U nas ne mo'š proć u društvu, a da barem dvaput u sat vremena ne kažeš: ''kladim se...''. Nema toga na što se dobar prosječan Hrvat ne bi okladio.
Možeš stavit na prvi dan snijega, ili da će kuna biti ista kao i euro, da će se marka vratit 2022., tko će biti sljedeća Miss svijeta i ima li Duško Lokin sijedih na glavi. Na sve se možeš kladiti ako želiš. Najviše se kladimo na sport. Sjećam se kako su svojevremeno naši ljudi odlazili u susjednu BiH da bace kladu na parove iz druge finske lige. Danas je to pravi biznis i lakše možeš naći kladionicu u nekom kvartu nego voćarnu.Sjećam se da si nekoć za Juge morao pogoditi barem jedanaest rezultata da bi dobio na sportskoj. To je bio popriličan izazov jer je pol tekmi bilo namješteno, tako da nisi morao pogoditi samo rezultat već si se bavio i kriminalistikom jer nikad nisi znao koji će sudac u 101. minuti dosuditi neki nepostojeći jedanaesterac dok se igrač sruši ko pokošen nasred centra.
Početkom devedesetih društvo je zahvatila pošast poker automata i tu su Hrvati ostavljali milijune novih kuna u želji da s ''duplanjem'' i ''veća-manja'' ostvare svoj san o blagostanju u ratnom vihoru. Mnogi su danima i noćima sjedili pred automatom, a novčanik je bio sve prazniji. Danas se imovinska ''nelagoda'' pokušava riješiti kladionicom, klađenjem na loto brojeve ili igranjem lota. Što je država u većoj banani to se više igraju igre na sreću. Naravno, nema bolje kontrole likvidnosti nego praćenje fiskalnih blagajni u kladionicama. Tomu se dosjetio i Linić i kad je vidio koliki se tu novac okreće odlučio je spustiti granicu oporezivanja dobitka pa planira uvesti novu stopu od 10% na dobitke iznad 1500 kuna – 30.000 kuna.
Posebne poreze uveo je i na loto dobitke. Bit će da je poludio od sreće kad je čuo da je Eurojackpot osvojen u Hrvatskoj, a i jučer je 70 milja otišlo u nečije ruke u Zagrebu od strane Hrvatske lutrije. Hrvati, kladite se – Linić vas zove! Kad je vidio koliko se Hrvati klade valjda je pomislio: ''Pa, ipak im nisam sve iscijedio, još oni imaju toga!'' Polakomio se gladuš u njemu i na sve načine želi sjesti na našu grbaču.
Visoki porezi na dobitke će se kad-tad osjetiti na broju zaposlenih u kladionicama, a one su ne baš zanemariv faktor u zapošljavanju u realnom sektoru. Ilustracije radi, 2012. godine građani su u kladionice uplatili rekordnih 5,45 milijardi kuna, što je rast od čak 16 posto u odnosu na 2011. U državni proračun kladionice su te godine uplatile ukupno oko 290 milijuna kuna. Za razliku od nekih domaćih trgovačkih lanaca, kladionice uredno plaćaju svoje obveze prema državi.
Linić svojim nepromišljenim potezima nastavlja zatvarati izvore prihoda samome sebi, odnosno državnom proračunu. U svojoj želji da osigura likvidnost, on iz nas cijedi i zadnju likvidnu lipu kojom smo htjeli ''kupiti'' svoju sreću. Ispada da će ubuduće i kladionica biti luksuz pa se ne bih čudio da riječki lumen ne uvede i taj porez u kojem bi svaki igrač kladionice trebao od deset uplaćenih kuna za pobjedu Velikog Trgovišća izdvojiti kunu za proždrljivog Linića. Umjesto da osigura nova radna mjesta Linić svojim potezima pustoši i ovo malo likvidnih poreznih obveznika u zemlji koja se raspada i puca pod porezima.
Narod se kladi na to koliko će još Linić izdržati kao ministar, a ovaj će i na to sjesti ako dobitak prijeđe iznad 1500 kuna. Možda nas ministar želi ovim porezom podučiti kako se treba dobro kladiti. Staviti malo novca na najviše šest parova pa što bude. Ukoliko ne odigraš namještene tekme mogao bi zaraditi i za pun rezervoar benzina. Internet je prepun blogova s kladioničarskim tipovima. Slutim da bi uskoro mogle frcati ponude s parovima i uplatom koja bi jamčila dobitak do 1500 kuna. Jadna smo mi država. Sve jadnija uz ovakvu mizeriju koju nam demonstrira Linić.
Istina, klađenje je loša navika no i nužno zlo u vrijeme kad ne postoji drugi način za pronalaženje novca za život. Od nečega se mora živjeti, a u Hrvatskoj sive zone gotovo da ni nema. Bez nje nema ni potrošnje, a bez potrošnje Linić može samo uzeti bejzbol palicu i čekati pred školama da djeci oduzme lovu za užinu. Nakon što je država uvela porez na boce s kisikom za bolesnu djecu ne bi me čudila ni ova bezdušnost.
Nažalost, kladionice se mogu lako riješiti svojih zaposlenih, mi Linića teško. Ostaje nam samo mogućnost da se u kladionici okladimo na datum njegova odlaska. Za taj rezultat isplatilo bi se riskirati i dobitak veći od 1500 kuna. S guštom bih platio porez samo da ga ne moram više gledati!
Početkom devedesetih društvo je zahvatila pošast poker automata i tu su Hrvati ostavljali milijune novih kuna u želji da s ''duplanjem'' i ''veća-manja'' ostvare svoj san o blagostanju u ratnom vihoru. Mnogi su danima i noćima sjedili pred automatom, a novčanik je bio sve prazniji. Danas se imovinska ''nelagoda'' pokušava riješiti kladionicom, klađenjem na loto brojeve ili igranjem lota. Što je država u većoj banani to se više igraju igre na sreću. Naravno, nema bolje kontrole likvidnosti nego praćenje fiskalnih blagajni u kladionicama. Tomu se dosjetio i Linić i kad je vidio koliki se tu novac okreće odlučio je spustiti granicu oporezivanja dobitka pa planira uvesti novu stopu od 10% na dobitke iznad 1500 kuna – 30.000 kuna.
Posebne poreze uveo je i na loto dobitke. Bit će da je poludio od sreće kad je čuo da je Eurojackpot osvojen u Hrvatskoj, a i jučer je 70 milja otišlo u nečije ruke u Zagrebu od strane Hrvatske lutrije. Hrvati, kladite se – Linić vas zove! Kad je vidio koliko se Hrvati klade valjda je pomislio: ''Pa, ipak im nisam sve iscijedio, još oni imaju toga!'' Polakomio se gladuš u njemu i na sve načine želi sjesti na našu grbaču.
Visoki porezi na dobitke će se kad-tad osjetiti na broju zaposlenih u kladionicama, a one su ne baš zanemariv faktor u zapošljavanju u realnom sektoru. Ilustracije radi, 2012. godine građani su u kladionice uplatili rekordnih 5,45 milijardi kuna, što je rast od čak 16 posto u odnosu na 2011. U državni proračun kladionice su te godine uplatile ukupno oko 290 milijuna kuna. Za razliku od nekih domaćih trgovačkih lanaca, kladionice uredno plaćaju svoje obveze prema državi.
Linić svojim nepromišljenim potezima nastavlja zatvarati izvore prihoda samome sebi, odnosno državnom proračunu. U svojoj želji da osigura likvidnost, on iz nas cijedi i zadnju likvidnu lipu kojom smo htjeli ''kupiti'' svoju sreću. Ispada da će ubuduće i kladionica biti luksuz pa se ne bih čudio da riječki lumen ne uvede i taj porez u kojem bi svaki igrač kladionice trebao od deset uplaćenih kuna za pobjedu Velikog Trgovišća izdvojiti kunu za proždrljivog Linića. Umjesto da osigura nova radna mjesta Linić svojim potezima pustoši i ovo malo likvidnih poreznih obveznika u zemlji koja se raspada i puca pod porezima.
Narod se kladi na to koliko će još Linić izdržati kao ministar, a ovaj će i na to sjesti ako dobitak prijeđe iznad 1500 kuna. Možda nas ministar želi ovim porezom podučiti kako se treba dobro kladiti. Staviti malo novca na najviše šest parova pa što bude. Ukoliko ne odigraš namještene tekme mogao bi zaraditi i za pun rezervoar benzina. Internet je prepun blogova s kladioničarskim tipovima. Slutim da bi uskoro mogle frcati ponude s parovima i uplatom koja bi jamčila dobitak do 1500 kuna. Jadna smo mi država. Sve jadnija uz ovakvu mizeriju koju nam demonstrira Linić.
Istina, klađenje je loša navika no i nužno zlo u vrijeme kad ne postoji drugi način za pronalaženje novca za život. Od nečega se mora živjeti, a u Hrvatskoj sive zone gotovo da ni nema. Bez nje nema ni potrošnje, a bez potrošnje Linić može samo uzeti bejzbol palicu i čekati pred školama da djeci oduzme lovu za užinu. Nakon što je država uvela porez na boce s kisikom za bolesnu djecu ne bi me čudila ni ova bezdušnost.
Nažalost, kladionice se mogu lako riješiti svojih zaposlenih, mi Linića teško. Ostaje nam samo mogućnost da se u kladionici okladimo na datum njegova odlaska. Za taj rezultat isplatilo bi se riskirati i dobitak veći od 1500 kuna. S guštom bih platio porez samo da ga ne moram više gledati!
Izvor: seebiz
