"Aktualni predsjednik podijelio je državu i naciju kao nitko prije njega, vodi katastrofalnu vanjsku politiku, suprotstavlja se Amerikancima i služi kao Putinov korisni idiot, a uza sve to bezočno je, od riječi do riječi, plagirao izborni slogan bivšeg predsjednika. Vrijeme je stoga da izaberete novog predsjednika, predsjednika koji će se suprotstaviti Putinu, i vratiti povjerenje Amerikanaca, predsjednika koji ne dijeli, nego ujedinjuje, predsjednika svih građana!"
Tako otprilike zvuči skraćeni izborni program predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, koji je na konferenciji za novinare prije dva tjedna predstavio efektni predizborni slogan – “Za novog predsjednika koji ujedinjuje”.
Slogan “novog predsjednika koji ujedinjuje” – i usput optužuje trenutačnog predsjednika Zorana Milanovića da dijeli državu i naciju, vodi katastrofalnu vanjsku politiku, suprotstavlja se Amerikancima i služi kao Putinov korisni idiot, pa uza sve to i sloganom “Predsjednika za predsjednika” bezočno plagira predsjednika Franju Tuđmana, koji je s tim sloganom izašao na izbore 1997. godine – bio bi svakako sjajan, samo kad ne bi i sam bio bezočni plagijat slogana jednog bivšeg predsjednika.
“Aktualni predsjednik podijelio je državu i naciju kao nitko prije njega, vodi katastrofalnu vanjsku politiku, suprotstavlja se Amerikancima i služi kao Putinov korisni idiot, a uza sve to bezočno je, od riječi do riječi, plagirao izborni slogan bivšeg predsjednika”, upravo tako, od riječi do riječi, glasila je naime skraćena optužnica kojom je Joe Biden pred izbore 2020. godine napao tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, djelitelja nacije, Putinovog korisnog idiota i bezočnog plagijatora koji je svoj slogan “Make America great again” – kako je Amerika mala, a Hrvatska great again – od riječi do riječi prepisao iz slavnog govora kojim se biračima na konvenciji republikanaca 1980. godine predstavio Ronald Reagan: “We’ll restore hope, and we’ll welcome them into a great national crusade to make America great again!”
“Vrijeme je stoga da izaberete novog predsjednika, predsjednika koji će se suprotstaviti Putinu, i vratiti povjerenje Amerikanaca”, točno tako rekao je onda Joe Biden u pobjedničkom govoru 8. studenoga 2020., pa svečano obećao: “Vrijeme je za novog predsjednika, predsjednika koji ne dijeli, nego ujedinjuje, predsjednika svih građana!”
A američki đak Dragan Primorac nakon toga točno, gotovo u dan četiri godine kasnije, svečano obećao: “Vrijeme je za novog predsjednika, predsjednika koji ne dijeli, nego ujedinjuje, predsjednika svih građana!”
Budimo, međutim, pošteni: da zbog nesretne geopolitičke konstelacije – što se posložila tako da je Zoran Milanović ispao hrvatski Donald Trump, djelitelj nacije koji suprotstavljajući se Amerikancima služi kao Putinov korisni idiot i bezočno plagira bivšeg predsjednika – ne ispadne sada kako je onda i Dragan Primorac hrvatski Joe Biden, “novi predsjednik koji ne dijeli, nego ujedinjuje”, valja reći kako njegov efektni slogan nije glupi plagijat, već samo glup.
Teško, naime, da postoji češće izgovoreno predizborno obećanje i češće korišteni predizborni slogan od onoga konfekcijskog i generičkog “predsjednika koji ujedinjuje”, odnosno “predsjednika svih građana”. Sve od prvog, Franje Tuđmana, “predsjednika za predsjednika” – koji je upravo te 1997. u pobjedničkoj “prisežnoj poslanici” svečano objavio kako će biti “nepristran Predsjednik svih Hrvata i svih hrvatskih državljana, bez obzira na njihove stranačke ili ine osobitosti” – preko narodnog predsjednika Stipe Mesića i predsjednika intelektualca Ive Josipovića, pa do prve predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, nije bilo nijedne i nijednoga koji se u svojim plamenim govorima nije najavljivao kao “predsjednik svih građana”. Najzad, pred posljednje izbore i sam je Zoran Milanović kao “predsjednik za predsjednika” svečano 2. siječnja 2020. godine obećao: “Bit ću predsjednik svih građana i okupljat ću ono najbolje što hrvatsko društvo daje.”
“Predsjednik svih građana” nije pri tom samo izlizana predsjednička mantra, nešto poput “tako mi Bog pomogao”, već štoviše i sama ustavna dužnost predsjednika Republike, koji po članku 94. Ustava “predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku”. Ne, primijetili ste, da “predstavlja i zastupa građane Republike Hrvatske koji su na izborima glasali za njega”, ili “građane s obzirom na njihove stranačke ili ine osobitosti”, ne piše tamo tamo da predstavlja i zastupa, nemam pojma, “prirodne ljepote Republike Hrvatske”, već “Republiku Hrvatsku” kao takvu, dakle sve njene građane, svih tri milijuna osamsto sedamdeset jednu tisuću osamsto trideset troje građana s posljednjeg popisa stanovništva Republike Hrvatske, svakog do posljednjeg, uključujući i samog mrskog mu protukandidata.
I kad neki kandidat pred predsjedničke izbore svečano objavi kako će, “bude li izabran, biti predsjednik svih građana Republike Hrvatske”, to je potpuno isto kao da je svečano obećao kako će, “ukoliko ga izaberu, biti predsjednik Republike Hrvatske”. Točno tako naši predsjednički kandidati zvuče kao stoperi i halfovi naše nogometne reprezentacije i klubova slavne HNL, koji prije utakmice u novinarske mikrofone svečano, ekskluzivno i senzacionalno obećavaju kako će “dati sve od sebe” i “ostaviti srce na terenu”, ali ipak “neće bezglavo srljati”, jer “igra se dok sudac ne označi kraj”, a “danas svi na kugli Zemaljskoj igraju nogomet”. Da i ne spominjemo kako je “lopta”, materjojjebem, “okrugla”.
Pa ipak, i danas se nakon svega nađe neko tele koje će na kraju sastanka izbornog stožera sastaviti jagodice prstiju, zatvoriti oči i zabaciti glavu, pa reći: “Još samo slogan.”
– Još samo slogan – kaže onda naš kandidat, nazovimo ga Dragan Primorac. – Dobar, zvučni slogan koji bi u par riječi sublimirao moju predsjedničku ambiciju, nešto kratko i efektno, poput onog Milanovićevog s prošlih izbora, “predsjednik svih građana”. Jest kreten, ali taj mu je bio dobar. “Predsjednik svih građana.”
– Ha, Milanović – nasmije se na to njegov savjetnik za odnose s javnošću, nazovimo ga Božo Skoko. – Znaš koji mu je sad slogan? “Predsjednik za predsjednika”! Hladno čovjek plagirao Tuđmana iz 1997.!
– Kakav debil! – nasmije se onda i šef Draganovog izbornog stožera, recimo da se zove Ante Mihanović.
– Znam! – skoči onda prekaljeni onaj, kako smo rekli, Božo Skoko, pa rukama u zraku iscrta pravokutnik i nakon dramske pauze svečano izdeklamira – “Predsjednik svih građana”!
– “Predsjednik svih građana”? – prenuo se Dragan. – Štajaznam, to mi je malo… radikalno.
– Ne, ne, pazi: “Predsjednik svih građana – predsjednik koji ne dijeli, nego ujedinjuje!”
– To je jako – složi se onda i Ante Mihanović.
Tako je na koncu Dragan Primorac okupio novinare i objavio kako je “vrijeme za novog predsjednika, predsjednika koji ne dijeli, nego ujedinjuje”.
– Što ste time htjeli reći? – pitao je jedan novinar.
– Time sam htio reći da ću biti – uhvatio je Primorac zrak, pa pogledom zaokružio okupljene novinare – predsjednik svih građana Republike Hrvatske!
Dvoranu je ispunio gluhi, mukli tajac.
– Je li to upravo rekao da će biti predsjednik svih građana? – nešto kasnije, pribravši se od šoka i nevjerice, pitao je reporter N1.
– Bogami je tako zvučalo – odgovorio mu je kolega blijed poput anemičnog premijera.
Da skratim priču, svi hrvatski mediji istog su jutra objavili senzacionalnu vijest kako je kandidat HDZ-a Dragan Primorac obećao da će, bude li izabran, biti predsjednik svih građana Hrvatske. I da će stoga “dati sve od sebe” i “ostaviti srce na terenu”, ali ipak “neće bezglavo srljati”, jer “glasa se dok Državno izborno povjerenstvo ne označi kraj”, a “danas se svi na kugli Zemaljskoj kandidiraju na izborima”.
Da i ne spominjemo kako je “kugla Zemaljska”, materjojjebem, “okrugla”.
