Odgovor nije teško dokučiti: riječ je o državnom novcu, a s njim se lakše zaigrati nego s onim iz vlastitog novčanika. Ministar Kujundžić je tako, i nakon presuda u korist liječnika, sindikat ovog proljeća uvjeravao da se prekovremeni sati isplaćuju u skladu s kolektivnim ugovorom, no sudovi su i dalje presuđivali u korist doktora. 


Sudske tužbe za neisplaćena zajamčena prava ranika u pravilu koštaju dvostruko više nego kad ih se isplati na vrijeme, redovnim putem. Kad se okončaju u korist zaposlenih, osim isplate onoga što im po zakonu ili kolektivnom ugovoru pripada, sudske parnice podrazumijevaju i plaćanje odvjetnika, sudskih pristojbi, kamata i ostalih dodataka koji bi se izbjegli da su radnici bili pravodobno plaćeni.

Ove jednostavne činjenice vlast nikako ne razumije, iako se više puta na njima opekla. Premda dobro zna da ne raspolaže svojim novcem već novcem poreznih obveznika, i iako je u pravilu uvijek na vrijeme upozorena da ima obveze prema zaposlenima, Vlada ignorira problem sve dok joj zaposleni ne skoče za vrat, odnosno sve dok se upute na sud. Tako je i Plenkovićeva vlada odlučila ignorirati upozorenja liječničkog sindikata da se prekovremeni sati liječnicima na dežurstvima ne isplaćuju u skladu s pravnim normama. Stvar traje još od sklapanja kolektivnog ugovora za zdravstvo iz 2013. godine, kad se regulirao redovni i prekovremeni rad. Problem je dakle naslijeđen, ali to ne znači da ga se može jednostavno gurnuti pod tepih. Pokazalo se to na proljeće kad su krenule masovne liječničke tužbe, a nastavilo sada, kad sudovi urudžbiraju njih još nekoliko stotina. Hrvatski liječnički sindikat odlučan je stvar istjerati do kraja, a svom članstvu osigurati plaćanje prekovremenih u skladu s onim što im pripada, uključujući dodatke na uvjete rada, titulu i status.

Doktori su jedna od malobrojnih struka koje svoj posao moraju odrađivati i dežurstvima. Bolnički doktori često rade u dežurstvima po 24 sata, odrade i po 240 sati i više mjesečno, mimo zakonom propisane norme, iz operacijske sale trče u ambulantu, iz ambulante na odjel, s odjela opet u operacijsku salu…. U vrijeme dežurstva primaju dodatak od 50 posto na osnovnu plaću, bez dodataka koji im pripadaju po težini posla, uvjetima rada, znanstvenom statusu… Tako im je satnica u dežurstvu, žale se, niža nego satnica za redovni rad. U situaciji kad malo koji liječnik ne odvaguje argumente za i protiv odlaska iz Hrvatske, dok iz zapadnoeuropskih zemalja pljušte primamljive ponude za posao u struci za višestruko veću plaću, njihova je ljutnja razumljiva. Kad već ne mogu računati sa značajnijom povišicom, a odlučili su ostati raditi u vlastitoj zemlji, očekuju barem da im se odrađeni sati pošteno plate.

Privatni poslodavac u takvoj bi se situaciji malo zamislio, ali država ne. Doktore se iz državnih instanci, kad ih se uopće primi na razgovor, uporno uvjerava da nisu u pravu, da traže kruha preko pogače. I tu problema ne bi bilo da sudovi, eto greške, ne presuđuju u korist doktora. Samo je u Osijeku dosad doktorima dosuđeno više od milijun kuna, a taj novac, naravno, mora platiti poslodavac, što je u ovom slučaju bolnica, tj. zdravstvena blagajna.

Državni će proračun taj potez istjerivanja pravde preko sudova koštati najmanje dvije milijarde kuna, procjenjuju u sindikatu. Dvije milijarde kuna za zdravstveni sustav nije velik, ali nije ni mali novac. S dvije milijarde kuna, pokrila bi se četvrtina zdravstvenog duga, platile mnoge terapije, osigurali mnogi uređaji, obnovili derutni odjeli…nevjerojatno kako se vlast nonšalantno odnosi prema tolikom novcu.

Kako smo već konstatirali, Plenkovićeva vlada tu nije izuzetak. Sindikati su već više puta prava zaposlenih u javnom sektoru istjerivali sudskim tužbama. Tako su pred koju godinu prijeteći sudskim tužbama iznudili isplatu jubilarnih nagrada, regresa, božićnica… Zaposleni u javnim službama na sudu su izborili pravo na jubilarne nagrade 2015. godine, kad je vlada Zorana Milanovića vratila osnovicu za isplatu jubilarnih nagrada s 500 na 1.800 kuna i to sve zbog izgubljenih postupaka koje su protiv Vlade vodili sindikalci. Svoju je odluku objasnila željom da izbjegne dodatni trošak državi, koji bi nastao sudskim postupcima.

Sindikat liječnika prvu je tužbu zbog obračuna prekovremenih sati pokrenuo 2017. godine, a prve su tužbe riješene u korist liječnika u proljeće ove godine. Zašto je resorni ministar Milan Kujundžić zajedno s kolegama u Vladi dopustio da se nove i nove tužbe presuđuju protiv države, i zašto se prešutno prešlo preko isplate više od milijun kuna u Osijeku, iako je obeštećenje tih liječnika moglo biti dvostruko manje da se na vrijeme postigao dogovor?

Odgovor nije teško dokučiti: riječ je o državnom novcu, a s njim se lakše zaigrati nego s onim iz vlastitog novčanika. Ministar Kujundžić je tako, i nakon presuda u korist liječnika, sindikat ovog proljeća uvjeravao da se prekovremeni sati isplaćuju u skladu s kolektivnim ugovorom, no sudovi su i dalje presuđivali u korist doktora. Sindikat je dvaput pisao premijeru Plenkoviću, no iz Ureda premijera nije stigao ni odgovor o primitku dopisa, a kamoli poziv na razgovor. Da se u osječkim tužbama pravodobno reagiralo, trošak je mogao biti bitno manji od milijun kuna, kao što bi, u slučaju da se sada postigne dogovor sa sindikatima, isplata prekovremenih sati sa svim dodacima državu koštala bitno manje od onog što će platiti kad doktori završe sudovanje.

Ako se ovaj problem hitno ne riješi, ministar Kujundžić još će se jednom naći u krajnje nezavidnom položaju: svim grijesima koje mu pripisuju, s pravom će dodati golem novac koji je bacio u vjetar jer nije na vrijeme shvatio da su sudske tužbe za državu najskuplje rješenje. A za zdravstvo neoprostiv propust.

 

novilist