Foto: www.facebook.com/ValerianMovie
U svijetu kinematografije nema redatelja koji u svojoj karijeri ne poželi snimiti baš taj jedan, njemu poseban film. I dok nekima to pođe za rukom, drugima ipak ne. I kao što je slučaj kod Scorsesea s filmom Silence ili Kurosawe s Idiotom, upravo zbog te emocionalne veze, redatelj ne uspijeva uvijek prenijeti željeni osjećaj na sam film, pa samim time i na gledatelje. U takvoj se situaciji nalazi i novi film Luca Bessona Valerian and the City of a Thousand Planets. Projekt na koji je Besson čekao godinama i na kojem je potom radio još dugih sedam godina, konačno je na platnima širom svijeta. No, je li najskuplji francuski filma do sada uspio iskupiti sav uloženi trud, vrijeme i novac?
U svijetu u kojem čovjek koegzistira sa stotinama drugih vanzemaljskih rasa, Valerian i Laureline rade kao agenti koji održavaju red i mir na teritorijima gdje je nastanjen čovjek. Njihovo će im iskustvo zatrebati kada ih Ministarstvo obrane pošalje da istraže čudnu prijetnju koja dopire iz središta metropolisa Alpha-an. Na putu do tamo, ali i nazad, Valerian i Laureline otkrit će nam jedan nevjerojatno fantastičan i poseban svijet kakav do sada nismo vidjeli.
Vizualni aspekt filma očaravajući je i definitivno najjači. Redatelj i tim zadužen za specijalne efekte nadmašili su sve fikcionalne svjetove do sada. Svijet Bessonovog filma doima se kao mješavina Avatar/Star Wars/Peti element svjetova. I premda je veći dio filma proizvod specijalnih efekata, sve djeluje nevjerojatno realistično i apsolutno veličanstveno. Svaki trenutak, svaka minuta filma vizualni je odmor za oči.
Valerian and the City of a Thousand Planets svoje porijeklo vuče iz poznate serije francuskih stripova pod nazivom “Valerian and Laureline”. Besson je dao sve od sebe da na najbolji mogući način predstavi taj svijet u drugom mediju. Koliko je predan i vezan za ovaj film govori i činjenica da je napisao knjigu debelu 600 stranica kako bi objasnio sve vanzemaljske vrste i pojave. I naravno, ova se veza s materijalom i uloženi trud primijete u filmu. Svaki fan naučno-fantastičnih filmova poželjet će zakoračiti u prostor tisuću svjetova. Ali Besson, u toj neutaživoj želji za ljepotom, zaboravio je na jedan jako važan element – priču.
Priča, sama po sebi, nije ni po čemu posebna i inovativna, no nije ni potpuna katastrofa. Put koji se nalazi pred Valerianom i Laureline prepun je opasnosti za sve osim za njih samih. Od već klišeiziranih ex machina spašavanja u posljednji tren do odveć jeftinih dinamičkih motiva koji samo tjeraju radnju prema naprijed – oni ne kriju nikakav poseban značaj ni vrijednost. Teško je kalkulirati i varirati s desetljećima skupljanim materijalom te sve to sklopiti u jedan zaseban film. I premda Besson želi nastaviti rad na ovoj franšizi, budućnost mu ipak ovisi od ovog filma, a ako nešto može odbiti filmoljupce, onda je to slabo razvijeni narativ. Naravno, u ovom slučaju sve ide u službu vizualnom aspektu filma.
Međutim, možda najviše škripi na području razvoja likova, zbog čega i ostatak priče nije toliko uvjerljiv. Besson u filmu žonglira ne samo s dvoje spomenutih protagonista već i sa stotinama drugih vanzemaljskih rasa i karaktera. U svoj toj silnoj avanturističkoj zbrci nijedan od tih karaktera ne dobiva dovoljno prostora da se razvije kao lik. Gledatelju će biti sasvim svejedno za sudbinu bilo kojeg od likova. U istom razmjeru i odnos između protagonista nije na blistavom nivou. Njihova pozadinska priča gledatelju koji nije upoznat sa stripom relativno je nepoznata, a samim tim i emotivna napetost koja se gradi tijekom filma ne donosi željeni efekt. Pored toga, dijalozi su ispunjeni odveć kolokvijalnim i klišeiziranim rečenicama što likove još više udaljava od gledatelja.
Glumačka postava svoj posao radi najbolje što može. Nijednom glumcu nije lako komunicirati sa svijetom kojeg 99 posto čini zelena pozadina i platno. Dane DeHaan možda nije tipičan izbor glumca za blockbuster filmove, ali je do sada uspio sakupiti nekoliko naslova tog tipa. S obzirom na to da je Luc Besson poznat po svojoj intenciji kreiranja jakih ženskih likova, Cara Delevingne u ulozi Laureline ipak ne oduševljava. Pri tome ne mislim na performans ove glumice, već na samu ideju i postavku Laureline kao lika. Sa svojim (ne)duhovitim humorom i karakterom često odaje dojam princeze koju treba spasiti ili eventualno se brinuti o njoj na opasnom pothvatu. Sve to zajedno – priča, likovi i njihov razvoj, dijalozi – čini film onim što nikako ne želi biti – prosječnim.
Valerian and the City of a Thousand Planets bi u budućnosti mogao steći status kultnog filmskog ostvarenja. No, kako je filmovima prijeko potreban uspjeh u sadašnjosti, ovaj film naići će na otpor – na one koji će ga obožavati i one koji neće. Luc Besson donio nam je malo ljetno osvježenje u sezoni pretrpanoj sequelima, prequelima i rebootovima. I u tom osvježenju bi trebalo uživati. Valerian and the City of a Thousand Planets jedan je zabavan, vizualno spektakularan, inovativan film i svakako vrijedan gledanja.
ziher
U svijetu kinematografije nema redatelja koji u svojoj karijeri ne poželi snimiti baš taj jedan, njemu poseban film. I dok nekima to pođe za rukom, drugima ipak ne. I kao što je slučaj kod Scorsesea s filmom Silence ili Kurosawe s Idiotom, upravo zbog te emocionalne veze, redatelj ne uspijeva uvijek prenijeti željeni osjećaj na sam film, pa samim time i na gledatelje. U takvoj se situaciji nalazi i novi film Luca Bessona Valerian and the City of a Thousand Planets. Projekt na koji je Besson čekao godinama i na kojem je potom radio još dugih sedam godina, konačno je na platnima širom svijeta. No, je li najskuplji francuski filma do sada uspio iskupiti sav uloženi trud, vrijeme i novac?
U svijetu u kojem čovjek koegzistira sa stotinama drugih vanzemaljskih rasa, Valerian i Laureline rade kao agenti koji održavaju red i mir na teritorijima gdje je nastanjen čovjek. Njihovo će im iskustvo zatrebati kada ih Ministarstvo obrane pošalje da istraže čudnu prijetnju koja dopire iz središta metropolisa Alpha-an. Na putu do tamo, ali i nazad, Valerian i Laureline otkrit će nam jedan nevjerojatno fantastičan i poseban svijet kakav do sada nismo vidjeli.
Foto: sskwadicons.tumblr.com
Ljepota tisuću svjetova
Vizualni aspekt filma očaravajući je i definitivno najjači. Redatelj i tim zadužen za specijalne efekte nadmašili su sve fikcionalne svjetove do sada. Svijet Bessonovog filma doima se kao mješavina Avatar/Star Wars/Peti element svjetova. I premda je veći dio filma proizvod specijalnih efekata, sve djeluje nevjerojatno realistično i apsolutno veličanstveno. Svaki trenutak, svaka minuta filma vizualni je odmor za oči.
Valerian and the City of a Thousand Planets svoje porijeklo vuče iz poznate serije francuskih stripova pod nazivom “Valerian and Laureline”. Besson je dao sve od sebe da na najbolji mogući način predstavi taj svijet u drugom mediju. Koliko je predan i vezan za ovaj film govori i činjenica da je napisao knjigu debelu 600 stranica kako bi objasnio sve vanzemaljske vrste i pojave. I naravno, ova se veza s materijalom i uloženi trud primijete u filmu. Svaki fan naučno-fantastičnih filmova poželjet će zakoračiti u prostor tisuću svjetova. Ali Besson, u toj neutaživoj želji za ljepotom, zaboravio je na jedan jako važan element – priču.
Pričam ti priču
Priča, sama po sebi, nije ni po čemu posebna i inovativna, no nije ni potpuna katastrofa. Put koji se nalazi pred Valerianom i Laureline prepun je opasnosti za sve osim za njih samih. Od već klišeiziranih ex machina spašavanja u posljednji tren do odveć jeftinih dinamičkih motiva koji samo tjeraju radnju prema naprijed – oni ne kriju nikakav poseban značaj ni vrijednost. Teško je kalkulirati i varirati s desetljećima skupljanim materijalom te sve to sklopiti u jedan zaseban film. I premda Besson želi nastaviti rad na ovoj franšizi, budućnost mu ipak ovisi od ovog filma, a ako nešto može odbiti filmoljupce, onda je to slabo razvijeni narativ. Naravno, u ovom slučaju sve ide u službu vizualnom aspektu filma.
Međutim, možda najviše škripi na području razvoja likova, zbog čega i ostatak priče nije toliko uvjerljiv. Besson u filmu žonglira ne samo s dvoje spomenutih protagonista već i sa stotinama drugih vanzemaljskih rasa i karaktera. U svoj toj silnoj avanturističkoj zbrci nijedan od tih karaktera ne dobiva dovoljno prostora da se razvije kao lik. Gledatelju će biti sasvim svejedno za sudbinu bilo kojeg od likova. U istom razmjeru i odnos između protagonista nije na blistavom nivou. Njihova pozadinska priča gledatelju koji nije upoznat sa stripom relativno je nepoznata, a samim tim i emotivna napetost koja se gradi tijekom filma ne donosi željeni efekt. Pored toga, dijalozi su ispunjeni odveć kolokvijalnim i klišeiziranim rečenicama što likove još više udaljava od gledatelja.
Foto: sskwadicons.tumblr.com
Neobičan izbor glumaca?
Glumačka postava svoj posao radi najbolje što može. Nijednom glumcu nije lako komunicirati sa svijetom kojeg 99 posto čini zelena pozadina i platno. Dane DeHaan možda nije tipičan izbor glumca za blockbuster filmove, ali je do sada uspio sakupiti nekoliko naslova tog tipa. S obzirom na to da je Luc Besson poznat po svojoj intenciji kreiranja jakih ženskih likova, Cara Delevingne u ulozi Laureline ipak ne oduševljava. Pri tome ne mislim na performans ove glumice, već na samu ideju i postavku Laureline kao lika. Sa svojim (ne)duhovitim humorom i karakterom često odaje dojam princeze koju treba spasiti ili eventualno se brinuti o njoj na opasnom pothvatu. Sve to zajedno – priča, likovi i njihov razvoj, dijalozi – čini film onim što nikako ne želi biti – prosječnim.
Spektakl, kultni film ili pak nešto drugo
Valerian and the City of a Thousand Planets bi u budućnosti mogao steći status kultnog filmskog ostvarenja. No, kako je filmovima prijeko potreban uspjeh u sadašnjosti, ovaj film naići će na otpor – na one koji će ga obožavati i one koji neće. Luc Besson donio nam je malo ljetno osvježenje u sezoni pretrpanoj sequelima, prequelima i rebootovima. I u tom osvježenju bi trebalo uživati. Valerian and the City of a Thousand Planets jedan je zabavan, vizualno spektakularan, inovativan film i svakako vrijedan gledanja.
ziher
