Mejnstrim medijima u Hrvatskoj u srijedu (27. marta) po metodi kopi-pejsta proširila se loše napisana vijest o povećanju struje od 1.4. 2019. godine čime su otvorena brojna pitanja, koja su pored potrebe za dizanjem panike (što ne znači da ljutnji nema mjesta) ostala neodgovorena. Van nekoliko loše složenih paragrafa, koji praktički spadaju u kategoriju dezinformacija, gotovo ni u jednom mediju nije bilo objašnjenja što se točno događa, kako se događa, tko provodi te promjene, zašto se uopće događaju. Stoga smo u Biltenu pitali HEP da nam pojasni medijsku kakofoniju.
HEP-ov je odgovor prije svega operativan, ne ulazi u društveno politička objašnjenja zašto se i što događa, tek se konstatira da se nešto događa. Cijene naime rastu “za kupce kategorije poduzetništvo koji se opskrbljuju u okviru zajamčene opskrbe. Od 1. travnja 2019. godine primjenjuju se nove tarifne stavke, sukladno odluci Hrvatske energetske regulatorne agencije. Tarifne stavke jednake su za sve kupce istog tarifnog modela na području cijele Republike Hrvatske, a dužna ih je primjenjivati HEP Elektra, kao zakonom određen pružatelj usluge zajamčene opskrbe (opskrbe krajnjih kupaca koji pod određenim okolnostima ostanu bez opskrbljivača, odnosno koji nemaju opskrbljivača).”
“Zajamčena opskrba” je pravna definicija iz Zakona o tržištu električne energije posebno razrađena u članku 49. a odnosi se na javnu uslugu opskrbe energijom. Ona se razlikuje od “univerzalne usluge” koja obuhvaća sve subjekte privatne i poslovne kojima se struja može prodati. Zajamčena opskrba naspram tome, odnosi se samo na poslovne subjekte u situacijama kada njihov primarni opskrbljivač nestaje sa tržišta. Kako objašnjava HERA: “Zaštitni mehanizam zajamčene opskrbe aktivira se kada određeni opskrbljivač električne energije prestaje s radom, a da bi njegovi kupci imali neprekinutu opskrbu električnom energijom. Pravo na ZAJAMČENU OPSKRBU električnom energijom ima isključivo PODUZETNIŠTVO u slučaju izlaska njihovog opskrbljivača s tržišta električne energije.” Ovaj mehanizam služi dakle osiguravanju kontinuiteta struje industrijskim pogonima u situacijama promjena opskrbljivača i ne odnosi se na kućanstva. Prema Zakonu, prilagodba cijena struje za kućanstva može se dogoditi dva puta godišnje, 1. januara i 1. jula.
Što je to “metodologija”?
Industrijskom sektoru pak, cijena struje može se povećavati četiri puta godišnje. Takve se odluke provode prilagodbom “Metodologije“. U ovom kontekstu, kako stoji u objašnjenju Hrvatske energetske regulatorne agencije HERA-e stara je metodologija bila problematična jer je bila tržišno nefleksibilna. Odnosno, adaptacija maloprodajnih cijena dva puta godišnje ne odgovara tržišnim potrebama za njihovom brzom adaptacijom. Stoga “promjena metodologije”, kako objašnjava HERA u svom priopćenju zapravo znači da se maloprodajne cijene struje za “zajamčenu opskrbu” (dakle javna usluga kojom država garantira industrijskom sektoru kontinuitet opskrbe strujom u slučaju kada njihov dotadašnji opskrbljivač izađe s tržišta) umjesto dva puta godišnje, kao što je bilo do sada, od sada mogu primjenjivati 4 puta godišnje. HERA je dakle donijela odluku o promjeni metodologije izračuna tarifa, a to znači da umjesto dva put godišnje cijenu mogu prilagođavati četiri puta godišnje. Uostalom, upravo to piše u samom naslovu priopćenja HERA-e: “Metodologija za određivanje iznosa tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom i nove tarife za kupce u zajamčenoj opskrbi”.
Potreba za promjenu metodologije zvuči jako ozbiljno, ali zapravo je tek tehnokratski izraz za taktiku opravdavanja promjene cijena struje češće od dva put godišnje. Moglo bi se na istom tragu kazati da ljutnja u novinskim člancima na ovu temu nije promašena, budući da su ovakve djelomične izmjene uvijek tek probni baloni koji u kraćem vremenskom periodu postanu opći. Drugim riječima, ovo poskupljenje tek jednog segmenta (nužne opskrbe industrijskog sektora) je amortizacija i priprema građana na budući šok te istovremeno i pacifikacija njihove eventualne prosvjedne reakcije.
Poskupljenje je onda rezultat, ne promjene “metodologije”, nego promjena tarifa čije su izmjene bile moguće zbog promjene “metodologije”.
Globalno energetsko-političko stanje
No, realno, ovo poskupljenje nije HERA-in ili HEP-ov hir. Ono je rezultat globalnih tržišnih dinamika. Prigovor nadležnim institucijama u Hrvatskoj stoga treba ciljati prihvaćanju tih tržišnih principa, ili treba smjerati k uspostavi definicije energije kao nečega što mora biti povoljno za okoliš i što jeftinije za građane. U konkretnoj praksi, to bi značilo povećavanje udjela obnovljivih izvora energije. U globalnoj stvarnosti, cijene energenata prilagođavaju se prateći promjene na veletržištu gdje se određuju s obzirom na rast ili pad potražnje odnosno ponude. Promjene u cijenama koje u ovom kvartalu očekuju Hrvatsku objašnjavaju se tom globalnom dinamikom.
A kako stoji u izvješću Svjetske energetske agencije IEA-e, svjetska potražnja za energijom porasla je prošle godine za 2,3 posto, što je najbrži tempo rasta ovoga desetljeća, a na to je utjecao globalni gospodarski rast i pojačana potreba za grijanjem i hlađenjem u pojedinim svjetskim regijama. Najviše je porasla potražnja za plinom u Kini i SAD-u, ali i za drugim energentima. Pri tom su fosilna goriva već drugu godinu zaredom podmirila gotovo 70 posto rasta. Solarna i energija vjetra rasle su dvoznamenkastim tempom, pri čemu je samo solarna energija porasla za 31 posto. Ipak, to nije bilo dovoljno kako bi se podmirila pojačana potražnja za električnom energijom širom svijeta, što je pak povećalo potrošnju ugljena, navodi N1. Kao rezultat toga, nastavlja N1, globalne emisije ugljikova dioksida (CO2) povezane s energijom porasle su za 1,7 posto, na 33 gigatona u 2018. godini. Uporaba ugljena samo u proizvodnji električne energije premašilo je 10 gigatona, a većina dolazi iz elektrana na ugljen novije generacije u Aziji.
Problem povećanja cijena struje povezan je dakle s povećanom globalnom potražnjom za energijom, te globalnom nemogućnošću bržeg i kvalitetnijeg razvoja obnovljivih izvora energije. Tako su klimatska pitanja napokon postala izravno ekonomsko pitanje, i to na području tako važnog standarda ljudske sigurnosti – električne energije.
bilten
