Govor oružja i sankcije produbile su i otežale rješavanje problema na ex-jugoslavenskom prostoru, pa će njihov učinak biti isti i u Ukrajini i drugim konfliktnim područjima
Govor oružja i sankcije produbile su i otežale rješavanje problema na ex-jugoslavenskom prostoru, pa će njihov učinak biti isti i u Ukrajini i drugim konfliktnim područjima
Ako lideri članica EU, poput ministrice Vesne Pusić, u traganju za rješenjima ukrajinske krize doista razmišljaju u kategorijama modela „Mile Martić“ ili „Hashim Thaci“ onda će i u tom dijelu Europe rasplet biti krvav i stravičan, proporcionalno još katastrofičniji od ovoga koji je dugotrajno unesrećio većinu ljudi na ovim prostorima
Obrazlažući zašto je Europska unija uvela sankcije Rusiji, kojima se, kao njezina članica, priključila i Hrvatska, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u intervjuu Jutarnjem listu precizira da je krajnji cilj uvođenja sankcija Rusiji i podrške politici ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da Ukrajina „bude područje približavanja i tješnje suradnje između EU i Rusije“. Potom, međutim, poentira: „No za takav pozitivan razvoj događaja neophodno je da tamo prestanu sve aktivnosti po 'modelu Mile Martić'.“
Ministrica Pusić mogla je, ali nije, uz aktivnosti po „modelu Mile Martić“ spomenuti i one po „modelu Hashim Thaci“, jer i njegova Oslobodilačka vojska Kosova dugo je u SAD-u i Europskoj uniji tretirana kao teroristička separatistička organizacija da bi na kraju bila promovirana u saveznika zapadnog svijeta i NATO-a uz čiju je podršku i vojnu pomoć ostvarila svoj glavni cilj – odcjepljenje i neovisnost Kosova. SAD i Europska unija kažnjavaju Putinovu Rusiju zato što u Ukrajini podržava „aktivnosti po modelu Mile Martić“, iako su se Rusija i proruski separatisti još kod pripajanja Krima pozivali na „model Hashim Thaci“, a navodno im je namjera i da kosovski scenarij primijene i u istočnim dijelovima Ukrajine s brojnom ruskom manjinom.
Zapad kažnjava Putinovu Rusiju zato što u Ukrajini podržava „model Mile Martić“ kao što je kažnjavao i Miloševićevu Srbiju zbog instaliranja originalnog „modela Mile Martić“ u Hrvatskoj. Miloševićevu je Srbiju, međutim, NATO-ovim bombardiranjem još drastičnije kaznio kad je vojno-policijskim akcijama pokušala na Kosovu iskorijeniti aktivnosti po „modelu Hashim Thaci“, kao što to danas Porošenkova Ukrajina uz podršku Zapada pokušava učiniti s proruskim separatistima na istoku zemlje.
SAD i Europska unija podržale su i Tuđmanovu Hrvatsku kad je vojnoredarstvenom akcijom „Oluja“ sa svojeg teritorija uklonila „model Mile Martić“ nakon što euroatlantske sankcije Miloševićevoj Srbiji nisu urodile plodom i odvratile je od pomaganja samoproglašene krajinske države na hrvatskom državnom teritoriju. Kad inoministrica Vesna Pusić danas obrazlaže da je cilj uvođenja sankcija Rusiji sprječavanje aktivnosti „po modelu Mile Martić“ u Ukrajini, zapravo najavljuje i da će sljedeća faza biti pokretanje ukrajinske „Oluje“ protiv proruskih separatista, jer ako sankcije nisu urodile plodom protiv malene Miloševićeve Srbije, još su manje šanse da će biti uspješne protiv ogromne Putinove Rusije.
Istodobno se Putinova Rusija priprema da u slučaju da ukrajinske vojne akcije protiv proruskih separatista eskaliraju i prouzroče masovna stradavanja civila i potaknu izbjeglički val prema Rusiji, vojno intervenira u Ukrajini kao što je to učinio NATO u Srbiji kad su srpska vojska i policija u obračunu s OVK izazvali i humanitarnu katastrofu na Kosovu.
Ako lideri članica Europske unije, poput ministrice Vesne Pusić, u traganju za rješenjima ukrajinske krize doista razmišljaju u kategorijama modela „Mile Martić“, „Hashim Thaci“ ili drugih koji su se primjenjivali na prostoru bivše Jugoslavije, onda će i u tom dijelu Europe rasplet biti krvav i stravičan, proporcionalno još katastrofičniji od ovoga koji je dugotrajno unesrećio većinu ljudi na ovim prostorima. Govor oružja i sankcije produbile su i otežale rješavanje problema na ex-jugoslavenskom prostoru, pa će njihov učinak biti isti i u Ukrajini i drugim konfliktnim područjima. Europska unija je tek nakon što je oružje progovorilo i krv potekla sukobe i međunacionalne probleme na prostoru bivše Jugoslavije neuspješno pokušala zaustaviti i riješiti po „modelu Badinter“ i zbog tog kašnjenja ovaj je prostor i dan-danas trusan i zaostao u eurointegracijama.
Istu „grešku kašnjenja“ ponavlja i u Ukrajini, iako Europa ima prebogato iskustvo rješavanja etničkih i drugih unutardržavnih konflikata. I dok, primjerice, novi lider španjolskih socijalista Pedro Sanchez kao rješenje za rastući katalonski i baskijski separatizam nudi federalizaciju Španjolske, europski lideri u Ukrajini podržavaju ukrajinske vojne akcije i uvođenje sankcija Rusiji. Ako Sanchezova ili neka druga federalizacija Španjolske ne uspije, hoće li EU podržati i eventualne vojne akcije središnje španjolske države protiv katalonskih i baskijskih separatista, pa i u slučaju da nenasilnim putem proglase samostalnost Katalonije i Baskije?
Apsurdno je pritom da europski lideri dok u Ukrajini podržavaju oružano i iznuđeno rješavanje etničkih i drugih konflikata i Europsku uniju sve više federaliziraju, a u državama članicama stimuliraju regionalizaciju i federalizaciju, jer se federalizam temelji na procesu demokratskog i konsenzusnog dogovaranja i odlučivanja kojima se mirno i dugoročnije rješavaju regionalne, etničke, ekonomske i sve druge razlike i suprotnosti .
I „model Badinter“ je državama nastalima na prostoru Jugoslavije, pogotovo višenacionalnima, u osnovi nudio federalizaciju kao optimalno rješenje kako bi nastavile trajati kao samostalne države u granicama ex-jugoslavenskih republika. Ali ne, ovdje su se prvo trebali iživjeti modeli „Mile Martić“, „Hashim Thaci“ i slični da bi se tek nakon ratnih i drugih stradanja počela, gotovo na kapaljku, primjenjivati rješenja iz „modela Badinter“ koja se temelje na iskustvu federalizacije i regionalizacije europskih država, i to ne samo onih višenacionalnih, nego i onih gotovo jednonacionalnih.
I hrvatskoj diplomaciji predvođenoj Vesnom Pusić pametnije bi bilo držati se „modela Badinter“, a ne „modela Martić“ ako doista želi biti korisna u rješavanju konflikata u Ukrajini. Jer i danas je, nakon dva desetljeća, dovoljno samo pogledati kako su „model Martić“ i „model Thaci“ te njihovo zagovaranje ili uklanjanje uz pomoć sankcija i vojnoredarstvenih akcija „usrećile“ ljude i narode na ovim prostorima, pa uvidjeti koliko će „usrećiti“ Ukrajince i Ruse i sve druge koji s njima žive.
Izvor: forum.tm
Govor oružja i sankcije produbile su i otežale rješavanje problema na ex-jugoslavenskom prostoru, pa će njihov učinak biti isti i u Ukrajini i drugim konfliktnim područjima
Ako lideri članica EU, poput ministrice Vesne Pusić, u traganju za rješenjima ukrajinske krize doista razmišljaju u kategorijama modela „Mile Martić“ ili „Hashim Thaci“ onda će i u tom dijelu Europe rasplet biti krvav i stravičan, proporcionalno još katastrofičniji od ovoga koji je dugotrajno unesrećio većinu ljudi na ovim prostorima
Obrazlažući zašto je Europska unija uvela sankcije Rusiji, kojima se, kao njezina članica, priključila i Hrvatska, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u intervjuu Jutarnjem listu precizira da je krajnji cilj uvođenja sankcija Rusiji i podrške politici ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da Ukrajina „bude područje približavanja i tješnje suradnje između EU i Rusije“. Potom, međutim, poentira: „No za takav pozitivan razvoj događaja neophodno je da tamo prestanu sve aktivnosti po 'modelu Mile Martić'.“
Ministrica Pusić mogla je, ali nije, uz aktivnosti po „modelu Mile Martić“ spomenuti i one po „modelu Hashim Thaci“, jer i njegova Oslobodilačka vojska Kosova dugo je u SAD-u i Europskoj uniji tretirana kao teroristička separatistička organizacija da bi na kraju bila promovirana u saveznika zapadnog svijeta i NATO-a uz čiju je podršku i vojnu pomoć ostvarila svoj glavni cilj – odcjepljenje i neovisnost Kosova. SAD i Europska unija kažnjavaju Putinovu Rusiju zato što u Ukrajini podržava „aktivnosti po modelu Mile Martić“, iako su se Rusija i proruski separatisti još kod pripajanja Krima pozivali na „model Hashim Thaci“, a navodno im je namjera i da kosovski scenarij primijene i u istočnim dijelovima Ukrajine s brojnom ruskom manjinom.
Zapad kažnjava Putinovu Rusiju zato što u Ukrajini podržava „model Mile Martić“ kao što je kažnjavao i Miloševićevu Srbiju zbog instaliranja originalnog „modela Mile Martić“ u Hrvatskoj. Miloševićevu je Srbiju, međutim, NATO-ovim bombardiranjem još drastičnije kaznio kad je vojno-policijskim akcijama pokušala na Kosovu iskorijeniti aktivnosti po „modelu Hashim Thaci“, kao što to danas Porošenkova Ukrajina uz podršku Zapada pokušava učiniti s proruskim separatistima na istoku zemlje.
SAD i Europska unija podržale su i Tuđmanovu Hrvatsku kad je vojnoredarstvenom akcijom „Oluja“ sa svojeg teritorija uklonila „model Mile Martić“ nakon što euroatlantske sankcije Miloševićevoj Srbiji nisu urodile plodom i odvratile je od pomaganja samoproglašene krajinske države na hrvatskom državnom teritoriju. Kad inoministrica Vesna Pusić danas obrazlaže da je cilj uvođenja sankcija Rusiji sprječavanje aktivnosti „po modelu Mile Martić“ u Ukrajini, zapravo najavljuje i da će sljedeća faza biti pokretanje ukrajinske „Oluje“ protiv proruskih separatista, jer ako sankcije nisu urodile plodom protiv malene Miloševićeve Srbije, još su manje šanse da će biti uspješne protiv ogromne Putinove Rusije.
Istodobno se Putinova Rusija priprema da u slučaju da ukrajinske vojne akcije protiv proruskih separatista eskaliraju i prouzroče masovna stradavanja civila i potaknu izbjeglički val prema Rusiji, vojno intervenira u Ukrajini kao što je to učinio NATO u Srbiji kad su srpska vojska i policija u obračunu s OVK izazvali i humanitarnu katastrofu na Kosovu.
Ako lideri članica Europske unije, poput ministrice Vesne Pusić, u traganju za rješenjima ukrajinske krize doista razmišljaju u kategorijama modela „Mile Martić“, „Hashim Thaci“ ili drugih koji su se primjenjivali na prostoru bivše Jugoslavije, onda će i u tom dijelu Europe rasplet biti krvav i stravičan, proporcionalno još katastrofičniji od ovoga koji je dugotrajno unesrećio većinu ljudi na ovim prostorima. Govor oružja i sankcije produbile su i otežale rješavanje problema na ex-jugoslavenskom prostoru, pa će njihov učinak biti isti i u Ukrajini i drugim konfliktnim područjima. Europska unija je tek nakon što je oružje progovorilo i krv potekla sukobe i međunacionalne probleme na prostoru bivše Jugoslavije neuspješno pokušala zaustaviti i riješiti po „modelu Badinter“ i zbog tog kašnjenja ovaj je prostor i dan-danas trusan i zaostao u eurointegracijama.
Istu „grešku kašnjenja“ ponavlja i u Ukrajini, iako Europa ima prebogato iskustvo rješavanja etničkih i drugih unutardržavnih konflikata. I dok, primjerice, novi lider španjolskih socijalista Pedro Sanchez kao rješenje za rastući katalonski i baskijski separatizam nudi federalizaciju Španjolske, europski lideri u Ukrajini podržavaju ukrajinske vojne akcije i uvođenje sankcija Rusiji. Ako Sanchezova ili neka druga federalizacija Španjolske ne uspije, hoće li EU podržati i eventualne vojne akcije središnje španjolske države protiv katalonskih i baskijskih separatista, pa i u slučaju da nenasilnim putem proglase samostalnost Katalonije i Baskije?
Apsurdno je pritom da europski lideri dok u Ukrajini podržavaju oružano i iznuđeno rješavanje etničkih i drugih konflikata i Europsku uniju sve više federaliziraju, a u državama članicama stimuliraju regionalizaciju i federalizaciju, jer se federalizam temelji na procesu demokratskog i konsenzusnog dogovaranja i odlučivanja kojima se mirno i dugoročnije rješavaju regionalne, etničke, ekonomske i sve druge razlike i suprotnosti .
I „model Badinter“ je državama nastalima na prostoru Jugoslavije, pogotovo višenacionalnima, u osnovi nudio federalizaciju kao optimalno rješenje kako bi nastavile trajati kao samostalne države u granicama ex-jugoslavenskih republika. Ali ne, ovdje su se prvo trebali iživjeti modeli „Mile Martić“, „Hashim Thaci“ i slični da bi se tek nakon ratnih i drugih stradanja počela, gotovo na kapaljku, primjenjivati rješenja iz „modela Badinter“ koja se temelje na iskustvu federalizacije i regionalizacije europskih država, i to ne samo onih višenacionalnih, nego i onih gotovo jednonacionalnih.
I hrvatskoj diplomaciji predvođenoj Vesnom Pusić pametnije bi bilo držati se „modela Badinter“, a ne „modela Martić“ ako doista želi biti korisna u rješavanju konflikata u Ukrajini. Jer i danas je, nakon dva desetljeća, dovoljno samo pogledati kako su „model Martić“ i „model Thaci“ te njihovo zagovaranje ili uklanjanje uz pomoć sankcija i vojnoredarstvenih akcija „usrećile“ ljude i narode na ovim prostorima, pa uvidjeti koliko će „usrećiti“ Ukrajince i Ruse i sve druge koji s njima žive.
Izvor: forum.tm
