Često se 'ovisnost' mladih o digitalnom i virtualnom kritizira od nas 'naizgled' odraslih. Moraliziramo o njihovu ponašanju, ne razmotrivši pritom realistično naše postupke i živote




Čudna je to slika odmora između četvrtog i petog sata u jednoj od zagrebačkih škola sredinom svibnja. Čudna i zanimljiva. Na školskom je hodniku dvadesetoro djece sedmog razreda. Svi su zaokupljeni istom aktivnošću. Mirni. Tihi. Naizgled složni. Svatko od njih gleda u svoj ekran. Neki se igraju, drugi dopisuju, dok neki koriste aplikacije na mobitelu da u zadnji tren dovrše domaću zadaću iz matematike. U pet minuta, koliko traje odmor, gotovo ne komuniciraju, osim možda kratkim emotikonom, s 'AW' ili 'WTF'. Dolazi nastavnica matematike. Gotovo ne pozdravljaju. Gledajući u ekran uzimaju školsku torbu i ulaze u razred. Ostavljaju mobitele u pretincima na ulazu u razred. Počinje sat.


Istraživanje o obrazovnim aspiracijama, u kojem pratimo nekoliko tisuća učenika osnovnih škola, pokazuje da mlade osobe u Republici Hrvatskoj provode znatan dio vremena u digitalnom i virtualnom okruženju. Tako gotovo polovica učenika osmog razreda provodi više od dva, a svaki šesti učenik provodi više od četiri sata tijekom radnog dana na društvenim mrežama.

Boravak na Instagramu, Snapchatu, Facebooku, WhatsAppu i sl. posebno je karakterističan za djevojke. Tako npr. za vrijeme jednog dana vikenda 25,7 posto njih provodi više od četiri sata na društvenim mrežama, što je više nego što provode u druženju s prijateljima uživo. Jedina aktivnost koja je češća od komuniciranja na društvenim mrežama kod četrnaestogodišnjaka je provođenje vremena s obitelji (braćom i sestrama, roditeljima). Sve drugo je manje važno i manje često. Dok su cure vezane uz društvene mreže, dečki znatan dio vremena provode igrajući videoigre. Tako njih gotovo 40 posto igra videoigre više od dva sata tijekom radnog dana, a tijekom vikenda taj postotak raste do 60 posto.







Često se ovakva 'ovisnost' mladih o digitalnom i virtualnom kritizira od nas 'naizgled' odraslih. Moraliziramo o njihovu ponašanju, ne razmotrivši pritom realistično naše postupke i živote. Digitalni svijet je promijenio način na koji poslujemo, kuhamo, kupujemo, učimo, šalimo se i stupamo u emocionalne i seksualne odnose. Taj je svijet uvelike promijenio i dinamiku obiteljskih odnosa, obveza i načina dogovora o njima. Prisjetite se na koliko ste obiteljskih objeda bili, a na kojima mi 'zreliji' provjeravamo elektroničku poštu i komuniciramo s brojnim grupama čiji smo članovi. Informacija i poticaja za komunikacijom oko nas je toliko da kod nas u sve većoj mjeri izazivaju tjeskobu i nemir. Još samo jedan e-mail, poziv te poruka… još samo jedan.

Kada nam se nešto učini pretjeranim, obično se kod nas javlja reakcija da nešto treba zaustaviti, a kod drugih bismo to zabranili. Navedeno bi u slučaju digitalnog bilo u potpunosti pogrešno. Ono što je potrebno u životima mladih osoba, ali i našim, uspostavljanje je ravnoteže u aktivnostima u kojima sudjelujemo. To je stvar koja se uči. Mnogi od nas više ili manje uspješno o (ne)ravnoteži aktivnosti nauče osobnim iskustvom, bilo da se radi o internetu, alkoholu, častohleplju, čokoladi, kocki, ljubomori, novcu ili moći. Neka društva o ravnoteži onoga što činimo sustavno poučavaju u školama mlade, ali i njihove roditelje, u današnje vrijeme posebno o tome kako naći mjeru u našem boravku u digitalnom i virtualnom okruženju. Još je važnije poučiti sve nas kako se kritički osvrtati na izvore informacija i kako u samoj informaciji odijeliti važno od nevažnog, točno od netočnog, istinito od lažnog. Nažalost, naše je obrazovanje i dalje daleko od toga.







U prije spomenutom istraživanju o obrazovnim i životnim aspiracijama sada već dvije godine pratimo i 120 zagrebačkih obitelji. U posljednjem smo razgovoru pitali mlade ljude kako vide budućnost za 20 godina i hoće li mobiteli i računala biti još važniji u njihovu životu. Vrlo su zanimljivi odgovori onih koji će tada imati 34 godine.

Oni vjeruju da će svijet i dalje tehnološki napredovati, ali se redom nadaju da će utjecaj informacija i digitalnog na njihov privatni život biti manji. Govore da bi se željeli više družiti uživo. Smatraju da previše vremena provode za mobitelom i pred ekranima. Okruženi prekrasnim šumama, morem, jezerima, kršem i ravnicama, snivaju o šetnjama šumom, plivanju u moru, druženju u prirodi s onima s kojima im je lijepo.

Dok čitate ovaj tekst na mobitelu ili računalu, zapitajte se ne želite li i vi isto.

tportal