Zaranja u dubinu sebe,
u psihodeličnu haljinu
Klimtove Emilie Flöge,
silazi ispod površine svijesti,
bez suhog svjetla rasuđivanja,
u mračno podmorje svoje ukupnosti,
sve do tvrdog dna prekrivenog
odbačenim otpadom.
Kao Le Commandant Cousteau
koji je pomoću aqualunga
istraživao brodske olupine
i podvodni živi svijet,
i on, ali na dah, traga za potopljenim
arhitekturama nesvjesnog,
ostacima autodestrukcija
i potonulim zapisima
proročanstava koja se sama ostvaruju.
Izranja s iskustvom o svojim
zaboravljenim iskustvima.
Tragao je za utopljenikom,
a pronašao način
njegovog ponovnog oživljavanja.
Obnovi su svjedočeili samo
ispušteni mjehurići zraka
što nestajaše pored usidrenog Calypsa.
