Kao što su 1930-ih godina nacisti u bavarskim pivnicama, a onda batinaški na ulicama i trgovima anatemizirali Židove kao isključive krivce za povijesnu „nesreću“ njemačkog, tzv. arijevskog naroda, pa ih do svibnja 1945. zvjerski poubijali više od šest milijuna, provincijska je učiteljica Bernarda Jug iz Đelekovca nakanila domenom registriranom u Ruskoj Federaciji (!?) objelodaniti imena i prezimena „hrvatskih izdajica“, članova njihovih obitelji, rodbine, prijatelja, etc., njihove e-mail i adrese stanovanja, vikendica, radnih mjesta, telefonske brojeve, automobilske registracije, lokacije kretanja, fotografije, itsl. kako bi ih se što lakše lociralo, a onda je na potezu „narodna pravda/sud“. Zna se kakav. Krvoločan i nemilosrdan, „da narodni izdajice više nikad ne hodaju po hrvatskoj zemlji“. Dok se policijski cyber kriminalisti nisu dohvatili istrage o skandaloznoj linč-tjeralici, dok za dan-dva nije nestala iz optjecaja, na popisu „izdajica“ su se našla 624 „neprijatelja hrvatskog naroda“ (sic transit). Na samom su vrhu premijer Andrej Plenković, ministar zdravstva Vili Beroš, za predsjednika RH Zorana Milanovića se traži „neka se odluči je li s nama ili s izdajicama“, znanstvenik svjetskoga glasa Ivan Đikić…  

Marijan Vogrinec

„Kriminalistička policija u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu na području pet policijskih uprava provodi kriminalističko istraživanje kojim je obuhvaćeno više osoba osumnjičenih za javno poticanje na terorizam, priopćilo je Ravnateljstvo policije“, izvijestila je režimska tzv. javna kuća HRT o opsežnoj akciji. „Policija je uhitila osam osoba, a uhićenja su provedena u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Zagrebačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Ličko-senjskoj županiji. U policiji ističu da istražuju sumnje u ‘radnje kojima se potiče na narušavanje temeljnih ustavnih, političkih, gospodarskih ili društvenih struktura RH napadom na tjelesni integritet drugih osoba i na javne objekte’. Kako doznajemo, među uhićenima je i Marko Francisković. Bio je jedan od govornika na nedavnom prosvjedu u Zagrebu nakon kojega je dio prosvjednika poveo i pred zgradu HRT-a, a na prosvjedu u Šibeniku tražio je suđenje za veleizdaju predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.“ Kriminalistička je istraga obuhvatila pretragu objekata, vozila, izuzimanje elektroničke opreme, kompjutera, mobitela, raznih tiskovina, dokumenata…

Istodobno, javnim se prostorom Bijedne Naše još širio odjek svojevrsne, a također teroristički nabijene bombe na internetskoj stranici „Hrvatske izdajice“ – nepoznati tvorac ju je registrirao u Ruskoj Federaciji, a netom što se pojavila hakirana je i uklonjena – kojom se poziva „hrvatski narod“ (sic transit) na dopunjavanje baze podataka (624 osoba!?) imenima te nizom identifikacijskih podataka „nacionalnih izdajica“ kojima će se suditi po Božjem i prirodnom zakonu. Prvi na popisu „nacionalnih izdajica“ opet su premijer Plenković, za predsjednika RH Milanovića se kaže „neka se opredijeli je li s nama ili protiv nas“, ministar zdravstva Vili Beroš, članovi Nacionalnog stožera Civilne zaštite, najviđeniji liječnici, čak znanstvenici svjetskoga glasa (npr. Ivan Đikić), novinari i mnogi druge javne osobe te članovi njihovih obitelji, rodbina, prijatelji… Tim se linč-registrom izravno poziva na fizičko nasilje nad neistomišljenicima, na rušenje legitimne RH vlasti i državnih institucija, instaliranje ekstremno konzervativnog društva, etc. metodama koje su terorizam u najstrašnijem obliku. Kakav povijesno nije nepoznat: od srednjovjekovnih inkvizicijskih pokolja cca pola milijuna europskih „vještica“ do, je li, nacističkoga „konačnog rješenja“ za više od šest milijuna Židova ili tri milijuna žrtava Pol Potova crvenokmerskog autogenocida u Kambodži za samo četiri godine monstruozne vlasti kada su pobili četvrtinu vlastitog stanovništva.

„A tko si ti, majke ti tvoje!?“

„Ne vide to tako oni koji su odlučili suditi drugima pozivanjem na nasilje“, komentirao je premijer Plenković rovito polit-ideološko stanje u državi za koju je operativno najodgovorniji. „Srećom, ta internetska stranica nije bila dugog vijeka. No, pandemija jest i razumljivo je da su ljudi frustrirani, ali ne i da se stvaraju orkestrirane podjele. Dolazi do čudne kombinacije različitih aktera koji su išli prosvjedovati protiv testiranja. To dokazuju i svi ovi saborski zastupnici (tzv. desnice desnije od desnog centra, op. a.) koji su prije 10-15 dana bili na Trgu bana Jelačića, gdje je novinar fizički napadnut, tako da su se Covid-potvrde sada pretvorile u poziv na linč.“ Predsjednik Republike Milanović je – u svom stilu ad rem i ad hominem – bio još nemilosrdniji prema lovcima na „izdajničke“ glave: „Ta vrsta proskribiranja i poziva na linč na platformi ti si hrvatski izdajnik – a tko si ti, majke ti tvoje, bivša komunjara, o takvim ljudima se radi! – to je huškanje. Ja nemam straha i ne bojim se za svoju fizičku sigurnost, ali čini mi se da su ovo veće budale nego oni prije pet godina (tzv. branitelji, 555-dnevni šatoraši Đure 25.000 Glogoškog i Josipa Klemma sa Savske ceste u Zagrebu 2014.-2015. godine, op. a.)“.

Kriminalna cyber policija također provodi opsežnu istragu o tomu tko stoji iza domene „Hrvatske izdajice“, registrirane u Ruskoj Federaciji, pa je za očekivati također uskoro uhićenja i optužnice za terorizam, rušenje ustavnog poretka, ugrožavanje fizičke sigurnosti ljudi, etc. „Takve stvari treba sasjeći u korijenu“, pametovao je i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, poznat po tomu da se svaki put verbalno „junačio“ kad je pak procijenio da mu obrana stranačkog šefa donosi karijernu i svaku drugu pripadajuću korist; otuda mu i posprdni nadimci Pudlica i Njonjo. „Očito je da tu postoji određeni sustav, očito da postoje neki ljudi koji misle da je normalno pozivati na linč i tomu se kao društvo moramo suprotstaviti.“ Mudar bi pûk rekao: kasno Marko na Kosovo stiže. No, bolje ikad no nikad, ako cijela ta „protuteroristička“ halabuka državnog vrha ne ostane pravosudni pogodak – uništa.

Premijeru Bijedne Naše, moglo bi se pomisliti, napokon je došlo iz debelog mesa u glavu, pa ucrnjene „Za dom spremne“ (ZDS) nakane nasilnog destabiliziranja i smjene legalno izabrane vlasti u zemlji, koje se u ime nekakve „demokracije“ toleriraju/bagateliziraju već tridesetak godina, pa eskalaciju ekstremističke pošasti konačno naziva pravim imenom: terorizmom, teroriziranjem većine žitelja. Poziva se na prolijevanje krvi i polit-ideološko jednoumlje karakteristično za rasističke, totalitarne režime. Plenković, odgojen u intelektualnoj obitelji, polit-ideološki odanoj bivšem režimu tzv. socijalističkog mraka, malo se trznuo nakon atentata lani mlađahnog proustaše iz okolice Kutine na Banske dvore. Ogradio je Markov trg metalnim plotom, pa opet utihnuo dok mu ZDS fanovi, antivakseri i kojekakvi neuspješni/marginalni samozvanci u politici nisu zapakirali terorističku ne-svijest u bujajuće tzv. Covid-prosvjede kojima se poziva „hrvatski narod“ (sic transit) čak i na linč samog premijera i svih mu podobnika iz vlasti. I šire.

Crni mjerači visine kukuruza…

Premijer je ucrnjenim ZDS fanovima prvi na listi za politički, ali i fizički odstrel, pa ne bi bilo nemoguće da neki psihički bolesnik zatrovan pronacifašističkim rasizmom, tzv. arijevskom čistoćom „hrvatskog naroda“ (sic transit), genetski mrzitelj svega nehrvatskog, opsjednut progonom „krivaca“ za „nacionalnu veleizdaju“ i korjenitom lustracijom društva posegne u nekoj svojoj žutoj minuti za svojom vrlo krvavom „pravdom“. Svojeručno. Rijeko kada pomažu tjelesni čuvari uz tzv. štićene osobe i članove njihovih obitelji. Nekakav Lee Harvey Oswald, Jack Ruby ili Sirhan Sirhan najčešće su brži i spretniji na okidaču od gorile uz tzv. štićenu osobu… Na ove naše bijednike što se štafetno izmjenjuju na vlasti, doduše, još nitko nije pucao niti im podmetao bombe pod automobile, jer valjda ni toga nisu (bili) vrijedni, ali sada… Možda je ipak vrag odnio šalu budući da sav taj samoprecijenjeni jâd – što se diči crninom, mjeri visinu kukuruza ispruženom desnicom, svršava na ZDS, mrzi Srbe i „komunjare“ (sic transit) iz dna duše, a ne zna zašto, te je svjestan da nikad samostalno neće osvojiti vlast poštenom izbornom utakmicom čak ni u čistoj državi „Hrvata i Hrvatica, gdje su svi drugi – samo gosti“ (sic transit) – drži terorizam „nacionalnim samožrtvovanjem“ i teroriziranje sunarodnjaka neistomišljenika „pedagoškom“ pozitivom.

To nema veze s politikom, ali itekako ima s psihijatrijom ili Lepoglavom – kad Goli otok više ne radi – pa je na ljudima koji se stručno bave tako nekima koji pozivaju na linč ne samo neistomišljenika već i cijelih njihovih obitelji s djecom, rodbinom prijateljima… da odluče: Lepoglava ili Vrapče. Jer, što je drugo do poziv na terorizam i taj histeričan javni zahtjev polit-ideološki nezbrojene Bernarde Jug, učiteljice engleskog jezika u nižim razredima osmoljetke u Đelekovcu, na dopunjavanje tzv. registra nacionalnih izdajica na domeni s logom omče? Zahtjev da se jednom zauvijek „u Božje i hrvatsko ime“ presudi „nacionalnim veleizdajnicima“. Kao što su, je li, u praskozorje Drugoga svjetskog rata 1930-ih godina nacisti u bavarskim pivnicama, a onda batinaški na ulicama i trgovima anatemizirali Židove kao isključive krivce za povijesnu „nesreću“ njemačkog, tzv. arijevskog naroda, pa ih do svibnja 1945. zvjerski poubijali više od šest milijuna, provincijska bi učiteljica da se masovnim cinkarenjem objelodane „izdajica“, članova njihovih obitelji, rodbina, prijatelji, njihove e-mail i adrese stanovanja, kuća za odmor, radnih mjesta, telefonski brojevi, automobilske registracije, lokacije kretanja, fotografije, itsl. Kako bi ih se što lakše lociralo, a onda je na potezu ruka, kama, metak, malj, šaka, bokser i kojekakvi još alati „narodne pravda“.

Zna se kakve. Krvoločne i nemilosrdne, „da narodni izdajice više nikad ne hodaju po hrvatskoj zemlji“. Učiteljica Bernarda Jug – višekratno već prijavljivana policiji i državnim tijelima zbog huškačkog ponašanja te vrijeđanja pojedinaca i institucija – prethodno je vrlo podrobno jezivim video uradcima što ih objavljuje na FB-u (npr. u povodu zabrane ulaska u osnovnu školu bez zaštitne maske učeniku VIII. razreda u Krapinskim Toplicama) najavila kakva treba biti „narodna pravda“ i histerično, izobličena lica te zažarenih očiju iza velikih naočala prijeteći vikala: „Narode, zapali sve! Cijela država ima da gori!“ Kamen na kamenu ne smije ostati!? Samo je ona lučonoša „hrvatske pravde“ te nekakav nacionalni stožer narodnog spasa, za koji nitko živ nikad nije čuo. Njih je sâm Svevišnji pozvao suditi i kažnjavati „sotone, četnike, lopove i  nacionalne izdajnike“ u ovom trknutom društvu? I zato poziva „hrvatski narod“ da na domeni „Hrvatske izdajice“ upisuje što više i što preciznije identifikacijske podatke o svakom pojedincu. Bilo u vlastitoj obitelji, rodbini, prijateljima, susjedima, ljudima s posla, bilo šire u svojoj sredini za koje „narodna pravda/sud“ ima tzv. konačno rješenje. Nekada Židovi u nacističkoj Njemačkoj i posvuda, gdje je u okupiranoj Europi stupila „arijevska“ čizma, a danas i sutra „veleizdajnici“ u Bijednoj Našoj.

Na nesreću ionako deprimiranih žitelja životom i svime što uz njega ide u zaista trknutoj državi, taj teroristički poziv na masovni linč je poziv na krv. Na ono što su Crveni Kmeri učinili u Kambodži istrebljenjem četvrtine svojih sunarodnjaka i što su za također četiri godine svoje strahovlade u podrepaškom tzv. NDH-u genocidom učinili ustaše Srbima, Romima, Židovima, nepoćudnim Hrvatima i inima. Stalna ekstremistička agenda (pro)ustaške tzv. desnice i politikantskog dijela Katoličke crkve od 1990-ih godina: etničko čistunstvo u etnički čistoj tzv. hrvatskoj državi. Otkako joj je tzv. prvi hrvatski predsjednik (sic transit) Franjo Tuđman dao pravo građanstva povijesnom revizionizmu i ekstremnoj tzv. desnici, kasnije su vlade kukavički tolerirale zataškavale nacifašističke ispade u društvu, režući si time antinacifašističku granu na kojoj su sjedile/sjede (zapisano u Izvorišnim osnovama Ustava RH), ali i neodgovorno sudjelovale u bacanju bumeranga koji se u posljednje vrijeme Plenkoviću vraća izravno posred čela. Nije slučajno onaj polit-ideološki nastran mladić iz okolice Kutine kalašnjikovom lani izrešetao Banske dvore – u nakani da mu dođe glave – kao što nije slučajno tko su sada prvi „izdajice“, glavne mete za odstrel i na linč-tjeralici i na Covid-prosvjedima širom zemlje, pa se premijeru nakostriješila kosa te diže policiju i zakonodavca u obranu.

Zakonom protiv divljaštva

Protiv Plenkovića, njegovih najvidljivijih suradnika, dijela medija i inih „izdajica“ proglašena Jug-inačica islamske fetve i svaki „nacionalno osviješteni domoljub“ po tom „kriteriju narodne pravde“ ima dužnost doći im glave. Ma gdje i ma kako! Važno je samo da „sud hrvatskog naroda“ provede „pravdu“. To nije ništa drugo do terorizam u najsirovijem ili pak najsurovijem izdanju, što će reći: logičan posljedak desetljeća grijanja zmije ljutice u vlastitim njedrima. Kao što je kazao bivši predsjednik RH Ivo Josipović, ali i ne samo on – „ustaške zmije u hrvatskim njedrima“. Toj zmiji nije smrskana otrovna glava ni za sedam godina SDP-ove vlasti, ni za dva predsjednička mandata Stjepana Mesića u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku niti za Josipovićeva predsjednikovanja, a Plenković u svojih već pet godina u Banskim dvorima i dalje kukavički koketira sa sojem koji mu puca po premijerskim prozorima, neprijavljeno halabuči na Markovom trgu, „na raspolaganje hrvatskom narodu, vojsci i policiji“ postrojava na Trgu bana Jelačića ucrnjenu tzv. 1. dobrovoljačku bojnu, nedavno je to učinio izvjesni redikulozni proustaša i obiteljski nasilnik Dražen Keleminec, u Kninu hosovac Marko hitlerbrčić Skejo, etc.

I eto ti ga sad, „u ime Boga i hrvatskog naroda“ (sic transit), Plenković se s cijelom svojom obitelji našao metom na streljani upravo tih s kojima je tikve sadio. Što je tražio, to je dobio? Notorna glupost ili ironija sudbine? Policija se sada dohvatila tih što organiziraju neprijavljene prosvjede antivaksera i na Markovom trgu u Zagrebu – izvjesnog Andrije Klarića i australskog dojdekom iz proustaških krugova Johna Vice Batarela („Dobro je da smo skupa! Kao ’91!“), koji u ime agresivne crkvene udruge Vigilare tužika sve i svakoga zbog „vrijeđanja katolika i Crkve“, sic transit) – pa je pitanje hoće li sav taj cirkus uistinu i završiti u sudnici. Ako ipak hoće, hoće li i presuda biti uobičajeni luk i voda ili nešto puno uvjerljivije. Stvar više nije bezazlena, a prosvjedi neće tako brzo splasnuti. Na ulicama i trgovima po Bijednoj Našoj skupljaju se potpisi za referendum protiv Covid-potvrda, mjera Nacionalnog stožera Civilne zaštite i, zapravo, protiv Plenkovićeve politike i smjera kojim vodi državu. Je li samo pitanje vremena – i s obzirom na policijske istrage/uhićenja na ekstremnoj tzv. desnici – kada će se dogoditi nešto jako krvavo/strašno da se premijer Plenkoviće privede pameti? S riječi na djela.

Ovo pak što se sa saborske govornice zaprijetilo da će zakonski djelovati vrlo strogo, jer „ne može utjecati na kretene, idiote i zlonamjerne antivaksere“, komotno si može zataknuti za šešir. Na ljutu ranu ide ljuta trava. Točno se znâ tko su neprijatelji naroda i države, poimence i po skupinama, učiteljica Jug je samo ekstremniji eksponent terorističkog zla, pa tako valja postupiti. Još nije (pre)kasno, a bude li jednom prekasno, nikakve izborne špekulacije i koalicijske kuhinje neće biti razumna zamjena za krv i kaos. Za „pravdu“ razularene mase koju će voditi raspamećeni psihopati „domoljubnog“ tipa jasenovačkog koljača fra Tomislava Filipovića-„Majstorovića“? A takvih ima itekoliko, dovoljno je baciti oko na žuč, mržnju, bijes i prijetnje na društvenim mrežama, pa…

„Nemamo preventivni mehanizam koji može spriječiti primitivce, divljake i kretene da rade i najteža kaznena djela“, pjenio se Plenković neki dan pred tv-okom, „ali možemo učiniti puno u pogledu strožih kaznâ. S naše smo strane napravili ogromne iskorake i nastavit ćemo u istom smjeru u partnerstvu s organizacijama civilnog društva.“ To može komotno objesiti mačku o rep, ako za njega terorizam ostane isključivo terorizam onog bolesna dripca što mu je kalašnjikovom izrešetao fasadu Banskih dvora i potom samomu sebi na Dubravkinom putu prosvirao glavu, a ne to što ucrnjeni ekstremisti čine usred hrvatske metropole tzv. antivakserskim skupovima kao predigrom za državni udar i diktaturu te otvaranjem sezone lova na glave „hrvatskih izdajica“ iz javnog života, koje otkuca „kadijama“ bilo tko, nacionalno bolesniji od najbolesnijeg „kadije u ime Boga i hrvatskog naroda“ (sic transit).

U trknutom društvu kakvo su 1990-ih bili proizveli „državotvorni domoljubi od stoljeća sedmog“ (sic transit) more je tih defektne pameti i pljesniva znanja koje se učas dade uvjeriti da su „hrvatske izdajice“ isključivi „krivci za sve učinjene vam nepravde, trulež i smrad u hrvatskoj državi“. I zato s njima – po kratkom postupku. „Narode, zapali sve! Cijela država ima da gori! Neka ni jedan narodni izdajica ni njegovo kužno sjeme više ne hoda po svetomu hrvatskom tlu!“ Takve zle namjere, objelodanjene javno i bez pardona, u svakoj se normalnoj i pravno uređenoj demokraciji – makar samo dostojanstva/digniteta zemlje – tretiraju po službenoj dužnosti. I Bijedna Naša ima za to sve zakonske alate, pa je samo pitanje stručnog tretmana ideologa i operativaca zla: Vrapče ili Lepoglava? Odokativna je procjena, ljudi smo, zar ne: Vrapče, ipak Vrapče. Mora da se radi o ozbiljnom poremećaju u sivoj tvari, pa…

Na neopisivu žalost/jâd, je li, mnogih mrzovoljnih susjeda, zavađenih supružnika, ostavljenih ljubavnika, osvetnički na profesore nabrijanih srednjoškolaca i studenata, roditelja nezadovoljnih lošim ocjenama obiteljskih uzdanica, osuđenih lopina svake vrsti, potplaćenih radnika, nezadovoljnika drugim/trećim liječničkim mišljenjem, novčanih i inih dužnika, prevarenih potrošača, žrtava pedofila u „pastirskim“ haljinama, umirovljenika na rubu preživljavanja i kojekakvoga još svijeta koji se zbog nečega loše osjeća te se dopodne ljuti na samoga sebe, a popodne na cijeli svijet i šire, linč-domena je uklonjena. Sad se mogu žaliti upravi vodovoda. Ima nešto urođenog „samaritanstva“ u ljudskoj, duši – povijest tragičnih vremena puna je zornih primjera – pa će i najbliži najbližemu, ako je u tajnosti i misli da će ostati neotkriven, učiniti najgoru psinu. Čak poslati na vješala, prodati i vlastitu mater za neku trenutnu pogodnost, pa kako ne bi tajno denuncirali mrske „izdajice“. Vrag im dušu odnio!

Nevjerojatna je i mržnja te „domoljubne“ provincijske učiteljice Bernarde Jug, a još je nevjerojatnija državna indolencija koja ni trc niti mrc, ni abera o huškačkoj raboti relativno mlade žene pod velikim naočalama, što prostačkim jezikom žednim tuđe krvi žari i pali javnim prostorom. I, da ti pamet stane zašto, povjereno joj je odgajati najmlađe osnovce. Čak i objaviti na FB-u i krajnje neprimjeren, protuzakonit intervju s malodobnim djetetom. Treba vidjeti lice te učiteljice na huškačkom video uratku zbog insceniranog, medijski gromoglasno puštena u javnost rečenog skandala u Krapinskim Toplicama i čuti grozote koje Jug – optužujući/vrijeđajući ad hominem – bjesomučno valja papazjanijom mržnje i osvetničke prijetnje. To zdrav um naprosto nije kadar pomisliti, kamoli sročiti i izložiti se sudu javnosti. Ta učiteljica, očito, nema ni mjere niti srama. Javni problem jest da u svakom društvu postoje pojedinci i skupine kojima iz tzv. sanitarnih razloga reda i mira pravna država mora stati na rep dok ludilo ne poprimi masovne razmjere. Dok ne poteče krv ili opet neke ucrnjene trojke u gluho doba noći ne počnu upadati u domove i namicati „izdajicama“ omče na vratove. To nije šala ni puka usporedba s davnim krvoločnim vremenima. Vrapče ili Lepoglava sada!? Smjesta! Vrapče na duži rok ili doživotno. Neke se psihičke bolesti ne daju izliječiti ni Golim otokom, a samo zaliječiti – nije rješenje. Recidivista je uvijek respektabilan broj među ovisnicima, što će reći da su mržnja i nacionalističko ludilo na ovim prostorima povijesne ovisnosti najtragičnije vrsti.

Provincijska učiteljica Bernarda Jug gotovo dnevno na razne načine i raznim alatima huška i širi mržnju, pa je upravo nevjerojatno da tomu nitko nije kazao dosta. Ni škola u kojoj radi, ni Centar za socijalni rad u Zaboku koji ju je prijavio zbog nedopuštenog intervjua s malodobnim djetetom i slanja uznemirujućih poruka niti Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Ministra Radovana Fuchsa posprdno naziva veterinarom (te je struke) nekvalificiranim za upravljanje školstvom i prostači: „Fuchsu, gubi se u štalu među krave i svinje!“ Bijesnom verbalnom agresijom na ministra, kolegice i kolege u školi u Krapinskim Toplicama, političare, medije i vrag zna koga sve ne, pozivajući „hrvatski narod“ da se pridruži njoj i nekakvom avetinjskom, anonimnom tzv. hrvatskom stožeru nacionalnog spasa radi čišćenja Hrvatske od svih „narodnih izdajica“, čini salto mortale u logičkom i djelatnom smislu. Tvrdi da je „etiketiranje vrlo zlobna i štetna pojava“, a sama etiketira, prijeti i prostački vrijeđa sve i svakoga oko sebe i šire koji ne misle kao ona. Ako je učiteljica Jug uopće zrela zrelo misliti budući da su joj kronični nacionalizam, šovinizam i vjerska zatucanost preuzeli um? Aplikacijom Telegram huška i druge da jednako – mrziteljski može još i jače – dijele te sadržaje i upisuju identifikacijske podatke „izdajnika“ u rečenu domenu.

Silom, ako ne ide milom?

Pedagogicu u školi u Krapinskim Toplicama je nazivala „zagorskom sotonom, zločinkom, četnikušom, ubojicom i zlostavljačicom“, što je tek dio – ali najkarakterističniji – vokabulara prijetnji, objeda i uvreda kojima se služi ta nacionalistički bijesna žena. Nazdravlje takvoj državi i takvomu ministru školstva kojemu jamačno nije odveć stalo do toga tko i kako odgaja naraštaje na kojima, kažu – svijet ostaje. Koji je to „hrvatski narod“ (sic transit) ovlastio učiteljicu Jug i njezine ucrnjene istomišljenike s molitvenicima i krunicama u rukama govoriti u njegovo ime!? Nema takvog naroda niti „bogobojazni crnci“ imaju ikakvu licenciju za svoju crnu rabotu. Sami su sebe ovlastili za „spašavati hrvatski narod“ i tvrditi tko jest, a tko nije „veleizdajnik“. Time već Nitko, sami su sebe proglasili arbitrom i samovlasno proizvode nered u javnom prostoru, jer ta nastrana polit-ideologija nema šanse dobiti više od 0,1 posto biračke potpore na Izbornim zakonom oktroiranom natjecanju tri desetljeća tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene proizvode nered i nemir u zemlji. Pa bi silom – kad već ne ide milom – terorom, ucjenama, manipulacijama…? A svaka je vlast, ne samo aktualna u Bijednoj Našoj, ma kako bila traljava i nesposobna, dužna i silom reagirati na terorističke ugroze. I reagira.

Koga briga za neutemeljene agitacije pod egidom da „maska krši Božje i prirodne zakone“, ako znanost dokazuje suprotno, da maska i cjepivo štite zdravlje i živote najvećeg broja ljudi od smrtonosnog virusa SARS-CoV-2, ali itekako svakoga s makar dva zrna soli u glavi itekako mora biti briga da ne nasjeda na zloću tipa Bernarde Jug, Marka Franciškovića, Andrije Klarića, Johna Vice Batarela i istomišljenika s masovnih okupljanja. Ili uz štandove, gdje Mostovi aktivisti skupljaju referendumske potpise protiv vladajuće politike. Referendum unaprijed nema šanse ma koliko bilo potpisnika, jer ga vlast neće dopustiti, a formalnih je razloga mali milijun. U agresivnom nasrtaju ekstremne tzv. desnice u javnom prostoru ne radi se o pukom prekršaju javnog reda i mira ili isključivo protiv Covid-potvrda i testiranja – puna šaka brade da je samo to – nego o političkoj manipulaciji radi smjene vlasti. A to se ne radi batinaški, na ulici, nego na biralištima, demokratskom voljom birača. Glede&unatoč, je li, biračkoj volji, ekstremna tzv. desnica tu stoji katastrofalno loše.

„Ovo je sada vrijeme lustracije“, dramila je učiteljica Jug u jednom od zadnjih videa što ih prenosi uživo na FB-u, gdje je, dok se vozila u autu (!?), tvrdila za sebe kako je lakmus-papir posredstvom kojega se vidi tko je Sotona, a Hrvati s makar dva zrna soli u glavi povijesno zazire upravo od takvih lakmus-papira. „Tek ćete sad vidjeti što stiže, jer je vrijeme da hrvatske flundre i fufe prestanu uništavati narod i ovu zemlju. Hrvatske fufe su ubile oko milijun malih Hrvata i Hrvatica. Te fufe sada bjesne na Bernardu Jug. One se nalaze u medijima, one se nalaze po školama, one su učiteljice, one su čistačice, one su tajnice, one su računovotkinje. One su nečije kvazisupruge, kvazimatere, a ustvari su ubojice. Sve te kurvetine koje se nisu digle zbog toga što su one ubile milijun malih Hrvata i Hrvatica i koje sada žele ubiti mene na različite načine koristeći sotonizirane režimske medije u kojima rade ljudi koji su prodali dušu đavlu…“ Vrapče ili Lepoglava? Ipak Vrapče, ljudi smo, zar ne!?

I istražni sudci su se također bili pokazali ljudima. Od osmorice uhićenih u prvom valu – zbog sumnje na poticanje na terorizam na prosvjedima protiv Covid-potvrda i inih epidemioloških mjera Nacionalnog stožera – šestorica su puštena braniti se sa slobode netom po davanju iskaza, a izvjesni Natko Kovačević drugi dan tako da je u istražnom pritvoru ostao samo Marko Francišković. Dozlaboga kontroverzan tip čiji suspektan CV sadrži sve ključne sastavnice za romansiranu psihološku introspekciju osrednje debljine. Ratoborna skupina njegovih radikalnih istomišljenika je od samog uhićenja agresivno halabučila pred Županijskim sudom na zagrebačkom Zrinjevcu, a za 18. prosinca najavila veliki prosvjed „kojim ćemo srušiti vladu“. Kada mrzilački bijes zapali um i vrela krv udari u oči, jezik znâ biti brži od pameti: ideolozima Covid-prosvjeda nisu problem virus i epidemiološke mjere – većina ih se testira, preboljela je zarazu ili se cijepila, pa posjeduje Covid-potvrde – nego aktualna vlast, koju žele nasilno smijeniti, zauzeti državno kormilo i polit-ideološki, društveno i na svaki drugi način preinačiti demokratski smjer države. Epidemija virusa SARS-CoV-2 i nered koji je izazvala među neukim pukom zlorabe upravo radi ostvarenja svojih skrivenih ciljeva. Sve drugo je luk i voda.

Gerila s aplikacije Telegram

Središnji Dnevnik Nove TV, najgledaniji informativni format u zemlji, objavio je prošlog vikenda uznemiravajuće činjenice o tomu da „protivnici Covid-mjera planiraju nove akcije: po tajnim grupama regrutiraju hranitelje, iscjelitelje i vitezove“, poručuju da „nema mirnog rješenja“ i da se aktivira „gerilski način ratovanja dok se ne dobiju upute s više razine“. To je otvorena najava terorističkih napada na ljude i objekte, građanskog neposluha širokih razmjera i nasilja nad demokracijom ma kako traljava bila, nad svima koji drukčije misle od ekstremista što iz sjene vuku konce produbljivanja podjela, izazivanja nereda i kaosa, pa će sljedećih tjedana biti zanimljivo vidjeti kako će reagirati ne samo vladajuća kasta već i šira javnost kojoj su, je li, strah i svaki ekstremizam, totalitarna misao i nasilje. Reporter Nove TV Dino Goleš profesionalno se probio do internetskih domena tih tajnih grupa koje se bave opakim protudržavnim rabotama srodnim terorizmu, komuniciraju na društvenim mrežama i raširene su po županijama/općinama, povezuju se i koordiniraju… Stvar nije puka igra, a ono „u boj, u boj za narod svoj“ s društvenih mreža i prosvjeda zloslutno zvuči.

„Svoje aktivnosti organiziraju primarno na aplikaciji Telegram“, tvrdi novinar Goleš. „Kako doznajemo, te grupe i komunikaciju prati i SOA. Imaju na desetke grupa. U neke smo uspjeli ući i vidjeti ekstremističke poruke: ‘Mi jednostavno nemamo što raditi na Trgu bana Jelačića… Mi moramo na Markov trg, u Sabor i u Banske dvore. Zato i jesu tako dobro čuvani od građana. Nema mirnog rješenja, jednostavno nema’. Otvorene su i županijske grupe u koje pozivaju potencijalne istomišljenike ovakvim porukama: ‘Vi ste odabrani! Od ovog trenutka na dalje bit ćete svjetlo u mraku koje pokazuje put izgubljenim dušama. Na vas sada prelazi odgovornost pastira i vi ćete biti temelj na kojem ćemo izgraditi tvrđavu’. Kao u apokaliptičnim filmovima, ljude regrutiraju u tri kategorije: na hranitelje (čija je zadaća uzgoj hrane), iscjelitelje (medicinske ili duhovne, koji će nabavljati lijekove i medicinsku opremu) te, možda najopasnije – vitezove. ‘Ljudi koji imaju znanje i sposobnosti za djelovanje u vrijeme životne ugroze, osobe koje imaju opremu i znanje o rukovanju tom opremom.’ Prema zakonu, javno poticanje na nasilje i mržnju kažnjava se i do tri godine zatvora. Kazniti se mogu i oni koji to odobravaju, a kazniti se može i sam pokušaj.“

Vrapče ili Lepoglava? Ipak Vrapče, ljudi smo, zar ne!?

tacno