Nitko nije kazao kako će to "suočavanje s prošlošću" ljudima napuniti tanjure.
Premijer Andrej Plenković održao je obećanje i vlada je osnovala 18-člano Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima - jugoslavenskog komunizma i ustaške paradržave tzv. NDH (1941.-1945.). Obrazložio je: "Novim generacijama moramo prenijeti razumijevanje tragedije sustavnih kršenja ljudskih prava za vladavine nedemokratskih režima 20. stoljeća". I time je, što će nekom ad hoc povjerenstvu delegirati vlastitu odgovornost za odluke iz osobne nadležnosti, skinuo sa sebe i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović politički krimen (ne)reagiranja na eskalirajuće pojave revizionističkog proustaštva u društvu, fizičke provale mržnje prema manjinama (Srbi, LGBTQI, Romi...) te drastične ideološke podjele što izravno prizivlju građanski rat?
Nikakvo vijeće, povjerenstvo ili slično "institucionalno sastavljeno" (sic) radno tijelo - pa bilo najkompetentnije, što njegovo vijeće za totalitarnu prošlost nije - ne može biti alibi premijeru Plenkoviću i predsjednici Grabar-Kitarović da izbjegnu proustaštvu reći da je proustaštvo, a desničarsko-klerikalnom teroriziranju manjina da je agresija na demokraciju i ljudsko dostojanstvo. Cijeli je niz zakonskih alata kojima se promptno i učinkovito može/treba prevenirati/sankcionirati svaki oblik mržnje u društvu. I "Za dom spremni" na HOS-ovoj ploči u Jasenovcu, i napad suzavcem na LGBTQI manjinu u Zagrebu i proustaško postrojavanje A-HSP-ovih "crnaca" na Trgu bana Jelačića u metropoli. Koga se "europejac" Plenković boji, pa ne želi primijeniti zakon, već se kukavički zavlači pod skute nekakvog vijeća za prošlost? Zato što je i 13 njegovih prethodnika u 26 godina RH postupila jednako kilavo ili...?
Budućnost naraštaja koji su premijeru Plenkoviću toliko "na srcu" uopće ne ovisi o tome tko je koga i za čije babe zdravlje ideološki ili kako već naganjao 1941.-1945., pa od partizanske pobjede u Drugom svjetskom ratu do 1990., nego o tome tko koga i za čije babe zdravlje progoni - danas. Djeci i mladeži, kojima ideološki ljudi nahvao nisu uspjeli kontaminirati razum - tko ne vjeruje neka čita sociološka istraživanja i medijske ankete - živo se fućka i za ustaše i partizane, i za Maršala i za Antu Pavelića, i za komuniste i za nacifašiste, i za tzv. NDH i za obje Jugoslavije, ali i za sve političare jučer-danas-sutra i na Markovom trgu i na Pantovčaku. Masovno ih opsjeda prosta spoznaja kako im dobro uhljebljena politička kasta licemjerno farba tunele lošim populizmom, ideološkim prijeporima iz naftalina, a nije u stanju - što je dužna i po tzv. službenoj dužnosti - osigurati im uvjete za život dostojan čovjeka: posao, pristojnu plaću i krov nad glavom.
Upravljačka impotencija na samom državnom vrhu, opće društveno beznađe, drastičan pad nataliteta, masovno iseljavanje iz RH radno najpotentnijih građana, militantna klerikalizacija društvenog života i obiteljske intime ciljano se zamagljuju izmišljenom potrebom „suočavanja mladih naraštaja s prošlošću“ (sic). Nitko nije kazao kako će to "suočavanje" napuniti tanjure ljudima, zaposliti ih, suzbiti tzv. bijelu kugu i iseljavanje, osigurati stanove, podići životni standard... Premijer Plenković, njegov vanjskopolitički ministar Davor Ivo Stier s honorarnim savjetnikom za "ljudska prava" (sic) ksenofobom Ladislavom Ilčićem te predsjednica Grabar-Kitarović ne mogu prevaliti preko usana zahtjev policijskom ministru Vlahi Orepiću da "postupi po službenoj dužnosti/zakonu", makar po onom paragrafu o javnom redu i miru ili uznemiravanju građana, kad ucrnjena desnica maršira ulicama i trgovima i dernja se "Za dom spremni" ili se pod kvazibraniteljskim ultimatumima ruši državni poredak.
Nije dostojno od prvaka političke kaste na vlasti kazati u tv-kamere da "osuđuju sve totalitarizme i svaki izraz mržnje", a potom vlastitu odgovornost za tzv. stanje nacije delegirati 18-članom Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Premijer i predsjednica RH su odgovorni za to hoće li im ili neće "eksplodirati" država od previše ideološke prošlosti, silom natiskane u crvljivu sadašnjost. Nikakvo vijeće, povjerenstvo ili kako već jednostavno nije kadro promijeniti to što se, kako i zašto dogodilo. Jest da su pobjednici uvijek pisali povijest, ali ta viđenja najčešće nisu imala veze s istinom. Povijesna revizija nije povijest, povijesna istina, pa stoga nikakvo vijeće ne može promijeniti činjenicu da su ustaše bili luzerski bad boys, a partizani pobjednički good boys na čijoj se strani našlo dvije trećine kvislinškog tzv. NDH. O tome se davno izjasnila i svjetska povijesna znanost. Plenković „džaba kreči“.
Predsjednik SDP-a Davor Bernardić ironično je komentirao vladino vijeće za prošlost: "SDP se 1990. godine odrekao svih negativnih posljedica djelovanja SKJ/SKH i osudio partizanske zločine po okončanju Drugog svjetskog rata, pa sada očekujemo da se politička desnica jasno odrekne tzv. NDH i osudi ustaške zločine". Bernardić se uzalud nada. Bliže je pameti da će "institucionalni sastav" vijeća za prošlost - 15 muškaraca i samo tri žene (sic), koji uglavnom predstavljaju institucije: od HAZU-a i fakulteta/instituta do Matice hrvatske i Leksikografskog zavoda - poraditi na tome da se pokuša dati legitimitet, pravo građanstva i možda nagovor za pravnu regulativu već poznatim HDZ-ovim i stajalištima radikalne desnice.
A to ne može biti konsenzus o ključnim prijeporima novije nacionalne prošlosti, već svojevrsno kukavičje jaje javnosti, relativizacija uloge hrvatskih nacifašista, ustaša i tzv. NDH u najcrnjem dijelu nacionalne povijesti, njihovog znakovlja, simbola i parola te anatemiziranje antinacifašizma od 1941. do 1990. godine, i danas. Nije toliko bitno zabraniti javna očitovanja hrvatske verzije nacifašizma iz razdoblja 1941.-1945., jer je to zabranjeno i važećim propisima, koje policija i sudstvo ne poštuju, koliko je desnici stalo dohvatiti se zakonske regulative koja će službeno proglasiti ideološkim krimenom svako pozitivno stajalište o Narodnooslobodilačkom partizanskom pokretu, komunistima i Josipu Brozu Titu kao srcu i duši partizanske pobjede i 45-godišnje antinacifašističkog SFRJ/SRH, ideologiji socijalizma s ljudskim likom te, analogno, zabraniti/izjednačiti antinacifašističko znakovlje, simbole i parole s ustaškim. Razlog: komunistički je režim bio zločinački, tamnica hrvatskog naroda.
Vrijeme će jamačno potvrditi da je premijer Plenković osnovao vijeće za obračun sa sudionicima nacionalne prošlosti koji su ne samo izveli Hrvatsku iz Drugog svjetskog rata kao saveznicu pobjedničke antinacifašističke koalicije nego su joj i vratili ključne teritorije - Istru, Gorski kotar, Kvarner i Dalmaciju s otocima, Međimurje... - što ih je ustaška paradržava darovala iz zahvalnosti fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj. Danas je gotovo nemoguće naći u javnom prostoru „komunističke“ grafite s crvenim petokrakama, srpom i čekićem, parole "Proleteri svih zemalja, ujedinite se", "Smrt fašizmu, sloboda narodu", "Živjeli Tito i Partija"... ili čuti stadionsku orkestraciju te ideologije, ali proustašluka kao pljeve. Crnilo je od 1990-ih, krivnjom nesavjesne "državne politike", postalo in u javnom prostoru.
U MORH-u Gojka Šuška slobodno se isticala na zidu fotografija ustaškog zločinca Ante Pavelića, ulice i škole dobivale su imena ustaških prvaka - odreda ratnih zločinaca - npr. Mile Budaka, HOS-ove postrojbe zapovjednika Crne legije Rafaela "viteza" (sic) Bobana, njegovom sudrugu u zločinu Juri Francetiću podižu spomenik u parku u Slunju, a „nacionalno osviješteni domoljubi“ obnoć miniraju po RH više od 3000 partizanskih spomenika, među kojima vrhunske umjetnine Vojina Bakića i Dušana Džamonje, iz galerija i knjižnica čiste se stotine tisuća "komunističkih i četničkih" umjetnina... Proustaško ludilo je posijano masovnim useljavanjem u RH radikalnih emigranata iz Kanade, SAD-a, Australije, Argentine..., koje je Zapad 45 godina čuvao kao svoju interesnu pinku za prigodu kad padne tzv. željezna zavjesa i komunistički domino odradi zadnju pločicu.
Ti će ljudi i njihovi potomci, koji nisu krili da nastupa drugo endehazijsko poluvrijeme, uzvratiti zahvalnošću Zapadu, što se i dogodilo/događa, a Zapad će ih ostaviti na miru da se "demokratski" izliječe luzerske komplekse pod egidom "suočavanja mladih s posljedicama nedemokratskih režima". Dok ne pretjeraju, kao Keleminčevi "crnci" na čiji je proustaški performans "podrške Donaldu Trumpu" (sic) oštro reagiralo SAD-ovo veleposlanstvo u RH. "Osuđujemo ustaštvo", poruka je. Poginulo je blizu 200.000 Amerikanaca u Europi, boreći se protiv nacizma i fašizma. Što premijeru Plenkoviću nije jasno kad mu je potrebno vijeće za bolju prošlost? Njihove preporuke ionako neće ništa značiti dvjema trećinama građana, koji ne misle da sada žive bolje nego u Titovoj SFR Jugoslaviji, da ih kapitalizam u RH više tretira kao ljude nego socijalizam te da ne mogu spavati zbog Bleiburga i Jasenovca.
"Glavni zadatak Vijeća stoga će biti da vladi predloži sveobuhvatne preporuke usmjerene na suočavanje hrvatskog društva s nedemokratskom prošlošću, a to obuhvaća prijedloge za očuvanje kulture sjećanja, znanstveno istraživanje, dokumentiranje, politiku imenovanja ulica i trgova (ode Maršal za svojom bistom s Pantovčaka? - op.a.), omogućavanje pristupa arhivskoj građi te način obrazovanja djece i mladih u vezi s kršenjem ljudskih prava i temeljnih sloboda za vrijeme vlasti nedemokratskih režima". Može li Vijeće obaviti "zadatak"? Ne može. Kompetencija mu je upitna za dati vjerodostojan sud, a vlada nije ovlaštena nekom svojom odlukom ili zakonom oktroirati preporuke stručno-znanstveno nereprezentativne skupne, u okolnostima nepomirljivo suprotstavljenih javnih stajališta o ustašama-partizanima te 45 godina SFR Jugoslavije.
"Povjerenstvo koje bi se trebalo baviti suočavanjem s prošlošću, a u kojem su u velikoj manjini stručnjaci za prošlost je već prvi problem", tvrdi ugledni povjesničar Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je odbio sudjelovati u radu Vijeća. "Glavni problem je u tome što se protivim pisanju službene prošlosti. Slažem se da je hrvatsko društvo podijeljeno i da je nužno uspostaviti dijalog i o najkontroverznijim temama, ali to se po mom sudu ne radi na ovakav način."
Nema nikakve logike, osim institucionalne forme, da predsjednik vijeća za prošlost bude sveučilišni profesor za onkologiju i nuklearnu medicinu te predsjednik Uprave Todorićeve Poliklinike Aviva akademik Zvonko Kusić, samo zato što je i predsjednik HAZU-a te ideološki druka za HDZ. Što on zna o povijesnoj znanosti i koliko može biti nepristran u ustaško-partizansko-udbaškim prijeporima? Još manje ima logike da su kao "autoriteti“ za bilo što izvan rigidnog desničarenja pozvani u Vijeće Ivica Lučić i Ante Nazor, koji se godinama ne skidaju s tv-ekrana i inih istomišljeničkih medija, gdje do iznemoglosti vrte isti CD: partizani/komunisti/Tito zločinci i crni đavoli, ustaše i tzv. NDH nisu imuni od zločina ali... Zaboga, Hrvati su i željeli su hrvatsku državu.
Premijer bi bio do kraja "vjerodostojan" da je toj dvojici pridružio i "znanstvene autoritete" globalne neizostavnostiJosipa Jurčevića, Zlatka Hasanbegovića, Brunu Esih pa i - zašto ne? - osvjedočenog "poznavatelja komunističkog totalitarizma" Željka Glasnovića te povjesničarske samoizdateStevu Culeja, Jakova Sedlara i neprijepornu zvijezdu ekstremne desnice Romana Leljaka, zagorskog Slovenca s debelim kriminalnim dosjeom, kojega HTV, ekstremistička Bujica s televizije Z1 i Most Bože Petrova slave kao "najistaknutijeg istraživača partizanskih zločina" (sic) po završetku Drugog svjetskog rata.
Kraj ideološki tako homogene družine, nekim čudom nagovoreni na vijećničku participaciju "ljevičari" Antun Vujić, Ivo Goldstein, Nenad Zakošek i Nataša Jovićić, nadglasani čim zinu, mogu samo ostaviti privid da su sudjelovali u ozbiljnom poslu te premijeru držati fenjer nad državničkom neodgovornošću. Ta mala skupina "ljevičara" iz drugog reda pored ideološke zavjese u vijeću za bolju endehazijsku prošlost nije se smjela kompromitirati. O čemu oni imaju raspravljati s vojskom HDZ-ovih fanova oboružanih još friškim lokalno-sveučilišnim statusima, počev od Nevija Šetića s pulske Filozofije Jurja Dobrile do kolega iz Osijeka, Rijeke, Zadra, Splita ili s predsjednikom Matice hrvatske Stjepanom Damjanovićem, rektorom Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željkom Tanjićem?
U Vijeću nema najavljenog Vedrana Mornara, nestranačkog bivšeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta u SDP-ovoj vladi, a nema ni dokazanih autoriteta za noviju hrvatsku povijest Tvrtka Jakovine i Dragana Markovine te još nekih. Oni su, uz Hrvoja Klasića, najžešći kritičari povijesnog revizionizma i imali bi što reći u nekom ozbiljnom povjerenstvu, jer im je povijesna istina preča od ideoloških predrasuda. Povjesničar Milan Radanović zapisao je u Novostima ono što Plenkovićevo vijeće neće priznati, jer bi to obesmislilo samo njegovo postojanje:
"Fenomen obračuna pobjedničke, antifašističke strane s jugoslovenskim kolaboracionistima, odnosno domaćim fašističkim i profašističkim oružanim snagama, maja i juna 1945, predstavlja ključni aspekt istorijske diskreditacije pokreta predvođenog KPJ u interpretacijama tumača ideološki naklonjenih desnici. Njihov antikomunistički resantiman je, naravno, legitiman - sve dok ne počne prerastati u viktimizaciju vojske jedne fašističke države, kakva je bila NDH". To je ta činjenica zbog koje se premijer Plenković ne usudi staviti ljutu travu na ljutu ranu, nego se igra povjerenstvima i dodatno zamagljuje stvari. Ustaše i partizani će ostati u svojim busijama, a ideološka će se makljaža nastaviti.
Osim povjesničara koji su odbili sudjelovati u farsi lakiranja jako nezgodne hrvatske prošlosti ili nisu ni pozvani, nitko drugi u ovoj politički nategnutoj ideološkoj storiji za viktimizaciju poraženih nacifašističkih kolaboracionista - i to bez ostatka - ne propituje tko su bili ti ljudi, što su radili prethodne četiri godine, zašto su masovno bježali, zašto su i kome pružali oružani otpor i nakon formalnog svršetka rata te u kakvim su vojnim i okolnostima uspostave nove vlasti stradali. Sva je politička desnica svojedobno jako zamjerila bivšem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću kad je kontrirao "viktimolozima" iz njihovih redova notornom istinom: "Ubijeni ustaškom kamom i metkom ne samo u Jasenovcu nikom i ni za što nisu bili krivi, a mnogi ubijeni s Bleiburga itekako su bili krivi za ubijanje ne samo onih u Jasenovcu nego i posvuda po tzv. NDH, za silovanja, pljačku, palež i druge jezive zločine".
h-alter
