Državni hidrometeorološki zavod već godinama transparentno upozorava na sve ekstremnije temperature koje zahvaćaju i, globalno gledano, prilično povlašteni, umjereni pojas u kojemu je smještena Hrvatska.
Naime, od 2009. godine do 2016. otkad su uveli godišnje i mjesečne karte na portalu klima.hr, vidljivo je da samo 2010. godina nije u većini predjela Hrvatske bila ekstremna po temperaturama. To vrijedi i za 2016. godinu, o kojoj je sastavljen detaljan izvještaj dok za ovu još uvijek nema podataka da bi se ocijenilo čitavo ljetno razdoblje. No, kada govorimo o lipnju ove godine toplinske prilike u Hrvatskoj opisane su dominantnom kategorijom ekstremno toplo – za cijelu Hrvatsku, dok su količine oborine na većini analiziranih postaja bile ispod višegodišnjeg prosjeka.
Porast temperature prilično je stara i izlizana priča, dok je utjecaj vrućine na izbijanje požara nešto što se podrazumijeva i sukladno tome bi trebalo dobivati adekvatan odgovor u planiranju lokalnih i nacionalnih proračuna. Postavlja se pitanje zašto se to ne događa.
“Sredstva koja Vlada osigurava za vatrogastvo kroz minimalne financijske standarde 2009. godine, kada je u Hrvatskoj bila 61 JVP, iznosila su 342.733.589 kuna, a u 2017. godini za 66 JVP osigurano je 302.815.608 kuna”, navodi Odbor profesionalnih vatrogasaca Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, koji su priopćenjem od Vlade traže žurno rješavanje stanja u vatrogastvu (N1).
U Šestom nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) iz 2013. godine, DHMZ otvoreno upozorava na veću opasnost od požara koji nastaju zbog niza uvezanih klimatoloških faktora – od povećanja prosječnih temperatura do smanjenja prisutnosti vode u tlu.
“Najugroženije područje u Hrvatskoj s obzirom na požare raslinja je dalmatinska obala s otocima ljeti. Razlog tome su lako zapaljivi biljni pokrov i dugotrajna sušna razdoblja. Tu potencijalnu opasnost od šumskih požara svakako povećava i ljudski čimbenik zbog povećanog broja turista u ljetnim mjesecima”, navode izrijekom u prvoj rečenici poglavlja “Utjecaj klimatskih promjena na opasnost od požara raslinja”.
Dalmatinsko područje u proteklih 60-ak godina pored vrlo visokog porasta opasnosti od požara raslinja, pokazuje i tendenciju produljenja požarne sezone, navode oni, dodajući da se radi o ranijem početku požarne sezone u svibnju, ali i mogućnosti produljenja sezone požara u jesen do listopada, osobito na jadranskom području. Činjenica da je Dalmacija u nekoliko dana izgubila 4500 hektara prirodnog rashlađivača – šuma i raslinja, od kojih je sada ostalo opožareno tlo, boje koja privlači i zadržava toplinu i bez dragocjene biomase na kojoj lakše izrasta nova flora – zasigurno neće pomoći u godinama koje dolaze, a pogotovo ne narednom periodu, pogotovo ako građevinska inicijativa iskoristi pustoš ostalu iza požara. Vrhunac požarne sezone je, naime, kolovoz, a ne srpanj.
No, nije samo Dalmacija, s najriskantnijim otokom Hvarom, jedina ugrožena. U spomenutom izvješću DHMZ ističe da je posljednjih 60 godina primijećen statistički značajan trend porasta opasnosti od požara raslinja u unutrašnjosti Hrvatske, za Liku i istočnu Slavoniju. Razloga je više. Na prvom mjestu DHMZ se bavi temperaturom, iznoseći podatak kako između 1961. i 2010. trendovi srednje, srednje minimalne i srednje maksimalne temperature zraka pokazuju zatopljenje u cijeloj Hrvatskoj.
“Trendovi godišnje temperature zraka su pozitivni i signifikantni, a promjene su veće u kontinentalnom dijelu zemlje nego na obali i u dalmatinskoj unutrašnjosti”, navodi se u izvješću. Zatopljenje se očituje i u negativnom trendu indeksa hladnih temperaturnih ekstrema.
Nastavljaju s oborinama, koje zasad ne pokazuju značajna ni ujednačena odstupanja na godišnjoj razini. Međutim, zabrinjavaju smanjene oborine u doba kad je rizik od požara najveći.
“Ljetna oborina ima jasno istaknut negativni trend u cijeloj zemlji, i tu je jedan broj postaja za koje je to smanjenje statistički značajno, s relativnim promjenama između -11% i -6% na desetljeće”, navode u izvješću. Što se tiče kišnih i sušnih razdoblja, a to je sljedeće poglavlje u izvješću, situacija je heterogena. Štoviše, kada je riječ o najkišnijem dijelu godine, upozorava se na statistčki značajan pozitivan jesenski trend u području doline rijeke Save (11%/10god), ali i na općenito vlažnije prilike na području istočne Hrvatske, o čemu ćemo razmišljati kada krenu poplave.
Tu dolazimo do sljedećeg faktora, a to je količina vlage u tlu. DHMZ ukazuje na smanjenje vlage u tlu idućih pola stoljeća, ovisno o vrsti tla to jest njegovom poljskom kapacitetu, koji je “općenito prilično mali u obalnom pojasu”. Isparavanje vode iz tla ili evapotranspiracija, povećava se paralelno s porastom temperatura.
“Prema trendu, tijekom 21. stoljeća može se očekivati daljnji porast potencijalne evapotranspiracije za 30%. To znači, u slučaju da će količina oborine ostati nepromijenjena u odnosu na postojeće stanje porast potencijalne evapotranspiracije može utjecati na značajno smanjenje drugih komponenata vodne ravnoteže”, navodi se u izvješću.
Dakle, divljanje požara u ljetnim sezonama nas nipošto ne bi smjelo iznenaditi, pogotovo nakon što je Hrvatska bez imalo dileme i protivljenja potpisala i ratificirala Pariški sporazum o klimi. Iz njega su nedavno, na žalost i nevjericu čitavog svijeta, istupile SAD, jedan od najvećih zagađivača Zemljine atmosfere, pod vodstvom uzora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Donalda Trumpa.
U nedavnom objavljenom tekstu u New York Magazineu, “Nenastanjiva Zemlja“, autor David Wallace Wells navodi podatak da već sada od posljedica smrtonosnih čestica nastalih požarom godišnje umire 339 tisuća ljudi u svijetu. U Trumpovoj domovini je sezona požara od 1970. godine već produljena za 78 dana; prema Američkoj službi za šume (U.S. Forest Service) požari će do 2050. postati dva puta destruktivnijji od onih danas, dok bi pogođena područja mogla porasti pet puta.
Usprkos kataklizmičnim događajima i klimatološkim upozorenjima, koja se neprestano ostvaruju, države za popravljanje deficita neprestano između većeg oporezivanja zagađivača i ušteda koje mogu napraviti u civilnoj zaštiti i zaštiti od požara, biraju rješenje koje proizvodi samo veće materijalne štete i nesigurnost za svoje stanovništvo. Baš kao i Hrvatska u godinama krize.
faktograf
Naime, od 2009. godine do 2016. otkad su uveli godišnje i mjesečne karte na portalu klima.hr, vidljivo je da samo 2010. godina nije u većini predjela Hrvatske bila ekstremna po temperaturama. To vrijedi i za 2016. godinu, o kojoj je sastavljen detaljan izvještaj dok za ovu još uvijek nema podataka da bi se ocijenilo čitavo ljetno razdoblje. No, kada govorimo o lipnju ove godine toplinske prilike u Hrvatskoj opisane su dominantnom kategorijom ekstremno toplo – za cijelu Hrvatsku, dok su količine oborine na većini analiziranih postaja bile ispod višegodišnjeg prosjeka.
Porast temperature prilično je stara i izlizana priča, dok je utjecaj vrućine na izbijanje požara nešto što se podrazumijeva i sukladno tome bi trebalo dobivati adekvatan odgovor u planiranju lokalnih i nacionalnih proračuna. Postavlja se pitanje zašto se to ne događa.
“Sredstva koja Vlada osigurava za vatrogastvo kroz minimalne financijske standarde 2009. godine, kada je u Hrvatskoj bila 61 JVP, iznosila su 342.733.589 kuna, a u 2017. godini za 66 JVP osigurano je 302.815.608 kuna”, navodi Odbor profesionalnih vatrogasaca Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, koji su priopćenjem od Vlade traže žurno rješavanje stanja u vatrogastvu (N1).
U Šestom nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) iz 2013. godine, DHMZ otvoreno upozorava na veću opasnost od požara koji nastaju zbog niza uvezanih klimatoloških faktora – od povećanja prosječnih temperatura do smanjenja prisutnosti vode u tlu.
DHMZ o požarima: Najugroženija je Dalmacija
“Najugroženije područje u Hrvatskoj s obzirom na požare raslinja je dalmatinska obala s otocima ljeti. Razlog tome su lako zapaljivi biljni pokrov i dugotrajna sušna razdoblja. Tu potencijalnu opasnost od šumskih požara svakako povećava i ljudski čimbenik zbog povećanog broja turista u ljetnim mjesecima”, navode izrijekom u prvoj rečenici poglavlja “Utjecaj klimatskih promjena na opasnost od požara raslinja”.
Dalmatinsko područje u proteklih 60-ak godina pored vrlo visokog porasta opasnosti od požara raslinja, pokazuje i tendenciju produljenja požarne sezone, navode oni, dodajući da se radi o ranijem početku požarne sezone u svibnju, ali i mogućnosti produljenja sezone požara u jesen do listopada, osobito na jadranskom području. Činjenica da je Dalmacija u nekoliko dana izgubila 4500 hektara prirodnog rashlađivača – šuma i raslinja, od kojih je sada ostalo opožareno tlo, boje koja privlači i zadržava toplinu i bez dragocjene biomase na kojoj lakše izrasta nova flora – zasigurno neće pomoći u godinama koje dolaze, a pogotovo ne narednom periodu, pogotovo ako građevinska inicijativa iskoristi pustoš ostalu iza požara. Vrhunac požarne sezone je, naime, kolovoz, a ne srpanj.
No, nije samo Dalmacija, s najriskantnijim otokom Hvarom, jedina ugrožena. U spomenutom izvješću DHMZ ističe da je posljednjih 60 godina primijećen statistički značajan trend porasta opasnosti od požara raslinja u unutrašnjosti Hrvatske, za Liku i istočnu Slavoniju. Razloga je više. Na prvom mjestu DHMZ se bavi temperaturom, iznoseći podatak kako između 1961. i 2010. trendovi srednje, srednje minimalne i srednje maksimalne temperature zraka pokazuju zatopljenje u cijeloj Hrvatskoj.
“Trendovi godišnje temperature zraka su pozitivni i signifikantni, a promjene su veće u kontinentalnom dijelu zemlje nego na obali i u dalmatinskoj unutrašnjosti”, navodi se u izvješću. Zatopljenje se očituje i u negativnom trendu indeksa hladnih temperaturnih ekstrema.
Pad količine vlage u tlu i smrt od udisanja dima
Nastavljaju s oborinama, koje zasad ne pokazuju značajna ni ujednačena odstupanja na godišnjoj razini. Međutim, zabrinjavaju smanjene oborine u doba kad je rizik od požara najveći.
“Ljetna oborina ima jasno istaknut negativni trend u cijeloj zemlji, i tu je jedan broj postaja za koje je to smanjenje statistički značajno, s relativnim promjenama između -11% i -6% na desetljeće”, navode u izvješću. Što se tiče kišnih i sušnih razdoblja, a to je sljedeće poglavlje u izvješću, situacija je heterogena. Štoviše, kada je riječ o najkišnijem dijelu godine, upozorava se na statistčki značajan pozitivan jesenski trend u području doline rijeke Save (11%/10god), ali i na općenito vlažnije prilike na području istočne Hrvatske, o čemu ćemo razmišljati kada krenu poplave.
Tu dolazimo do sljedećeg faktora, a to je količina vlage u tlu. DHMZ ukazuje na smanjenje vlage u tlu idućih pola stoljeća, ovisno o vrsti tla to jest njegovom poljskom kapacitetu, koji je “općenito prilično mali u obalnom pojasu”. Isparavanje vode iz tla ili evapotranspiracija, povećava se paralelno s porastom temperatura.
“Prema trendu, tijekom 21. stoljeća može se očekivati daljnji porast potencijalne evapotranspiracije za 30%. To znači, u slučaju da će količina oborine ostati nepromijenjena u odnosu na postojeće stanje porast potencijalne evapotranspiracije može utjecati na značajno smanjenje drugih komponenata vodne ravnoteže”, navodi se u izvješću.
Dakle, divljanje požara u ljetnim sezonama nas nipošto ne bi smjelo iznenaditi, pogotovo nakon što je Hrvatska bez imalo dileme i protivljenja potpisala i ratificirala Pariški sporazum o klimi. Iz njega su nedavno, na žalost i nevjericu čitavog svijeta, istupile SAD, jedan od najvećih zagađivača Zemljine atmosfere, pod vodstvom uzora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Donalda Trumpa.
U nedavnom objavljenom tekstu u New York Magazineu, “Nenastanjiva Zemlja“, autor David Wallace Wells navodi podatak da već sada od posljedica smrtonosnih čestica nastalih požarom godišnje umire 339 tisuća ljudi u svijetu. U Trumpovoj domovini je sezona požara od 1970. godine već produljena za 78 dana; prema Američkoj službi za šume (U.S. Forest Service) požari će do 2050. postati dva puta destruktivnijji od onih danas, dok bi pogođena područja mogla porasti pet puta.
Usprkos kataklizmičnim događajima i klimatološkim upozorenjima, koja se neprestano ostvaruju, države za popravljanje deficita neprestano između većeg oporezivanja zagađivača i ušteda koje mogu napraviti u civilnoj zaštiti i zaštiti od požara, biraju rješenje koje proizvodi samo veće materijalne štete i nesigurnost za svoje stanovništvo. Baš kao i Hrvatska u godinama krize.
faktograf
