Predsjednica je rekla da će ‘mirovinu definitivno provesti u Hrvatskoj’. A vrijeme do mirovine? Građanka Kolinda očito nema vremena čekati ispunjenje obećanja predsjednice Kolinde, niti joj se da živjeti na hrvatskoj plaći do mirovine, više su njezine ambicije, širi su njezini horizonti
Elvir Mešanović prvo puca pa onda pita za osobne podatke, OIB, JMBG i to. Čim je ugledao predsjednicu pred svojom kamerom, uputio joj je, bez okolišanja, najteže pitanje: ‘Predsjednice, vjerujete li još uvijek da će Hrvatska biti najbogatija zemlja na svijetu?’ Kolindi već dulje vrijeme glas upadljivo podrhtava, nesigurna je, bježi od pitanja. Ovoga puta ne može pobjeći. Ona i dalje vjeruje, kako da ne: ‘Hoće. Nisam rekla da će biti najbogatija, nego da će biti među najprosperitetnijim zemljama na svijetu. U to i dalje vjerujem. Trebat će nešto vremena, međutim imamo sve resurse, a što je najbolje, imamo sjajne ljude.’
Čim je ovaj odgovor plasiran na internet, mreže su se počele tresti od smijeha. Kolinda je, inače, one euforične noći – ‘imamo predsjednicuuuuuuuuuu’ – rekla ovako: ‘I ne dam da mi itko kaže da Hrvatska neće biti prosperitetna i bogata. Jer bit će Hrvatska među najrazvijenijim zemljama Europske unije i svijeta, to vam obećajem, ovdje večeras.’ Pouka reporteru: prije postavljanja razornih pitanja provjeriti svaki sastojak, svaku rečenicu, riječ, zarez: da bi bio smrtonosan, projektil mora biti savršeno precizan i pogoditi ‘u sridu’. Kad se ulazi u dvoboj, treba znati bar tri moguća subesjednikova odgovora unaprijed. Na pitanje što misli o špicenkandidatu Škori predsjednica je rekla: ‘Obožavam njegove pjesme i rado ih pjevam…’ HDZ pak pjeva čudnu pjesmu. Plenković zaziva Kolindinu što bržu kandidaturu i to zvuči zagonetno. Milan Kujundžić hvali Škoru – tvrdi da je njegova ideja o promjeni Ustava vrijedna razmatranja. Vladimir Šeks, koji je predsjednici spustio tvrdnjom da će biti napadnuta kompromitirajućim materijalima, ‘ne želi komentirati predsjedničke izbore’. Kolinda je spasila HDZ (možda smo zaboravili kako je Boži Petrovu onomad na Pantovčaku izrekla neku tajnu formulu nakon koje je Petrov pojurio u zagrljaj Karamarku; da tada nisu ostali na vlasti, vjerojatno bi se raspali jer tu osim blagajne nikakve druge ideje ni ideologije nema). Kolindi dakle možemo zahvaliti to što na vlasti imamo Kuščevića, Marića, Nadu Murganić, Kujundžića, Žalac, Tolušića i ostatak škvadre zbog koje su deseci ili stotine tisuća ljudi potražili spas u Irskoj, ali čini se da joj je stranka tu sitnu uslugu zaboravila.
‘Ljudi danas imaju slobodan izbor te mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro’, rekla je predsjednica ne tako davno, u siječnju 2017. godine. U lipnju 2019. pred masom novinara u Vukovaru rekla je ovako: ‘Ja sebe vidim u Hrvatskoj. Često sam odlazila zbog školovanja i posla i uvijek sam se vraćala. Kako god moj život bude išao, mirovinu ću definitivno provesti u Hrvatskoj.’ Mirovinu će provesti ovdje? A vrijeme do mirovine? U Americi, Švicarskoj ili nekoj drugoj najrazvijenijoj zemlji svijeta – jer predsjednici se baš ne da čekati ostvarenje svoga obećanja. Građanka Kolinda nema vremena čekati ispunjenje obećanja predsjednice Kolinde, niti joj se da živjeti na hrvatskoj plaći do mirovine, više su njezine ambicije, širi su njezini horizonti, realističniji su njezini uvidi. Ovu zemlju naši domoljubni političari vole samo dotle dok od nje mogu imati koristi; čim prestane korist, nestaje i ljubav. Čini se da je jedino Peđa Grbin ispravno pročitao predsjedničinu poruku – ‘ili predsjednica ili emigracija’. ‘Meni se čini’, rekao je Veli Jože, ‘da predsjednica već ima plan B. Podsjetit ću, rekla je da će ili biti predsjednica ili će posao pronaći izvan Hrvatske, čime je jasno rekla hrvatskim građanima da nju u Hrvatskoj zanima jedino i isključivo vlast, a ako te vlasti nema, onda je za Hrvatsku boli briga.’
Ministrica Pejčinović Burić – kojoj većina hrvatskih građana vjerojatno ne zna ime – odlazi na funkciju glavne tajnice Vijeća Europe, a naši Dnevnici tome posvećuju golem prostor, kao da je postala glavna tajnica UN-a. Što bi rekao Pera Luković: ‘U Jagodinu stigla žirafa! Pa što bi bilo da je stig’o slon!?’ Tko je bio zadnji glavni tajnik/tajnica Vijeća Europe? Pojma nemamo. Tko je bio prvi? Ni to. Je li bio netko između? Tko je uopće ikad vodio Vijeće Europe? To zna par specijalista u Hrvatskoj i nitko više. Znamo li neku odluku Vijeća Europe? Da, u mutnom sjećanju nam je neka deklaracija o totalitarizmima i to je to… To je otprilike isto kao kad naša bacačica kladiva osvoji zlato; nama je to važno, ali na široj razini riječ je o nečemu što se zaboravlja već sutra. Pamćenja vrijedan podatak jest jedino to da će ta ministrica koja je ispunila tzv. Milanovićev imperativ (‘Volio bih da me ne pamte po ničemu kad odem’) imati plaćicu od 180.000 kuna. S tim se već nekako može od prvoga do prvoga, a u Zagrebu nije imala ni za režije… Puno manje prostora posvetio je Dnevnik HRT-a slučaju ministra Kuščevića koji je kupovao livade za tisuće kuna, a potom prodavao građevinska zemljišta za milijune; u sretnoj zemlji, ovo bi dvoje ministara imali obrnute minutaže – Lovro bi bio prva, Pejčinović možda druga vijest, ali kod nas je to tako, kako bi rekao pjesnik Slamnig, relativno naopako.
Božanstveno! Svaki je kadar ove engleske TV serije remek-djelo ljupkosti (upotrijebimo tu staru, zaboravljenu riječ), profinjene elegancije, šarma. Engleska udovica koja odlazi na otok Krf pa tamo pokušava sastaviti kraj s krajem prodajući hranu, ulja i slične stvari, u središtu je ove priče koja se odvija na mjestu gdje je bog vjerojatno zamislio alternativni raj. Građani koji nemaju novca otići na ljetovanje mogu malo hlada, mira i ljepote naći na Krfu, doduše na malom ekranu. Engleski je humor i ovdje na visini – diskretan, otmjen, profinjen, nikad grub – glumci su odlični, pa uredništvo HRT-a pohvaljujemo zbog repriza dok čekamo premijeru treće sezone.
portalnovosti
N1 News, 25. lipnja, 20:05 – 21:48
Elvir Mešanović prvo puca pa onda pita za osobne podatke, OIB, JMBG i to. Čim je ugledao predsjednicu pred svojom kamerom, uputio joj je, bez okolišanja, najteže pitanje: ‘Predsjednice, vjerujete li još uvijek da će Hrvatska biti najbogatija zemlja na svijetu?’ Kolindi već dulje vrijeme glas upadljivo podrhtava, nesigurna je, bježi od pitanja. Ovoga puta ne može pobjeći. Ona i dalje vjeruje, kako da ne: ‘Hoće. Nisam rekla da će biti najbogatija, nego da će biti među najprosperitetnijim zemljama na svijetu. U to i dalje vjerujem. Trebat će nešto vremena, međutim imamo sve resurse, a što je najbolje, imamo sjajne ljude.’
Čim je ovaj odgovor plasiran na internet, mreže su se počele tresti od smijeha. Kolinda je, inače, one euforične noći – ‘imamo predsjednicuuuuuuuuuu’ – rekla ovako: ‘I ne dam da mi itko kaže da Hrvatska neće biti prosperitetna i bogata. Jer bit će Hrvatska među najrazvijenijim zemljama Europske unije i svijeta, to vam obećajem, ovdje večeras.’ Pouka reporteru: prije postavljanja razornih pitanja provjeriti svaki sastojak, svaku rečenicu, riječ, zarez: da bi bio smrtonosan, projektil mora biti savršeno precizan i pogoditi ‘u sridu’. Kad se ulazi u dvoboj, treba znati bar tri moguća subesjednikova odgovora unaprijed. Na pitanje što misli o špicenkandidatu Škori predsjednica je rekla: ‘Obožavam njegove pjesme i rado ih pjevam…’ HDZ pak pjeva čudnu pjesmu. Plenković zaziva Kolindinu što bržu kandidaturu i to zvuči zagonetno. Milan Kujundžić hvali Škoru – tvrdi da je njegova ideja o promjeni Ustava vrijedna razmatranja. Vladimir Šeks, koji je predsjednici spustio tvrdnjom da će biti napadnuta kompromitirajućim materijalima, ‘ne želi komentirati predsjedničke izbore’. Kolinda je spasila HDZ (možda smo zaboravili kako je Boži Petrovu onomad na Pantovčaku izrekla neku tajnu formulu nakon koje je Petrov pojurio u zagrljaj Karamarku; da tada nisu ostali na vlasti, vjerojatno bi se raspali jer tu osim blagajne nikakve druge ideje ni ideologije nema). Kolindi dakle možemo zahvaliti to što na vlasti imamo Kuščevića, Marića, Nadu Murganić, Kujundžića, Žalac, Tolušića i ostatak škvadre zbog koje su deseci ili stotine tisuća ljudi potražili spas u Irskoj, ali čini se da joj je stranka tu sitnu uslugu zaboravila.
Vijesti, HRT, 26. lipnja, 17:00
‘Ljudi danas imaju slobodan izbor te mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro’, rekla je predsjednica ne tako davno, u siječnju 2017. godine. U lipnju 2019. pred masom novinara u Vukovaru rekla je ovako: ‘Ja sebe vidim u Hrvatskoj. Često sam odlazila zbog školovanja i posla i uvijek sam se vraćala. Kako god moj život bude išao, mirovinu ću definitivno provesti u Hrvatskoj.’ Mirovinu će provesti ovdje? A vrijeme do mirovine? U Americi, Švicarskoj ili nekoj drugoj najrazvijenijoj zemlji svijeta – jer predsjednici se baš ne da čekati ostvarenje svoga obećanja. Građanka Kolinda nema vremena čekati ispunjenje obećanja predsjednice Kolinde, niti joj se da živjeti na hrvatskoj plaći do mirovine, više su njezine ambicije, širi su njezini horizonti, realističniji su njezini uvidi. Ovu zemlju naši domoljubni političari vole samo dotle dok od nje mogu imati koristi; čim prestane korist, nestaje i ljubav. Čini se da je jedino Peđa Grbin ispravno pročitao predsjedničinu poruku – ‘ili predsjednica ili emigracija’. ‘Meni se čini’, rekao je Veli Jože, ‘da predsjednica već ima plan B. Podsjetit ću, rekla je da će ili biti predsjednica ili će posao pronaći izvan Hrvatske, čime je jasno rekla hrvatskim građanima da nju u Hrvatskoj zanima jedino i isključivo vlast, a ako te vlasti nema, onda je za Hrvatsku boli briga.’
Dnevnik, HRT, Nova TV, RTL, 26. lipnja
Ministrica Pejčinović Burić – kojoj većina hrvatskih građana vjerojatno ne zna ime – odlazi na funkciju glavne tajnice Vijeća Europe, a naši Dnevnici tome posvećuju golem prostor, kao da je postala glavna tajnica UN-a. Što bi rekao Pera Luković: ‘U Jagodinu stigla žirafa! Pa što bi bilo da je stig’o slon!?’ Tko je bio zadnji glavni tajnik/tajnica Vijeća Europe? Pojma nemamo. Tko je bio prvi? Ni to. Je li bio netko između? Tko je uopće ikad vodio Vijeće Europe? To zna par specijalista u Hrvatskoj i nitko više. Znamo li neku odluku Vijeća Europe? Da, u mutnom sjećanju nam je neka deklaracija o totalitarizmima i to je to… To je otprilike isto kao kad naša bacačica kladiva osvoji zlato; nama je to važno, ali na široj razini riječ je o nečemu što se zaboravlja već sutra. Pamćenja vrijedan podatak jest jedino to da će ta ministrica koja je ispunila tzv. Milanovićev imperativ (‘Volio bih da me ne pamte po ničemu kad odem’) imati plaćicu od 180.000 kuna. S tim se već nekako može od prvoga do prvoga, a u Zagrebu nije imala ni za režije… Puno manje prostora posvetio je Dnevnik HRT-a slučaju ministra Kuščevića koji je kupovao livade za tisuće kuna, a potom prodavao građevinska zemljišta za milijune; u sretnoj zemlji, ovo bi dvoje ministara imali obrnute minutaže – Lovro bi bio prva, Pejčinović možda druga vijest, ali kod nas je to tako, kako bi rekao pjesnik Slamnig, relativno naopako.
Obitelj Durrell, HRT, 28. lipnja, 14:06
Božanstveno! Svaki je kadar ove engleske TV serije remek-djelo ljupkosti (upotrijebimo tu staru, zaboravljenu riječ), profinjene elegancije, šarma. Engleska udovica koja odlazi na otok Krf pa tamo pokušava sastaviti kraj s krajem prodajući hranu, ulja i slične stvari, u središtu je ove priče koja se odvija na mjestu gdje je bog vjerojatno zamislio alternativni raj. Građani koji nemaju novca otići na ljetovanje mogu malo hlada, mira i ljepote naći na Krfu, doduše na malom ekranu. Engleski je humor i ovdje na visini – diskretan, otmjen, profinjen, nikad grub – glumci su odlični, pa uredništvo HRT-a pohvaljujemo zbog repriza dok čekamo premijeru treće sezone.
portalnovosti
