Stoji križ u polju u Naselju Andrije Hebranga, između jedne osnovne i jedne srednje škole, stoji skromno, bez postolja, stoji kao prethodnica crkvenom zdanju koje će ga, kad bude izgrađeno, odvojiti od izravnih pogleda. Stoji križ usamljen na suncu, na kiši, stoji ispred prozora stanova kutijastog naselja, pred pogledima vjerujućih i nevjerujućih. Stoji u polju značaj i značenje.
Križ je najsveobuhvatniji i najživlji simbol koji poput svih četverokuta simbolizira zemlju. Autori koji se bave povijesti simbola jasno su utvrdili da je kršćanska predaja obogatila simboliku križa sabravši u njemu povijest spasenja i muku Raspetog, i to da kršćanska ikonografija uz pomoć križa izražava Mesijinu patnju, ali i njegovu prisutnost; gdje je križ, tu je i Raspeti. Križ, ta rimska sprava za mučenje na kojoj je Krist bio mučen i umro i tako postao Spasiteljem čovječanstva, od znaka poniženja i sramote postao znakom i simbolom slave.
Stoji usred polja simbol, simbol i za vjerujuće i za nevjerujeće, direktna prisutnost druge osobe Trojstva za vjerujuće. Puno je onih koji prolaze pored križa i koji se poistovjećuju s Raspetim na križu i koji u sebi uzaludno vape da su ostavljeni: obezmuškarčeni muževi bez posla, pretvoreni u domaćice i prisilne šetače, žene koje se isorištava, usamljeni starci bez novca i njege, invalidi i hendikepirani koje je uništio posao, život i nesreće, mladići i djevojke bez šansi da uđu u svijet rada i zasnuju obitelj, žigosane manjine svih vrsta. Svi oni misle da nose svoj križ i da će biti razapeti na njemu.
Ali, ne vjerujem da će svi oni, zaboravljeni od bližnjih, zbog toga postati spasiteljima, da će svoje poniženje i sramotu pretvoriti u slavu, jer križ obespravljenosti koji oni nose sprava je za mučenje u društvu u kojem je odsutna istinska solidarnost, u kojem siti, zaposleni, zdravi i zbrinuti šute.
A onima koji vjeruju u moć simbola, valjda je lakše kad pogled usmjere na križ u polju. Blago njima, siromašnima duhom.
