Mediji trebaju utjecati na političare, a prvenstveno na vladajuće političare, kao dobrodošla kritika, kao kontrola vlasti u interesu javnosti. Demokratske zemlje imaju koliko-toliko uređeno društvo i imaju barem kakvu-takvu javnost koja je neophodna da bi društvo bilo demokratsko. U teoriji je skroz jasno da mediji ne kritiziraju jednakom mjerom i političare na vlasti i one u oporbi jer bitno je kontrolirati one koji su najmoćniji, koji nam, makar trenutačno ili za kraće vrijeme, kroje sudbinu. Prema tome nema mjesta nezadovoljstvu premijera Andreja Plenkovića, koji nije zadovoljan s medijima koji više i učestalije prate afere HDZ- a nego one oporbenih stranaka. Važnije je ukazati na one političare i stranke koje mogu lakše zloupotrijebiti moć i položaj - to su oni na vlasti. SDP je kao nosilac koalicije vladao ukupno osam, a HDZ ukupno 25 godina i iskoristio je priliku da se duboko usidri u sve državne pore.
Svi političari moraju biti pod velikom lupom jer bi svi oni trebali obavljati javni posao neovisno o bilo kakvoj privatnoj dobiti ili koristi. Ne bi smjelo biti milosti ni prema kome, ali posebno ne prema vladajućima. To je i jedan od demokratskih temelja, a i značajnih odrednica novinarske etike, koja je uz sve redukcije i pokušaje ništenja - još na snazi.
EUTANAZIJA NOVINARSTVA: Mediji pod dirigentskom palicom HDZ-a
U Hrvatskoj, najčešće iz vlasti, govori se da mediji pritišću, pa čak i prijete. Ako mediji pritišću, to je dobro. A to da prijete, da bismo u to povjerovali, trebalo bi navesti neke uvjerljive primjere, a takve nismo čuli. Tu i tamo neodgovorno i nedopustivo netko priprijeti s društvenih mreža, ali to nisu mediji. A ako se prijeti najvišim vladajućim političarima, to se nerijetko kažnjava. Daleko više i češće prijeti se novinarima i medijima na društvenim mrežama, najčešće pod pseudonimima.
Ima li slobode medija u Hrvatskoj ili je nema? Ima li je premalo, nedovoljno, ili baš koliko nam treba, jer bi „previše“ demokracije i slobode možda moglo naškoditi državi, društvu, naravno i onima koji su na vlasti?
„Previše“ odgovorne medijske slobode nikako ne može naškoditi državi i društvu, moglo bi samo štetiti vlasti, ako i kad naši mediji otvaraju korupcijske ili druge afere, konkretno, HDZ-u nijedna otvorena afera ne ruši rejting što je izvjesni hrvatski specifikum. Tome doprinosi neinventivna oporba koja ne koristi te zloupotrebe pojedinih HDZ-ovih moćnika. No, valja imati na umu da se HDZ diči s oko 200.000 svojih članova pa ako je broj i mnogo manji, kad se zbroje još punoljetni članovi njihovih obitelji, onda ova stranka uvijek ima osigurani barem 25-postotni učinak na parlamentarnim izborima. A uz vlast rado idu i koalicijski partneri.
Kakva je njezina ocjena slobode medija u Hrvatskoj, pitali smo Maju Sever, predsjednicu Europske federacije novinara (EFJ), predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske (SNH) i novinarku Hrvatske televizije.
„Postoji li u Hrvatskoj sloboda medija? Mislim da ne postoji novinar/ka koji se nije, bar jednom, suočio u životu sa zabranom. Ponekad je to bio politički pritisak, pa kada pomislite da radite u mediju koji ne ovisi o odluci o dodjeli javnih sredstava na natječaju na lokalnoj ili nacionalnoj razini, pojavi se neka velika kompanija, lanac dućana, ili preprodavač plina i dijamantnih ogrlica koji zaprijeti tužbama kad novinar počne ozbiljnije istraživati temu. Ili samo najavi da će povući reklame. Vrlo često predstavnici medijske kuće ne žele o tome govoriti javno jer je pritisak tužbama toliko jak da u borbi za opstanak pokušavaju doći do nagodbe i/ili dogovora, a neovisni mediji ionako teško mogu računati na podršku javnim sredstvima, pa su prepušteni isključivo oglašivačima, a to često vodi u taj krug ovisnosti. No, imamo toliko sjajnih i hrabrih novinarki i novinara, bez medijskog okruženja koje je istinski slobodno“, ističe Maja Sever.
"Nema političke volje da se postavi transparentan sustav u kojem će struka, a ne politika određivati kako i koliko podržati profesionalno novinarstvo" - Maja Sever (FOTO: HINA/Denis Cerić)
Iva Nenadić, docentica na Fakultetu političkih znanosti i suradnica Europskog sveučilišnog instituta u Firenci je i koordinatorica europskog Monitora medijskog pluralizma u području političke nezavisnosti. Također je i koordinatorica istraživanja i analize politika u borbi protiv dezinformacija Europskog opservatorija za digitalne medije (EDMO). Ona nam na isto pitanje o slobodi medija u Hrvatskoj kaže da pluralizam i slobodu medija ugrožava niz strukturnih rizika koje dodatno pojačavaju izazovi digitalne transformacije medijskog i informacijskog okruženja. Naglašava da se prema europskom Monitoru medijskog pluralizma, Hrvatska nalazi u skupini zemalja iznadprosječnog rizika, a posebno je zabrinjavajuće stanje po pitanju statusa, pravne zaštite i sigurnosti novinarki i novinara, uredničke (ne)zavisnosti od političkih i komercijalnih utjecaja - kao i ukupne političke (ne)zavisnosti medija, pogotovo u upravljanju javnim medijskim servisima. Uz to, nisu osigurani ni adekvatni uvjeti za sustavan razvoj medijske pismenosti u zemlji.
Objašnjava da je Monitor medijskog pluralizma znanstveno-stručna analiza koju Centar za pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta redovito, već desetljeće, provodi u svim zemljama članicama EU i zemljama kandidatima za članstvo u suradnji s istraživačkim timovima i dodatnim stručnim evaluacijama u svim zemljama koje obuhvaća. Autori izvještaja za Hrvatsku su Paško Bilić i Monika Valečić. Od 2020. godine Monitor je jedan od ključnih izvora informacija za poglavlje o medijskim slobodama u godišnjim izvještajima Europske komisije o vladavini prava u zemljama članicama, kazala nam je Iva Nenadić.
A koje su najveće slabosti kad procjenjujemo slobodu medija kod nas?
„Potiho i onako 'europski' naš medijski prostor je zapravo u potpunosti zarobljen. Krenimo od HRT-a i Zakona o HRT-u koji glavnog ravnatelja bira jednostavnom većinom u Saboru, kojim većina postavlja sva nadzorna tijela (Nadzorni odbor, Programsko vijeće), i iako je izmjena zakona o HRT najavljena u predizbornom programu HDZ-a, evo do kraja mandata se ništa nije dogodilo, osim da je trenutno rukovodstvo izabralo na ključno mjesto u kući osobu koja je u najmanju ruku procesima opteretila program, a gubljenjem na sudovima i kuću financijski“, govori Maja Sever.
Ona objašnjava i da je sustav financiranja lokalnih medija takav da su mediji na lokalnoj razini u potpunoj ovisnosti od jedinica lokalne samouprave koje tako lokalne medije doživljavaju kao oglasnu ploču za aktivnosti gradonačelnika i lokalnih šerifa. Nema političke volje da se postavi transparentan sustav u kojem će struka, a ne politika određivati kako i koliko podržati profesionalno novinarstvo. A na nacionalnoj razini, nastavlja Maja Sever, razvijen je model financijske "podrške" medijskim kućama putem državnog oglašavanja, a mediji koji se stvarno bore za svoju neovisnost zapravo su potpuno u raljama oglašivača koji vrlo često ne razumiju svrhu novinarstva i slobode govora.
Poruka s velikog novinarskog prosvjeda otprije nekoliko godina (FOTO: HINA/Denis Cerić)
„Neke od najvećih slabosti hrvatskog medijskog sustava, zabilježene Monitorom, su loši radni uvjeti za novinarke i novinare te manjak političke neovisnosti HRT-a, posebno u procesima imenovanja upravljačkih i uredničkih struktura. Ekonomska nesigurnost i prekarijat novinara narušavaju kvalitetu novinarskog rada, profesionalnu poziciju novinara i redakcijsku autonomiju. HRT kao javni servis s ogromnim potencijalom u tehničkim i ljudskim resursima trebao bi biti predvodnik profesionalnih standarda i kvalitete te primjer u digitalnoj transformaciji, medijskoj edukaciji i jačanju otpornosti društva na dezinformacije, što u Hrvatskoj, u ovom trenutku nije slučaj“, ističe Iva Nenadić.
Pogotovo otkako su se pojavili i razvili digitalni mediji, čini nam se da je ojačao trend tabloidnog novinarstva pa se publika nerijetko privlači nekim posve nevažnim detaljima i zgodama, pseudo-događanjima, umjesto da bude svestrano informirana o biti i važnosti onoga o čemu novinari zapravo pokušavaju informirati. Pitamo čelnicu novinarske struke u Europi ugrožava li ta „anegdotalnost“ temeljnu funkciju medija - a to je informativnost?
„Da, ali to je začarani krug iz kojeg opet bez zaista iskrene odluke da novinarstvo zaštitimo kao važan stup demokracije i javnog interesa ne možemo izaći. Mediji koji se žele držati dalje od javnih subvencija koje su gotovo uvijek povezane s političkim odlukama, da ne kažem igrama, ovise o tržištu, čitaj klikovima. Puno toga još moramo napraviti da dobar i kvalitetan sadržaj može hraniti redakciju, ali mislim da ima zaista dobrih primjera i da borba nije uzaludna. Jer, na kraju, sadržaj je bitan, i nemojmo podcjenjivati gledatelje i čitatelje“, odgovara Maja Sever.
A Iva Nenadić nam kaže da tabloidizacija ugrožava društvenu i demokratsku funkciju medija i narušava povjerenje građana u medije.
„Situacija je kompleksna. Kvalitetno novinarstvo važnije je no ikad, ali ga je postalo teže no ikada financirati. S prelaskom u digitalnu sferu, online platforme, prije svih Google i Meta, preuzele su dominaciju nad digitalnim oglašavanjem i sve većem broju građana su ključna mjesta informiranja, iako same ne proizvode vijesti. Mediji se u tom kontekstu bore za vidljivost i ekonomsku održivost, ali često na krivi način. Često slijede imperativ brzine, na štetu točnosti , a uredničke odluke sve se više temelje na 'ekonomiji pažnje', web-analitici i clickbait naslovima nego na vrijednosti vijesti i procjeni javnog interesa. Sve to negativno utječe na novinarsku praksu i profesionalne standarde pa su mediji danas često dio problema dezinformacija, a trebali bi biti jedno od rješenja. Mediji se na neki način u borbi za ekonomsku održivost samouništavaju“, govori Iva Nenadić.
"Mediji se bore za vidljivost i ekonomsku održivost, ali često na krivi način" - Iva Nenadić (FOTO: Privatni album)
Zanimalo nas je i jesu li više ugrožene novinarske ili medijske slobode. Jer, iako uglavnom jedne i druge slobode idu ruku pod ruku, lako se mogu razlikovati novinarske slobode od slobode medija. Zato što sloboda medija ovisi i od političkog i društvenog okruženja, a o novinarskim slobodama odlučuju u konačnici (i) medijski vlasnici.
„E, dosad smo zapravo pričali o slobodi medija, a sada dolazimo do pitanja koliko vlasnici medija, a često i urednici štite slobodu novinara/ki. U Hrvatskoj imamo tek dva novopotpisana kolektivna ugovora u medijskim kućama, i još dva koja se aneksiraju i to nauštrb radnika/ca. Dobra zaštita egzistencijalnih i radničkih prava novinara/ki početak su zaštite slobodnog novinarstva. Teško ćete slobodno i hrabro pisati ako vaša osnovna egzistencija, plaćanje kredita, i mjesečnih računa nije sigurna. No, danas u Hrvatskoj, i u medijskim kućama koje se vole smatrati slobodnima i progresivnima ta se sloboda malo gurne sa strane kada radnici/ce zatraže slobodu udruživanja u sindikat i kolektivno pregovaranje o ugovoru koji bi dogovorili u socijalnom dijalogu – kolektivnom ugovoru. Iznenadili biste se koji su sve poslodavci neprijateljski nastrojeni prema radnicima koji se žele sindikalno organizirati. Naravno ne mogu otkrivati u kojim medijskim kućama jer su sindikalni povjerenici, pa i članovi često izloženi pritisku poslodavca, tako da im ne smijem dodatno otežati situaciju“, kaže nam Maja Sever.
Ona naglašava da, iako Vlada deklarativno zagovara kolektivne ugovore kao put poboljšanja statusa radnika/ca u Hrvatskoj, najavljivale su se brojke i do 80 posto pokrivenosti kolektivnim ugovorima, a i europske su smjernice upravo taj put - u hrvatskom medijskom okruženju pomaka nema. Podružnice sindikata novinara i dalje se osnivaju gotovo u tajnosti, a do nekih ozbiljnih pregovora o kolektivnim ugovorima na razini medijskih kuća smo daleko, dok na nacionalnoj razini već više od godinu dana SNH pokušava pokrenuti barem razgovore s poslodavcima u medijima o otvorenim pitanjima. Sever kaže da su uspjeli samo jednom sjesti s njima za stol, i vrlo brzo se pokazalo da su organizirani predstavnici poslodavaca u medijima samo oni iz tiskanih medija, što naravno nije dovoljna pokrivenost različitih medija. O zahtjevima da razgovaraju na nacionalnoj razini upoznali su i nadležno ministarstvo i dalje inzistiraju s pozivom za nastavak razgovora, ali još čekaju.
„I ako izborimo dobar zakonski okvir koji bi osigurao slobodan i profesionalan rad medija, mnogo toga treba napraviti da u tim medijima novinari slobodno i sigurno rade. Danas je to isprepleten niz brojnih problema kojem je zajednički nazivnik izostanak političke volje da se osigura okruženje za slobodan i neovisan rad“, govori Sever.
Sličan je i odgovor Ive Nenadić.
„Nema slobode medija bez slobode novinara. Ako novinari nisu slobodni i sigurni raditi svoj posao profesionalno i odgovorno, onda ni mediji za koje ti novinari rade nisu kvalitetni i slobodni mediji. To utječe na povjerenje javnosti u medije, a time i na njihov poslovni model i održivost. U Hrvatskoj je povjerenje u medije među najnižima u Europskoj uniji, kao i spremnost ljudi da plaćaju online medijske sadržaje. Kada mediji ne ostvaruju dovoljno prihoda od oglašavanja i ne mogu računati na publiku da ih financijski podrži, onda se intenzivnije okreću državi, državnim potporama i državnom oglašavanju što, pogotovo kada nije transparentno, perpetuira političku zavisnost medija i negativno utječe na medijski pluralizam i slobode“, ističe Nenadić.
Pitamo naše sugovornice o zakonima koji bi mogli ograničiti novinarske slobode i slobodu medija, kao npr. izmjene Zakona o kaznenom postupku kako bi se spriječilo „curenje“ informacija, ali i novi Zakon o medijima čiji su nacrt Hrvatsko novinarsko društvo i SNH izrazito kritizirali. Hoće li vlast ipak odustati od restrikcija?
„Neće, moje je uvjerenje da vlast ima svoje ciljeve; žele ograničiti slobodan rad nekoliko preostalih medija ili pojedinaca i pronaći će način da to ostvare. Zbog pritiska iz Europe i galame na nacionalnoj razini s daljnjom procedurom oko oba zakona se trenutno malo zastalo, ali kada ste vidjeli da oni odustaju od svojih namjera, a uskoro će i izbori? Pogledajte HRT, tamo nema posustajanja. Čekamo novi prijedlog Zakona o medijima, u tom radnom materijalu teško je izdvojiti što je lošiji prijedlog. Možda vlada odustane od registra novinara, ali će ostati druge odredbe koje su podjednako štetne za naše kolegice i kolege, i ponovo smo na velikom gubitku. Na žalost, morat ću još jednom ponoviti - nema iskrene političke volje da se osigura okruženje za slobodan i neovisan rad medija u Hrvatskoj. Ovogodišnju jesensku shemu koja dokazuje ove tvrdnje otvara izbor osobe na čelu Informativno medijskog servisa HRT-a, a nastavak uskoro slijedi vjerojatno novim prijedlogom Zakona o medijima“, zaključuje Maja Sever.
Iva Nenadić ipak vjeruje da će se radna verzija Zakona o medijima značajno mijenjati dok stigne do Sabora.
„Radna verzija novog Zakona o medijima koja je procurila otkrila je dva problema: nerazumijevanje nekih od ključnih europskih standarda te problematičan proces izrade ključnog medijskog zakona koji ne uključuje relevantne dionike već u procesu dizajniranja, a što je nužno, pogotovo s obzirom na kompleksnost izazova s kojima se mediji i novinarstvo danas suočavaju. Vjerujem da će se ta radna verzija značajno mijenjati do faze nacrta, uzimajući u obzir međunarodne i europske standarde, npr. preporuke Vijeća Europe o slobodnom pristupu novinarskoj profesiji, te prijedlog Europskog akta o slobodi medija koji poseban naglasak stavlja na transparentnost, nediskriminaciju, proporcionalnost i objektivne kriterije u dodjeli državnog oglašavanja medijskim organizacijama, kako bi se uklonili rizici političkih utjecaja i šteta za tržišno natjecanje“, za kraj će reći Iva Nenadić.
