Svim negativnim iskustvima iz ratnih zbivanja devedesetih unatoč, uredništvo Slobodne Dalmacije odlučilo je ponuditi svoj novi doprinos u raspirivanju histerije i proizvodnji negativnih strasti prema manjinama i onima koji ne dijele dominantno raspoloženje većine. Naime, u srijedu 25. srpnja uredništvo splitskog dnevnika objavilo je huškačku naslovnicu pod naslovom „U Rijeci spremaju Kontra Oluju“. Pored naslova stajala je zajednička fotografija Olivera Frljića i Milorada Pupovca, dok je u nadnaslovu pisalo sljedeće: „Sjena na obljetnici. Dok se u Kninu bude slavilo oslobođenje, Pupovac i Frljić će upriličiti performans.“.
Pored toga što je uredništvo ovim potezom de facto potpuno promijenilo izvorno značenje teksta svog novinara Davora Krile, dovevši ga u neugodnu poziciju nekoga tko je svojim tekstom omogućio ovu proizvodnju histerije, uredništvo je na ovaj način s jedne strane namjerno falsificiralo ono što se u Rijeci planira, a u konačnici i poslalo poruku „zdravim snagama“ da reagiraju. Analizirajmo malo poruke s naslovnice. Prvo pitanje koje se ovdje postavlja je zbog čega bi se na obljetnicu bacila sjena, s predstavom u kojoj će pet žena iznijeti svoje osobna iskustva i traume iz rata?
Pored toga, što bi imala značiti opozicija „dok se u Kninu bude slavilo oslobođenje, Frljić i Pupovac će upriličiti performans“? Naravno, ništa drugo osim poruke da navedeni dvojac ne doživljava događaje iz kolovoza 1995. godine kao oslobođenje zemlje. Iako uredništvo, jasno zna da ta tvrdnja nije točna i da nitko od tih ljudi nikad nije osporio pravo Republike Hrvatske da oslobodi vlastite teritorij od pobunjenih grupacija, već da isključivo u svom javnom djelovanju progovaraju o drugoj strani te akcije, odnosno o posljedicama, to ih nije spriječilo da proizvedu ovakvu naslovnicu, upotpunjenu naravno zajedničkom fotografijom ove dvojice ljudi. U konačnici, osvrnemo li se na sam naslov koji najavljuje nekakvu „kontra Oluju“, uočit ćemo količinu perfidnosti s kojom se ovdje barata.
Ovakva naslovnica splitskog dnevnika ne ostavlja nikakvu sumnju u zaključak da se novine idejno vraćaju u doba kad se sa njenih stranica strašilo čitatelje obnovom Jugoslavije (FOTO: forum.hr)
Prozvati osobno svjedočenje pet žena na sceni Hrvatskog narodnog kazališta, kontra Olujom, mogu samo izrazito zlonamjerni urednici. Iako je to već otkazivanjem kolumne Davoru Krili i dovođenjem Tihomira Dujmovića na njegovo mjesto, a potom i otkazivanjem suradnje Borisu Dežuloviću, postalo više nego jasno, ovakva naslovnica splitskog dnevnika ne ostavlja više nikakvu sumnju u zaključak da se novine idejno vraćaju u doba kad ih je drugi put uređivao Josip Jović. To je, naime, vrijeme u kojem se sa stranica tih novina stalno pozivalo na rušenje demokratski izabrane Račanove vlasti, strašilo čitatelje obnovom Jugoslavije i dijelilo plakate tada osumnjičenog, a kasnije osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca.
Nije sporno nastojanje aktualnog vodstva Slobodne da manje-više otvoreno podržava nastojanja aktualne opozicije i podupire njihovu politiku. Što god mi mislili o tome, pravo je vlasnika i uredništva da formiraju novine onako kako oni drže da je najbolje. No, kada se na ovako tabloidni način potpiruje histerija i političke neistomišljenike proglašava za neprijatelje i izdajnike, tada uredništvo Slobodne nema samo problem sa stilom i intelektualnim poštenjem. Ono takvim potezom s jedne strane proizvodi građane prvog i drugog reda, a s druge strane ionako zatrovanu društvenu atmosferu čini dodatno lošijom. Pri čemu ne treba gubiti iz vida činjenicu da se to sve događa u vrijeme u kojem na stranicama tih novina traje snažan obračun s „totalitarističkim“ nasljeđem.
Drugim riječima, uredništvo Slobodne bi se obračunavalo s totalitarizmom njegujući jednoumlje. Što nas nužno navodi na zaključak kako u tim novinama nemaju ništa protiv totalitarizma kao takvog, nego samo protiv njegovog predznaka. Da je drukčije, ne samo što ne bi nalazili ništa sporno u tome da pet osoba prenese svoja osobna svjedočanstva o traumatičnom vremenu kojeg smo svi proživjeli, nego bi to i pozdravili. Budući da jedino iskreni razgovor o prošlosti vodi do zdravog i otvorenog društva.
lupiga
Pored toga što je uredništvo ovim potezom de facto potpuno promijenilo izvorno značenje teksta svog novinara Davora Krile, dovevši ga u neugodnu poziciju nekoga tko je svojim tekstom omogućio ovu proizvodnju histerije, uredništvo je na ovaj način s jedne strane namjerno falsificiralo ono što se u Rijeci planira, a u konačnici i poslalo poruku „zdravim snagama“ da reagiraju. Analizirajmo malo poruke s naslovnice. Prvo pitanje koje se ovdje postavlja je zbog čega bi se na obljetnicu bacila sjena, s predstavom u kojoj će pet žena iznijeti svoje osobna iskustva i traume iz rata?
Pored toga, što bi imala značiti opozicija „dok se u Kninu bude slavilo oslobođenje, Frljić i Pupovac će upriličiti performans“? Naravno, ništa drugo osim poruke da navedeni dvojac ne doživljava događaje iz kolovoza 1995. godine kao oslobođenje zemlje. Iako uredništvo, jasno zna da ta tvrdnja nije točna i da nitko od tih ljudi nikad nije osporio pravo Republike Hrvatske da oslobodi vlastite teritorij od pobunjenih grupacija, već da isključivo u svom javnom djelovanju progovaraju o drugoj strani te akcije, odnosno o posljedicama, to ih nije spriječilo da proizvedu ovakvu naslovnicu, upotpunjenu naravno zajedničkom fotografijom ove dvojice ljudi. U konačnici, osvrnemo li se na sam naslov koji najavljuje nekakvu „kontra Oluju“, uočit ćemo količinu perfidnosti s kojom se ovdje barata.
Ovakva naslovnica splitskog dnevnika ne ostavlja nikakvu sumnju u zaključak da se novine idejno vraćaju u doba kad se sa njenih stranica strašilo čitatelje obnovom Jugoslavije (FOTO: forum.hr)
Prozvati osobno svjedočenje pet žena na sceni Hrvatskog narodnog kazališta, kontra Olujom, mogu samo izrazito zlonamjerni urednici. Iako je to već otkazivanjem kolumne Davoru Krili i dovođenjem Tihomira Dujmovića na njegovo mjesto, a potom i otkazivanjem suradnje Borisu Dežuloviću, postalo više nego jasno, ovakva naslovnica splitskog dnevnika ne ostavlja više nikakvu sumnju u zaključak da se novine idejno vraćaju u doba kad ih je drugi put uređivao Josip Jović. To je, naime, vrijeme u kojem se sa stranica tih novina stalno pozivalo na rušenje demokratski izabrane Račanove vlasti, strašilo čitatelje obnovom Jugoslavije i dijelilo plakate tada osumnjičenog, a kasnije osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca.
Nije sporno nastojanje aktualnog vodstva Slobodne da manje-više otvoreno podržava nastojanja aktualne opozicije i podupire njihovu politiku. Što god mi mislili o tome, pravo je vlasnika i uredništva da formiraju novine onako kako oni drže da je najbolje. No, kada se na ovako tabloidni način potpiruje histerija i političke neistomišljenike proglašava za neprijatelje i izdajnike, tada uredništvo Slobodne nema samo problem sa stilom i intelektualnim poštenjem. Ono takvim potezom s jedne strane proizvodi građane prvog i drugog reda, a s druge strane ionako zatrovanu društvenu atmosferu čini dodatno lošijom. Pri čemu ne treba gubiti iz vida činjenicu da se to sve događa u vrijeme u kojem na stranicama tih novina traje snažan obračun s „totalitarističkim“ nasljeđem.
Drugim riječima, uredništvo Slobodne bi se obračunavalo s totalitarizmom njegujući jednoumlje. Što nas nužno navodi na zaključak kako u tim novinama nemaju ništa protiv totalitarizma kao takvog, nego samo protiv njegovog predznaka. Da je drukčije, ne samo što ne bi nalazili ništa sporno u tome da pet osoba prenese svoja osobna svjedočanstva o traumatičnom vremenu kojeg smo svi proživjeli, nego bi to i pozdravili. Budući da jedino iskreni razgovor o prošlosti vodi do zdravog i otvorenog društva.
lupiga
