Pucanje EU po okomicama

Blokada višegodišnjeg proračuna i plan oporavka Europske unije od strane Poljske i Mađarske, probni je balon za buduće poteze bloka okupljenog oko Višegradske skupine i indikator snažnog odmaka tih država članica EU od sve izraženije centralističke politike europske integracije predvođene Berlinom i Parizom. Istovremeno, indikator je oštrih podjela i naznaka mogućih novih crta loma strukture EU.

Teško je ne uočiti činjenicu da na geopolitičkom prostoru Europske unije već dulje traje sučeljavanje agendi proširenja EU po vodoravnoj crti, od zapada prema istoku i novih geopolitičkih koncepata, koji uniju dijele po okomitim crtama.





Nakon Brexita, koji je sam po sebi očita i prva uspješno provedena podjela po okomici na zapadnom pravcu projekcije geoekonomskih i geopolitičkih interesa EU, ubrzava se dinamika i okomitih integracijskih procesa na istočnom pravcu, koji postupno postaju nove crte razdvajanja EU i crte mogućih fraktura u budućnosti.

Teško je uostalom očekivati da tako značajno okomito presijecanje Europske unije provedeno kroz Brexit, koje je uniju iz temelja protreslo neće i dugoročno utjecati na pucanje EU  kohezije po ostalim okomicama geopolitičkih podjela.



Podjele po okomitim osima unutar Europske unije dvojaka su karaktera. S jedne strane, na djelu je sukob bogatog sjevera sa ekonomski  slabijim državama članicama EU s juga Europe. Njega novo vodstvo EU komisije pod palicom Ursule von der Leyen uz snažnu pozadinsku podršku njemačke i francuske politike nakon prvog vala koronakrize, kada je razotkrivena sva dubina podjele, svim silama pokušava kompenzirati promicanje solidarnosti i ekonomskom pomoći, iako ona ruku na srce, do juga osim lijepih obećanja još nije stigla. A nastavi li se poljsko-mađarski veto neće tako brzo ni stići. Na takvu mogućnost upozorava i  poluslužbeni „Deutsche Welle“ u članku Bernda Riegerta od 20. studenoga navodeći: „ Ako Poljska i Mađarska ostanu pri svojim stavovima, sredstva iz plana za oporavak neće moći biti isplaćivana od siječnja 2021. kako je prvobitno planirano. To će posebno pogoditi zemlje na jugu Europe koje su pretrpjele i trpe teške posljedice koronavirusa. Viktor Orban je i prije jučerašnjeg virtualnog samita izjavio kako ga za to nije briga.“

S druge strane medalje okomitih podjela je geopolitički koncept povezivanje Srednje Europe kroz Višegradsku skupinu (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska), a potom posljednjih godina kroz okomicu Inicijative tri mora snažno podržanu od američke politike i Obamine i Trumpove administracije.  Nema ni mrvice sumnje da će Inicijativu podržati i nova Bidenova administracija.

Sučeljavanja po toj crti podjele sljedećih godina biti će sve snažnija što se jasno može naslutiti i iz studija američkih think-tankova kao glasnika, a u velikoj mjeri i kreatora američke vanjske politike. Tako utjecajni „Atlantic Council“ u studiji objavljenoj 1. studenoga pod naslovom „The United States and Central Europe: A Road Map For A Democratic Post-Pandemic Agenda“ grupe autora predvođene veleposlanikom Danielom Friedom, nekadašnjim pomoćnikom državnog tajnika SAD za europske i euroazijske odnose u administracijama i George W. Bush i Baracka Obame, Inicijativu tri mora vidi kao središnju političku osovinu država članica Srednje Europe  koja zaslužuje punu podršku američke politike. Studija ukazuje: Iako će EU biti ekonomski dom Srednje Europe, partnerstvo sa SAD-om biti će presudno za popunjavanje praznina. Politika Srednje Europe trebala bi povećati svoju predanost Inicijativi tri mora koristeći je kako bi iskoristili povećano financiranje SAD-a, ali i EU za komercijalno isplativa ulaganja u energiju, promet i digitalnu infrastrukturu koja promiču prekogranični razvoj i gospodarski rast.“ Više je nego očito da će američka politika iskoristiti odmak država članica EU okupljenoj po toj geopolitičkoj osi kao polaznu točku svoga utjecaja na političke prilike u Europi izvan okvira odnosa s Berlinom, Parizom i Bruxellesom.

Ukoliko i ne dođe do točke loma nastaviti će se rast moći te okomice u svojoj izvornoj funkciji jačanja zajedničkih interesa država članica EU Srednje Europe prema Bruxellesu i Berlinu i istovremeno u funkciji promicanja američkih interesa u Europi i posredno kontroli rasta moći Njemačke i Europske unije. Kroz nju će se tijekom sljedećih godina jasno iskazati politička podjela unutar Europske unije na zapadni i istočni blok ili barem odmak istočnog bloka od središnje politike Europske unije kreirane u Berlinu i Bruxellesu. Utemeljeno je pretpostaviti da će podjela po toj okomici biti sve očitija. Blokadu višegodišnjeg proračuna EU od strane Poljske i Mađarske, u tom kontekstu uistinu je moguće gledati kao generalnu probu sličnih poteza u budućnosti.

I na vanjskom planu postavlja se sve više okomica na temeljnim pravcima projekcije interesa Njemačke, Francuske i Europske unije kako na pravcu prema Aziji i Kini, tako i prema SAD. Na zapadnoj strani nova uloga Ujedinjenog Kraljevstva nakon napuštanja EU biti će održavanje raskola po toj geopolitičkoj okomici s ciljem kontrole interakcije europske s američkom politikom i nametanje Londona kao mosta između SAD-a i EU. Koliko god to u ovom trenutku djelovalo nategnuto i teško ostvarivo zbog direktnih veza najmoćnijih članica EU s Washingtonom, London će koristeći svoj položaj u NATO-u i posebno veze sa SAD-om u okviru svoje nove doktrine „Globalne Velike Britanije“ pokušati nametnuti upravo takvu svoju ulogu u transatlantskoj zajednici.  Time, dakako, neće učiniti nikakvu uslugu Europskoj uniji nego čak štoviše, održavat će već nastali okomiti geopolitički procjep na relaciji EU- Velika Britanija – SAD. Na istočnom pravcu prostiranja interesa Europske unije prema Aziji i Kini, od Baltika na sjeveru do Perzijskog zaljeva na jugu, protežu se neprekinute crte ratnih sukoba i geopolitičkih sučeljavanja. Rat u Ukrajini, ratovi na Kavkazu i ratovi na Bliskom istoku svojevrsna su okomita prepreka projekciji europskih interesa  prema Indo-pacifičkoj regiji i Kini. Sve su to pravci ograničavanja djelovanja Europske unije u funkciji ograničavanja njenog uspona na razinu globalne moći.

Stara Europa, mjesto rođenja Europske unije, širenjem integracije uvukla se u opasnu geopolitičku igru. Primanjem nekadašnjih komunističkih članica sovjetskoga bloka nakon raspada SSSR-a u  strukturu Europske unije, lako je moguće, učinila je sebi veću štetu nego što su bile sve koristi koje je izvukla iz novih tržišta. Pitanje je, je li uopće više može izdržati  pritisak s istoka kojem je izložena. Nakon početnog optimizma, dolaskom na čelo Europske komisije friških snaga predvođenih agilnom Ursulom von der Leyen i iskusnom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u pozadini,  vetom Poljske i Mađarske na višegodišnji proračun unije sve dolazi u pitanje.

Teško je bilo ne primijetiti da je čelništvo Europske unije ostalo bez riječi kada je vidjelo kakve poteze su povukli Varšava i Budimpešta. Zaprepaštenje i nevjericu iznenađene bruxelleske elite ničim se nije moglo prikriti. Čini se da ih ni Brexit nije toliko šokirao. Trebalo im je najmanje 24 sata da uopće izgovore jednu smislenu rečenicu po tom pitanju.

Potpuno je sigurno,  EU nakon  ovoga sučeljavanja s moćnom osovinom Poljske i Mađarske  u procesu donošenja bogatog višegodišnjeg proračuna, Europska unija više nikada neće biti ista. Blokada Mađarske i Poljske biti će dakako  prevladana dogovorima jer ipak je riječ o novcu, ali ostaje neizbrisiva sva zaprepaštenost, a potom i bijes najmoćnijih država EU kojom su dočekali poteze Poljske i Mađarske. Posebice stoga jer su napokon postali svjesni da Varšava i Budimpešta ni pod koju cijenu neće odustati od nastavka svoje politike pa ni nakon nekakvoga neizbježnog trulog dogovora.

Realno je, stoga, očekivati, da će se nakon ovakvo snažnog poteza Varšave i Budimpešte raskol po okomici koju na kojoj se nalaze Poljska i Mađarska i dalje nastaviti. Izvršenu blokadu Poljske i Mađarske i odigrani potez nikako ne bi trebalo podcjenjivati i staviti ga u kategoriju prigodnog sredstva za postizanje boljih pozicija u proračunu EU i planu oporavka. Riječ je o prejakom potezu koji otvara vrata širim sučeljavanjima unutar Europske unije da bi se koristio za jednokratne svrhe i kratkoročne koristi. Poljska i Mađarska nikada se ne bi odlučile na njega da ne računaju na nastavak politike takvog smjera prema Bruxellesu, koji Europsku uniju sve više pretvara u centraliziranu i nadnacionalnu tvorevinu.

Odatle i sve snažniji otpor snaga nacionalnih suverenosti koje se unutar Europske unije posprdno proglašavaju populističkim. Posljedično, to će značiti jačanje otpora država članica Srednje Europe, koje drže da imaju pravo na promicanje vlastitih političkih interesa neovisnih o mainstreamu politike Europske unije.

Ukoliko, primjerice, Njemačka i najmoćnije države Europske unije iz Zapadne Europe i dalje misle uvoziti migrante kao jeftinu radnu snagu, ne mogu takvu agendu i posljedice koje iz nje proizlaze nametati cijeloj Europskoj uniji. Poljska i Mađarska neće odustati od svoje politike, a povremeno će im asistirati i druge članice Višegradske skupine. Razlike između Varšave, Budimpešte i Bruxellesa i dalje će ostati nepremostive unatoč financijskim vezama. Uostalom, nije riječ o beznačajnim razilaženjima nego o sasvim različitim svjetovima, paralelnim svemirima različitih ideja i vrijednosti koje trenutno povezuje samo novac. Pored toga, očekivanja da će nova washingtonska administracija išta promijeniti na tom planu je iluzorno jer će upravo ona, za razliku od Trumpove, razvijajući na površini blistave odnose sa Europskom unijom istovremeno na podzemne i prikrivene načine udarati na strukturu EU i pokušati održati kontrolu nad jačanjem njene moći.

Blokada je, stoga, snažni principijelni i doktrinarni geopolitički potez koji jasno iscrtava smjer europskih političkih zbivanja sljedećih godina. Mađarski i poljski veto, koliko god to u ovom trenutku izgledalo kao znanstvena fantastika, nagovještava propast koncepta „EU nove generacije“ i svega što je pokrenula nova Europska komisija. Okomica od Baltika prema Mađarskoj trenutno je najdublja crta raskola Europske unije, koja bi u bliskoj budućnosti mogla odigrati ono što je na zapadu unije  odigrala okomica koju je povukla britanska politika.

U svakom slučaju, čini se da EU ne može više vratiti svoju mladost i dati novi impuls integracijskoj volji europskih država izvan kruga stare Europe i jezgre bogatih članica okupljenih oko Njemačke. Čak štoviše, da je njemačka politika drugačija ili ako ona, iscrpljena u nemogućoj misiji okupljanja toliko različitih nacionalnih, ideoloških, kulturoloških i državnih entiteta izgubi geopolitičke motive i krene u nekom drugom smjeru, Europska unija neće se moći održati.

Njemačka i najmoćnije države Europske unije morale bi po svakoj geopolitičkoj logici što prije formulirati novu politiku. Postoje samo dvije opcije – ili će se naći u živom blatu raskola na istoku ili će na vrijeme okrenuti smjer političkih zbivanja od postupne izgradnje centralizirane nadnacionalne – gotovo imperijalne strukture, prema integraciji suverenih država članica. Nastavak provođenja politike integracije Europske unije na bilo kakvoj nadnacionalnoj osnovi  za njih je slijepa ulica. Koliko god ekonomskih koristi donijelo i donosi širenje Europske unije, jednako toliko, ako ne i više, nosi opasnosti političkog i potom ekonomskog sloma cijele konstrukcije Europske unije ukoliko se ono nastavi po imperijalnoj matrici. Sadašnji  politički koncept europske integracije očito puca, a blokada proračuna izuzetno je snažna poruka središtima moći Europske unije, prije svega Berlinu i Bruxellesu da unija kakvu oni zamišljaju nije svima poželjna niti moguća. Uostalom, da je riječ o mnogo većim ulozima svjedoče i iskazani razlozi mađarskog i poljskog veta koji ne djeluju pretjerano uvjerljivo kao povodi tako snažnim potezima. U pozadini je nešto mnogo veće u sferi dijametralno suprotnih i po svemu nepomirljivih ideoloških i geopolitičkih koncepata bloka iz Višegradske skupine i mainstreama politike EU.

Pored toga nova američka administracija promijeniti će pristup EU i pokušati ojačati partnerstvo s europskim saveznicima, ali će temeljni interesi američke politike u Europi ostati nepromijenjeni. Jedna od njihovih bitnih odrednica je i nastavak do sada uspješne kontrole rasta Njemačke i Europske unije na globalnoj razini uz stvaranje mogućnosti blokade tih procesa.

Hoće li Europska unija, čiji je geopolitički prostor kao i prostor projekcije njenih strateških interesa podijeljen oštrim okomicama od Atlantika do Pacifika, prevladati izazove teško je procijeniti.  No neke geopolitičke odrednice su već danas  jasno vidljive, a među njima posebice bode  oči okomica povučena u Srednjoj Europi.

geopolitika