Lujić i Valenta prodali socijaldemokratsku ideju i političku ostavštinu Ivice Račana za par uduplanih direktorskih mjesta i nekoliko pozicija u upravnim vijećima škola i penzionerskih domova
Nedolazak Mirka Duspare i Roberta Lujića na dogovoreno sučeljavanje kandidata i kandidatkinja za gradonačelničku poziciju u Slavonskom Brodu još je jedan u nizu skandala u režiji aktualnoga gradonačelnika i njegovog koalicijskog druškana, predsjednika Gradskog vijeća. Dogovorili su snimanje u terminu koji je tražio Dusparin tim. Nešto prije 18,00 sati na Slavonskobrodskoj televiziji pojavili su se Petar Bašić, Maja Validžić, Hrvoje Špicer i Slavica Lemaić. Čekali su jedno vrijeme i onda shvatili da se čelni dvojac grada neće pojaviti. Ako je netko očekivao da će možda Mirko Duspara javiti da ne može doći jer je spriječen ili da to uradi netko iz njegovog tima onda nedovoljno prati ponašanje slavonskobrodskoga gradonačelnika, njegovu sirovu kulturu potpuno neprimjerenu čelnoj osobi jednog od najvećih hrvatskih gradova, njegove arogancije, bahatosti i narcisoidnosti bez ikakvog temelja, i dakako neuroze koja je po svemu sudeći bila ključan faktor nedolaska u televizijski studio u Milovićku. Robert Lujić nije došao jer mu je glavni šerif u gradu rekao da ne dođe. No, njegova rola gradonačelničke kandidature ionako spada u bezličnu i tragikomičnu farsu. On i Stribor Valenta su prodali socijaldemokratsku ideju i političku ostavštinu Ivice Račana za par uduplanih direktorskih mjesta i nekoliko pozicija u upravnim vijećima škola i penzionerskih domova. To je jedno, a drugo je konferencija za novinare koju je toga dana održala Slavica Lemaić na temu brodskoga sveučilišta. Bolno osjetljiva tema za rektora sveučilišta koje ne postoji. Tako je Robert Lujić umjesto sučeljavanja i potencijalne boli izazvanih pitanjima izabrao šetnju brodskim katakombama gdje je mrak i nema telefonskog signala.
Šerif javno iskazuje neurozni ispad poručujući putem zabezeknute glasnogovornice da će podići krivičnu prijavu protiv Slavice Lemaić
Glavni šerif je druga priča. Dakle, ne smijete ga zamišljati kao šerifa koji će izaći na dvoboj, čitaj sučeljavanje, kod OK korala. On uopće ne voli sučeljavanja, i ne vidi potrebu da ga itko išta pita. Drži da je gradski proračun i raspolaganje s njim njegovo urođeno pravo. Više od pola svojih mandata on je prilično lagodno živio gradonačelnički život. Gradski parlament i oporbena politika odvijala se na bazi folklora. „Jedan od nas“ je zaključio da obećanja koja je davao i ne mora ispuniti. Tako da više nije zamarao glavu stadionom od nula kuna, premještanjem smeća na Vijušu iz jedne velike kante u drugu, mirno je i primao naknadu kao predsjednik skupština gradskih poduzeća na koju nije imao pravo, upravljao gradskom imovinom kao da je ćaćina…Umjesto rada i polaganja računa izabrao je politiku podjele na koju drugi politički akteri nesvjesno pristaju, a ono malo što mu fali za većinu u gradskom parlamentu namiče već pomenutom trgovinom sa SDP-ovcima. I, onda je njegova sigurnost u političku dugovječnost poljuljala javna politička komunikacija Slavice Lemaić. Ta atipična političarka prije par godina kreće s redovitim dobro pripremljenim konferencijama za novinare. Tko je pratio put njenih javnih istupa mogao je zamijetiti da je svaki novi bio bolji, pripremljeniji, s više argumenata, i neugodniji za Mirka Dusparu. Valjda u nadi da će Slavica odustati Mirko i njegovi savjetnici za komunikacije odgovarali bi kratkim priopćenjima nastojeći zamagliti suštinu. Ali Slavica odustajala nije, a magle je ponestalo. Tada šerif po prvi put javno iskazuje neurozni ispad poručujući putem zabezeknute glasnogovornice da će podići krivičnu prijavu protiv Slavice Lemaić jer čestim javnim istupima uzbuđuje slavonskobrodsku javnost. No, tada je uzbuđen bio on i oni kojima je obećao gradsko zemljište nezakonitim natječajem. To mu je u backandu odmah poručila Lemaićka i pozvala nadležne institucije da provjere svaku njenu izgovorenu riječ pa da se vidi tko bi mogao i trebao odgovarati. Krivičnu prijavu više nitko iz tvrđave spomenuo nije. No, kocka je bačena. Zadaću da ukoči Slavicu dobio je portal za lokalnu upravu i samoupravu i njen za kriminal osuđeni glavni urednik. Urednik je prvo uvjerio gazdu da je njegov portal jedini važan medij u Slavonskom Brodu, te da će on redovno ignorirati njene pozive za tiskovne konferencije. Gazda se malko smirio pa čak i dao poklončić lokalno samoupravnom portalu u vidu višesobnog stana na Korzu, a redovito su pristizale i kunice iz grada i gradskih poduzeća. Slavica je nastavila javno ukazivati na nepravilnosti i nečinjenje gradonačelnika, Sbminus ju je ignorirao, ali drugi mediji nisu pa je njezin glas dopirao do ušiju onoga koga se prozivalo.
Degutantnih seksističkih ispada s portala koji se financira novcima Brođana nije nedostajalo. No tu se Osječkog žurnalistu može razumjeti. Slavica Lemaić je lijepa žena, prava Brođanka, a oni tamo imaju Antu Đapića
Mirkec je šizio i urednik najnajportala je u pomoć dozvao vrhunskog novinara iz Osijeka. Ovaj je mislio doći u Slavonski Brod, ali bi se izgubio negdje oko Kopanice i završio u Šamcu. Bosanskom. Pa je svoje analize o politici i drugim stvarima u Brodu pisao iz Osijeka. Normalno, u omotnici s naslovom kill bila je fotka Slavice Lemaić. I tako su dva vrhunska novinara, jedan osuđeni urednik, a drugi plaćeni profesionalac pokušali diskreditirati hrabru Brodsku političarku. Degutantnih seksističkih ispada s portala koji se financira novcima Brođana nije nedostajalo. No tu se Osječkog žurnalistu može razumjeti. Slavica Lemaić je lijepa žena, prava Brođanka, a oni tamo imaju Antu Đapića. Slavonski Brod je grad hrabrih ljudi i kao da se sva njegova hrabrost prelijevala u nju. Dusparine nepodopštine više nije trebala istraživati. Brođanke i Brođani su tražili nju, govorili svoje spoznaje, donosili dokaze, afere su isplivavale. Oni doveli Osječkog novinskog pervetita, a ona nacionalne medijske kuće kad se razotkrilo kako je gradsko poduzeće Vodovod, čiji je predsjednik skupštine Mirko Duspara, sustavno pljačkalo ionako osiromašene Brođane.
Po pouzdanim izvorima za njegov nedolazak krive su ankete koje govore o mogućnosti da Slavica Lemaić uđe u drugi krug izbora za gradonačelnicu ili gradonačelnika Slavonskog Broda
Možete li zamisliti pod kojom psihozom živi Mirko. I, kad su ga nekako uspjeli ohrabriti da se pojavi na megdan Lemaićki uvjeravajući ga kako ona tamo nije jedina, bit će ih još, bit će i njegov Roberto, slijedi hladan tuš. Po pouzdanim izvorima za njegov nedolazak krive su ankete koje govore o mogućnosti da Slavica Lemaić uđe u drugi krug izbora za gradonačelnicu ili gradonačelnika Slavonskog Broda. Njegov izborni stožer je procijenio da je riskantno ići u televizijsko sučeljavanje sa Slavicom usprkos činjenici da tamo nije jedini protukandidat. Kako reče jedam njegov bliski suradnik pojest će i njega i njih za doručak. Pa, se izborni stožer opet odlučio za taktiku povlačenja u nadi da ankete nisu točne.
Nedolazak Mirka Duspare i Roberta Lujića na dogovoreno sučeljavanje kandidata i kandidatkinja za gradonačelničku poziciju u Slavonskom Brodu još je jedan u nizu skandala u režiji aktualnoga gradonačelnika i njegovog koalicijskog druškana, predsjednika Gradskog vijeća. Dogovorili su snimanje u terminu koji je tražio Dusparin tim. Nešto prije 18,00 sati na Slavonskobrodskoj televiziji pojavili su se Petar Bašić, Maja Validžić, Hrvoje Špicer i Slavica Lemaić. Čekali su jedno vrijeme i onda shvatili da se čelni dvojac grada neće pojaviti. Ako je netko očekivao da će možda Mirko Duspara javiti da ne može doći jer je spriječen ili da to uradi netko iz njegovog tima onda nedovoljno prati ponašanje slavonskobrodskoga gradonačelnika, njegovu sirovu kulturu potpuno neprimjerenu čelnoj osobi jednog od najvećih hrvatskih gradova, njegove arogancije, bahatosti i narcisoidnosti bez ikakvog temelja, i dakako neuroze koja je po svemu sudeći bila ključan faktor nedolaska u televizijski studio u Milovićku. Robert Lujić nije došao jer mu je glavni šerif u gradu rekao da ne dođe. No, njegova rola gradonačelničke kandidature ionako spada u bezličnu i tragikomičnu farsu. On i Stribor Valenta su prodali socijaldemokratsku ideju i političku ostavštinu Ivice Račana za par uduplanih direktorskih mjesta i nekoliko pozicija u upravnim vijećima škola i penzionerskih domova. To je jedno, a drugo je konferencija za novinare koju je toga dana održala Slavica Lemaić na temu brodskoga sveučilišta. Bolno osjetljiva tema za rektora sveučilišta koje ne postoji. Tako je Robert Lujić umjesto sučeljavanja i potencijalne boli izazvanih pitanjima izabrao šetnju brodskim katakombama gdje je mrak i nema telefonskog signala.
Šerif javno iskazuje neurozni ispad poručujući putem zabezeknute glasnogovornice da će podići krivičnu prijavu protiv Slavice Lemaić
Glavni šerif je druga priča. Dakle, ne smijete ga zamišljati kao šerifa koji će izaći na dvoboj, čitaj sučeljavanje, kod OK korala. On uopće ne voli sučeljavanja, i ne vidi potrebu da ga itko išta pita. Drži da je gradski proračun i raspolaganje s njim njegovo urođeno pravo. Više od pola svojih mandata on je prilično lagodno živio gradonačelnički život. Gradski parlament i oporbena politika odvijala se na bazi folklora. „Jedan od nas“ je zaključio da obećanja koja je davao i ne mora ispuniti. Tako da više nije zamarao glavu stadionom od nula kuna, premještanjem smeća na Vijušu iz jedne velike kante u drugu, mirno je i primao naknadu kao predsjednik skupština gradskih poduzeća na koju nije imao pravo, upravljao gradskom imovinom kao da je ćaćina…Umjesto rada i polaganja računa izabrao je politiku podjele na koju drugi politički akteri nesvjesno pristaju, a ono malo što mu fali za većinu u gradskom parlamentu namiče već pomenutom trgovinom sa SDP-ovcima. I, onda je njegova sigurnost u političku dugovječnost poljuljala javna politička komunikacija Slavice Lemaić. Ta atipična političarka prije par godina kreće s redovitim dobro pripremljenim konferencijama za novinare. Tko je pratio put njenih javnih istupa mogao je zamijetiti da je svaki novi bio bolji, pripremljeniji, s više argumenata, i neugodniji za Mirka Dusparu. Valjda u nadi da će Slavica odustati Mirko i njegovi savjetnici za komunikacije odgovarali bi kratkim priopćenjima nastojeći zamagliti suštinu. Ali Slavica odustajala nije, a magle je ponestalo. Tada šerif po prvi put javno iskazuje neurozni ispad poručujući putem zabezeknute glasnogovornice da će podići krivičnu prijavu protiv Slavice Lemaić jer čestim javnim istupima uzbuđuje slavonskobrodsku javnost. No, tada je uzbuđen bio on i oni kojima je obećao gradsko zemljište nezakonitim natječajem. To mu je u backandu odmah poručila Lemaićka i pozvala nadležne institucije da provjere svaku njenu izgovorenu riječ pa da se vidi tko bi mogao i trebao odgovarati. Krivičnu prijavu više nitko iz tvrđave spomenuo nije. No, kocka je bačena. Zadaću da ukoči Slavicu dobio je portal za lokalnu upravu i samoupravu i njen za kriminal osuđeni glavni urednik. Urednik je prvo uvjerio gazdu da je njegov portal jedini važan medij u Slavonskom Brodu, te da će on redovno ignorirati njene pozive za tiskovne konferencije. Gazda se malko smirio pa čak i dao poklončić lokalno samoupravnom portalu u vidu višesobnog stana na Korzu, a redovito su pristizale i kunice iz grada i gradskih poduzeća. Slavica je nastavila javno ukazivati na nepravilnosti i nečinjenje gradonačelnika, Sbminus ju je ignorirao, ali drugi mediji nisu pa je njezin glas dopirao do ušiju onoga koga se prozivalo.
Degutantnih seksističkih ispada s portala koji se financira novcima Brođana nije nedostajalo. No tu se Osječkog žurnalistu može razumjeti. Slavica Lemaić je lijepa žena, prava Brođanka, a oni tamo imaju Antu Đapića
Mirkec je šizio i urednik najnajportala je u pomoć dozvao vrhunskog novinara iz Osijeka. Ovaj je mislio doći u Slavonski Brod, ali bi se izgubio negdje oko Kopanice i završio u Šamcu. Bosanskom. Pa je svoje analize o politici i drugim stvarima u Brodu pisao iz Osijeka. Normalno, u omotnici s naslovom kill bila je fotka Slavice Lemaić. I tako su dva vrhunska novinara, jedan osuđeni urednik, a drugi plaćeni profesionalac pokušali diskreditirati hrabru Brodsku političarku. Degutantnih seksističkih ispada s portala koji se financira novcima Brođana nije nedostajalo. No tu se Osječkog žurnalistu može razumjeti. Slavica Lemaić je lijepa žena, prava Brođanka, a oni tamo imaju Antu Đapića. Slavonski Brod je grad hrabrih ljudi i kao da se sva njegova hrabrost prelijevala u nju. Dusparine nepodopštine više nije trebala istraživati. Brođanke i Brođani su tražili nju, govorili svoje spoznaje, donosili dokaze, afere su isplivavale. Oni doveli Osječkog novinskog pervetita, a ona nacionalne medijske kuće kad se razotkrilo kako je gradsko poduzeće Vodovod, čiji je predsjednik skupštine Mirko Duspara, sustavno pljačkalo ionako osiromašene Brođane.
Po pouzdanim izvorima za njegov nedolazak krive su ankete koje govore o mogućnosti da Slavica Lemaić uđe u drugi krug izbora za gradonačelnicu ili gradonačelnika Slavonskog Broda
Možete li zamisliti pod kojom psihozom živi Mirko. I, kad su ga nekako uspjeli ohrabriti da se pojavi na megdan Lemaićki uvjeravajući ga kako ona tamo nije jedina, bit će ih još, bit će i njegov Roberto, slijedi hladan tuš. Po pouzdanim izvorima za njegov nedolazak krive su ankete koje govore o mogućnosti da Slavica Lemaić uđe u drugi krug izbora za gradonačelnicu ili gradonačelnika Slavonskog Broda. Njegov izborni stožer je procijenio da je riskantno ići u televizijsko sučeljavanje sa Slavicom usprkos činjenici da tamo nije jedini protukandidat. Kako reče jedam njegov bliski suradnik pojest će i njega i njih za doručak. Pa, se izborni stožer opet odlučio za taktiku povlačenja u nadi da ankete nisu točne.
