Kina je povijesna činjenica koju ne mogu promijeniti nikakvi izvankineski imperijalni interesi, želje, ideološke ili koje druge razlike. Kinezi na Tajvanu i otočićima uokolo u sastavu tzv. Republike Kine isti su narod kao i Kinezi suverene države Narodne Republike Kine, međunarodno priznate i članice UN-ova Vijeća sigurnosti. Prsti svih triju strana su na okidaču, a Japan – talac nove krize i prisilni „domaćin“ američkih vojnih baza još od pacifikacije dvjema atomskim bombama na nedužne civile kolovoza 1945. godine – skupo će vaditi ratno kestenje iz vatre.
Da ne bi bilo zabune kakvu širi Uncle Sam posredstvom svojih medija i administrativnih larpurlartista da „Kina smatra Tajvan svojim teritorijem“, a to nekritički papagaje zapadni mu tzv. partneri kao da se radi o želji za otimanjem tuđeg, otok Tajvan (Formoza) i otočići oko njega u sastavu tzv. Republike Kine, je li, međunarodno nepriznate države, jest – kineski teritorij. To jest Kina i jest povijesna činjenica koju ne mogu promijeniti nikakvi izvankineski imperijalni interesi, želje, ideološke ili koje druge razlike. Kinezi na Tajvanu i otočićima uokolo u sastavu tzv. Republike Kine isti su narod kao i Kinezi suverene države Narodne Republike Kine, međunarodno priznate i članice UN-ova Vijeća sigurnosti. SAD-ovo, je li, gorljivo protukomunističko mecenatstvo/pokroviteljstvo nad Tajvanom od 1949. godine kada je tamo, potučen u građanskom ratu (1946.-1949.) od narodne vojske komunističkog vođe Mao Tse-tunga, izbjegao nacionalist Chiang Kai-shek s ostacima ostataka Koumintanga, nikomu, pa ni SAD-u ne daje pravo nijekati NR Kini Xi Jinpinga skrb za teritorijalnu cjelovitost kineske zemlje. Ili ucjenjivati najmnogoljudniju državu na svijetu, snažnu nuklernu silu par excellence, održavanjem dovijeka statusa quo. NR Kina službeno smatra Tajvan svojom 23. pokrajinom, a SAD prijeti Kini ratom zauzme li Xi Jinpingova vojska Tajvan silom.
Gdje to piše da je sva svjetska pamet nataložena samo u Bijeloj kući i Pentagonu, a da America First! ima biti jedina božica kojoj sav svijet mora biti pokoran i uredno prinositi žrtvu?Prsti svih triju strana su na okidaču, a Japan – talac nove krize i prisilni „domaćin“ američkih vojnih baza još od pacifikacije dvjema atomskim bombama na nedužne civile kolovoza 1945. godine – skupo će vaditi ratno kestenje iz vatre. Sjeverna Koreja, koja mrzi Amere iz dna duše, jedva čeka stati na kinesku stranu, a ostatak proameričkog Indopacifika morat će dobro priomisliti o svom angažmanu protiv prvog susjeda. To više nije Kina bofl robe, gegavih džunki i pušaka ostraguša, pa… Baciti se kineskom lavu u ralje za američke babe zdravlje, ne čini se previše pametnim. S obzirom na „bratstvo po nafti i plinu“ s Rusijom u naponu ukrajinske ratne krize, Putin jamačno neće časa časiti za priskočiti Kini u pomoć – vojnu i svaku drugu – zarati li sa SAD-om u kojem će ratu, je li, Tajvan biti samo smokvin list, opet izmišljen američki alibi za obračun ekonomske naravi, razvojno-konkurentske, globalno-utjecajne, vojne, itsl. U Washingtonu su i Pentagonu itekako svjesni da NR Kina više nije Kina bofl robe, gegavih džunki i pušaka ostraguša, a to samozvani gazde svijeta ne opraštaju ni u snu? Bude li taj rat 2026 ili čak 2036., kako to procjenjuju konspirativci CIA-e i na brzaka prebacuju špijunski fokus s tzv. terorizma na kineski (uz ruski, dakako) tzv. autokratizam, bit će dovoljno vremena za izmisliti model uvlačenja EU-a i NATO-a opet u ruski rulet nuklearnih slaboumnika sa sudbinom čovječanstva.
Amerika kao samozvani „gazda svijeta“ jednostavno ne može trpjeti bilo koju zemlju – Rusiju, Kinu ili koju već izvan svog patronata – da napreduje i razvija se ekonomski, vojno, geostrateški, utjecajno na bilo koji način, a da ne plaća pinku Uncle Samu, ne pušta ga preko reda, ne gleda mu kroz prste kršenje ljudskih i međunarodnog prava, da jednostavno ne poštuje nepisano globalno pravilo – America First! Ako Uncle Sam nije prvi na pojilu i prvi ne ždere kad lavice obore antilopu, ako mu se ne uklanja s puta i kada uopće nije u pravu, poteže argument sile – najprije tzv. sankcije (kao Rusiji, Kini, Iranu, Venezueli, Siriji, Afganistanu…), pa oružje. I nema srama ta imperijalna, agresivna i bešćutna politička baština još iz divljezapadnih naseljeničkih vremena obračuna stočara i poljodjelaca za zemlju što su je i jedni i drugi opljačkali starosjediocima. I genocidno ih gotovo istrijebili. I velikim dijelom (Teritoriji) oteli Meksiku koji, eto, ni stoljeća potom ne prijeti ratom radi povrata otetoga niti Kina i Rusija mašu tomahavcima u obranu meksičkih povijesnih prava.
Iritantno je, neprihvatljivo tzv. međunarodnom pravu i ozbiljnoj vanjskoj politici američko bahaćenje tipa: učinit ćemo što poželimo, bez da ikoga pitamo, ubit ćemo koga i gdje želimo… Nitko nam ništa ne može, mi Amerikanci odlučujemo što jest, a što nije pravda. Ubojstvo iranskoga generala Qassema Sulejmanija u Iraku 2020. godine, o čemu su na pasja kola lagali tadašnji predsjednik Donald Trump (naredio je ubojstvo) i arogantni mu državni tajnik Mike Pompeo, diglo je na noge sav uljuđeni svijet. „Sve što su Amerikanci poduzeli pokazuje da nisu postupali s bilo kakvom općeprihvatljivom definicijom normalnosti“, pisao je tada Božo Kovačević na portalu Ideje.hr. „Je li normalno da ubijaju i uhićuju koga god, kad god i gdje god žele i da pritom očekuju da će svi biti oduševljeni takvim postupanjem? Da se SAD rukovode baš takvim razumijevanjem međunarodnih odnosa, potvrđuje i ocjena državnog tajnika (tada, op. a.) Pompea da ‘Europljani nisu bili onoliko korisni koliko sam očekivao da bi mogli biti. Britanci, Francuzi i Nijemci trebaju razumjeti da je to što smo učinili, što su Amerikanci učinili, spasilo i živote u Europi’“. To što su bili učinili Sulejmaniju i Iranu, ali i tzv. međunarodnoj zajednici, notorni je međunarodni terorizam, nezakoniti čin i svinjarija nenormalne države od čega/koje se uljuđeni svijet ima ograditi. Bez pardona.
SAD je ubio visokoga vojnog časnika zemlje s kojom nije u ratu, ubio ga je mučki u trećoj zemlji, koja je pak zabranila napade na njezinom tlu i s kojom je saveznik. Sic transit. Nikoga nisu pitali ni obavijestili, kamoli UN, baš kao što je SAD na isti način, po nalogu predsjednika države Baracka Obame ubio u Pakistanu vođu Al-Quaide Osamu bin Ladena ili nedavno u Afganistanu zamjenika mu Aymana Zawahirija, etc. Ubijaju, uhićuju bez pitanja i sudskog naloga, zatvaraju bez suđenja u konc-logoru Abu Graibu (bivše zvjersko mučilište američke vojske i CIA-e u Iraku) te u Guantanamu na Kubi, ravnima nacističkim logorima WW-2. Američki, je li, predsjednici izravno i osobno naređuju ubojstva, što tu državu svrstava među one s najzloglasnijim režimima na svijetu. Ubojstva je naređivao George W. Bush, Jr., Barack Obama, Donald Trump i sada se svojim ubojstvom Aymana Zawahirija diči Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. jezivom porukom svakom stvoru na kugli zemaljskoj kojega, je li, proglasi metom: „Ako ste neprijatelj i ugrožavate američki narod, nigdje se nećete sakriti, naći ćemo vas i ubiti bilo gdje i bilo kada!“ Ubijali su i prethodnici iz Ovalna ureda i ubijat će, ne kriju, protivno svakom slovu, zarezu i točci tzv. međunarodnog prava – što ga licemjerno nabijaju na nos Kinezima i Rusima – jer su uzurpirali ulogu Poncija Pilata. U interesu megakapitala koji ne štedi cijediti dušu obmanama i duboko zavlačiti ruku u džepove samoga tog – američkog naroda. Danas živi teže i neizvjesnije no ikad.
Da su američki obavještajno-rendžerski lumeni bili čemu, Ameri ne bi, uz velike vlastite žrtve, bilijune prorajtanih zelembaća svojih poreznih obveznika, globalnu sramotu i poniženje bili vojno najureni iz svih ratova što su ih izazvali, svakog s izmišljenim alibijem: od Vijetnama 1975 do Afganistana 2021. godineI takvi se silnici što ubijaju i po svojim i po tuđim zemljama, silom oružja razaraju „neprijateljske“ režime desecima tisuća kilometara od Midwesta, pljačkaju tuđe resurse, razaraju domove, raseljavaju i siju očaj milijuna nedužnih imaju obraza dičiti tzv. demokracijom, zapadnim vrijednostima i našim načinom života (sic transit) kakvu žele nasilno utjerati drugima!? Imaju obraza, moralnog, božjeg ili ikakvog prava drugima soliti pamet, utjerivati im srah i „red“, pod prijetnjom smrti zahtijevati bespogovornu pokornost!? Malo morgen! Svijet nije Uncle Samovo ćaćinstvo niti je podijeljen na stočare i poljodjelce. Na to nikad neće pristati. Kao ni na to da SAD maltretira cijeli planet, a u New Yorku nije u stanju zaštititi pisca „Sotonskih stihova“ Salmana Rushdiea od atentatora koji je pokušao, je li, provesti 30-godišnju fetvu iranskog ajatolaha Homeinija.
I sada, da pukneš od smijeha kad bahatluk i arogancija iz Ovalnog ureda progovaraju urbi et orbi kako se, aktualno, sukobljavaju zapadna tzv. demokracija i ruska/kineska tzv. autokracija, da Kinu treba strogo kazniti jer „krši pravila“ (u globalnoj je trgovini konkurentnija od SAD-a) i „glavna je ugroza/opasnost za naš način života“, uz Rusiju, SAD-ov neprijatelj No. One. Živo se fućka i Rusima i Kinezima, bogme i inom civiliziranom svijetu za „američki način života“ – ksenofobija, rasizam, droga, ubojstva svaki dan, nezdrava hrana, inflacija, sve teži život i s dva posla dnevno, fobije svih vrsti, kritično neznanje i o vlastitoj zemlji i o svijetu, itsl. – pa se Ameri ne trebaju zavaravati fatamorganama svojih političara kako su ljudi izvan Novog svijeta u digitalno doba ljubomorni na njihov „način života“. Hvala, ne bismo, samo si ga zadržite! Kao što beduini na Bliskom istoku žele zadržati svoj način života, Rusi svoj, Kinezi svoj, Inuiti svoj, potomci Apaša i Inka svoje… Smrtni je grijeh kad im neki „pospani Joe“ dođe s dronovima i marincima nametati svoje hamburgere, coca-cole, kaugume i ine instant koještarije od kojih dobivaju dijareju. Mala šala od istine.
Kad je već cijeli svijet pomalo na rubu pameti – zblenut pandemijskim, energetskim, inflatorno-recesijskim, humanističkim i humanitarnim, je li, eskalirajućim krizama, jer je kritično zakasnio pravodobno se i učinkovito suprotstaviti zloslutnom dvokoraku iznenađujućih klimatskih promjena – SAD mijenja vanjskopolitički fokus s tzv. borbe protiv terorizma, koji se lažni alibi izlizao debaklima američke politike u Afganistanu, Iraku. Libiji, Siriji, Iranu, etc., na Kinu i Indopacifik. To je stara Bidenova tiha patnja, Daleki istok na kojemu bi tako rado, mora izmisliti koliko-toliko uvjerljiv razlog zašto, a još ne zna kako, eutanazirao Kinu. CIA je dobila zadaću prvenstveno se od sada baviti najmnogoljudnijom zemljom na svijetu, pa što košta neka košta (taj je proračun ionako superstrogo pov.), a think tank – Centar za strateške i međunarodne studije SAD-a, kako piše Wall Street Journal, napravio je simulaciju američkog rata (naravno da bez tzv. partnera neće ići) s Kinom zbog Tajvana. Nerazumnici se igraju ovim planetom i njegovim opstankom kao kad se dokoni austrougarski brkovi, uz konjak, cigare i mutave doskočice, igraju u časničkom klubu olovnim vojnicima i topovima na reljefu zamišljenog ratišta.
I onda – kolateralno, ili pak zbog blesavoće neodgovornih brkova u ganc novim, sjajnim uniformama; bit će to drugo – izginu ili ostanu doživotni invalidi milijuni nedužnih nečijih očeva, muževa, braće, sinova… Rat nije nikad nikomu bio brat niti bi ikad ikomu smio biti. Znaju li to u Bijeloj kući i Pentagonu. Ne znaju ili glume da ne znaju, jer megakorporativni interesi razumom deficitarnog kapitalizma traže „hrabre“ poslovođe bez savjesti i grizodušja kada se ubija čovjeka lažno prokazana kao „krvna neprijatelja zapadnih demokratskih vrijednosti i našeg načina života“. Sic transit. No, bjelokućni Marko Tulije Ciceron sada glomoglasno, urbi et orbi, halabuči: „Kina ante portas! Kina ante portas!“ I opet. I opet…
Godinu dana nakon što je SAD sramno najuren iz Afganistana zajedno s NATO-om i zapadnim tzv. partnerima – među njima i CRO-plaćenicima, koje su mukom zarađenim milijunima dolara (i jednim ubijenim, Josipom Briškim) platili hrvatski porezni obveznici, sic transit – i poslije 20-godišnje okupacije ostavio nepregledna groblja nedužnih civila te vijetnamski zatrovanu/uništenu jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu budući da ju nikakvom tehnikom budućnosti nije bio u stanju pokoriti tzv. zapadnim demokratskim vrijednostima i našim načinom života, Biden je bio upriličio konspirativni sastanak s čelnicima antiterorističkog odjela CIA-e, gdje su promijenjeni obavještajni prioriteti SAD-a. To više nisu tzv. terorizam, Al-Quaida i ini ekstremisti islamskog fundamentalizma, nego Kina i Rusija kao „najveće političke, gospodarske i vojne prijetnje Americi“. Osobito Kina – prenosi Jutarnji list insajderske spoznaje portala Stars and Stripes – na koju će se usmjeriti novac i resursi te obavještajne agencije, što pak podržavaju ne samo mnogi bivši obavještajci nego i najviši dužnosnici za nacionalnu sigurnost te demokratski i republikanski kongresnici.
Kako zaustaviti Kinu da ne „krši međunarodna pravila“ i ne dira u tajvanski status quo? Pa nikako, jer najmnogoljudnija zemlja ima pravo koliko i SAD i bilo tko na svijetu politički i ekonomski rasti, imati ambicije, širiti utjecaj, pridobivati saveznike, braniti nacionalni identitet i teritorijalni suverenitet„CIA od sada mora moći razumjeti Peking i detektirati prijetnje koje stižu od tamo“, navodno je kazao na rečenom zatvorenom sastanku zamjenik direktora CIA-e David Cohen. A kakve prijetnje stižu iz Kine? Naravno da ih je nemoguće uvjerljivo predstaviti ni samim Amerima, kamoli široj tzv. međunmarodnoj zajednici budući da Kina nije Irak Saddama Husseina, koji „američkom narodu“ (sic transit) i cijelom svijetu prijeti onim Blairovim „kemijskim oružjem za masovno uništenje“, pa ga treba spriječiti vojom agresijom na njegovu zemlju. Nije ni „teroristička država“ pukovnika Muammara al-Gaddafija, kojega Ameri smiju nekažnjeno dekapitirati kao i Saddama, niti „afganistansko leglo Osame bin Ladena, navodno avio-atentatora na njujorške Blizance“ (sic transit). Štošta Kina nije što bi, je li, „pospani Joe“ rado da jest, pa da uz globalni pljesak raspali „komunjare“ iz sve snage, a to krije li Peking ili ne istinu o uzroku pandemije bolesti SARS-CoV-2 ravno je sumnji da je Bidenov bliski predak po ocu 15. prosinca 1890. – iz fanatične osvete za pogibiju neopreznnoga generala Georgea Armstronga Custera kod Little Big Horna – ubio metkom u glavu legendarnoga poglavicu Lakota Siouxa, je li, Bika Koji Sjedi (Sitting Bull). Nategnuto, točno ili netočno?
No, kad se Ameri požele „istine“, stvari su uvijek jako relativne i čupave, pa je tako i sada s Kinom, pandemijom i Tajvanom. Kako zaustaviti Kinu da ne „krši međunarodna pravila“ i ne dira u tajvanski status quo? Pa nikako, jer najmnogoljudnija zemlja ima pravo koliko i SAD i bilo tko na svijetu politički i ekonomski rasti, imati ambicije, širiti utjecaj, pridobivati saveznike, braniti nacionalni identitet i teritorijalni suverenitet kako znâ i može, itsl. Bilo to pravo ili ne megakorporativnom kapitalizmu, Bidenu ili kongresnicima koji tjeraju CIA-u da Kini po svaku cijenu nađe Ahilovu petu. Ako je konkurentnija i brže raste od SAD-a i nekih mu tzv. partnera, jer ne rasipa bilijune širom Kugle na destabilizacije tuđih država i ratove, a to jest činjenica – od umjetne inteligencije, Svemira i kibernetike do niza korporativnih izazova te globalnih projekata u dugoročnom progranu tzv. Novog puta svile – šuplja je floskula da profitira „kršenjem pravila“. Zašto SAD ne „krši pravila“ konkurentnije, globalno prihvatljivije umjesto da na silu ugrađuje kočnice u međuodnosima, tzv. sankcije? Budi bolji i jeftiniji. Samoponižavajuće je i bijedno šamarati nekoga komu prethodno sputaš i ruke i noge, pa se dernjaš kako je agresivan i ugrožava ti cijelu obitelj.
Smiješna je, ali nadasve opasna činjenica da je špijunsko-opservacijski Bidenov projekt „Kina, američki neprijatelj No. One“ indokineskog fokusa okupio je, kao najgrlatije, ne samo kongresnike obiju stranaka koji, je li, nikad ne šalju svoju djecu – samo tuđu, siromašnu, najviše afroameričku – u svoje imperjalne ratove daleko od domovine (odakle ama baš nitko ne ugrožava „američki narod“, sic transit) već i bivše vojne obavještajce, rendžere, marince i druge koji su sudjelovali u američkim agresijama na Afganistan, Irak, Libiju, Siriju…, tamo ubijali „teroriste“, starčad, žene i djecu, razarali im domove, sadistički mučili uhićene, unesrećili milijune nedužnih civila i istjerivali u izbjeglištvo. Iako se tim milijunima nesretnih civila živo fućkalo za američke tzv. zapadne demokratske vrijednosti i njihov način života. Imali su i imaju svoje milenijske vrijednosti i načine života, koje Amerikanci nisu imali niti imaju pravo dirati ni pod kojim izgovorom. Da se o Kini i ne govori, zemlji čiji je narod izmislio kotač (najvažniji izum homo sapiensa), imao novac i papir dok su europski preci Amera, takorekuć, još bili po špiljama kao primitivni skupljači. I što očekivati od jastrebova i huškača što ih „pospani Joe“ okuplja na zatvorenim sastancima protiv Kine, nego – alkarki rečeno: „promašio“. Da su ti obavještajno-rendžerski lumeni bili čemu, Ameri ne bi uz velike i vlastite žrtve, bilijune prorajtanih zelembaća svojih poreznih obveznika, globalnu sramotu i poniženje bili i vojno najureni iz svih ratova što su ih izazvali, svaki s izmišljenim alibijem: od Vijetnama 1975 do Afganistana 2021. godine. I sad se opet isti dileri tuđih života i smrti drekenjaju iz svega glasa: „Kina ante portas! Kina ante portas!“
Portal Stars and Stripes otkriva da je američki Kongres „praktički natjerao CIA-u i druge obavještajne agencije da učine Kinu svojim prioritetom“, a bivši vojni rendžer, demokratski zastupnik iz Kolorada u Predstavničkom domu Jason Crow, aktivan u odborima za obavještajne poslove i oružane snage, huškački tvrdi da „terorističke skupine neće uništiti američki način života. Ne na način na koji to Kina može“. Ako se tzv. američki način života svodi na dobar život na tuđi račun političkim, ekonomskim, geostrateškim, vojnim, ekološkim i inim maltretiranjem svih na svijetu, na tzv. sankcioniranje i ucjenjivanje tih što se ne daju porobiti tzv. zapadnim demokratskim vrijednostima koje podrazumijevaju potoke suza i krvi zbog neslobode, nepravde, nejednakosti i produbljivanje jaza između (pre)bogatih i (pre)siromašnih, onda takav tzv. američki način života uistinu nije vrijedan opstati. Nigdje. Ni u SAD-u. Pa, ako je Kina sposobna pokazati/dokazati urbi et orbi da je globalno moguć pravedniji, miroljubiviji, uključiviji, perspektivniji, većinski prihvatljiviji i time bogatiji način života od američkog, kapitalističko-izrabljivačko-podjarmljivačkoga – zašto ne!? Gdje to piše da je sva svjetska pamet nataložena samo u Bijeloj kući i Pentagonu, a da America First! ima biti jedina božica kojoj sav svijet mora biti pokoran i uredno prinositi žrtvu. Inače, grom i pakao… Malo morgen. Svijet nije nikad tako funkcionirao bez krvi i velika jada, pa neće ni ubuduće.
