Istraga u slučaju Josipe Rimac i razgovor ministra Vilija Beroša i Dijane Zadravec pokazali su koliko su korupcija i političko kadroviranje prisutni na svim razinama upravljanja. ‘Stvorena je država nalik na feudalnu: svaka služba, radno mjesto i javni natječaj dodjeljuju se po ‘zasluzi’. I kada maknemo HDZ s vlasti, trebat će niz godina borbe protiv sustava i modela koji je uspostavljen’, ističe Sandra Benčić
Opet ste me zaje…. Neću vam dati mira. Krvi ću se napit… Imam i ja konja za utrku… Ako misliš da ona može tamo nešto, a ja ne, zaje…. ste se… – netko neupućen pomislio bi da je riječ o izvacima razgovora vođenog među posjetiteljima hipodroma ili sajma rabljenih predmeta, no riječ je o dijelovima korespondencije koju je sa šefovima javnih poduzeća i drugim subjektima vodila Josipa Rimac, bivša kninska gradonačelnica i donedavna državna tajnica u Ministarstvu uprave. Poruke koje su istražitelji pronašli u njezinom mobitelu otkrile su da je Rimac, koja se od konca svibnja kao Uskokova osumnjičenica nalazi u istražnom zatvoru zbog afere ‘Vjetroelektrane’ – navodno je za određenu eursku proviziju iskoristila svoj utjecaj kako bi protuzakonitim radnjama pogodovala tvrtki C.E.M.P., investitoru u vjetroelektranu Krš-Pađene – također vrlo zainteresirano i za sada za nepoznatu osobnu korist izgleda posredovala pri namještanju polaganja državnog stručnog ispita za niz osoba.
Prilična doza samouvjerenosti, osjećaja nedodirljivosti i poslovične bahatosti koju je pri takvim radnjama, barem prema sadržaju koji je procurio iz Uskoka, prezentirala Josipa Rimac nije viđena još od vremena bivšeg premijera Ive Sanadera, koji je ne jednom tvrdio da je u slučaju brojnih optužbi protiv njega za korupciju, uključujući i one u aferi Fimi medija za koju na novom suđenju presude još nema, zapravo riječ o političkom progonu. Da se i protiv Josipe Rimac vodi politički proces pokušavaju javnost uvjeriti njezini odvjetnici, premda je jasno da takva priča ne drži vodu. Bit će prije da je među HDZ-ovim kadrovima zavladao novi val epidemije korupcije i klijentelizma, epidemije koja se učestalo ponavlja otkako je samostalne Hrvatske. Da je tome tako potvrđuje i Uskokova sumnja da su usluge pri posredovanju i ishođenju državnog stručnog ispita za svoju braću, supruge, prijatelje, stručne suradnike, referente i savjetnike, gradske vježbenike, vozače ili pak sinove šefovog osiguranja od Josipe Rimac zatražili uglavnom niže rangirani HDZ-ovci – tajnici i tajnice te savjetnici u ministarstvima, načelnici i šefovi državnih i javnih službi, pa čak i jedan omiljeni zagrebački zlatar bivše predsjednice.
Usluge je navodno znala tražiti i sama Josipa Rimac: od čelnika Hrvatske elektroprivrede zatražila je namještenje sestre u šibenskoj Elektri. Iskušenju nije odoljela ni Gabrijela Žalac, bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU koja je, prema informacijama istražitelja, također obavijestila Josipu Rimac da njezin brat Ivan Ivanković, inače pomoćnik pročelnice za energetiku u Gradu Zagrebu, polaže državni ispit.
Novosti su od Ministarstva uprave zatražile informaciju o propisanoj literaturi za polaganje državnog stručnog ispita kao i poimenični sastav članova stručne komisije koja je lani, kada se i dogodio najveći broj inkriminiranih radnji, provodila ispit. Također nas je zanimalo koliko je državnih službenika i namještenika lanjske i ove godine uspješno, odnosno neuspješno položilo navedeni ispit, no do objave ovog teksta odgovore nismo dobili. Ministar uprave Ivan Malenica u međuvremenu je objavio da dvoje zaposlenika uključenih u proširenje istrage protiv Josipe Rimac više nisu članovi državne ispitne komisije. Također, kazao je i da načelnica Samostalnog sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja u Ministarstvu uprave Terezija Marić, inače osoba od povjerenja Josipe Rimac, ne radi više u državnoj ispitnoj komisiji, ali da (ipak) nije dobila otkaz.
Sandra Benčić, pravnica i saborska zastupnica platforme Možemo!, svjesna je da se čak i čistačice i vozači zapošljavaju po političkoj liniji jer, kako kaže, mnogi radnici unatoč referencama, preporukama i iskustvu u struci teško mogu do posla primjerice u sastavnicama Zagrebačkog holdinga a da nemaju političku vezu.
- Točno je da je problem u tom smislu strukturni i vezan direktno uz HDZ-ovu dugogodišnju vladavinu, uz iznimke u dva izborna ciklusa, pri čemu očigledno ni SDP nije krenuo u raščišćavanje tog sustava kada je već imao priliku. Sustav u kojem vlada korupcija toliko je već ukorijenjen da je postao ‘normalan’. Takvo se što ne događa samo pod palicom najviših državnih dužnosnika, nego je temeljito provedeno na svim razinama upravljanja - kaže za Novosti Benčić.
Korupcija je stalno prisutna u HDZ-u, ona je, mogli bismo reći, njezin modus vivendi, a iz vrha stranke stižu samo deklarativne osude. HDZ na tome i opstaje, smatra Benčić, dodajući da je riječ o interesnoj grupaciji u koju mnogi ulaze s motivom osobne koristi, napose kako bi riješili osnovna egzistencijalna pitanja. Time koriste javne resurse za svoje sitne privatne interese, pri čemu je, smatra naša sugovornica, stvorena država nalik na feudalnu: svaka služba, radno mjesto i javni natječaj dodjeljuju se po ‘zasluzi’.
- I kada maknemo HDZ s vlasti, trebat će niz godina borbe protiv sustava i modela koji je uspostavljen kako bi se konačno poručilo da to više nije prihvatljivo. Ključno je stoga promijeniti takav model vlasti i one koji su ga uspostavili jer nisu svi korumpirani, što je teza koju HDZ želi proturiti kako bi građani smatrali da su sami krivi za ovakvu situaciju. Građani često nemaju izbora jer ne mogu dobiti osnovne javne usluge bez da potegnu vezu, ali za to je odgovoran onaj koji je takav sustav stvorio - ističe Sandra Benčić.
Premda bi zapošljavanje u javnom sektoru trebalo za sobom povlačiti priličnu odgovornost i obavezu uz visoku razinu etičnosti, u Hrvatskoj percepcija takvih pozicija i način kadroviranja takve kriterije demantiraju. Je li i koliko položaj javnog i državnog službenika u službi vladajućeg HDZ-a prijemčiv za mito i korupciju, pitamo Dagmar Radin, profesoricu zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, između ostalog nositeljicu kolegija Komparativna politička korupcija koji, kako kaže, pohađa zavidan broj studenata.
- Mislim da se funkcija javnog i državnog službenika dovoljno ozbiljno ne shvaća. S druge strane, vjerojatno je da imate negativnu selekciju u kadroviranju na te funkcije. Političko kadroviranje je očekivano na najvišim razinama, normalno je da će premijer izabrati ljude s kojima može raditi i koji su isto tako sposobni. Međutim, kada se taj proces krene događati na nižim razinama, nailazimo na velike probleme. Jer kriteriji više nisu izvrsnost i sposobnost za obavljanje određenog posla, već neki drugi, a zapravo štetni. Ako bi se svi ponašali tako da smatraju da su suvlasnici javnog sektora u kojem rade, onda bi se i drugačije odluke donosile - kaže za Novosti Dagmar Radin.
Naša sugovornica upozorava na činjenicu da prema indeksu percepcije korupcije Hrvatska od 2015. kontinuirano zauzima sve niže mjesto, odnosno postaje sve korumpiranija zemlja.
- Mislim da se više ovdje ne radi o moralnim načelima desnih ili lijevih već oportunog troška, dakle šanse da ćeš biti ulovljen i potom kažnjen. Percepcija je tog troška u drugim zemljama sljedeća: kada vas ulove u koruptivnim radnjama, to znači da je vaša karijera završena. Kod nas je problem sustava vrijednosti i zato se te stvari ponavljaju. Društveni kapital koji se jednim dijelom mjeri povjerenjem je erozivan. Pametno bi bilo da državni vrh osudi ovakve stvari - ističe Radin.
I iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) nedavno su upozorili na epidemiju političkih kadroviranja i poručili da politika drži baš sve konce u svojim rukama, osobito kada se radi o upravljačkim pozicijama u javnom sektoru, zdravstvu posebno. Bolničke liječnike okupljene u navedenu udrugu posebno je iziritirala snimka skandaloznog telefonskog prepucavanja ministra zdravstva Vilija Beroša i Dijane Zadravec, predstojnice Zavoda za radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice i kandidatkinje za ravnateljicu te ustanove. Taj nam slučaj, kaže za Novosti predsjednica HUBOL-a dr. Ivana Šmit, zorno svjedoči o načinu kadroviranja u zdravstvu i o zdravstvenom sustavu u zadnjih 25 godina: riječ je o rođačkim, prijateljskim ili drugim kriterijima kojima se (ruko)vodi prilikom odabira ključnih ljudi u zdravstvu, i ne samo u njemu. Ocjena da HDZ kadrovira po bolnicama razmiljela se medijima. Našu sugovornicu pitamo na koji se konkretno način politički kadrovira u zdravstvu. Ivana Šmit problem vidi u načinu izbora upravne strukture medicinskih ustanova, ali i nepostojanju javnih propozicija i objektivnih standarda koliko medicinskog i nemedicinskog osoblja treba biti zaposleno u određenoj ustanovi.
- Od pet članova Upravnog vijeća bolnice troje njih bira politika, odnosno država ili županija, ovisno o vlasnicima dotične ustanove. Jednog člana daje radničko vijeće, a drugog stručno vijeće i oni su, dakako, uvijek preglasani od prve trojice. Upravno vijeće obično na prijedlog svog predsjednika, koji je dakle biran politički, većinom glasova izabire ravnatelja, koji nakon izbora osobno izabire zamjenika. Ravnatelj, izabran dakle pretežno od politike, također raspisuje natječaj za šefove odjela, potom ponovno uprava bolnice, koju sada uz Upravno vijeće čini i ravnatelj, odabire šefove pojedinih odjela - pojašnjava Šmit za Novosti.
Napominje da je u igri i vrlo primamljiva financijska komponenta jer zdravstveni sustav nosi šestinu ili sedminu ukupnog BDP-a. Riječ je o godišnjem protoku od gotovo 30 milijardi kuna u zdravstvu. Ogroman je to novac, kaže Šmit, a što se tiče mogućnosti raspolaganja njime, vjerojatno postoje različiti interesi i apetiti, posebno ako ste, kako dodaje, u strukturi koja direktno ima priliku određivati kamo će odlaziti određena svota novca.
- Samo javni natječaji za bolničke sustave, u kojima bolnice nabavljaju određene aparate, opremu i materijale po cijenama većih od onih koje dobavljaju privatnici, automatski otvaraju niz pitanja o tome kolike su i jesu li objektivne te provizije koje se natječajno provode - kaže Ivana Šmit.
Ovu priču o korupciji valjalo bi nekako završiti, recimo već potrošenim pitanjem postoji li volja ne samo Uskoka koji provodi istrage već i naših sudova da procesuiraju korupciju. Saborsku zastupnicu Sandru Benčić brine i činjenica da detalji u vezi sadržaja poruka u slučaju Josipe Rimac cure iz Uskoka u momentu dok traje istražni postupak.
- Nije nužno da se objavljuje čitav dokazni materijal jer će on ionako biti objavljen i predstavljen na glavnoj raspravi kada do nje dođe. Ovako i oni koju su možebitno krivi mogu kasnije dovesti u pitanje pravo na pravično suđenje, koje je Ustavom zagarantirano. Iz tog razloga može se dogoditi da postupak padne na višim sudskim instancama - ističe Benčić.
Domeće da će platforma Možemo! postaviti pitanje političke odgovornosti ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića za aferu Krš-Pađene, jer je 2017. poništio rješenje svog prethodnika kojim se C.E.M.P.-u nalagala nova procjena utjecaja na ekološku mrežu, čime je tom investitoru omogućeno da unutar te godine stekne status povlaštenog proizvođača električne energije i naplaćuje skuplju struju sljedećih 14 godina.
Što se pak zdravstva tiče, u HUBOL-u se zalažu da isključivo struka, a ne stranke, kojem god spektru pripadale, na osnovu programa kandidata odabere najbolju ponudu za ravnatelja određene bolničke ustanove. Čini se krajnje jednostavnim, no pitanje je tko u zemlji ima konja za utrku koja nije namještena.
portalnovosti
Opet ste me zaje…. Neću vam dati mira. Krvi ću se napit… Imam i ja konja za utrku… Ako misliš da ona može tamo nešto, a ja ne, zaje…. ste se… – netko neupućen pomislio bi da je riječ o izvacima razgovora vođenog među posjetiteljima hipodroma ili sajma rabljenih predmeta, no riječ je o dijelovima korespondencije koju je sa šefovima javnih poduzeća i drugim subjektima vodila Josipa Rimac, bivša kninska gradonačelnica i donedavna državna tajnica u Ministarstvu uprave. Poruke koje su istražitelji pronašli u njezinom mobitelu otkrile su da je Rimac, koja se od konca svibnja kao Uskokova osumnjičenica nalazi u istražnom zatvoru zbog afere ‘Vjetroelektrane’ – navodno je za određenu eursku proviziju iskoristila svoj utjecaj kako bi protuzakonitim radnjama pogodovala tvrtki C.E.M.P., investitoru u vjetroelektranu Krš-Pađene – također vrlo zainteresirano i za sada za nepoznatu osobnu korist izgleda posredovala pri namještanju polaganja državnog stručnog ispita za niz osoba.
Političko kadroviranje je očekivano na najvišim razinama, normalno je da će premijer izabrati ljude s kojima može raditi. Međutim, kada se taj proces krene događati na nižim razinama, nailazimo na velike probleme – kaže Dagmar Radin
Prilična doza samouvjerenosti, osjećaja nedodirljivosti i poslovične bahatosti koju je pri takvim radnjama, barem prema sadržaju koji je procurio iz Uskoka, prezentirala Josipa Rimac nije viđena još od vremena bivšeg premijera Ive Sanadera, koji je ne jednom tvrdio da je u slučaju brojnih optužbi protiv njega za korupciju, uključujući i one u aferi Fimi medija za koju na novom suđenju presude još nema, zapravo riječ o političkom progonu. Da se i protiv Josipe Rimac vodi politički proces pokušavaju javnost uvjeriti njezini odvjetnici, premda je jasno da takva priča ne drži vodu. Bit će prije da je među HDZ-ovim kadrovima zavladao novi val epidemije korupcije i klijentelizma, epidemije koja se učestalo ponavlja otkako je samostalne Hrvatske. Da je tome tako potvrđuje i Uskokova sumnja da su usluge pri posredovanju i ishođenju državnog stručnog ispita za svoju braću, supruge, prijatelje, stručne suradnike, referente i savjetnike, gradske vježbenike, vozače ili pak sinove šefovog osiguranja od Josipe Rimac zatražili uglavnom niže rangirani HDZ-ovci – tajnici i tajnice te savjetnici u ministarstvima, načelnici i šefovi državnih i javnih službi, pa čak i jedan omiljeni zagrebački zlatar bivše predsjednice.
Usluge je navodno znala tražiti i sama Josipa Rimac: od čelnika Hrvatske elektroprivrede zatražila je namještenje sestre u šibenskoj Elektri. Iskušenju nije odoljela ni Gabrijela Žalac, bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU koja je, prema informacijama istražitelja, također obavijestila Josipu Rimac da njezin brat Ivan Ivanković, inače pomoćnik pročelnice za energetiku u Gradu Zagrebu, polaže državni ispit.
Novosti su od Ministarstva uprave zatražile informaciju o propisanoj literaturi za polaganje državnog stručnog ispita kao i poimenični sastav članova stručne komisije koja je lani, kada se i dogodio najveći broj inkriminiranih radnji, provodila ispit. Također nas je zanimalo koliko je državnih službenika i namještenika lanjske i ove godine uspješno, odnosno neuspješno položilo navedeni ispit, no do objave ovog teksta odgovore nismo dobili. Ministar uprave Ivan Malenica u međuvremenu je objavio da dvoje zaposlenika uključenih u proširenje istrage protiv Josipe Rimac više nisu članovi državne ispitne komisije. Također, kazao je i da načelnica Samostalnog sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja u Ministarstvu uprave Terezija Marić, inače osoba od povjerenja Josipe Rimac, ne radi više u državnoj ispitnoj komisiji, ali da (ipak) nije dobila otkaz.
Sandra Benčić, pravnica i saborska zastupnica platforme Možemo!, svjesna je da se čak i čistačice i vozači zapošljavaju po političkoj liniji jer, kako kaže, mnogi radnici unatoč referencama, preporukama i iskustvu u struci teško mogu do posla primjerice u sastavnicama Zagrebačkog holdinga a da nemaju političku vezu.
Od pet članova Upravnog vijeća bolnice troje njih bira politika, odnosno država ili županija, ovisno o vlasnicima dotične ustanove. Jednog člana daje radničko vijeće, a drugog stručno vijeće i oni su uvijek preglasani od prve trojice – objašnjava Ivana Šmit iz HUBOL-a
- Točno je da je problem u tom smislu strukturni i vezan direktno uz HDZ-ovu dugogodišnju vladavinu, uz iznimke u dva izborna ciklusa, pri čemu očigledno ni SDP nije krenuo u raščišćavanje tog sustava kada je već imao priliku. Sustav u kojem vlada korupcija toliko je već ukorijenjen da je postao ‘normalan’. Takvo se što ne događa samo pod palicom najviših državnih dužnosnika, nego je temeljito provedeno na svim razinama upravljanja - kaže za Novosti Benčić.
Korupcija je stalno prisutna u HDZ-u, ona je, mogli bismo reći, njezin modus vivendi, a iz vrha stranke stižu samo deklarativne osude. HDZ na tome i opstaje, smatra Benčić, dodajući da je riječ o interesnoj grupaciji u koju mnogi ulaze s motivom osobne koristi, napose kako bi riješili osnovna egzistencijalna pitanja. Time koriste javne resurse za svoje sitne privatne interese, pri čemu je, smatra naša sugovornica, stvorena država nalik na feudalnu: svaka služba, radno mjesto i javni natječaj dodjeljuju se po ‘zasluzi’.
- I kada maknemo HDZ s vlasti, trebat će niz godina borbe protiv sustava i modela koji je uspostavljen kako bi se konačno poručilo da to više nije prihvatljivo. Ključno je stoga promijeniti takav model vlasti i one koji su ga uspostavili jer nisu svi korumpirani, što je teza koju HDZ želi proturiti kako bi građani smatrali da su sami krivi za ovakvu situaciju. Građani često nemaju izbora jer ne mogu dobiti osnovne javne usluge bez da potegnu vezu, ali za to je odgovoran onaj koji je takav sustav stvorio - ističe Sandra Benčić.
Premda bi zapošljavanje u javnom sektoru trebalo za sobom povlačiti priličnu odgovornost i obavezu uz visoku razinu etičnosti, u Hrvatskoj percepcija takvih pozicija i način kadroviranja takve kriterije demantiraju. Je li i koliko položaj javnog i državnog službenika u službi vladajućeg HDZ-a prijemčiv za mito i korupciju, pitamo Dagmar Radin, profesoricu zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, između ostalog nositeljicu kolegija Komparativna politička korupcija koji, kako kaže, pohađa zavidan broj studenata.
- Mislim da se funkcija javnog i državnog službenika dovoljno ozbiljno ne shvaća. S druge strane, vjerojatno je da imate negativnu selekciju u kadroviranju na te funkcije. Političko kadroviranje je očekivano na najvišim razinama, normalno je da će premijer izabrati ljude s kojima može raditi i koji su isto tako sposobni. Međutim, kada se taj proces krene događati na nižim razinama, nailazimo na velike probleme. Jer kriteriji više nisu izvrsnost i sposobnost za obavljanje određenog posla, već neki drugi, a zapravo štetni. Ako bi se svi ponašali tako da smatraju da su suvlasnici javnog sektora u kojem rade, onda bi se i drugačije odluke donosile - kaže za Novosti Dagmar Radin.
Naša sugovornica upozorava na činjenicu da prema indeksu percepcije korupcije Hrvatska od 2015. kontinuirano zauzima sve niže mjesto, odnosno postaje sve korumpiranija zemlja.
- Mislim da se više ovdje ne radi o moralnim načelima desnih ili lijevih već oportunog troška, dakle šanse da ćeš biti ulovljen i potom kažnjen. Percepcija je tog troška u drugim zemljama sljedeća: kada vas ulove u koruptivnim radnjama, to znači da je vaša karijera završena. Kod nas je problem sustava vrijednosti i zato se te stvari ponavljaju. Društveni kapital koji se jednim dijelom mjeri povjerenjem je erozivan. Pametno bi bilo da državni vrh osudi ovakve stvari - ističe Radin.
I iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) nedavno su upozorili na epidemiju političkih kadroviranja i poručili da politika drži baš sve konce u svojim rukama, osobito kada se radi o upravljačkim pozicijama u javnom sektoru, zdravstvu posebno. Bolničke liječnike okupljene u navedenu udrugu posebno je iziritirala snimka skandaloznog telefonskog prepucavanja ministra zdravstva Vilija Beroša i Dijane Zadravec, predstojnice Zavoda za radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice i kandidatkinje za ravnateljicu te ustanove. Taj nam slučaj, kaže za Novosti predsjednica HUBOL-a dr. Ivana Šmit, zorno svjedoči o načinu kadroviranja u zdravstvu i o zdravstvenom sustavu u zadnjih 25 godina: riječ je o rođačkim, prijateljskim ili drugim kriterijima kojima se (ruko)vodi prilikom odabira ključnih ljudi u zdravstvu, i ne samo u njemu. Ocjena da HDZ kadrovira po bolnicama razmiljela se medijima. Našu sugovornicu pitamo na koji se konkretno način politički kadrovira u zdravstvu. Ivana Šmit problem vidi u načinu izbora upravne strukture medicinskih ustanova, ali i nepostojanju javnih propozicija i objektivnih standarda koliko medicinskog i nemedicinskog osoblja treba biti zaposleno u određenoj ustanovi.
- Od pet članova Upravnog vijeća bolnice troje njih bira politika, odnosno država ili županija, ovisno o vlasnicima dotične ustanove. Jednog člana daje radničko vijeće, a drugog stručno vijeće i oni su, dakako, uvijek preglasani od prve trojice. Upravno vijeće obično na prijedlog svog predsjednika, koji je dakle biran politički, većinom glasova izabire ravnatelja, koji nakon izbora osobno izabire zamjenika. Ravnatelj, izabran dakle pretežno od politike, također raspisuje natječaj za šefove odjela, potom ponovno uprava bolnice, koju sada uz Upravno vijeće čini i ravnatelj, odabire šefove pojedinih odjela - pojašnjava Šmit za Novosti.
Napominje da je u igri i vrlo primamljiva financijska komponenta jer zdravstveni sustav nosi šestinu ili sedminu ukupnog BDP-a. Riječ je o godišnjem protoku od gotovo 30 milijardi kuna u zdravstvu. Ogroman je to novac, kaže Šmit, a što se tiče mogućnosti raspolaganja njime, vjerojatno postoje različiti interesi i apetiti, posebno ako ste, kako dodaje, u strukturi koja direktno ima priliku određivati kamo će odlaziti određena svota novca.
- Samo javni natječaji za bolničke sustave, u kojima bolnice nabavljaju određene aparate, opremu i materijale po cijenama većih od onih koje dobavljaju privatnici, automatski otvaraju niz pitanja o tome kolike su i jesu li objektivne te provizije koje se natječajno provode - kaže Ivana Šmit.
Ovu priču o korupciji valjalo bi nekako završiti, recimo već potrošenim pitanjem postoji li volja ne samo Uskoka koji provodi istrage već i naših sudova da procesuiraju korupciju. Saborsku zastupnicu Sandru Benčić brine i činjenica da detalji u vezi sadržaja poruka u slučaju Josipe Rimac cure iz Uskoka u momentu dok traje istražni postupak.
- Nije nužno da se objavljuje čitav dokazni materijal jer će on ionako biti objavljen i predstavljen na glavnoj raspravi kada do nje dođe. Ovako i oni koju su možebitno krivi mogu kasnije dovesti u pitanje pravo na pravično suđenje, koje je Ustavom zagarantirano. Iz tog razloga može se dogoditi da postupak padne na višim sudskim instancama - ističe Benčić.
Domeće da će platforma Možemo! postaviti pitanje političke odgovornosti ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića za aferu Krš-Pađene, jer je 2017. poništio rješenje svog prethodnika kojim se C.E.M.P.-u nalagala nova procjena utjecaja na ekološku mrežu, čime je tom investitoru omogućeno da unutar te godine stekne status povlaštenog proizvođača električne energije i naplaćuje skuplju struju sljedećih 14 godina.
Što se pak zdravstva tiče, u HUBOL-u se zalažu da isključivo struka, a ne stranke, kojem god spektru pripadale, na osnovu programa kandidata odabere najbolju ponudu za ravnatelja određene bolničke ustanove. Čini se krajnje jednostavnim, no pitanje je tko u zemlji ima konja za utrku koja nije namještena.
portalnovosti
