U cjelokupnom političkom leksiku postoje svega tri rečenice koje nijedan političar ne smije izgovoriti nikad i ni pod kojim okolnostima, osim pred ostavku ili samoubojstvo, jedna od njih je ona o ‘moralu kao relativnoj kategoriji’, a Tomislav Karamarko izgovorio ju je lakoćom i odgovornošću starlete u Farmi
Mijo Crnoja zadnjih je dana izložen pravoj harangi, a eksperti su dokazali da ništa nije istina. Poprilična šteta nanesena je njemu, čovjeku koji se može podičiti ratnim putem – objasnio je potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko u Dnevniku Nove TV cijelu tu pizdariju s nesuđenim ministrom branitelja, pa iznio svoj službeni pravorijek: ‘Pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno. Pitam se koliko građana sada živi u sivoj zoni u prekršaju.’
Nesuđeni je ministar branitelja tako i doslovno ispao, hm, nesuđen. Nismo nikad saznali ni koji su mu to Vladini ‘eksperti’ sudili, ni kako su mu ‘dokazali’ nevinost. Nismo vidjeli nikakvu ekspertizu, nikakav papir, nikakav zaključak, nikakvo obrazloženje, baš nikakvo ništa.
Nikad nismo čuli po kojem je članku zakona ministar Crnoja dobio zemljište i kredit za gradnju kuće iako je već bio stambeno zbrinut, nismo čuli po kojemu članku zakona novac od namjenskog kredita korisnik može čuvati na računu, za put oko svijeta, nismo čuli po kojem je članku zakona i pare i parcelu zadržao iako je na njoj samo sklepao daščaru, nismo čuli po kojem je članku zakona ta straćara dobila kućni broj, nismo čuli po kojem je članku zakona ministar na tom broju prijavio prebivalište, nismo čuli po kojem se to članku zakona može biti prijavljen u bilo kakvom objektu bilo gdje u Republici Hrvatskoj bilo koliko vremena, nismo čuli zapravo ništa osim Tomislava Karamarka, koji nam je kratko i svečano objavio kako su, eto, ‘eksperti dokazali da ništa nije istina’.
Jednako tako HDZ-ovi su eksperti mogli dokazati da je nevina i Jenna Jameson, jednako je Karamarko na televiziji mogao svečano objaviti da ga je jučer poslijepodne Winnie Pooh s glasom Maje Šuput odveo na Sljemensku goru, gdje ga je iz grma lijeske zaskočio osobno Jahve u dresu hrvatske rukometne reprezentacije, pa mu uručio ploče s novom Preambulom Ustava RH i izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu.
Ministar branitelja Mijo Crnoja oborio je sve svjetske rekorde u političkoj kompromitaciji, u samo sedam dana prekršio je više ljudskih i Božjih zakona, propisa, normi, kanona, etičkih kodeksa i moralnih načela nego prosječni hadezeovac do pune penzije – dobro, prosječni hadezeovac u starosnoj penziji je oksimoron, ali znate na što mislim – a da pritom još uvijek nismo spomenuli maltretiranje susjeda, udaranje vozača autobusa, fizički napad na starca, otimanje garaže samohranoj majci djeteta s posebnim potrebama ili čudesno ozdravljenje od ‘opće radne nesposobnosti’ neposredno uoči imenovanja za ministra. I što na sve to kaže Tomislav Karamarko? ‘Eksperti su dokazali da ništa nije istina.’ A moral? ‘To je jako relativno.’
U oči nas gleda potpredsjednik Vlade i zajebava. ‘Mijo Crnoja’, citiram, ‘odlazi kao častan čovjek.’
Koga Karamarko zajebava? Koji točno eksperti, koji točno dokazi, koji točno paragrafi zakona, koje točno stavke ugovora, koja ‘čast’, koji ‘moral’?
Koga ti zajebavaš, potpredsjedniče Vlade?
U cjelokupnom političkom leksiku postoje svega tri rečenice koje nijedan političar ne smije izgovoriti nikad i ni pod kojim okolnostima, osim pred ostavku ili samoubojstvo, jedna od njih je ona o ‘moralu kao relativnoj kategoriji’, a Tomislav Karamarko izgovorio ju je lakoćom i odgovornošću starlete u Farmi, pa se njenom pameću opravdao retoričkim pitanjem ‘koliko građana živi u sivoj zoni u prekršaju’.
Cijela je Hrvatska, znamo, jedna golema siva tundra, ali postoji sitna razlika: nijedan, ali baš nijedan od građana u toj ‘zoni’ – potvrdit će mu eksperti – nije ministar. Nijedan od njih ne može prijaviti prebivalište u trafostanici u Samoboru i plaćati manji prirez. Nijedan od njih ne može namjenskim kreditom putovati oko svijeta. Nijedan od njih ne može nakon svega gospodinu sucu lakonski odgovoriti kako su ‘eksperti dokazali da ništa nije istina’, pa s općinskog suda ‘otići kao častan čovjek’. Rado bi oni, jebiga, da je i njihovo kršenje zakona tek pitanje iz sive zone etike i morala. Pa da efektno poentiraju: ‘Pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno.’
I da se onda sve lijepo zaboravi, kao što je već do sinoć zaboravljen i ministar Crnoja, i kao što se njegove parcele, kredita, straćare, prebivališta i pedeset šest hiljada eura na računu sutra više nitko u Hrvatskoj neće sjećati. Kao što se sutra više nitko u Hrvatskoj neće sjećati ni Karamarkove teorije relativnosti morala. Kao što se Hrvati i inače dosta slabo sjećaju. Kao što se, uostalom, dosta slabo sjećaju i Karamarkovih rasprava o moralu dok je bio u opoziciji.
Je li, naime, Tomislavu Karamarku moral bio jako relativna kategorija i kad je ono prije dvije godine vapio kako je ‘očito da je SDP-ov lažni moral nešto što je općeprihvaćeno’? Ili kad je prije godinu i pol zaključio kako ‘u SDP-u ne postoji osnovni, elementarni moral’? Je li relativnost morala važila i prije 2016. ili je i to, hm, ‘jako relativno’?
Karamarku su, međutim, cijelo to vrijeme usta bila puna morala. Nije taj ‘pustio kategoriju moralno-nemoralno’ pune četiri godine, sve otkako je upravo na današnji dan 2012., ističući kandidaturu za predsjednika HDZ-a, svečano objavio kako ‘istinski HDZ-ovci znaju što je poštenje i moral’, ni u lanjskoj kampanji, kad je u Zaprešiću svečano objavio kako je ‘Hrvatskoj potreban moralni oporavak’, a HDZ-u ‘dr. Tuđman kao moralna uspravnica’, ni na pregovorima za sastavljanje Vlade prije mjesec i pol dana, kad je svečano objavio kako će ‘glavni kriteriji biti domoljublje, stručnost i moral’.
Da bi onda – nakon što je preuzeo HDZ, proglasio izbornu pobjedu i sastavio Vladu – svečano objavio: ‘Pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno.’
‘Pustio’ tako potpredsjednik Vlade ‘kategoriju moralno-nemoralno’ s olakšanjem, kao tihi, dugo trpljeni isprdak u punoj katedrali. Kao, recimo, Kolinda Grabar-Kitarović tajkuna Leona Sulića iz zatvora. I nitko neće imati pravo na iznenađenje kad se otkrije da u obrazloženju predsjedničina pomilovanja beskrupuloznog pretvorbenog profitera i HDZ-ova donatora piše, štajaznam, ‘pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno’. Razumno je, na koncu, vjerovati da su ga pisali isti oni Karamarkovi ‘eksperti’.
Prava na iznenađenje u HDZ-ovoj Hrvatskoj ionako više nema, ukinuo ga je Karamarko dekretom kao i ‘kategoriju moralno-nemoralno’: ukinuo ga je, uostalom, davno prije Mije Crnoje, još prije osam mjeseci, u vrijeme onih demonstracija šatoraša iz Savske i nereda na Markovu trgu.
Toga dana, sjetit ćete se – ili nećete, kao što se već sutra nećete sjećati ni Crnoje ni ‘kategorije moralno-nemoralno’ – branitelji iz šatora višemjesečno su teroriziranje cijele pravne države okrunili neredima i nasiljem, a na oprezne opaske o njihovom sustavnom kršenju hrvatskih zakona, od neprijavljivanja prosvjeda do napada na policiju, predsjednik HDZ-a je proročanski, a zapravo programatski, odmahnuo rukom: ‘Ma kakav zakon?! Pa to su branitelji! Nemojmo o njima pričati kao o huliganima koji krše zakon, oni su dali ruke i noge za ovu državu.’
Lijepo je, eto, Hrvatima iz sive zone predsjednik HDZ-a još tada objasnio, nacrtao im, u oči ih gledao i sve najavio. ‘Ma kakav zakon?! Pa to su branitelji!’ Ma kakav moral?! Pa to je jako relativno! Nećemo valjda sad o Crnoji pričati kao o huliganu koji krši zakon: on je ‘čovjek koji se može podičiti ratnim putem’.
Što su, zaista, Hrvati očekivali nakon tako otvorene – pače, svečano otvorene – najave suspenzije zakona i morala? Dobro su zapravo i prošli: ako su zaista htjeli državu u kojoj se o kabadahijama i kriminalcima što se diče ratnim putem ‘neće pričati kao o huliganima koji krše zakon’, onda je jedan sitni prevarant i kvartovski siledžija u Vladi realno manja šteta nego što su je zaslužili.
Koga Karamarko zajebava? Ne znam što bih vam rekao. Koga god da zajebava, malo ga je zajebao.
portalnovosti
Mijo Crnoja zadnjih je dana izložen pravoj harangi, a eksperti su dokazali da ništa nije istina. Poprilična šteta nanesena je njemu, čovjeku koji se može podičiti ratnim putem – objasnio je potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko u Dnevniku Nove TV cijelu tu pizdariju s nesuđenim ministrom branitelja, pa iznio svoj službeni pravorijek: ‘Pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno. Pitam se koliko građana sada živi u sivoj zoni u prekršaju.’
Nesuđeni je ministar branitelja tako i doslovno ispao, hm, nesuđen. Nismo nikad saznali ni koji su mu to Vladini ‘eksperti’ sudili, ni kako su mu ‘dokazali’ nevinost. Nismo vidjeli nikakvu ekspertizu, nikakav papir, nikakav zaključak, nikakvo obrazloženje, baš nikakvo ništa.
Nikad nismo čuli po kojem je članku zakona ministar Crnoja dobio zemljište i kredit za gradnju kuće iako je već bio stambeno zbrinut, nismo čuli po kojemu članku zakona novac od namjenskog kredita korisnik može čuvati na računu, za put oko svijeta, nismo čuli po kojem je članku zakona i pare i parcelu zadržao iako je na njoj samo sklepao daščaru, nismo čuli po kojem je članku zakona ta straćara dobila kućni broj, nismo čuli po kojem je članku zakona ministar na tom broju prijavio prebivalište, nismo čuli po kojem se to članku zakona može biti prijavljen u bilo kakvom objektu bilo gdje u Republici Hrvatskoj bilo koliko vremena, nismo čuli zapravo ništa osim Tomislava Karamarka, koji nam je kratko i svečano objavio kako su, eto, ‘eksperti dokazali da ništa nije istina’.
Jednako tako HDZ-ovi su eksperti mogli dokazati da je nevina i Jenna Jameson, jednako je Karamarko na televiziji mogao svečano objaviti da ga je jučer poslijepodne Winnie Pooh s glasom Maje Šuput odveo na Sljemensku goru, gdje ga je iz grma lijeske zaskočio osobno Jahve u dresu hrvatske rukometne reprezentacije, pa mu uručio ploče s novom Preambulom Ustava RH i izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu.
Ministar branitelja Mijo Crnoja oborio je sve svjetske rekorde u političkoj kompromitaciji, u samo sedam dana prekršio je više ljudskih i Božjih zakona, propisa, normi, kanona, etičkih kodeksa i moralnih načela nego prosječni hadezeovac do pune penzije – dobro, prosječni hadezeovac u starosnoj penziji je oksimoron, ali znate na što mislim – a da pritom još uvijek nismo spomenuli maltretiranje susjeda, udaranje vozača autobusa, fizički napad na starca, otimanje garaže samohranoj majci djeteta s posebnim potrebama ili čudesno ozdravljenje od ‘opće radne nesposobnosti’ neposredno uoči imenovanja za ministra. I što na sve to kaže Tomislav Karamarko? ‘Eksperti su dokazali da ništa nije istina.’ A moral? ‘To je jako relativno.’
U oči nas gleda potpredsjednik Vlade i zajebava. ‘Mijo Crnoja’, citiram, ‘odlazi kao častan čovjek.’
Koga Karamarko zajebava? Koji točno eksperti, koji točno dokazi, koji točno paragrafi zakona, koje točno stavke ugovora, koja ‘čast’, koji ‘moral’?
Koga ti zajebavaš, potpredsjedniče Vlade?
U cjelokupnom političkom leksiku postoje svega tri rečenice koje nijedan političar ne smije izgovoriti nikad i ni pod kojim okolnostima, osim pred ostavku ili samoubojstvo, jedna od njih je ona o ‘moralu kao relativnoj kategoriji’, a Tomislav Karamarko izgovorio ju je lakoćom i odgovornošću starlete u Farmi, pa se njenom pameću opravdao retoričkim pitanjem ‘koliko građana živi u sivoj zoni u prekršaju’.
Cijela je Hrvatska, znamo, jedna golema siva tundra, ali postoji sitna razlika: nijedan, ali baš nijedan od građana u toj ‘zoni’ – potvrdit će mu eksperti – nije ministar. Nijedan od njih ne može prijaviti prebivalište u trafostanici u Samoboru i plaćati manji prirez. Nijedan od njih ne može namjenskim kreditom putovati oko svijeta. Nijedan od njih ne može nakon svega gospodinu sucu lakonski odgovoriti kako su ‘eksperti dokazali da ništa nije istina’, pa s općinskog suda ‘otići kao častan čovjek’. Rado bi oni, jebiga, da je i njihovo kršenje zakona tek pitanje iz sive zone etike i morala. Pa da efektno poentiraju: ‘Pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno.’
I da se onda sve lijepo zaboravi, kao što je već do sinoć zaboravljen i ministar Crnoja, i kao što se njegove parcele, kredita, straćare, prebivališta i pedeset šest hiljada eura na računu sutra više nitko u Hrvatskoj neće sjećati. Kao što se sutra više nitko u Hrvatskoj neće sjećati ni Karamarkove teorije relativnosti morala. Kao što se Hrvati i inače dosta slabo sjećaju. Kao što se, uostalom, dosta slabo sjećaju i Karamarkovih rasprava o moralu dok je bio u opoziciji.
Je li, naime, Tomislavu Karamarku moral bio jako relativna kategorija i kad je ono prije dvije godine vapio kako je ‘očito da je SDP-ov lažni moral nešto što je općeprihvaćeno’? Ili kad je prije godinu i pol zaključio kako ‘u SDP-u ne postoji osnovni, elementarni moral’? Je li relativnost morala važila i prije 2016. ili je i to, hm, ‘jako relativno’?
Karamarku su, međutim, cijelo to vrijeme usta bila puna morala. Nije taj ‘pustio kategoriju moralno-nemoralno’ pune četiri godine, sve otkako je upravo na današnji dan 2012., ističući kandidaturu za predsjednika HDZ-a, svečano objavio kako ‘istinski HDZ-ovci znaju što je poštenje i moral’, ni u lanjskoj kampanji, kad je u Zaprešiću svečano objavio kako je ‘Hrvatskoj potreban moralni oporavak’, a HDZ-u ‘dr. Tuđman kao moralna uspravnica’, ni na pregovorima za sastavljanje Vlade prije mjesec i pol dana, kad je svečano objavio kako će ‘glavni kriteriji biti domoljublje, stručnost i moral’.
Da bi onda – nakon što je preuzeo HDZ, proglasio izbornu pobjedu i sastavio Vladu – svečano objavio: ‘Pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno.’
‘Pustio’ tako potpredsjednik Vlade ‘kategoriju moralno-nemoralno’ s olakšanjem, kao tihi, dugo trpljeni isprdak u punoj katedrali. Kao, recimo, Kolinda Grabar-Kitarović tajkuna Leona Sulića iz zatvora. I nitko neće imati pravo na iznenađenje kad se otkrije da u obrazloženju predsjedničina pomilovanja beskrupuloznog pretvorbenog profitera i HDZ-ova donatora piše, štajaznam, ‘pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno’. Razumno je, na koncu, vjerovati da su ga pisali isti oni Karamarkovi ‘eksperti’.
Prava na iznenađenje u HDZ-ovoj Hrvatskoj ionako više nema, ukinuo ga je Karamarko dekretom kao i ‘kategoriju moralno-nemoralno’: ukinuo ga je, uostalom, davno prije Mije Crnoje, još prije osam mjeseci, u vrijeme onih demonstracija šatoraša iz Savske i nereda na Markovu trgu.
Toga dana, sjetit ćete se – ili nećete, kao što se već sutra nećete sjećati ni Crnoje ni ‘kategorije moralno-nemoralno’ – branitelji iz šatora višemjesečno su teroriziranje cijele pravne države okrunili neredima i nasiljem, a na oprezne opaske o njihovom sustavnom kršenju hrvatskih zakona, od neprijavljivanja prosvjeda do napada na policiju, predsjednik HDZ-a je proročanski, a zapravo programatski, odmahnuo rukom: ‘Ma kakav zakon?! Pa to su branitelji! Nemojmo o njima pričati kao o huliganima koji krše zakon, oni su dali ruke i noge za ovu državu.’
Lijepo je, eto, Hrvatima iz sive zone predsjednik HDZ-a još tada objasnio, nacrtao im, u oči ih gledao i sve najavio. ‘Ma kakav zakon?! Pa to su branitelji!’ Ma kakav moral?! Pa to je jako relativno! Nećemo valjda sad o Crnoji pričati kao o huliganu koji krši zakon: on je ‘čovjek koji se može podičiti ratnim putem’.
Što su, zaista, Hrvati očekivali nakon tako otvorene – pače, svečano otvorene – najave suspenzije zakona i morala? Dobro su zapravo i prošli: ako su zaista htjeli državu u kojoj se o kabadahijama i kriminalcima što se diče ratnim putem ‘neće pričati kao o huliganima koji krše zakon’, onda je jedan sitni prevarant i kvartovski siledžija u Vladi realno manja šteta nego što su je zaslužili.
Koga Karamarko zajebava? Ne znam što bih vam rekao. Koga god da zajebava, malo ga je zajebao.
portalnovosti
