Linija života: Lopovsko srce HDZ-a

Lakše je, izgleda, pomiriti Hrvate i Srbe nego iščupati lopovluk iz srca HDZ-a. Lakše je stranku osloboditi od ljutog desničarenja i povući prema centru, nego očistiti od klijentelizma i korupcije.

Politiku normaliziranja Hrvatske, baziranu na kresanju i hlađenju nacionalističkih bjesova, javnost prima s velikim odobravanjem. Proslavom Oluje u Kninu, na kojoj se prvi put pojavio službeni predstavnik srpske zajednice, ujedno i potpredsjednik hrvatske vlade, a potom komemoracijom u Gruborima gdje je jedan od ratnih zapovjednika, a danas ministar branitelja, odao počast prije četvrt stoljeća brutalno likvidiranim srpskim civilima, Andrej Plenković radi gigantske, civilizacijske iskorake. Međutim, istodobno dvije velike afere s kriminalnim elementima govore da nikakvih pomaka nema na jednom drugom, za normalnost i uređenost Hrvatske također važnom planu. Da je vlast i dalje zarobljena živim blatom razbojničkog odnosa prema državi. Afera otvorena hapšenjem Josipe Rimac pokazuje da su kraci hobotnice prodrli sve do samih vrhova političke vlasti u državi. Istodobno, afera buknula objavljivanjem snimke razgovora ministra Beroša s jednom od HDZ-ovih primadona, otkriva ukorijenjenost lažiranja demokratskih procedura i protupravno, partijsko raspolaganje Hrvatskom kao HDZ-ov modus vivendi.

Multipraktična mreža

Mreža Josipe Rimac, nekadašnje gradonačelnice Knina, donedavno državne tajnice a danas stanarke Remetinca, funkcionirala je – pokazuje se – kao pravi multipraktik. Sređivala je sve što treba: posao za vjetroelektrane, uvjete za zakup šumskog zemljišta i propozicije za poljoprivredne poticaje, državne ispite… Njene se afere granaju na sve strane. Gospođa je pomagače nalazila u najbližim suradnicima ministara. Već je kontaminirala četiri ministarstva, a ni premijerov kabinet nije ostao nedirnut pa je i najbliža Plenkovićeva suradnica morala pred Uskok.

Pomoćnik ministra gospodarstva Validžić glatko je razriješen dužnosti. Istraga ga tereti za pogodovanje vlasnicima vjetroparkova: namještali su višu otkupnu cijenu struje u korist privatnika, a na štetu državnog proračuna. Koliko su u te malverzacije bili upućeni njegovi nadređeni – zasad nije poznato. Ali premijeru inače omiljeni ministar Ćorić jako je sklon tajnovitim aranžmanima: hrvatsku je naftu poskrivećki isporučio Mađarskoj, a otkaze za tristotinjak radnika Ine upravo opravdava kao poslovno uvjetovane. Pomoćnik ministra financija i šef Carine, koji se također našao među osumnjičenima, ali u drugom, za namještanje državnih ispita specijaliziranom kraku kriminalnog oktopoda Josipe Rimac, nije smijenjen. Na istom je poslu uhvaćeno i dvoje državnih tajnika iz Ministarstva branitelja, jedna viša stručna savjetnica u Ministarstvu poljoprivrede, načelnica jednog sektora u Ministarstvu uprave, glavni tajnik u Ministarstvu zdravstva, bivši ravnatelj Policijske akademije… I bivša ministrica Žalac, ona kojoj u dvorište misteriozno znaju kapnuti luksuzne limuzine nepoznata porijekla, a koja u ovom slučaju nastupa kao naručiteljica uspješnog prolaska svog brata na stručnom državnom ispitu.

Sat anatomije

Beskrupulozna Rimac u svoju je mrežu uvukla i šefove nekih državnih firmi. Zaposlila je sestru u Hrvatskoj elektroprivredi, između ostalog i prijeteći dvojici čelnika iz HEP-ova sustava da će im se krvi napiti. Transkripti njenih razgovora i poruka s njenog mobitela govore o silnoj raširenosti prakse trgovanja utjecajem i zloupotrebe položaja i ovlasti. Rutinski je sređivala poslove i za državne dužnosnike i za one koji trebaju usluge političara. Kao njeni klijenti pojavljuju se i ministri i poznati zlatari, istodobno neizostavni u krugu bivše šefice države i sa zakonom posvađanog klana Mamić. Rimac se – pokazuje njena SMS korespondencija – osjećala prilično sigurnom. Tvrdila je da lako može i do premijera Plenkovića. Njeno ponašanje očito se nije doživljavalo kao suspektno ni nedopušteno. Zato je mogla biti tako prodorna. Rečenica „Kad bude puvalo, ti puniš džepove!“ koja se odmah na početku poput zastave zavijorila nad njenim protuzakonitim aktivizmom, u vladajućim krugovima, izgleda, zvuči kao normalnost. Kao sposobnost vrijedna divljenja i komplimenata.

Na sličan način, kao sat anatomije HDZ-ove vlasti, djeluje i eksplozivan audiozapis tajno snimljenog i u javnost neovlašteno puštenog telefonskog razgovora između ministra Beroša i za mjesto šefice zagrebačke Vinogradske bolnice jako zainteresirane Dijane Zadravec, jedne od s vrhuškom stranke jako povezanih HDZ-ovih koketa. Ambiciozna i konfliktna, pretendentica je mitraljeskom žestinom raspalila po ministru, pokušavajući dogovoriti svoje promaknuće, koje formalno uopće nije u njegovoj ingerenciji. Kričala je i histerizirala, insinuirala i optuživala – i pritom se uporno i vrlo sugestivno, intimizirajuće, pozivala na „Andreja“. Beroš na optužbe o korupciji ne reagira, ali spominjanje dubioza u svojoj imovinskoj kartici odmah prepoznaje kao prijetnju. I on se poziva na Plenkovića, nastojeći da gospođi Zadravec objasni kako je „stranka izabrala svoj put“, odnosno da joj žuđena funkcija neće pripasti. Ni jedno ni drugo ne dovode u pitanje to da stranački vrh, odnosno „Andrej“, funkcionira kao centralno mjesto odlučivanja. Da će biti onako kako on kaže. Kakav natječaj, kakve demokratske procedure, kakva struka i transparentnost, kakvo upravno vijeće bolnice! Sve je to tek kulisa, zavaravanje, stvaranje privida da stvari funkcioniraju onako kako zakon propisuje. Ali zakon je, avaj, mrtvo slovo na papiru. U zemlji u kojoj je stranačka iskaznica važnija od diplome, a partija – birajući „svoj put“ – svojim kadrovima praktički gospodari cijelim društvom, od pravosuđa do zdravstva ili sporta.

Ukorijenjena korupcija

O recentnim aferama premijer se uglavnom ne izjašnjava. Kad je u lipnju Josipa Rimac uhapšena, odmah je kao svoju političku agendu deklarirao „stalnu, kontinuiranu i beskompromisnu borbu protiv korupcije“. Nije se dalo primijetiti! Prošli mandat započeo je slaganjem na krizi Agrokora financijski dobro pofutrane Borg skupine, a završio zloćudnim partnerstvom s notornim Milanom Bandićem. U međuvremenu, uglavnom zbog skandala s imovinom i nekretninama, morao je posmjenjivati polovicu svoje vlade. Sada je iz državne komisije, ali ne i s posla, maknut dvojac povezan s namještanjem ispita. O telefonskom duelu ministra Beroša i mile mu Zadravec šef Vlade danima je šutio, da bi na koncu ipak promrsio da mu se čini bizarnim snimati takav razgovor. Ali o sadržaju razgovora baš ništa. Ni riječi o njenom pozivanju na „Andreja“, ni riječi o njegovu rezolutnom da je „stranka izabrala svoj put“. Ni o tvrdoj činjenici da ga oboje, inače žestoko posvađani i sukobljeni, složno imenuju kao mjesto odluke. Andrej Plenković nije se ni kurtoazno pokušao ograditi od mogućnosti da će o imenu novog šefa jedne od najvećih bolnica u državi – sam odlučiti.

Zašto se korupcija u Hrvatskoj tako strašno ukorijenila? Zbog loših, gramzljivih i moralno indiferentnih ljudi? Ne, određena je prije svega karakterom sustava. Očito da joj odgovara postojeći model vlasti. Dominacija i dugotrajna vladavina jedne stranke, usto upitnih demokratskih kapaciteta. Ili formiranje faktički jednostranačke vlade, što Hrvatska nije imala od vremena autokracije Franje Tuđmana, a ponovno je sada uspjelo Andreju Plenkoviću. Rastu korupcije jako paše i klijentelistički ustroj države. Pogodovanje pojedinim vlasti bliskim skupinama. Također joj konvergira država bez opozicije i atomizirano društvo. Slabašna, razmrvljena ili dezorijentirana oporba i nefunkcionirajuće nezavisne institucije. Koncentracija vlasti u rukama jedne stranke ili ličnosti. Odgovara joj sve više osobna vlast Andreja Plenkovića. Predsjednik Tuđman vladao je u drugačijim vremenima i drugačijem, predsjedničkom sustavu, ali Ivo Sanader također se slično ponašao: praktički ničim ograničena vlast, kao da je iznad zakona. Sistemskom banditizmu jako pogoduje i ovdje jako raširen odnos prema državi kao privatnom vlasništvu. Od prvog preuzimanja vlasti pa do danas HDZ je postojan u tome da Hrvatsku smatra svojim feudom i imovinom s kojima može raspolagati kako mu se ćefne i javne funkcije koristi za grabež i privatno bogaćenje. To je konstanta svih HDZ-ovih predatorskih struktura još od devedesetih, puna tri desetljeća. To je stav koji danas dijele svim mastima premazana Josipa Rimac sa svojim pomagačima, baš kao i agresivna Dijana Zadravec i Vili Beroš.

Kad je svojedobno u jednoj od brojnih koruptivnih afera osudila Ivu Sanadera, sutkinja Ivana Čalić posebno je istakla da su u njegovu zlodjelu, kojim je pokrao građane Hrvatske, mnogi sudjelovali. Oni koji su glavu spuštali, oni koji su je okretali, oni koji su zatvarali oči i oni koji su o tome šutjeli – rekla je – svi su oni prešutno podupirali stvaranje sustava koji je državu tretirao kao vlastiti privatni bankomat.