Demencija je bolest starosti, jeli onda čudno da se javlja u nekoga tko je vječan? Teško je pričati o Njegovom genetskom naslijeđu, jer baš i nije poznato čiji je, i jeli uopće nečiji potomak, no svakako kao samac bijaše podložniji ne samo zaboravnosti već i depresiji. Higijenske navike je podesio, bolje rečeno one su podesile Njega, tako da u nepravilnim razmacima počisti sav otpad oko sebe, a potom mu – mada već sve sjaji od čistoće – tu i tamo dođe ponoviti čišćenje okoliša. Navika je navika, i nije ona biću, već je ono njen rob. Tako se nekoć davno, u pramaglama pravremena, ne znajući što od dosade, uhvatio usisivača za prašinu - čije vrećice baš i nije redovito istresao na smetlište - da počisti svoj ogromni dom, inače sjajeći na sve strane prostora od čistoće. Ako ste (jeste li?) ikada usisavali prašinu, trebalo bi vam biti poznato da rad aparata ovisi o tome na koju stranu pritisnete sklopku kojom ga upogonite. I eto, dementnom Njemu, zauzetom više sobom i vlastitom samoćom, desilo se da to učini na posve krivu stranu od projektirane namjene aparata (usput rečeno, On bijaše njegov izumitelj). Isti čas, u nano djelićima atosekunde, iz usisne cijevi izleti sav otpad koji je u prethodnom „napadaju čistoće“ usisao, razliječući se širom blistavo čiste praznine, praktički iz jedne jedine točke (otvora usisne cijevi) zagađujući sav prostor. Eto, to je početak, ili kako mi – produkti evolucije tog istovarenog smeća – zovemo: "Big Bang" iliti "Veliki prasak". Zadubljen u misli, uvjeren da je počistio smeće iz doma, udobno se zavalio nakon završenog posla u naslonjač, nastavljajući prekinutu patnju zbog svoje kozmičke samoće. Dali će ga naša pojava trgnuti iz misli, pa kad uvidi grešku rezultirajuću još katastrofalnijim rezultatom (nama) od onečišćenja svog doma, ili će naprosto neznanim razlogom biti potaknut na novo čišćenje, nije poznato. No, uključi li tada usisivač na pravilan način, započet će "Big Crunch" iliti "Veliki usis" – sažimanje svega postojećeg u vrećicu Njegovog usisnog aparata. Griješe oni koji misle da se to periodično ponavlja, jer Njegova djela ne robuju nikakvoj matematičkoj periodičnosti, kako bi htjeli naši veleumovi. Nadati nam se da još dugo, dugo neće osjetiti nagon za čišćenjem posjeda, a što budne pritisne li opet tipku na krivu stranu, možemo samo zamišljati. Možda ubrzano širenje svemira pokazuje da je to već i učinio?