Hrvatska gospodarska i socijalna kriza kao da ima duplo dno.
Mislilo se da nakon smjene HDZ-ove vlasti, koja je u tri posljednje godine svoga mandata potpisivala pad BDP-a i rast nezaposlenosti, ne može biti gore, ali dosadašnja vladavina Kukuriku koalicije uspjela je produbiti krizu izraženu još većim stopama pada BDP-a i rekordnom nezaposlenošću od 375 tisuća ljudi.
− Vlada je izgubila kompas – komentira za Slobodnu Dalmaciju ekonomist Darko Delač s Katedre za ekonomiju i marketing veleučilišta VERN.
Stavljajući, kaže Delač, u prvi plan investicije, njihovo privlačenje i poticanje, Vlada je sebi zadala pogrešan pravac.
− U ekonomiji u kojoj je iskorišteno 50 posto kapaciteta, s ovolikim brojem nezaposlenih, forsiranje investicijske politike je kao da u praznom restoranu, u kojem se promet odvija samo na jednom stolu, gradite još jednu salu. Pad BDP-a od dva posto u prošloj godini prvenstveno je posljedica porezne politike, koja je smanjila potrošnju građana, i povećanja nezaposlenosti – ocjenjuje.
Na tragu njegovih nalaza je i Ivan Lovrinović sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Aktualna Vlada, tvrdi Lovrinović, kao i prethodne, donosi mjere koje produbljuju krizu, umjesto da je suzbijanju.
− Na djelu je prorecesijska, a ne proturecesijska politika izvršne vlasti, ali i Hrvatske narodne banke, čija je monetarna politika snažan prilog recesiji. Budući da sama Vlada kaže da je pad BDP-a nije iznenadio, jasno je da njezina politika nije mogla uroditi ničim drugim nego produbljenjem krize – ističe Lovrinović, koji ne očekuje nikakve promjene do kraja godine. Očekivanja su Vlade, kako ih je u četvrtak iznio njezin potpredsjednik Branko Grčić, da će nakon ulaska naše zemlje u EU 1. srpnja doći do stabiliziranja makroekonomskih pokazatelja, a tijekom 2014. i do laganog rasta BDP-a.
− Jedino što u ovom trenutku može potaknuti rast BDP-a jest porezno rasterećenje građana i gospodarstva kako bi se potaknula potrošnja i povećao dohodak. Preduvjet za to je kresanje rashoda države, za što ova Vlada nema hrabrosti – ističe Delač, izražavajući sumnju u kratkoročne pozitivne efekte za gospodarstvo od ulaska u EU. Efekti pristupanja Uniji mogu se očekivati nakon godinu, godinu i pol, ali ni tada nisu sigurni, smatra naš sugovornik.
− Podsjetio bih na to da se i od ulaska u NATO očekivao priljev investicija, rast cijena dionica i povoljnije ukupno gospodarsko okruženje, pa se to, kao što znamo, nije dogodilo. Cijene dionica su, primjerice, drastično pale jer su drugi čimbenici, poput recesije i pogrešne ekonomske politike, poništili eventualne pozitivne učinke članstva u NATO-u – napominje Delač.
Prema Ivanu Lovrinoviću, postoje velike zablude o učincima ulaska u EU na domaće gospodarstvo. Prije svega, dodaje, zaboravlja se da će istodobno s ulaskom u Uniju naša ekonomija izići iz CEFTA-e.
− Mi ćemo se tu naći u dvostrukim škarama. S jedne strane padaju carine na uvoz iz Unije, iz zemalja s konkurentnijim proizvodima, a s druge strane dižu nam se carine prema tržištima CEFTA-e. Tu se kriju velike opasnosti i bojim se da ćemo tek koncem godine postati svjesni što nas je snašlo. Tek tada bismo mogli shvatiti koliko smo spremni za jedinstveno europsko tržište – upozorava Lovrinović, proričući vrlo negativne učinke novih tržišnih uvjeta u kojima će se hrvatsko gospodarstvo naći za pola godine.
Izvor: SEEbiz
