Foto: HRZ/M. Karačić

Sudeći po iskustvu s hrvatskim političkim i vojnim tzv. mainstreamom – koji ne bi smio biti stranački slizan, ali redovito jest, pa vojska diše u ritmu kakav joj udara trenutno vladajuća politika – zataškavanje bi možda na izvjesno vrijeme udaljilo od javnih očiju/ušiju sunovrat indijanskog ratnika, Kiowa Warriora OH-58D. Da nije bilo izravnih očevidaca, mještana Zablaća, nekih ribara i posade helikoptera u pratnji stradalog. Pa nije bilo druge do li brzinski izvesti na presicu trojicu prvih u operativnoj vojnoj hijerarhiji koji i nisu imali štogod više kazati do li izraziti sućut obiteljima poginulih pilota i obećati temeljitu istragu. Vojni analitičar Igor Tabak tvrdi da je Ministarstvo obrane zadnjih godina sklono prešućivati incidente općoj, ali i specijaliziranoj javnosti. Od 2015. naovamo, tvrdi, vrlo jasno se vidi trend zatvaranja i sve slabijeg komuniciranja, koji se svodi na prigodne stvari i protokol, pa vrlo često mediji krenu otkrivati incidente na osnovi anonimnih obavijesti iz sustava ili iz svojih izvora

 

Marijan Vogrinec

Da se našalimo parafrazom one iz Bulajićeve Kozare „Letu štuke, letu avione…“ – a što drugo kad vojska tek na pritisak javnosti nevješto prekida pokušaj zataškavanja incidenta/skandala o kojima je dužna pravodobno izvijestiti javnost one što ju plaćaju – u Bijednoj Našoj, koja zapravo i nema vojno zrakoplovstvo kakvo zaslužuje, padaju štuke, padaju avione… I kad se, je li, sazna da se dogodilo, sva se politička i vojna vlast uskomeša, rastrči po presicama, obećaje istražne vile i kule i onda incident/skandal neprimjetno otplahnuta u zaborav. Hoće li tako i zagonetni pad u šibensko more američkog Kiowa ratnika (Kiowa Warrior OH-58D), jednomotornog helikoptera izviđača, tzv. ubojice tenkova? A zašto ne? Vladin potpredsjednik i ministar obrane Damir Krstičević, koji se rado razbacuje svakojakim hiperbolama o „pobjedničkoj vojsci“ otkad je on ministar, ali i načelnik Glavnog stožera OSRH Mirko Šundov na odlasku, skloniji pak birokratskom diskursu bez prepoznatljivog sadržaja te zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) brigadni general Michael Križanec jamačno nisu ti što ulijevaju povjerenje da mogu odlučiti hoće li se reći javnosti zašto se Kiowa Warrior srušio u more u Zlarinskom kanalu ispred mjesta Zablaća, gdje su poginula dvojica pilota.

Sudeći po iskustvu s hrvatskim političkim i vojnim tzv. mainstreamom – koji ne bi smio biti stranački slizan, ali redovito jest, pa vojska diše u ritmu kakav joj udara trenutno vladajuća politika – zataškavanje bi možda na izvjesno vrijeme udaljilo od javnih očiju/ušiju sunovrat indijanskog ratnika. Da nije bilo izravnih očevidaca, mještana Zablaća, nekih ribara i posade helikoptera u pratnji nastradalog. Pa nije bilo druge do li brzinski izvesti na presicu trojicu prvih u operativnoj vojnoj hijerarhiji koji i nisu imali štogod više kazati do li izraziti sućut obiteljima poginulih pilota i obećati temeljitu istragu o čijim će nalazima izvijestiti javnost. Naravno da su, kažu, već pokrenuli istragu, osnovali odgovarajuća povjerenstava, organizirali izvlačenje tijela poginulih pilota, vađenje dijelova raspadnute letjelice s dubine od tridesetak metara te zaprimili ponudu vojske SAD-a za pomoć njihovih eksperata za havarije borbenih helikoptera.

Zašto je pao Kiowa Warriora OH-58D?

Istraga uzroka pada u more Kiowa Warriora OH-58D navodno bi mogla potrajati i do godine dana, a do tada će se na nesretan slučaj nataložiti (pre)debeo sloj prašine. I vjerojatno će malo koga uopće zanimati što je ili tko krivac za pogibiju dvojice časnika-pilota HRZ-a i gubitak skupoga helikoptera, je li – ratnika indijanskog ratničkog plemena Kiowa. Ako ti koji u političkom i vojnom tzv. mainstreamu tada budu odlučivali – nakon raspleta na unutarstranačkim izborima u HDZ-u i jamačno dramatičnog najesen na parlamentarnim – što od pravih uzroka pada vojne letjelice javnost (ne) treba (sa)znati. U Bijednoj Našoj nije na djelu samo davni tzv. sovjetski/komunistički obrazac zakašnjelog objavljivanja cenzuriranih torzo-obavijesti o važnim događajima od prije tjedan, dva, mjesec ili više dana već i proglašavanje strogo pov., tzv. državnom, vojnom, poslovnom tajnom, etc. i stvari od javnog, općeg interesa, ako to kompromitira ili na drugi način ne odgovara posjedniku/icima točne, potpune i pravodobne informacije. Sovjeti su svojedobno, je li, tjedan dana tajili katastrofalnu havariju nuklearke u Černobilu, o uspješnom lansiranju svojih svemirskih letjelica izvijestili bi tek kad je sve obavljeno kirurški dobro i može zadiviti svijet, a te se navade nije odrekla ni Ruska Federacija bivšeg KGB-ovog špicla Vladimira Vladimiroviča Putina.

Neko su vrijeme držali u tajnosti katastrofu 12. kolovoza 2000. strateške nuklearne podmornice K-141 Kursk, razreda Antej, kod poluotoka Kole u Sjevernomu moru. U nerazjašnjenim eksplozijama te prodorom vode u potonulo plovilo poginulo je svih 118 članova posade. Američka vojska, koja je darovala HRZ-u 16 rabljenih helikoptera tipa Kiowa Warrior OH-58D da bi RH kupio još 10 tih lakih izviđača, ubojica tenkova, ima jakih razloga zašto ih više ne želi u svojim zračnim snagama. Također, kao i druge vojske, nerado se ispovijeda svojoj, kamoli svjetskoj javnosti kada joj štogod pođe po zlu. To da javnost ima pravo znati, jer plaća porez i svoje račune, zgodna je floskula u američkim (većinom su propagandni) filmovima i poštapalicama u sukobu pojedinca s vlašću, koja je floskula plagirana u hrvatskom političko-zakonodavnom diskursu podjednako, je li, neoriginalno, neinventivno i podanički smiješno kao policijske i vojne odore (vidi kape vojnih pilota).

„Amerikanac“ u kokpitu Kiowa Warriora OH-58D još kako-tako, ali „Amer“ u kokpitu raspadajućeg MIG-a 21 ili MI-8 na nezaštićenom nebu Bijedne Naše, eeee… Na takav prizor može svršavati, je li, samo bivši diplomirani potporučnik (prašinar) beogradske Vojne akademije JNA, čiji engleski potječe iz iste učionice koju je bivša oktroirana premijerka „dragog Ive“ Jadranka Kosor onomad demonstrirala na Lučkom kada je mađarskim turistima dijelila bočice s vodom i iskazivala dobrodošlicu. Navodno na engleskom, koji su zločesti mediji ismijavali do besvijesti.

„Sukladno (sukladni trokuti; podudarnost geometrijskih likova? – op. a.) pravilu o zrakoplovnim nesrećama, formirao sam povjerenstvo u cilju da se utvrde sve okolnosti“, uozbiljen se Krstičević obratio javnosti te kazao da je „upoznao predsjednicu RH i premijera s događajima“. Izabranog pak predsjednika RH Zorana Milanovića nije trebalo „upoznati“, iako HDZ-ova „žena iz naroda“ u sljedećih desetak dana više ama baš ništa ne znači na poziciji tzv. vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH, a Milanović itekako znači već sada? No dobro, HDZ-ova posla. Svoji smo, je li, pa obitelj mora biti na okupu do zadnje sekunde i do posljednjeg daha. Na Pantovčaku. I bilo gdje. „Nakon dojave o nesreći kod Zablaća“, dopunio je odlazeći uskoro s HDZ-ovom kvotom načelnik Mirko Šundov, „zapovijeđena je obustava leta svih Kiowa dok se ne utvrdi razlog pada.“

General Križanec je bio precizniji time što je opetovao već poznate riječi posade helikoptera u pratnji unesrećenog: „Helikopter je iz nepoznatih razloga udario u vodu. Drugi helikopter je ostao na mjestu. Ribari su izvukli jedno tijelo na obalu, napravljena je reanimacija. Nisu uspjeli, moj kolega je preminuo. Stariji kolega je imao više od 2500 sati naleta, a mlađi 1500 sati. Prema trenutačnim informacijama koje imamo od drugog helikoptera, došlo je do naglog udara u more. Nismo imali nikakve predznake, pozive. Dok se ne izvuče helikopter iz mora i dok ne izvučemo sve detalje, ne možemo ništa zaključiti. Zadaća se izvršavala onako kako je bila planirana. Predmetna ruta je bila iz Zemunika preko Vodica do Lore, to je bila destinacija“.

Temeljna enigma možda nikad neće biti poznata javnosti: zašto je uistinu Kiowa ratnik „udario u vodu“, zašto je „došlo do naglog udara u more“ i pogibije obaju pilota? Tehnički kvar – a letjelica je navodno dan prije temeljito tehnički pregledana u bazi u Zemuniku – ili tzv. ljudski faktor? I u prvom i u drugom slučaju (postoji li nešto treće, četvrto…?), odgovor može biti itekako nezgodan za nekoga iz vojne i političke hijerarhije, jer se ne radi samo o velikoj materijalnoj šteti gubitkom skupe letjelice već i o smrti dvojice ljudi, iskusnih vojnih pilota, što, ako je krivnje, uključuje i kaznenu odgovornost. Zbog nemara, propusta, etc. Vojni analitičar Igor Tabak (portal OBRIS – Obrana i sigurnost), komentirao je Hini nesreću u Zlarinskom kanalu te istaknuo da je Ministarstvo obrane (MORH), koje vodi prepotentan bez pokrića Damir Krstičević, sklono prešućivati općoj, ali i specijaliziranoj javnosti incidente, pa je i to jak razlog zašto valja temeljito istražiti uzroke pada indijanskog ratnika u more i objaviti ih. Bez skrivanja bilo čega i bilo koga.

Sustav smrti i ozljeda

U listopadu 2017. godine se na vojnom poligonu Crvena zemlja nedaleko od Knina prevrnulo oklopno vozilo Patrija u kojoj je nesreći ozlijeđeno osam vojnika i dočasnika. Tabak tvrdi da taj teški incident „nije naveden u godišnjem izvješću o obrani za 2017. godinu niti je o tome objavljena informacija, a čitavu stvar su otkrili novinari tek punu godinu kasnije. Lani je krajem studenoga afera krijumčarenja oružja i streljiva u zadarskoj zrakoplovnoj bazi Zemunik, u koju su pojedinci neovlašteno ulazili, dovela do smjene niza visokih časnika u HRZ-u (kompletna linija zapovijedanja povezana s prijevozom švercera, op. a.), a da o ishodu istrage još nismo čuli ništa. To znači da je MORH zatvoren prema javnosti“. Zato što je ministar Krstičević nesposoban voditi taj resor od iznimnog sigurnosnog značenja za državu – čega su posljedica incidenti – pa, svjestan svojih ograničenja i deficita, strahuje da ta potkapacitiranost ne izbije u javnost te naškodi najprije njemu samom, a onda i HDZ-ovoj ionako traljavoj vladi (14 je ministara otišlo u cca tri godine mandata) iz koje ministri/potpredsjednici otpadaju kao lišće na prvomu mrazu?

„Zadnjih godina, od 2015. naovamo“, tvrdi Tabak, „mogao se vrlo jasno vidjeti trend zatvaranja i sve slabijeg komuniciranja, koji se svodi na prigodne stvari i protokol. To dovodi do situacije da vrlo često mediji krenu otkrivati incidente temeljem anonimnih obavijesti iz sustava ili iz svojih izvora. Sve to nije dobro. To su pojave koje se u demokratskoj državi ne bi smjele rješavati na taj način. Nakon smrtnog stradavanja vojnika u Afganistanu (i teškog ranjavanja drugog hrvatskog plaćenika, op. a.), osnivana su razna istražna povjerenstva, ali o rezultatima istraga dosad nije objavljeno ništa. Time smo došli u situaciju da MORH kod ljudstva koje je djelatno u službi bilježi četiri mrtva i čitav niz ranjenih zadnjih godina, što je skor koji za obrambeni sustav RH nije standardan. Jedan vojnik (također plaćenik, op. a.) umro je tijekom misije u Litvi, a među četvoricom mrtvih su dva pilota i poginuli vojnik u Afganistanu u srpnju 2019. To polako postaje zabrinjavajuće s aspekta promatranja općeg stanja u sustavu i kad se to iskombinira sa smanjenom transparentnošću javnih nabava, obavještavanja javnosti o redovnom funkcioniranju sustava, prešućivanja stvari u godišnjim izvješćima, to nisu dobri elementi za bilo koju državu.“

Ministar obrane Damir Krstičević rado glumata pred tv-kamerama nekog osobito sposobnog i ratnodomovinski zaslužnog lika u vojno-političko-braniteljskom tzv. mainstreamu, „domoljuba“ i „nacionalno osviještenog zaljubljenika“ (od rujna 1991. ili, po njegovu, od lipnja te godine!?) u koga bi drugog no u tzv. hrvatski narod!? I takav se prešetava svom domajom – doduše, ne smije ni primirisati u BiH, nedajbože u Srbiju, gdje ga traže zbog navodnih ratnih zločina – snishodljivo gleda svakog vojnog Amera, a resor mu pun nereda. Sada već vonja i po smrti. Unatoč svemu tomu, ne pada mu na pamet podnijeti neopozivu ostavku i time koliko-toliko biti moralno uvjerljiv. Znân je baš po sklonosti prijetiti ostavkom – recimo, u slučajevima HDZ-ovog kadroviranja u koprivničkoj Podravci, pa požara u Dalmaciji, etc. – koju prijetnju ipak ne kani ostvariti i držati do riječi.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, gdje ni sama tzv. vrhovna zapovjesnica ni danas još ne zna, kao što nije znala ni u prošlih pet godina mandata, koliko je od hrpe rashodovanih ruskih MIG-ova 21 sposobno letjeti svaki dan. Dva ili ipak tri? Možda samo jedan, ako se s ona dva skinu neki vitalni dijelovi? Ili nijedan? Možda četiri, ali s naletom za kilometraže tek od Zagreba do slovenske granice? Kad je riječ o prešućivanju incidenata u kojima vojska igra glavne role, oni s boljim pamćenjem će se jamačno sjetiti i helikopterske tragedije u Vukovaru srpnja 2007. godine u krugu tamošnje vojarne. Tek što se podigla desetak metara, vojna je letjelica tresnula natrag na zemlju: poginule su tri osobe, a sedam je ozlijeđeno. Dva MIG-a 21 sudarila su se rujna 2010. godine nad Slunjem za vojne vježbe, a teže je ozlijeđena žena koju je pogodio komad zrakoplova dok je radila u polju. Kolovoza pak 2014. godine pilot MIG-a 21 se uspješno katapultirao iznad Velike Gorice, a pokvareni se zrakoplov razbio o tlo.

„Tu je Hrvatska kao u pitanju misija godinama igrala kontra statistike“, tvrdi Igor Tabak. „To je još jedno područje, gdje je hrvatski obrambeni sustav imao puno sreće zadnjih godina. I zato je neophodno da rušenje helikoptera Kiowa Warriora OH-58D u Zlarinskom kanalu ispred Zablaća istraži što temeljitije i otvorenije te pravodobno i istinito izvijesti javnost kako bi se uklonilo sumnje i razjasnilo situaciju. Hrvatskom zrakoplovstvu trebaju mladi ljudi, a njima pak puna svijest o tom pozivu. Privlačenje mladih u taj odgovoran i ozbiljan, ali ne i bezopasan posao je nešto što je cijelom obrambenom sustavu u fokusu zadnjih godina. No, sve te napore treba pratiti ozbiljnost u svakodnevnom radu i ozbiljnost u rješavanju incidenata.“ Po nekim neprovjerenim informacijama, stradali je indijanski ratnik u šibenskom akvatoriju bio u tzv. brišućem letu (cca 150 km/h) te preblizu morskoj površini što može biti kobno za taj tip letjelice.

Sutra je novi dan

Opet, u nekim se izvješćima spominje kako su je Amerikanci koristili te Warriore u Zaljevskom ratu i za noćne napade na brza iranska plovila koja su postavljala mine, pa… Igor Tabak je također izjavio Slobodnoj Dalmaciji – prenosi portal Telegram – kako se uistinu radi o helikopterima koji kao jednomotorne letjelice ne bi smjeli letjeti preblizu vode. Povuku li vlagu koja pak izazove kvar na motoru, ostanku u zraku je kraj. Druga je priča s ruskim dvomotornim helikopterom, koji je naslijeđen/zarobljen od bivšeg JNA, a silom potreba još nije umirovljen, koji će doletjeti do cilja i s jednim ispravnim motorom. „Helikopteri su sami po sebi vrlo osjetljive letjelice“, tvrdi Tabak, „a pogotovo kada se radi o jednomotornim. Oni su posebno osjetljivi upravo zbog te činjenice da imaju samo jedan motor. Tako, recimo, HRZ u svojoj eskadrili im dvomotorne helikoptere MI-8, ali su puno teži od jednomotornih. No, kada njima otkaže jedan motor, oni na drugom mogu doletjeti tamo gdje su krenuli. Kod jednomotornih helikoptera, koji su puno lakši, to nije slučaj. Kada im otkaže taj jedan motor, izvjesno je što će se dogoditi. Kod takvih jednomotornih helikoptera veći je rizik letenja. Zbog tragičnog slučaja ispred Zablaća otvorit će se niz pitanja na koja će trebati odgovoriti.“

Hoće li istraga dovesti do rješenja enigme: tko je kriv za pogibiju dvojice vojnih pilota? Tzv. ljudski faktor, pa će netko odgovarati po izravnoj ili tek zapovjednoj odgovornosti (ovo sa zapovjednom je u Bijednoj Našoj jedva moguće), odnosno tehnički uzrok pa je valjda i za njega netko odgovoran budući da je unesrećena letjelica tehnički pregledana neposredno prije akcije? Ili će navodna krivnja pasti na dušu samih pilota, što će reći da ih je ubila vlastita – nesmotrenost? Ili pak, a to je najvjerojatnije i u skladu s aktualnom novohrvatskom moralkom: nitko ni za što nije kriv? Dogodilo se, eto, ubuduće „više neće“. I ministar će ostati ministar, načelnik Glavnog stožera OSRH načelnik Glavnog stožera OSRH, a zapovjednik HRZ-a zapovjednik HRZ-a. Obiteljima unesrećenih ostat će doživotna tuga, porezni će obveznici nešto dublje posegnuti u džep za nadoknaditi izgubljenu borbenu tehniku i udovoljiti gazdama iz NATO/SAD-a, trgovci iz Pentagona će zadovoljno trljati dlanove…

Sutra je novi dan. Letu štuke, letu avione, padaju MIG-ovi 21 i helikopteri Kiowa Warriora OH-58D s nezaštićenog neba Bijedne Naše…

tacno