Markićka, popovi i lopovi

Mora da je beskrajno otužno i silno frustrirajuće biti Željka Markić. Znamo da ste se ovdje, pokvareni i perverzni kakvi već jeste, već poveselili i zlurado pomislili kako njegujemo političku nekorektnost i da smo aludirali na povremenu potrebu gospođe Markić da se pogleda u ogledalo. Gluho bilo. Čitali smo mi ponešto Tomu Akvinskog i od njega naučili da je ljepota u oku promatrača. A prošli smo i neke gimnazije u kojima nismo picavali sa satova latinskoga, gdje su nas lijepo podučili "de gustibus non est disputandum". Pa, tko voli, nek' izvoli.

Riječ je ovdje o neobjašnjivu porivu gospođe Markić da uporno i agresivno zaviruje pod tuđe plahte i da špijunira tuđe živote s neskrivenom ambicijom da ureduje po njima prema vlastitim izopačenim kriterijima. Progonila je i proganja lezbe i pedere, sada bi malo čačkala po našim jajnicima i maternicama, uređivala bi televizijske dnevnike, a otkrila je, bogme, i vampire, kanibale i pornografiju, pa se upregnula da ih protjera iz školske lektire. Sve od Slavenke Drakulić do Harukija Murakamija. Bit će valjda da, jalna kakva već jest, Murakamija progoni jer, za razliku od nje, kako je i objavio u romanu "Lov na divlju ovcu", njegov vozač limuzine ima telefonski broj Boga i telefonira mu svake noći. Štoviše, povremeno i podijeli taj broj s ponekim, ali ne baš sa svima nego samo s "dobrim ljudima". Možda je to razlog taj što Markićka još uvijek nema taj broj. Ili je ipak pogrešno shvatila tko je Ovcoliki?

Kako bilo, s obzirom na Markićkina književna nagnuća i preferencije, slijede, slutimo - inkvizicija, spaljivanje na lomačama i nabijanja na kolac.

Mora biti teška frustracija i žalost kada danima najavljuješ turobni, mrziteljski, degradirajući "Hod za život", upregneš sve popove da s oltara vabe ovčice na skup, utučeš u to svu silu para nepoznatih sponzora i kojekakvih financijera koji i inače pridonose njezinim brojnim anticivilizacijskim aktivnostima, umlatio se i dio love zagrebačkih poreznih obveznika (a gradonačelnik metropole već se vucara po sudovima zbog financiranja tog pokreta koji prezire sve građansko i slobodarsko), i onda u konvojima autobusa navučeš jedva sedam tisuća bogomoljaca da određuju što je moral. I pritom lažući da braniš život, zabranjuješ prava ženama na vlastiti izbor, ali im ga ti ipak daješ licemjerno zarađujući prodajom kontracepcijskih pilula. Pa se u tom jadu i nemoći obrušiš na SDP da je za "Hrvatska može bolje" skupio "samo" 25 tisuća ljudi. Da je gospođa u stanju razborito razmišljati, nikad ne bi došla do zaključka da je SDP u stanju išta organizirati, a pogotovo ne tako velik i dostojanstven skup na kojemu su se građani samoorganizirali i, zabrinuti da im država djecu ne pretvori u nesposobne debile, ustali protiv zatupljivanja i primitivizma što ih njezina nevesela družina nastoji proširiti izvan okvira svoje zastrašujuće sekte i nametnuti cijelom društvu.

Ruke joj je dala i premijerova supruga, donedavno samozatajna kućanica koja je ipak odlučila iskoračiti na veliku scenu i javno progovoriti. A mudrije bi joj bilo da nije, jer očito ne zna za onu Abrahama Lincolna: "Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju".

"Svaka razborita osoba izabire život nad smrću. Zato sam podržala ovaj skup", rekla je 'hodajući za život' Sanja Orešković. I sve one osim onih sedam tisuća pripadnika njihova opskurnog, zatucanog, natražnjačkoga kružoka, koji teži Hrvatsku, ne štedeći ni truda ni novca, učiniti katoličkom džamahirijom, proglasila ubojicama i pronositeljima kulture smrti. Iste one kulture na kojoj je njezin suprug nabrao milijunske bonuse uvaljujući uokolo kontraceptive.

Silnu voajersku navadu cupkanja oko tuđih postelja ima i Markićkin brat po misiji - a vrag će ga znati, vjerojatno i po misionarskom položaju u mrklom mraku, kako valjda nalaže njihovo tjelesno čistunstvo – nekim zlom i parlamentarni zastupnik nekakva Hrasta Ladislav Ilčić na kojega sikću već i u Domoljubnoj koaliciji i na Pantovčaku. I koji uistinu ne zna kada je previše blamaže, pa je upravo u najnovijem džihadu protiv pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Nismo pozvani suditi o izvorima teške iskompleksiranosti narečenog dvojca, ali dobronamjerno preporučujemo posjet seksualnom terapeutu, a bogme je i medicina debelo uznapredovala. Možda još ipak ima pomoći.

Da je vrag odnio šalu, potvrdio nam je nedavno i jedan "njihov", štoviše, blizak Markićkin suradnik na organizaciji i provedbi homofobnog referenduma, ministar kulture Zlatko Hasanbegović, na čiji se spomen mršti obrva svemu pristojnom i mislećem. Izložit ćemo se ovdje minstrovu bijesu pa ćemo vrlo indiskretno i nepristojno prepričati kako se potpisnici ovih redaka na nedavnom izbornom saboru HDZ-a požalio da "Markićka radi veliku štetu HDZ-u". "Nije ovo Poljska, ne može ovdje proći zabrana pobačaja, samo nam radi probleme", jadao se tako ministar uz preporuku svojoj prijateljici da "ako već ima političkih ambicija, neka ide na izbore". Na podsjećanje da se u studenome prošle godine već izložila sudu birača i dobila jedva nekih 1700 glasova, ministar je samo slegnuo ramenima i konstatirao: "Eto..."

Nakon revizionističkih, proustaških izjava i prošlosti, zbog kojih smo postali ruglo modernih, naprednih demokracija, ministar nije žalio truda dati novog doprinosa svojoj blistavoj karijeri. Pa će tako o skupu "Hrvatska može bolje" reći: "Mnogi poznati akteri iznosit će svoja stajališta o tome iako mnogi od njih nemaju nikakve kompetencije za rasprave o tim pitanjima. Svima je jasno da je riječ o instrumentalizaciji i s političkom pozadinom." Kakve kompetencije on za dužnost ministra kulture ima i kojom se to nepolitičkom, stručnom pozadinom te pozicije dočepao, suvislim objašnjenjem još nas nitko nije udostojio.

A kad već olajavamo ministra, valja ovdje dometnuti i zgodu nedavnu iz Splita kada je jednoj kolegici objašnjavao da je direktno.hr (koji, usput budi rečeno, sponzorira njegova stranka) "senzacionalistički portal" (koji je, da podsjetimo, skup "Hrvatska može bolje" proglasio - debaklom). Nije ga to, međutim, spriječilo da zamjenicu glavnog urednika te ekstenzije službene HDZ-ove web-stranice zaposli kao svoju glasnogovornicu. Naravno, nezakonito.

Kreacionist u Banskim dvorima, nekom greškom ministar znanosti i obrazovanja, koji još nije sam sa sobom raščistio je li zemlja ravna ploča koju na leđima tegle četiri kornjače ili je u pitanju ipak kugla koja se vrti oko sunca, neovisno o smiješnim pokušajima obezvrjeđivanja veličine, važnosti i vrijednosti građanskog prosvjeda zabrinutih i zainteresiranih za svoju sadašnjost i još više budućnost svoje djece i voljni borbe za pristojno društvo i državu dobio je jasnu poruku gdje mu je mjesto, premda pokušava glumatati cool tipa. A to nije među naprednim, veselim, normalnim, otvorenim, znatiželjnim, kreativnim, raspoloženim, optimističnim, dragim i toplim ljudima okupljenim u desecima tisuća po gradskim trgovima koji znaju, kako je pisalo na jednom transparentu, da će im "bez obrazovanja dijete postati član HDZ-a".

Njegova je fešta s onim drugima. Tužnim, frustriranim i do neba iskompleksiranim spodobama. Kradljivcima duše. Otimačima razuma. Zatočenicima vlastite mizerije.