Tužbe bankara zbog navodne štete od osam milijardi kuna koju je izazvala konverzija kredita u švicarcima: Dok Zdravko Marić navodno još uvijek dogovara kompromisno rješenje s bankama, Miro Kovač nas obavještava da je dogovor već pao
Glasačke kutije se nakon izvanrednih parlamentarnih izbora još nisu ni ohladile, a talijanska Unicredit banka najavila je da će protiv Hrvatske pokrenuti dugo najavljivani spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu zbog konverzije kredita vezanih uz švicarski franak, kojom je navodno oštećena i Zagrebačka banka kao njezina hrvatska podružnica.
Zanimljivo je da je Unicredit banka prva među bankama hrvatskim vlastima poslala poziv pred tužbu, iako su čelnici njezine ZABA-e javno potvrdili da su znali da će krediti u švicarcima biti trula jabuka u njihovoj kreditnoj košari, a uveli su ih tek kad su im konkurenti, dijeleći ih kapom i šakom, počeli odvlačiti klijente. No nakon što ih je vlada Zorana Milanovića zakonom o konverziji natjerala da poprave štetu koja je nastala prodajom tih trulih kreditnih jabuka, i Unicredit banka pridružila se svima ostalim ovdašnjim bankama, kukajući da nije pravedno da se sve prelomi preko njihovih leđa.
Bankarska kuknjava pretvorila se i u prijetnje tužbama pred međunarodnim sudovima i institucijama, a i njihove matične države pokrenule su Europsku komisiju da propita je li Hrvatska zakonom o konverziji prekršila europsko pravo. Međutim, nekako istovremeno s rušenjem vlade Tihomira Oreškovića banke su se pritajile i prestale javno jadikovati o šteti koju su navodno pretrpjele zbog zakona o konverziji kojim je Milanovićeva vlada presjekla agoniju oko 58 tisuća njihovih korisnika nad čijim je glavama visjela omča dužničkog ropstva. I SDP i njegovi koalicijski partneri u kampanji za izvanredne izbore tek su rutinski spominjali jedan od rijetkih poteza s jakom socijalnom komponentom koji su povukli s pozicije vlasti. Važnije im je bilo umiliti se braniteljskim šatorašima nego zatražiti izbornu podršku dužnika u švicarcima i članova njihovih obitelji koji su imali debelih razloga svojim glasom zahvaliti im zato što su ih oslobodili dužničkog ropstva, ali i stati iza njih u nastavku spora s bankama i njihovim moćnim domaćim i međunarodnim političkim i inim zaštitnicima, koji se nisu pomirili s gubitkom osam milijardi kuna, bez kojih su navodno ostali konverzijom kredita vezanih uz švicarski franak. SDP-ovim liderima nije ni u primisli bilo da sklope predizborni savez s Udrugom Franak ili da makar na jednoj od svojih izbornih lista istaknu nekog od njezinih prepoznatljivih aktivista, pa je izborno vrhnje pobrao Živi zid koalirajuću s Udrugom Franak, čiji je frontmen Goran Aleksić na koncu izborio i saborski mandat.
Pritajivši se, banke su izbjegle da krediti u švicarcima i njihove kreditne politike budu jedna od važnijih tema u predizbornom nadigravanju glavnih konkurenata za osvajanje vlasti. SDP, koji im je pokazao zube, nije to iskoristio kao svoj izborni adut, nego ga je prepustio Živom zidu, a HDZ se nije morao decidirano izjasniti hoće li nastaviti dosljedno provoditi zakon o konverziji ili će popustiti bankarskim i drugim pritiscima te pristati na njihove zahtjeve i dodatnim olakšicama ih ‘obeštetiti’ na račun proračuna i poreznih obveznika. Sumnju da je HDZ u parlamentu s figom u džepu podržao donošenje zakona o konverziji pobudilo je trčanje njegova nestranačkog premijera Oreškovića u prvim radnim danima na skup u Kitzbühelu koji organizira Unicredit banka te njegove najave da će pokušati dogovoriti kompromisno rješenje s bankama oko konverzije kredita u švicarcima.
Orešković u svojem kratkom i turbulentnom mandatu nije uspio dogovoriti kompromis s bankama, a banke su nakon HDZ-ove izborne pobjede izgleda procijenile da je došlo vrijeme da i prije formiranja vlade Andreja Plenkovića aktualiziraju svoje ‘odštetne’ zahtjeve. I dok bivši i vjerojatni budući ministar financija Zdravko Marić vrti istu ploču o tome kako će pokušati dogovorom izbjeći spor s bankama, odlazeći ministar vanjskih poslova Miro Kovač nije propustio opaučiti Milanovićevu vladu glasno izgovorivši ono što se šaputalo po kabinetima Oreškovićeve vlade. Kovač se, naime, osjetio pozvanim ‘jasno poručiti da je način na koji je to sve skupa prošle godine izvedeno bio populistički i nedovoljno promišljen te sada imamo te prve tužbe i morat ćemo se dobro potruditi kako bismo umanjili štetu za hrvatski državni proračun’.
Dakle dok Marić navodno još uvijek dogovara kompromisno rješenje s bankama, Kovač nas obavještava da je dogovor već pao, a preostalo je samo definirati visinu štete za hrvatski proračun, unatoč argumentiranim tvrdnjama Udruge Franak da banke štetu nisu imale jer su je olakšicama i značajnim smanjivanjem loših kredita u cijelosti nadoknadile.
Glasačke kutije se nakon izvanrednih parlamentarnih izbora još nisu ni ohladile, a talijanska Unicredit banka najavila je da će protiv Hrvatske pokrenuti dugo najavljivani spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu zbog konverzije kredita vezanih uz švicarski franak, kojom je navodno oštećena i Zagrebačka banka kao njezina hrvatska podružnica.
Zanimljivo je da je Unicredit banka prva među bankama hrvatskim vlastima poslala poziv pred tužbu, iako su čelnici njezine ZABA-e javno potvrdili da su znali da će krediti u švicarcima biti trula jabuka u njihovoj kreditnoj košari, a uveli su ih tek kad su im konkurenti, dijeleći ih kapom i šakom, počeli odvlačiti klijente. No nakon što ih je vlada Zorana Milanovića zakonom o konverziji natjerala da poprave štetu koja je nastala prodajom tih trulih kreditnih jabuka, i Unicredit banka pridružila se svima ostalim ovdašnjim bankama, kukajući da nije pravedno da se sve prelomi preko njihovih leđa.
Bankarska kuknjava pretvorila se i u prijetnje tužbama pred međunarodnim sudovima i institucijama, a i njihove matične države pokrenule su Europsku komisiju da propita je li Hrvatska zakonom o konverziji prekršila europsko pravo. Međutim, nekako istovremeno s rušenjem vlade Tihomira Oreškovića banke su se pritajile i prestale javno jadikovati o šteti koju su navodno pretrpjele zbog zakona o konverziji kojim je Milanovićeva vlada presjekla agoniju oko 58 tisuća njihovih korisnika nad čijim je glavama visjela omča dužničkog ropstva. I SDP i njegovi koalicijski partneri u kampanji za izvanredne izbore tek su rutinski spominjali jedan od rijetkih poteza s jakom socijalnom komponentom koji su povukli s pozicije vlasti. Važnije im je bilo umiliti se braniteljskim šatorašima nego zatražiti izbornu podršku dužnika u švicarcima i članova njihovih obitelji koji su imali debelih razloga svojim glasom zahvaliti im zato što su ih oslobodili dužničkog ropstva, ali i stati iza njih u nastavku spora s bankama i njihovim moćnim domaćim i međunarodnim političkim i inim zaštitnicima, koji se nisu pomirili s gubitkom osam milijardi kuna, bez kojih su navodno ostali konverzijom kredita vezanih uz švicarski franak. SDP-ovim liderima nije ni u primisli bilo da sklope predizborni savez s Udrugom Franak ili da makar na jednoj od svojih izbornih lista istaknu nekog od njezinih prepoznatljivih aktivista, pa je izborno vrhnje pobrao Živi zid koalirajuću s Udrugom Franak, čiji je frontmen Goran Aleksić na koncu izborio i saborski mandat.
Pritajivši se, banke su izbjegle da krediti u švicarcima i njihove kreditne politike budu jedna od važnijih tema u predizbornom nadigravanju glavnih konkurenata za osvajanje vlasti. SDP, koji im je pokazao zube, nije to iskoristio kao svoj izborni adut, nego ga je prepustio Živom zidu, a HDZ se nije morao decidirano izjasniti hoće li nastaviti dosljedno provoditi zakon o konverziji ili će popustiti bankarskim i drugim pritiscima te pristati na njihove zahtjeve i dodatnim olakšicama ih ‘obeštetiti’ na račun proračuna i poreznih obveznika. Sumnju da je HDZ u parlamentu s figom u džepu podržao donošenje zakona o konverziji pobudilo je trčanje njegova nestranačkog premijera Oreškovića u prvim radnim danima na skup u Kitzbühelu koji organizira Unicredit banka te njegove najave da će pokušati dogovoriti kompromisno rješenje s bankama oko konverzije kredita u švicarcima.
Orešković u svojem kratkom i turbulentnom mandatu nije uspio dogovoriti kompromis s bankama, a banke su nakon HDZ-ove izborne pobjede izgleda procijenile da je došlo vrijeme da i prije formiranja vlade Andreja Plenkovića aktualiziraju svoje ‘odštetne’ zahtjeve. I dok bivši i vjerojatni budući ministar financija Zdravko Marić vrti istu ploču o tome kako će pokušati dogovorom izbjeći spor s bankama, odlazeći ministar vanjskih poslova Miro Kovač nije propustio opaučiti Milanovićevu vladu glasno izgovorivši ono što se šaputalo po kabinetima Oreškovićeve vlade. Kovač se, naime, osjetio pozvanim ‘jasno poručiti da je način na koji je to sve skupa prošle godine izvedeno bio populistički i nedovoljno promišljen te sada imamo te prve tužbe i morat ćemo se dobro potruditi kako bismo umanjili štetu za hrvatski državni proračun’.
Dakle dok Marić navodno još uvijek dogovara kompromisno rješenje s bankama, Kovač nas obavještava da je dogovor već pao, a preostalo je samo definirati visinu štete za hrvatski proračun, unatoč argumentiranim tvrdnjama Udruge Franak da banke štetu nisu imale jer su je olakšicama i značajnim smanjivanjem loših kredita u cijelosti nadoknadile.
