Masovni prosvjedi diljem Francuske: Otpor protiv globalne orvelijanske noćne more

"Dok ne postanu svjesni nikada se neće pobuniti, a svjesni ne mogu postati sve dok se ne pobune."

~ George Orwell, 1984.

Previranje posvuda dok se orvelijanska noćna mora širi po svijetu

U samo zadnjih nekoliko mjeseci vidjeli smo ono što je praktički 'legalni državni udar' protiv demokratski izabrane predsjednice Brazila, kontinuirani i nemilosrdni pritisak da se smijeni al-Assad s vlasti u Siriji, ekonomsko ratovanje u Venezueli koje prijeti dovođenjem 'Chavizma' do sramotnog kraja, te takozvane 'Panamske dokumente' koji su prisilili na ostavku islandskog premijera, svojevremeno najmlađeg u svijetu, a koji je nadgledao jedinstveno državno suočavanje s privatnim dugom banaka.

Ako bude po njihovom, 'tajna elita' koja vlada Zapadom će zamijeniti ove nekada demokratske vlade s istim sustavom gladnim moći koji se nalazi posvuda na Zapadu - utvrđena oligarhija koja proždire sve što može, uključujući ljudske resurse.

Obični ljudi u Europi osjećaju ovaj nemilosrdni nagon za postizanje potpune moći u obliku "mjera stroge štednje" koje se nameću s vrha. Neke populacije su se uglavnom predale tome, provodeći relativno mlake proteste pred licem neviđenog haranja i pljačke. No Francuzi, poput Grka, ne primaju to tako olako. Francuzi pružaju otpor, masovno, ovoj patološkoj čizmi koja cilja izravno na njihove vratove.

U zadnjih nekoliko mjeseci, masovni prosvjedi - čiji razmjer raste sa svakim novim tjednom - protiv vladinih "reformi" brojali su desetke pa čak i stotine tisuća ljudi koji su izašli na ulice gradova širom Francuske. I to ne samo ponekad, nego svakoga dana. U nekim trenucima mnoštvo od 300 000 je prosvjedovalo. Za današnju zapadnjačku civilizaciju, demoraliziranu i apatetičnu kakva je postala, ovo je zaista velika brojka.

Naravno možda niste ni čuli o tome zbog toga što je, poput mnogih masovnih prosvjeda koji se odvijaju diljem Zapada ovih dana, protuudar Francuza na diktate mjera štednje jedva pokriven u zapadnjačkim medijima.

'Reforma' radnih prava

Kada je Nicholas Sarkozy 'osvojio' poziciju predsjednika Francuske 2007., francuska vlada je od protivljenja ratu u Iraku i općenitog kritiziranja angloameričke vanjske politike preokrenula smjer svoje politike na slanje francuskih trupa u Afganistan, pridruživanje NATO-u i općenito bespogovorno provođenje "rata protiv terorizma". Po prvi put Francuska je u biti imala američku marionetu za predsjednika. I, kao što je Sarkozy kasnije rekao u vezi popularnog prosvjedovanja protiv njegove izdaje suvereniteta Francuske, "čini mi se da kada se događaju štrajkovi, nitko ih ne primjećuje".

Ekonomski krah 2008. godine odmah je Francusku koštao oko 600 000 radnih mjesta. Mjere stroge štednje koje su uslijedile povukle su Sarkozyjevu popularnost niz wc školjku, ostavljajući otvorena vrata predsjedničkim kandidatima socijalista i radikalnih ljevičara. François Hollande je 2012. postao glavnim čovjekom.

Hollande, prvi "socijalistički" predsjednik još od Mitteranda 1980-ih, izabran je na temelju svoje platforme protuštednje i protuimperijalizma. No, kao i većina Zapadnih političara, pokazao se potpuno nemoćnim da zaustavi plimu ekonomske bijede. Pod Hollandeom nezaposlenost je dosegla 40% u nekim područjima Francuske, a 25,7% među mladima. Unatoč ekonomskim mukama u kojima se mnogi Francuzi nalaze, Hollande - po zapovijedima svojih 'savjetnika' - nastavlja zabijati zakone o štednji u grla francuskog naroda. Vodio je kampanju da se povuku francuske trupe iz Afganistana, a kada je bio izabran poslao ih je u Mali i sada Libiju. I nastavlja provoditi pritisak EU-a za širenje strogih mjera štednje na sve ostale.

Pod novim prijedlogom zakona o radu - kojeg korporativna i politička elita uzdiže kao 'oslobođenje' Francuske od radničkih prava - ljudi bi "dobili" "pravo" da ne moraju odgovarati na e-mailove vezane uz posao dok su kod kuće, u zamjenu za to da korporacije mogu otpustiti zaposlenike kada god to žele i izrabljivati ljude više nego ikada prije. U biti, ovaj francuski 'zakon o radu' će metaforički suprotstaviti francuske radnike jedne protiv drugih, u borbi do ekonomske smrti oko toga tko se može najviše poniziti pred korporacijama.

Građani Francuske su jasno dali do znanja kako ne vjeruju Hollandeovim uvjeravanjima da će ovo biti dobro za njih, no francuski oligarsi imaju malo vremena baviti se osnovama demokracije, a još manje s parlamentarnom demokracijom. Prošloga tjedna, koristeći poseban članak u ustavu koji datira još iz Alžirskog rata, na silu su progurali zakon, u totalitarnom stilu. Sada se prijedlog zakona može razmatrati u Senatu, unatoč kontinuiranim masovnim valovima prosvjedovanja javnosti.

Što se tiče navodne osnove po kojoj se ova 'reforma radnih prava' uspostavila odredbom u Francuskoj, Finian Cunningham piše:

Ovo je pogrešan - da ne kažem nemoralan - način gledanja na suvremena stanja ekonomije. Još od globalnog ekonomskog kraha 2008., ono što se mora razumjeti je da problem niskog rasta u Francuskoj, Europi, te čak i u naizgled boljima UK-u i SAD-u, nije zapravo problem produktivnosti radnika. Ovo je puno veće pitanje o temeljnom, povijesnom slomu u kapitalističkom sustavu. Ovo se vidi u rekordnoj razini nejednakosti između malobrojne elite i velike većine društva. Kronično siromaštvo i stroge mjere štednje su uzrok stagnaciji potrošnje i rasta. Sustavnoj nepravdi se mora stati na kraj, a ne joj se mirno pokoravati.

U jednom trenutku prošloga tjedna, do 80% benzinskih postaja na području Pariza je ili ostalo, ili skoro ostalo bez goriva jer su radnici u obalnim rafinerijama otišli u štrajk. Ova blokada je popustila zasad, ali samo zato što je francuska vlada bila prisiljena posegnuti u svoje strateške energetske rezerve.

U međuvremenu, francuski prijevoznički sindikati pozivaju na 'neograničene štrajkove' koji su započeli u vrijeme pred održavanje Europskog nogometnog prvenstva Euro 2016. kojemu je Francuska domaćin, veliki međunarodni događaj za kojeg se očekuje da će Francuskoj privući 2,5 milijuna posjetitelja ovoga mjeseca. "ISIL" je, naravno, rekao da će ciljati nogometno natjecanje, a američki State Department je zbog toga upozorio građane SAD-a da ne putuju u Europu. Glasnogovornik idiot američkog ministarstva vanjskih poslova John Kirby je objasnio kako je razlog upućivanja ovog upozorenja taj što on "nije svjestan ikakve specifične vjerodostojne terorističke prijetnje". Ima smisla.

Željeznički radnici u Francuskoj naročito reagiraju na potez koji ih lišava njihovih pravnih zaštita, skraćivanje njihovog vremena za odmor, proces koji je izgleda osmišljen kako bi popločao put zakonu koji će praktički privatizirati sve željezničke usluge u EU. Propaganda koja prati ove napade drži da će Francuska imati koristi od uništenja teško stečenih radničkih prava pri čemu bi "oslobodila" radnike u, što je bivši predsjedavajući Federalnih rezervi SAD-a Alan Greenspan otvoreno nazvao, 'režim veće radničke nesigurnosti'. Noam Chomsky objašnjava:

Ako su radnici nesigurniji, to je vrlo "zdravo" za društvo, zato što ako su radnici nesigurniji neće pitati za plaće, neće ići u štrajk, neće tražiti beneficije; služit će gospodarima dragovoljno i pasivno. A to je optimalno za ekonomsko zdravlje korporacija.

No, prije nego olakšaju "teret" sa svojeg sistema kontrole duga preko "likvidacije" nekih ljudskih kapitala u Francuskoj, prvo moraju slomiti radnička leđa. To baš ne prolazi tako lako francuskim autoritetima s njihovim žestokim policijskim taktikama zbog kojih se samo još više rasplamsava reakcija javnosti. Rezultat ovih bezobzirnih pokušaja da se radnicima uzmu njihova prava i brutaliziraju cijele zajednice se vidi u kontinuiranom pretvaranju ulica nekoliko velikih gradova u ratne zone:

No, drakonski anti-radnički zakoni nisu jedine stvari zbog kojih su Francuzi uznemireni.

Globalizacija Palestine

Još od višestrukih koordiniranih napada u Parizu prošlog studenog, francuske vlasti su pretvorile zemlju u 'Bliski istok u malom', s brojnim nelegalnim pretresima domova muslimana i pretresa koji uključuju veliku primjenu policijskog nasilja. I baš kao u okupiranoj Palestini, Iraku i Siriji, majke ostaju bez svoje djece, stari su brutalizirani, a cijele obitelji se terorizira usred noći - sve u ime "Rata protiv terora".

Tisuće ovih pretresa je obavljeno, ali s 'malo rezultata' kako kažu dužnosnici. Ono što je prikladno zamagljeno je činjenica da su pravi teroristi (ili barem ljudi koji zapravo jesu umiješani u počinjavanje zvjerstava u Siriji i drugdje) dobro poznati vlastima, i njihova kretanja su im dobro poznata prije nego se ovi pojave provodeći terorističke napade.

No takvi 'rezultati' im zapravo ne znače ništa. Ono što je važno, naizgled maloj ali moćnoj grupi ljudi, je da Zapadni svijet razumije poruku 'muslimani = teroristi' i da ih se zato mora zlostavljati i mučiti gdje god oni bili. A ako to ne svijet ne razumije, tada se dogode teroristički napadi sve dok ljudi ne 'prihvate program'.

Dok se rat protiv terorizma i antimuslimanska histerija možda čine kao potpuno nevezani za 'reformiranje' zakona europskih radnih prava zbog korporacijskih i bankarskih interesa, povišene mjere sigurnosti i strah kojeg uzrokuju omogućuju okolinu koja je jako podložna oblikovanju i u kojoj mogu gušiti ili slomiti otpor oko takvih stvari kao što je stvaranje 'sigurnijeg' svijeta za Zapadne korporacije.

Francuske vlasti su stoga produljile izvanredno stanje u državi - koje je službeno zakonski zabranilo sve prosvjede koji su se u zadnje vrijeme tamo održali! - do kraja srpnja kako bi obuhvatilo od "ISIL-a ciljano" nogometno natjecanje. No, mnogi Francuski građani su izgleda skeptični prema takvoj zloj propagandi, i dosta im je tobožnjih proboja sigurnosti i beskičmene prirode svojih političara koji tvrde da zastupaju uzvišene 'socijalističke' vrijednosti dok rutinski pomažu da se zamijene građanska prava s korporativnim totalitarizmom

"Zakon o radu je kap koja je prelila čašu", kaže Matthiew (35) koji se prekvalificira za posao učitelja nakon 10 godina u privatnom sektoru, te koji je osnovao instant revolucionarnu pjevačku grupu na trgu. "No ovo je i više od toga. Ova vlada, koja bi trebala biti socijalistička, je iznijela hrpu stvari s kojima se ne slažem, dok se neuspješno suočava sa stvarnim problemima poput nezaposlenosti, klimatskih promjena i društvom koje ide prema katastrofi."

Jocelyn (26), bivša studentica medicine koja ima ulogu glasnogovornice pokreta, kaže: "Postoje paralele s pokretima Okupiraj Wall Street i Indignadosima. Ideja je dopustiti svima da se izjasne. Ljudima je stvarno muka i umorni su i taj osjećaj raste već godinama. Sve što je Hollande jednom obećao ljevičarima i odustao od toga me stvarno deprimira. Mene osobno muče izvanredno stanje, novi zakoni o nadziranju građana, promjene u sustavu pravosuđa i stroga "sigurnosna" kažnjavanja."

Cijeli jedan novi pokret je nastao, primajući podršku od zaista učenih zagovornika otpora poput Yanisa Varoufakisa. Hoće li ovaj zamah biti preuzet i iskorišten za produbljivanje napuklina unutar Europe? To je zasigurno mogućnost. Francuska je bila ciljana mnogo puta kako bi ju se 'dovelo u red'. Ove prosvjede bi lako mogli ciljati teroristi, a to bi bilo bogomdano za oligarhe. Kao da postavlja scenu ili pokušava usaditi osjećaj nesigurnosti, šef unutarnje sigurnosti Francuske je nedavno podsjetio zemlju da je "ISIL" spreman udariti kada god se 'svjetina okupi':

"Riskiramo suočavanje s novim oblikom napada - terorističkom kampanjom koju karakterizira ostavljanje eksploziva na mjestima gdje se mnoštvo ljudi okuplja, umnožavajući ovaj tip djelovanja kako bi stvorili ozračje panike."

Možda francuska elita uzima lekcije o kontroliranju populacije iz turske knjige . U Turskoj, svaki put kada se dogode prosvjedi protiv vlade, "ISIL" ili "Kurdi" budu okrivljeni za bombaške napade koji ubiju prosvjednike. S francuskim članovima parlamenta koji su nedavno glasali za ukidanje Washingtonovih antiruskih sankcija, pogoršavanje i poticanje nasilja na prosvjedima bi zasigurno bio način da im se pošalje "podsjetnik" na to da njihovi prioriteti leže s 1%, a ne s običnim ljudima.

Zaključak

Živimo u svijetu kojim upravljaju psihopati, samo u svoju korist, a normalna ljudska bića ne mogu vječno trpjeti to zlostavljanje. Baš kako sam napisao vezano za neprekidno Izraelovo desetkovanje Palestinaca - "Na skliskoj smo padini prema apsolutnom totalitarizmu na ovom planetu, gotovo u svakom pogledu i posvuda, te ako mislite da se to vas ne tiče ili da ste iznimni, razmislite ponovno. A ako ste član elite, sjetite se Francuske revolucije i koliko se elitnih glava skotrljalo s platforme gđe Giljotine."

Guranje prema totalitarizmu u obliku potpune i brutalne podređenosti korporativnim interesima je globalni problem, te vrlo ozbiljan. Kako je Orwell rekao - "Dok ne postanu svjesni nikada se neće pobuniti, a svjesni ne mogu postati sve dok se ne pobune". I kako je Laura Knight-Jadczyk napisala - "znanje i kolektivna potraga za stvarnom slobodom, ruku pod ruku, su lijek za ovu bolest globalne patokracije".