Kubanski znanstvenici proizveli nove vrste cjepiva protiv tumora: "Kuba je predivan primjer spoja svijesti o općem dobru i znanstveno-istraživačkom radu"

Kubanski liječnici i znanstvenici su proizveli četiri nove vrste cjepiva protiv jednako toliko različitih vrsta tumora i to je, bez ikakve sumnje, važna vijest za čovječanstvo, ako uzmemo u obzir da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije upravo zbog tih tipova raka umre oko 8 milijuna ljudi u svijetu godišnje. No, mediji su tu činjenicu skoro u potpunosti prešutjeli.

Kuba je 2012. u više zemalja izvršila prvo terapeutsko testiranje cjepiva CIMAVAX-EGF, protiv raka pluća u uznapredovalom stadiju, a ovog mjeseca je najavljena terapeutska primjena cjepiva Racotumomab. Klinički eksperimenti, koji se vrše u 86 zemlja u svijetu pokazuju da ova cjepiva, iako u potpunosti ne uklanjaju tumor, zaustavljaju njegov rast i smanjuju volumen, te bolesnici na taj način ulaze u stabilnu fazu koja im omogućava poboljšanje kvalitete života i daje nadu u potpuno izlječenje.

Cjepiva je proizveo Molekularno-imunološki centar u Havani, koji je u državnom vlasništvu. Isti institut je 1985. jedini na svijetu uspio proizvesti cjepivo za meningitis B, a kasnije i ostale, kao na primjer cjepivo za hepatitis B, koji je danas u primjeni u cijelom svijetu.

Ne treba naglašavati kako godinama radi na pronalaženju cjepiva i za HIV-AIDS. Još jedan državni institut se bavi istraživačkim radom, a to je laboratorij Labiofam, koji radi na usavršavanju homeopatskih lijekova protiv raka. Labiofam je uspio od otrova plavog škorpiona proizvesti lijek VIDATOX, koji služi u tu svrhu.

Kuba svoje lijekove izvozi u 26 zemalja, a u tome im pomažu kineske, kanadske i španjolske tvrtke. Otkrića kubanskih znanstvenika ruši stereotip, a koji je još više naglašen medijskom šutnjom o uspjesima Kube i ostalih zemalja Latinske Amerike, kako farmaceutsko-istraživački rad daje uspješne rezultate samo u 'razvijenim' zemljama.

Nesumnjivo je kako Kuba ima ekonomske koristi od prodaje ovih lijekova u svijetu. Međutim, kubanski pristup istraživanju i prodaji se bitno razlikuje od onoga kojeg prakticiraju velike farmaceutske kuće u svijetu.

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, Richard J. Roberts, prigovorio je nedavno velikim faramaceutskim tvrtkama kako svoja istraživanja ne usmjeravaju pronalaženje lijekova za potpuno izlječenje, nego na lijekove koji će ublažavati kronične tegobe, jer je to isplativije.

Ukazao je kako mnoge bolesti koje su rasprostranjene u siromašnim svjetskim zemljama uopće nisu predmet istraživačkog rada. To je potkrijepio brojkama, koje govore kako 90% novca koji se utroši na istraživački rad u farmaceutskoj industriji biva usmjereno na bolesti koje pogađaju 10% svjetskog stanovništva, tj. one bolesti koje pogađaju 'razvijene' zemlje zapada.

Farmaceutska industrija na Kubi, iako ostvaruje dobar prihod od prodaje ovih lijekova, ne drži se ovog pravila. Na prvom mjestu, istraživački rad je usmjeren na pronalazak cjepiva, kako uopće ne bi došlo do bolesti koju bi se kasnije moralo liječiti, a to u konačnici smanjuje potrošnju lijekova među populacijom.

Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford (California), Paul Drain i Michele Barry, u intervjuu za časopis Science tvrde kako Kuba ima bolje rezultate i bolju zdravstvenu sliku populacije od Sjedinjenih Država, i to s dvadeset posto manje utrošenih sredstava. Razlog tomu je 'kubanski model', koji ne dozvoljava tržištu i farmaceutskim tvrtkama da vrše pritisak ili usmjeravaju znanstveno-istraživačke timove što i kako će raditi. Osim toga na Kubi je sve praćeno uspješnom strategijom prevencije.

Uz to, na Kubi se već godinama koriste tradicionalni načini liječenja, ljekovitim biljem, akupunkturom, hipnozom i svim ostalim, što im ne donosi nikakav profit, jer sve troškove snosi država. Na Kubi se lijekovi daju isključivo u javnim ustanovama i potpuno su besplatni.

Kubanska farmaceutska industrija ne troši novac na reklamiranje svojih proizvoda, kao što je slučaj s multinacionalnim kompanijama koje često više novca izdvajaju za marketing nego što usmjere u istraživačku djelatnost.

I posljednje, Kuba potiče farmaceutsku industriju na proizvodnju generičkih lijekova koje daje na raspolaganje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i siromašnim zemljama po cijeni nekoliko puta nižoj od velikih i poznatih farmaceutskih kuća.

Zbog tih ugovora, koji su u suprotnosti s pravilima slobodnog tržišta, trpe veliki pritisak farmaceutske industrije u svijetu. Nedavno je Ekvador najavio kupovinu znatne količinu lijekova od Kube, jer je Kuba stipendirala njihove studente i poslala u Ekvador svoje specijaliste da pomognu Correi u provedbi programa "Manuela Espejo" (program koji pruža potrebnu skrb nepokretnim osobama). Nakon najave o kupovini lijekova slijedio je prosvjed Ekvadorskih farmaceutskih laboratorija, koji su išli tako daleko da su preko privatnih medija poveli kampanju u kojoj su blatili kubansku farmaceutsku industriju, tvrdeći kako su njihovi lijekovi - neučinkoviti.

S druge strane, brojni analitičari tvrde kako iza državnog udara u Hondurasu, 2009., stoji kartel velikih svjetskih farmaceutskih tvrtki, budući da je vlada svrgnutog predsjednika Manuela Zelaye, u skladu s ugovorom ALBA, odlučila prekinuti uvoz lijekova koje proizvode multinacionalne kompanije i zamijeniti ih s generičkim lijekovima s Kube.

Kuba se zbog američkog embarga suočava s brojnim preprekama u komercijalizaciji svojih farmaceutskih proizvoda, iako Sjedinjene Države time najviše štete donose upravo svojim građanima. Na primjer, 80 000 dijabetičara u Americi godišnje mora obaviti parcijalnu amputaciju ekstremiteta zbog gangrene, jer nemaju pristup kubanskom lijeku Heperprot P, kojim bi se to moglo izbjeći.

Dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, Peter Agre, je izjavio kako je 'Kuba predivan primjer kako je spojiva svijest o općem dobru i znanstveno -istraživački rad'.

Irina Bokova, glavna ravnateljica UNESCO-a, izjavila je 'kako je duboko impresionirana znanstvenim uspjesima na Kubi' i pokazala želju da ta organizacija Ujedinjenih naroda promovira kubanska dostignuća u svijetu, iako se mora postaviti pitanje: na koji način to misli ostvariti, ako se uzme u obzir utjecaj velikih medijskih kuća u svijetu?

 

Izvor: Advance