Dolazak Milane Vuković Runjić na čelo zagrebačkog Ureda za kulturu znači njegovo potpuno podređivanje interesima Milana Bandića koji ju je na vrlo dvojben način i uveo u institucije.
Piše: Lujo Parežanin
Otkako je protjerao gnjavatore iz Nezavisnih za imena ulica i trgova, stvari se toliko besprijekorno razvijaju prema zamislima Milana Bandića da čovjek ne zna treba li se u pauzama između hiperventiliranja ponekad i nadiviti tom savršenstvu. U još jednoj demonstraciji vlastite nepogrešivosti Bandić je ovih dana konačno posložio i svoju križaljku oko Gradskog ureda za kulturu, s čijeg je čela početkom ove godine smijenio odjednom politički beskorisnu Anu Lederer, oslonivši se u svojoj najboljoj maniri na "nepravilnosti" u provedbi natječaja. Prošli je tjedan, naime, objavljena očekivana vijest da je na čelo Ureda postavljena Bandićeva velika uzdanica Milana Vuković Runjić, osoba koju uz njezin književno-izdavački rad preporuča i posebno zanimljiv angažman na čelu Odbora za izbor i imenovanja zagrebačke Gradske skupštine.
Na primjeru političke putanje Milane Vuković Runjić može se s lakoćom demonstrirati prekrasna jednostavnost mehanike Bandićeve mreže. Kako je izvijestio niz medija poput tjednika Novosti, regrutacija Vuković Runjić u Bandićeve redove sretno koincidira s gradonačelnikovim oprostom povećeg duga – navodno oko dvije stotina tisuća kuna – za najam gradskog prostora za njezinu knjižaru. Njihovo novootkriveno prijateljstvo posvetila je i lijepa okolnost da je svega dva mjeseca nakon tog političkog transfera Vuković Runjić počašćena Nagradom Grada Zagreba začinjenom s 50 000 kuna, da ne bi ostalo samo na opraštanju ozbiljnih novaca.
Premda su već i ovi podaci dovoljni da se o Vuković Runjić formira relativno pouzdano mišljenje, ne treba zaboraviti ni njezine manje spektakularne, ali indikativne trenutke koji sugeriraju o kakvom se senzibilitetu za kulturno polje u njezinom slučaju radi. Primjerice, plesnoj će sceni sigurno nezaboravnim ostati njezino sudjelovanje na okruglom stolu o Zagrebačkom plesnom centru i stanju u suvremenom plesu, koji se održao u svibnju 2017. godine u anticipaciji lokalnih izbora. Na okruglom stolu Vuković Runjić je sudjelovala kao Bandićeva predstavnica za područje kulture, a iskazala se teško shvatljivom neinformiranošću, koja se očitovala u nepoznavanju makar približnog broja plesnih izvedbi i festivala na koje se raspoređuju gradska sredstva, neargumentiranoj tezi o netransparentnom djelovanju Pogona Jedinstvo ili tvrdnji da se u raspravi o upravljanju ZPC-om unutar struke još nije kristalizirao relevantan subjekt – i to u trenutku kada dvije strukovne udruge preko godinu dana vrlo artikulirano djeluju prema Gradu s namjerom da se taj presudni problem razriješi, nudeći pritom i suvisla upravljačka rješenja. Ta je beznadnost kulminirala u izuzetno ciničnoj izjavi Vuković Runjić da plesačima zavidi. Prisjetimo li se da je to rekla osoba kojoj je gradonačelnik oprostio 200 000 kuna duga i koja je u opisanim uvjetima dobila nagradu gotovo trostruko veću od iznosa koje etablirane plesne umjetnice ponekad dobivaju od Grada za čitave produkcije, taj trenutak možemo samo opisati kao jedan od najneugodnijih kojima je zadnjih godina bilo moguće svjedočiti na tribinama o kulturi u Zagrebu.
Kao što smo već naveli, poseban spomen zaslužuje angažman Vuković Runjić u Odboru za izbor i imenovanja, u kojemu je zapaženu ulogu odigrala kao egzekutorica beskrupulozne blokade izbora Danijela Ljuboje na čelo ZKM-a u korist još jedne Bandićeve uzdanice Snježane Abramović Milković. U tom je smislu vrlo rječito objašnjenje odbijanja prijedloga za Ljubojino imenovanje, koje je Vuković Runjić kao predsjednica Odbora izgovorila u Gradskoj skupštini: "Sigurno da […] u tom programu gospodina Ljuboje piše ili ne piše nešto zbog čega smo donijeli ovakvu odluku."
Ovakav odnos prema proceduri očitovao se i u načinu na koji su potom smijenjeni nepodobni članovi Kazališnog vijeća ZKM-a, u čemu je ključnu ulogu još jednom odigrala Vuković Runjić. Odbor se pod njenim vodstvom u toj namjeri inicijalno osramotio jer u prvoj rundi u njegovom Obrazloženju prijedloga razrješenja Borisa Babića i Gorana Sergeja Pristaša predanom zastupnicima u Gradskoj skupštini nije stajalo nikakvo – obrazloženje! Pritisnut od strane oporbe, Odbor je ipak naknadno priložio dopunu u kojoj nastoji pojasniti svoj prijedlog, a način na koji je to učinio je najbolji dokument razine na kojoj se Bandićeva politička volja provodila s Vuković Runjić na njegovom čelu.
Tako su u dodatnom obrazloženju kao razlozi za smjenu bile navedene neobjašnjive besmislice poput činjenice da se mandat jednoga od vijećnika bližio kraju u trenutku kada je biran novi ravnatelj te teze da je ugled ZKM-a narušen time što u programu kojim se Danijel Ljuboja kandidirao za ravnatelja "nije uvažen rad Snježane Abramović Milković", za što su, prema sumanutoj logici Odbora, očito bili odgovorni Babić i Pristaš.
Premda je riječ tek o nekolicini primjera dokumentiranih na Kulturpunktu tijekom zadnje dvije godine, iz potpunog cinizma prema proceduri koji iz njih izbija jasno je da je jedina politička funkcija Vuković Runjić da provodi volju gradonačelnika koji ju je u opisanim okolnostima i instalirao u institucije. Bezobzirnost kojom se ta volja provodi pokazuje koji su razmjeri konsolidacije Bandićeve moći – ni vrlo otvoreno pretvaranje procedure u travestiju više ne zamara one koji tvore njegovu pomno građenu političku mrežu. Očito nije zamaralo ni Milanu Vuković Runjić, a sada kada je konačno došla i na željeno mjesto pročelnice Ureda za kulturu, možemo samo sa zebnjom iščekivati oblik koji će Bandićeva kulturna politika dobiti pod njezinim vodstvom.
kulturpunkt
Piše: Lujo Parežanin
Otkako je protjerao gnjavatore iz Nezavisnih za imena ulica i trgova, stvari se toliko besprijekorno razvijaju prema zamislima Milana Bandića da čovjek ne zna treba li se u pauzama između hiperventiliranja ponekad i nadiviti tom savršenstvu. U još jednoj demonstraciji vlastite nepogrešivosti Bandić je ovih dana konačno posložio i svoju križaljku oko Gradskog ureda za kulturu, s čijeg je čela početkom ove godine smijenio odjednom politički beskorisnu Anu Lederer, oslonivši se u svojoj najboljoj maniri na "nepravilnosti" u provedbi natječaja. Prošli je tjedan, naime, objavljena očekivana vijest da je na čelo Ureda postavljena Bandićeva velika uzdanica Milana Vuković Runjić, osoba koju uz njezin književno-izdavački rad preporuča i posebno zanimljiv angažman na čelu Odbora za izbor i imenovanja zagrebačke Gradske skupštine.
Na primjeru političke putanje Milane Vuković Runjić može se s lakoćom demonstrirati prekrasna jednostavnost mehanike Bandićeve mreže. Kako je izvijestio niz medija poput tjednika Novosti, regrutacija Vuković Runjić u Bandićeve redove sretno koincidira s gradonačelnikovim oprostom povećeg duga – navodno oko dvije stotina tisuća kuna – za najam gradskog prostora za njezinu knjižaru. Njihovo novootkriveno prijateljstvo posvetila je i lijepa okolnost da je svega dva mjeseca nakon tog političkog transfera Vuković Runjić počašćena Nagradom Grada Zagreba začinjenom s 50 000 kuna, da ne bi ostalo samo na opraštanju ozbiljnih novaca.
Premda su već i ovi podaci dovoljni da se o Vuković Runjić formira relativno pouzdano mišljenje, ne treba zaboraviti ni njezine manje spektakularne, ali indikativne trenutke koji sugeriraju o kakvom se senzibilitetu za kulturno polje u njezinom slučaju radi. Primjerice, plesnoj će sceni sigurno nezaboravnim ostati njezino sudjelovanje na okruglom stolu o Zagrebačkom plesnom centru i stanju u suvremenom plesu, koji se održao u svibnju 2017. godine u anticipaciji lokalnih izbora. Na okruglom stolu Vuković Runjić je sudjelovala kao Bandićeva predstavnica za područje kulture, a iskazala se teško shvatljivom neinformiranošću, koja se očitovala u nepoznavanju makar približnog broja plesnih izvedbi i festivala na koje se raspoređuju gradska sredstva, neargumentiranoj tezi o netransparentnom djelovanju Pogona Jedinstvo ili tvrdnji da se u raspravi o upravljanju ZPC-om unutar struke još nije kristalizirao relevantan subjekt – i to u trenutku kada dvije strukovne udruge preko godinu dana vrlo artikulirano djeluju prema Gradu s namjerom da se taj presudni problem razriješi, nudeći pritom i suvisla upravljačka rješenja. Ta je beznadnost kulminirala u izuzetno ciničnoj izjavi Vuković Runjić da plesačima zavidi. Prisjetimo li se da je to rekla osoba kojoj je gradonačelnik oprostio 200 000 kuna duga i koja je u opisanim uvjetima dobila nagradu gotovo trostruko veću od iznosa koje etablirane plesne umjetnice ponekad dobivaju od Grada za čitave produkcije, taj trenutak možemo samo opisati kao jedan od najneugodnijih kojima je zadnjih godina bilo moguće svjedočiti na tribinama o kulturi u Zagrebu.
Kao što smo već naveli, poseban spomen zaslužuje angažman Vuković Runjić u Odboru za izbor i imenovanja, u kojemu je zapaženu ulogu odigrala kao egzekutorica beskrupulozne blokade izbora Danijela Ljuboje na čelo ZKM-a u korist još jedne Bandićeve uzdanice Snježane Abramović Milković. U tom je smislu vrlo rječito objašnjenje odbijanja prijedloga za Ljubojino imenovanje, koje je Vuković Runjić kao predsjednica Odbora izgovorila u Gradskoj skupštini: "Sigurno da […] u tom programu gospodina Ljuboje piše ili ne piše nešto zbog čega smo donijeli ovakvu odluku."
Ovakav odnos prema proceduri očitovao se i u načinu na koji su potom smijenjeni nepodobni članovi Kazališnog vijeća ZKM-a, u čemu je ključnu ulogu još jednom odigrala Vuković Runjić. Odbor se pod njenim vodstvom u toj namjeri inicijalno osramotio jer u prvoj rundi u njegovom Obrazloženju prijedloga razrješenja Borisa Babića i Gorana Sergeja Pristaša predanom zastupnicima u Gradskoj skupštini nije stajalo nikakvo – obrazloženje! Pritisnut od strane oporbe, Odbor je ipak naknadno priložio dopunu u kojoj nastoji pojasniti svoj prijedlog, a način na koji je to učinio je najbolji dokument razine na kojoj se Bandićeva politička volja provodila s Vuković Runjić na njegovom čelu.
Tako su u dodatnom obrazloženju kao razlozi za smjenu bile navedene neobjašnjive besmislice poput činjenice da se mandat jednoga od vijećnika bližio kraju u trenutku kada je biran novi ravnatelj te teze da je ugled ZKM-a narušen time što u programu kojim se Danijel Ljuboja kandidirao za ravnatelja "nije uvažen rad Snježane Abramović Milković", za što su, prema sumanutoj logici Odbora, očito bili odgovorni Babić i Pristaš.
Premda je riječ tek o nekolicini primjera dokumentiranih na Kulturpunktu tijekom zadnje dvije godine, iz potpunog cinizma prema proceduri koji iz njih izbija jasno je da je jedina politička funkcija Vuković Runjić da provodi volju gradonačelnika koji ju je u opisanim okolnostima i instalirao u institucije. Bezobzirnost kojom se ta volja provodi pokazuje koji su razmjeri konsolidacije Bandićeve moći – ni vrlo otvoreno pretvaranje procedure u travestiju više ne zamara one koji tvore njegovu pomno građenu političku mrežu. Očito nije zamaralo ni Milanu Vuković Runjić, a sada kada je konačno došla i na željeno mjesto pročelnice Ureda za kulturu, možemo samo sa zebnjom iščekivati oblik koji će Bandićeva kulturna politika dobiti pod njezinim vodstvom.
kulturpunkt
