski je aktivist Oleg Orlov osuđen na 30 mjeseci zatvora zbog kritike ruske tzv. specijalne vojne operacije za denacifikaciju Ukrajine, pa…
No, Europski je parlament vrlo ograničenih mogućnosti glede&unatoč nekih konkretnih mjera protiv Putinove Rusije. Rezolucija o ubojstvu Navaljnog i mjerama potpore EU-a političkim uznicima i civilnom društvu izloženom represiji u Rusiji je – neobavezujuća. Tako da cijela priča sa zapadnim Davidom u suknji protiv ruskoga Golijata više sliči birokratskoj paradi zapadnih proturuskih političkih hejtera u zloporabi istinske nevolje ruskih disidenata, nego objektivnoj sposobnosti za nauditi „ruskom caru“ koji upravo izlazi na (opet) dobitničke izbore s BDP-om višestruko većim od ne samo prosjeka EU-a i pojedinačno najuspješnije zemlje članice već i boljim od BDP-a u SAD-u. A cijeli proamerički Zapad ratuje u Ukrajini protiv te jedne-jedine zemlje već više od dvije godine.
Kako objasniti da europarlamentarni govor Julije Borisovne Navaljnaje nije polučio sposobnost zapadne Europe za iznjedriti tzv. pravu strategiju prema Ruskoj Federaciji, nego tek gromoglasan završni pljesak birokrata u stojećem stavu? Rekao bi mudar pûk: tresla se brda, rodio se miš. Ili niš’? Julija i Darija Navaljnaja prigodno su – naprasna smrt njihova oca i supruga i, očekivano, dramatičan pokop u masovnoj makljaži s policijom – politički programirano bljesnule i ubrzo će se meteorski ugasiti. Uspjeh obračuna s „ruskim carem“ potrebit je snažnijeg oružja od starozavjetne Davidove praćke i Davida, bez obzira na suknju ili hlače, koji je dorastao Filistejcu iz Kremlja. SAD, EU i tzv. saveznici/partneri nemaju takvoga.
