Grafički zanimljiv pregled nastojanja oko rješavanja problema onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu, koji mi je s Facebooka, kao real, proslijedio Peter Tot-Đerđ, donedavni suradnik SBPeriskopa, otvara neugodno, ali nužno pitanje. Je li riječ o kronologiji uspjeha ili zapravo o kalendaru neuspjeha?
https://www.facebook.com/reel/2269203220318759 (Otvori, pogledaj, uvjeri se!!)
Pregledom aktivnosti kroz godine nižu se inicijative, osnivanja udruga, sastanci, tribine, javna upozorenja i pokušaji pokretanja promjena. Povijest nastojanja je duga, aktivnosti nije nedostajalo, ali gdje su rezultati? Je li zrak u Brodu nešto čišći? Jesu li izvori onečišćenja učinkovitije kontrolirani? Jesu li nadležne institucije konačno počele izvršavati svoje obveze? Kalendar koji bilježi godine nastojanja može biti vrijedan dokument kontinuiteta borbe. Međutim, ako ne bilježi i rezultate, neuspjehe, neispunjene obveze i odgovorne, onda pruža nepotpunu sliku. Nabrajanje aktivnosti ne može biti zamjena za vrednovanje njihova učinka. Nakon toliko godina opravdano je pitati što je ostvareno, što nije i zašto.
Pritom je nužno jasno razdvojiti odgovornost vlasti od odgovornosti ekoloških udruga. To nisu iste odgovornosti i ne mogu se stavljati u istu ravninu. Vlast nije promatrač problema. Vlast je nositelj zakonske, političke i institucionalne odgovornosti. Ona, posebno Grada Slavonskog Broda, raspolaže ovlastima, proračunom i institucijama koje moraju provoditi zakone, nadzirati izvore onečišćenja i osiguravati konkretne mjere zaštite zdravlja građana. Njezina se uspješnost ne mjeri brojem održanih sastanaka, usvojenih dokumenata i izrečenih obećanja, nego stvarnim promjenama. Ako rezultata nema, vlast mora odgovoriti zašto, tko je odgovoran i što će poduzeti. Godine nečinjenja ne mogu se opravdavati prebacivanjem nadležnosti i ponavljanjem obećanja.
Ekološke udruge nemaju izvršne ovlasti vlasti, ali imaju posebnu odgovornost prema javnosti. Njihova je zadaća biti korektiv vlasti, njezin kritičar i nadzornik, a ne sugovornik koji će godinama sudjelovati u istim raspravama bez vidljivih pomaka. Ne mogu same zatvoriti zagađujuće pogone, provoditi inspekcijski nadzor ili donositi obvezujuće odluke. Ali mogu i moraju zahtijevati odgovore, javno imenovati odgovorne institucije, inzistirati na rokovima, upozoravati na neispunjena obećanja i stvarati snažan javni pritisak. Upravo zato i djelovanje udruga mora biti podložno kritičkom preispitivanju. Jesu li dovoljno jasno i uporno prozivale odgovorne? Jesu li javno ukazivale na neuspjehe vlasti? Jesu li zahtijevale konkretne rokove i mjerljive rezultate? Jesu li vrednovale učinkovitost vlastitog rada ili se djelovanje postupno pretvorilo u niz aktivnosti čije se održavanje počelo smatrati uspjehom samo po sebi?
Dobra namjera nije zamjena za učinak. Dugogodišnje bavljenje problemom nije samo po sebi dokaz uspješnosti. Jednako tako, postojanje udruge i njezino trajanje ne znače automatski da je njezina društvena uloga ispunjena. Zato se nameću pitanja: Što je konkretno postignuto? Koje su mjere provedene? Koje institucije nisu izvršile svoje obveze? Tko je zbog toga javno prozvan? Što je promijenjeno nakon svih tih godina? I zašto građani Slavonskog Broda i dalje čekaju rezultate?
Odgovornost vlasti i odgovornost udruga nisu jednake. Vlast mora odgovarati za neizvršavanje zakonskih i institucionalnih obveza, jer ima moć i dužnost djelovati. Udruge moraju odgovarati za kvalitetu, dosljednost i učinkovitost svojeg javnog zagovaranja, jer su se organizirale radi zaštite javnog interesa. Jedni imaju obvezu upravljati i provoditi mjere, drugi ih nadzirati i zahtijevati. Ni jedni ni drugi ne bi smjeli biti izvan javnog propitivanja.
Građanima Slavonskog Broda ne treba još jedna kronologija dobrih namjera, osnivanja i pokušaja. Ne trebaju im repeticije songa vrijeme je da se krene. Trebaju čistiji zrak, mjerljivi rezultati i jasno utvrđena odgovornost. Borba za čist zrak ne smije postati sama sebi svrha. Njezina svrha nije dokazivati koliko dugo traje, nego pokazati što je promijenila. Možda je zato vrijeme da se umjesto kalendara nastojanja počne voditi kalendar odgovornosti, neispunjenih obveza i stvarnih rezultata. Jer građani ne žive od kronologije aktivnosti, nego od zraka koji udišu.
_______________________
