"Agrokor", praktično kreditiran od strane ruske države, definitivno preuzima "Mercator" u Hrvatskoj i Sloveniji, a može monopolizirati i BiH.
Koliko Rusija mari za "sankcije" koje su joj uvele SAD i EU i koliko su te sankcije, unatoč tvrdnjama istaknutih svjetskih analitičara, realne, svjedoči činjenica da je ruska Sberbanka (koja posluje širom Evrope i BiH), hrvatskom tajkunu Ivici Todoriću dala sedmogodišnji zajam od 600 milijuna eura, čime je ne samo revidirao svoje finansijske obaveze prema zapadnim bankama, već ostvario golemu uštedu i postigao dogovor o ekspanziji na rusko tržište. Time je jedan od najvećih hrvatskih mogula (a Hrvatska je, podsjetimo, od prošloga ljeta članica EU), postao direktno vezan za ruski državni finansijski kapital, budući da je 50 posto plus jedna dionica Sberbanke u vlasništvu Centralne banke Ruske Federacije.
I tu dolazimo do vrlo "zanimljive" situacije u kojoj Rusija "pod sankcijama" spašava posrnulog tajkuna zemlje Evropske unije, a time i veliki dio "tržnocentarske" ekonomije bivše Jugoslavije. Situacija je jasna. Ukrajina je doslovno zavaljena, njeno vodstvo, od silne zapadne podrške, ne zna gdje udara, a ruski državni biznis i dalje, oprezno, napreduje, svjestan da se država i dalje kreće u svome dvorištu (unatoč tome da o velikom ratu nema govora i da će se uzdržati od velikih vojnih pokreta, uslijed kojih bi jasno pokleknula). A to se, zasada i ne može desiti zbog previše raznolikih interesa. Jednostavnom pretragom uvezanosti različitih kompanija, možemo vidjeti da su u portfoliju udjela vlasništva Sberbanke (osim ruskih državnih kompanija kao što je Gasprom) i Deutsche Telecom, Israel Chemicals Ltd, Rockefeller Financial Services, pa i poljski Powszechny Zaklad Ubezpiecze. Napokon, Sberbank je kupovinom austrijske Volksbank, postala upravitelj bankarske mreže od devet univerzalnih banaka u osam zemalja i to u Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i, naravno, Ukrajini. U ma kakvom stanju bila ruska ekonomija, Sberbanka je jedna od najprofitabilnijih finansijskih institucija na svijetu i to je, očigledno, činjenica sa kojom se niko ne želi igrati. No, šta će se dalje dešavati kada je u pitanju BiH?
Agrokor, praktično kreditiran od strane ruske države, definitivno preuzima Mercator u Hrvatskoj i Sloveniji, a mlaka reakcija Konkurencijskog vijeća BiH (oni će "analizirati tržište trgovine na veliko i malo prehrambenim proizvodima i robom široke potrošnje u BiH, uključujući i tržišta entiteta, kantona i nekih gradova gdje sudionici koncentracije imaju značajne tržišne udjele"), implicira da Todorić, sukladno ruskim interesima, može ostvariti potpuni monopol u BiH, što u ekonomiji "tržišnocentarske" uvozne kolonije nije mala stvar. Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natječaja (ATZN) je već uvjetno prihvatila spajanje Agrokora i Mercatora, uz negodovanje da je to Agrokor mogao uraditi bez preuzimanja Mercatorove prodajne mreže u Hrvatskoj. Međutim, kako se čini, stvar je prošla bez prevelikih problema, unatoč tome što će novostvorena koncentracija negdje imati tržišni udio i do 60 posto.
Kako će se to odraziti na BiH? Dvojako. S jedne strane će moćni tajkun iz susjedne države diktirati šta se prodaje u njegovim trgovinama (s tendencijom da, postepeno, istjera i preuzme druge), a s druge da bi se hrvatski primjer mogao primijeniti i na BiH.Ako se već EU drži po strani, dok ukrajinske trupe poslane da guše pobunu na istoku zemlje ističu senandrejsku zastavu i prelaze na rusku stranu (a jasno je zbog čega), onda je teško vjerovati da će se pretjerano opirati ekspanziji ruskog finansijskog kapitala na Balkanu, s obzirom na veliki udio zapadnog novca koji se vrti u Sberbank i donosi dobit velikim EU igračima, a ne samo Todoriću.
Osim toga, kako saznajemo od izvora bliskih Sberbanci, u toku je otkup i reprogramiranje kredita. Očigledno je da, usljed vlasničke povezanosti sa Centralnom bankom Ruske Federacije, za ovu banku postoji mogućnost otkupa jeftinijeg kapitala, tako da su i stambeni krediti daleko povoljniji nego u ostalim komercijalnim bankama u BiH (5,6 posto fiksne kamatne stope). Šta to znači? Ili će se i druge komercijalne banke kao što su Raiffaisen, UniCredit i Sparkase prilagođavati i same tražiti jeftiniji kapital, kako bi se u jugoistočnoj Evropi mogle takmičiti sa Sberbankom, ili će se morati povući i prodati joj svoje poslovnice (već kruže glasine da je najozbiljniji kupac Hypo banke u pet zemalja regije druga po veličini ruska banka, inače najozbiljniji konkurent Sberbanci).
Šta bi to još moglo značiti? U odsustvu bilo kakvog rješenja restruktuiranja bh. ekonomije i otvaranja vlastitih razvojnih i sektorskih banaka (očigledno je da sve stranke, bilo na ljevici ili na desnici, ovo smatraju nemogućim, to jest za sebe neisplativim scenarijem), Sberbanka bi mogla započeti sa spašavanjem dijela domaće privrede, zaglibjele u finansijsku močvaru i dvadeset godina sistematski upropaštavane upravo od politike BiH. Pitanje je, međutim, do koje će mjere zapadne finansijske firme dopustiti ovakvu vrstu ruske ekspanzije, te bi se u tom procjepu, zbog potražnje jeftinijih sredstava od strane balkanskih poslodavaca, šahovske figure mogle posložiti u vrlo zanimljive kombinacije.
Šta bi to moglo značiti u političkom smislu? Garnitura Milorada Dodika već nastoji otkupiti svoju kožu preko državnog kredita iz Rusije, kojim se predsjednik RS-a hvali zbog neuslovljavanja tipičnih za MMF. To, opet, ne znači nikakve garancije za Dodika, s obzirom da svaka naredna vlada mora preuzeti zaduženja prethodne, a Njemačka, koja preko Evropske narodne partije gura narodnjačku opoziciju, trenutno, očigledno, nije znatna prijetnja ruskim interesima (na kraju krajeva, u igri je previše zajedničkih interesa). Gubitak privrede RS-a trenutačno iznosi 743 miliona KM i svaka vlada koja dođe će trebati slamku spasa. Naravno, to neće biti banke hrane isteklih rokova koje je Dodik namijenio siromašnim.
U svakom slučaju, očekuju nas vrlo zanimljiva vremena u kojima više ništa neće biti kao prije. U međuvremenu i federalna vlada predvođena socijaldemokratima objavljuje kako i ona traži rezervne "pojaseve za spašavanje" umjesto MMF-ovih, s tim da još uvijek ne želi otkriti o čemu se radi. Jedino što je u narednih sedam godina izvjesno za oba entiteta jeste da će ih Konzum, poguran ruskim kapitalom, u dobroj mjeri konzumirati.
Izvor: h-alter
Koliko Rusija mari za "sankcije" koje su joj uvele SAD i EU i koliko su te sankcije, unatoč tvrdnjama istaknutih svjetskih analitičara, realne, svjedoči činjenica da je ruska Sberbanka (koja posluje širom Evrope i BiH), hrvatskom tajkunu Ivici Todoriću dala sedmogodišnji zajam od 600 milijuna eura, čime je ne samo revidirao svoje finansijske obaveze prema zapadnim bankama, već ostvario golemu uštedu i postigao dogovor o ekspanziji na rusko tržište. Time je jedan od najvećih hrvatskih mogula (a Hrvatska je, podsjetimo, od prošloga ljeta članica EU), postao direktno vezan za ruski državni finansijski kapital, budući da je 50 posto plus jedna dionica Sberbanke u vlasništvu Centralne banke Ruske Federacije.
I tu dolazimo do vrlo "zanimljive" situacije u kojoj Rusija "pod sankcijama" spašava posrnulog tajkuna zemlje Evropske unije, a time i veliki dio "tržnocentarske" ekonomije bivše Jugoslavije. Situacija je jasna. Ukrajina je doslovno zavaljena, njeno vodstvo, od silne zapadne podrške, ne zna gdje udara, a ruski državni biznis i dalje, oprezno, napreduje, svjestan da se država i dalje kreće u svome dvorištu (unatoč tome da o velikom ratu nema govora i da će se uzdržati od velikih vojnih pokreta, uslijed kojih bi jasno pokleknula). A to se, zasada i ne može desiti zbog previše raznolikih interesa. Jednostavnom pretragom uvezanosti različitih kompanija, možemo vidjeti da su u portfoliju udjela vlasništva Sberbanke (osim ruskih državnih kompanija kao što je Gasprom) i Deutsche Telecom, Israel Chemicals Ltd, Rockefeller Financial Services, pa i poljski Powszechny Zaklad Ubezpiecze. Napokon, Sberbank je kupovinom austrijske Volksbank, postala upravitelj bankarske mreže od devet univerzalnih banaka u osam zemalja i to u Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i, naravno, Ukrajini. U ma kakvom stanju bila ruska ekonomija, Sberbanka je jedna od najprofitabilnijih finansijskih institucija na svijetu i to je, očigledno, činjenica sa kojom se niko ne želi igrati. No, šta će se dalje dešavati kada je u pitanju BiH?
Agrokor, praktično kreditiran od strane ruske države, definitivno preuzima Mercator u Hrvatskoj i Sloveniji, a mlaka reakcija Konkurencijskog vijeća BiH (oni će "analizirati tržište trgovine na veliko i malo prehrambenim proizvodima i robom široke potrošnje u BiH, uključujući i tržišta entiteta, kantona i nekih gradova gdje sudionici koncentracije imaju značajne tržišne udjele"), implicira da Todorić, sukladno ruskim interesima, može ostvariti potpuni monopol u BiH, što u ekonomiji "tržišnocentarske" uvozne kolonije nije mala stvar. Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natječaja (ATZN) je već uvjetno prihvatila spajanje Agrokora i Mercatora, uz negodovanje da je to Agrokor mogao uraditi bez preuzimanja Mercatorove prodajne mreže u Hrvatskoj. Međutim, kako se čini, stvar je prošla bez prevelikih problema, unatoč tome što će novostvorena koncentracija negdje imati tržišni udio i do 60 posto.
Kako će se to odraziti na BiH? Dvojako. S jedne strane će moćni tajkun iz susjedne države diktirati šta se prodaje u njegovim trgovinama (s tendencijom da, postepeno, istjera i preuzme druge), a s druge da bi se hrvatski primjer mogao primijeniti i na BiH.Ako se već EU drži po strani, dok ukrajinske trupe poslane da guše pobunu na istoku zemlje ističu senandrejsku zastavu i prelaze na rusku stranu (a jasno je zbog čega), onda je teško vjerovati da će se pretjerano opirati ekspanziji ruskog finansijskog kapitala na Balkanu, s obzirom na veliki udio zapadnog novca koji se vrti u Sberbank i donosi dobit velikim EU igračima, a ne samo Todoriću.
Osim toga, kako saznajemo od izvora bliskih Sberbanci, u toku je otkup i reprogramiranje kredita. Očigledno je da, usljed vlasničke povezanosti sa Centralnom bankom Ruske Federacije, za ovu banku postoji mogućnost otkupa jeftinijeg kapitala, tako da su i stambeni krediti daleko povoljniji nego u ostalim komercijalnim bankama u BiH (5,6 posto fiksne kamatne stope). Šta to znači? Ili će se i druge komercijalne banke kao što su Raiffaisen, UniCredit i Sparkase prilagođavati i same tražiti jeftiniji kapital, kako bi se u jugoistočnoj Evropi mogle takmičiti sa Sberbankom, ili će se morati povući i prodati joj svoje poslovnice (već kruže glasine da je najozbiljniji kupac Hypo banke u pet zemalja regije druga po veličini ruska banka, inače najozbiljniji konkurent Sberbanci).
Šta bi to još moglo značiti? U odsustvu bilo kakvog rješenja restruktuiranja bh. ekonomije i otvaranja vlastitih razvojnih i sektorskih banaka (očigledno je da sve stranke, bilo na ljevici ili na desnici, ovo smatraju nemogućim, to jest za sebe neisplativim scenarijem), Sberbanka bi mogla započeti sa spašavanjem dijela domaće privrede, zaglibjele u finansijsku močvaru i dvadeset godina sistematski upropaštavane upravo od politike BiH. Pitanje je, međutim, do koje će mjere zapadne finansijske firme dopustiti ovakvu vrstu ruske ekspanzije, te bi se u tom procjepu, zbog potražnje jeftinijih sredstava od strane balkanskih poslodavaca, šahovske figure mogle posložiti u vrlo zanimljive kombinacije.
Šta bi to moglo značiti u političkom smislu? Garnitura Milorada Dodika već nastoji otkupiti svoju kožu preko državnog kredita iz Rusije, kojim se predsjednik RS-a hvali zbog neuslovljavanja tipičnih za MMF. To, opet, ne znači nikakve garancije za Dodika, s obzirom da svaka naredna vlada mora preuzeti zaduženja prethodne, a Njemačka, koja preko Evropske narodne partije gura narodnjačku opoziciju, trenutno, očigledno, nije znatna prijetnja ruskim interesima (na kraju krajeva, u igri je previše zajedničkih interesa). Gubitak privrede RS-a trenutačno iznosi 743 miliona KM i svaka vlada koja dođe će trebati slamku spasa. Naravno, to neće biti banke hrane isteklih rokova koje je Dodik namijenio siromašnim.
U svakom slučaju, očekuju nas vrlo zanimljiva vremena u kojima više ništa neće biti kao prije. U međuvremenu i federalna vlada predvođena socijaldemokratima objavljuje kako i ona traži rezervne "pojaseve za spašavanje" umjesto MMF-ovih, s tim da još uvijek ne želi otkriti o čemu se radi. Jedino što je u narednih sedam godina izvjesno za oba entiteta jeste da će ih Konzum, poguran ruskim kapitalom, u dobroj mjeri konzumirati.
Izvor: h-alter
