O skandaloznoj izjavi američkog predsjednika Joe Bidena, koji je u prošlotjednom intervjuu za američki ABC Putina nazvao „ubojicom“, američki mediji gotovo i ne obraćaju pozornost, dok je, suprotno, europska medijska scena njome itekako zaokupljena. To nije nikakvo čudo: Amerikanci su već godinama navikli na medijsku sotonizaciju i Putina i Rusije koji se „miješaju“ u sve pore američkog političkog i društvenog života – kako to tvrdi washingtonski establishment, dok je, s druge strane političarima i medijima u EU jasno kako Bidenova izjava ima dvosmjerni karakter – kroz napad na Putina, njome se pokušavaju i „pacificirati“ po SAD neugodne vanjskopolitičke ambicije Bruxelesa i ključnih EU prijestolnica od kojih – ruku na srce, ionako teško što konkretnoga može biti zbog složenog unutarnjeg ustroja i goleme birokratiziranosti briselskog političkog aparata.
Od američkih medija, koji su komentirali Bidenovu eskapadu, vrijedi izdvojiti Bloombergov komentar koji navodi kako u pozadini “retoričke razmjene mišljenja” Sjedinjene Države i Rusija zajedno rade na međunarodnoj konferenciji u Moskvi kako bi nagovorile afganistansku vladu na podjelu vlasti s talibanima. I usprkos oštrim primjedbama ruskih dužnosnika, “nema neposrednih naznaka da Kremlj planira ići dalje od svog početnog odgovora za opozivom svog veleposlanika iz Washingtona”.
Europski mediji, razumljivo, puno su zabrinutiji, a njihovi tekstovi u prvi plan ističu težak položaj Bruxellesa nakon spomenutih Bidenovih riječi.
Die Welt tako piše, kako Bidenova optužba protiv Putina stavlja njemačku kancelarku Angelu Merkel u prvi plan. Merkel mora definirati ulogu i mjesto Njemačke u ovom “klinču”. Nazivanje ruskog predsjednika “ubojicom” nije “uobičajeni ton u diplomatskim odnosima između država”. “Nova američka senzacija” u odnosima s Rusijom dovodi Europu u težak položaj. Europa je u kritičnom trenutku u svojoj politici prema Rusiji i okreće pogled prema njemačkoj kancelarki.
Vodeći britanski medij, BBC, u svom komentaru piše kako “izgleda da je i sam Vladimir Putin mirno shvatio uvredu. Napokon, ovo ide u prilog njegovoj glavnoj ideji: da je Zapad rusofobična i neprijateljska sila.”
U tom istom smislu podsjećamo i na jučer objavljenu analizu našeg urednika Zorana Metera na portalu Geopolitka News koji također navodi nešto slično: da je Biden učinio „medvjeđu uslugu“ Navaljnom, kao i ionako slabašnoj ruskoj liberalnoj oporbi, i doveo do nove snažne unutarnje homogenizacije Rusa oko Putina, neviđenoj još od doba vrhunca ukrajinske krize 2014. g. i pripajanja krima Rusiji (vidi poveznicu ispod teksta).
Die Zeit navodi: “Suočeni smo s opasnom eskalacijom.” “Ubilački govor” oblikovat će Bidenov odnos s ruskim predsjednikom. S tim u svezi, “Putin je odmah shvatio neravnotežu Bidenovog intervjua. U jednom od svojih govora poželio je Bidenu “zdravlje”, vjerujući da će takve riječi pasti i na samog odašitelja. Jedan nula u korist Putina”. “Ali američke sankcije protiv Putina?, pita se Die Zeit i nastavlja: “To bi predstavljalo kršenje tradicije, čak i u usporedbi s hladnim ratom.”
Süddeutsche Zeitung usporedio je incident s djetetom koje se „svađa u dvorištu škole.” … “Niti jedan američki predsjednik još nije došao do toga. Teško je reći može li se predsjednik Rusije uopće nazvati ubojicom. Politički, teško da će ga povrijediti … Kad ljudi loše govore o Putinu, to mu također daje neku vrstu veličine.”… “Bidenov komentar, u svakom slučaju, otvara mogućnosti Putinu. Prvo, mogao je ruskoj javnosti predstaviti svoju moralnu nadmoć, a drugo, mogao je Bidena učiniti slabim.”
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) piše kako je u odnosima s Rusijom nužno jasno i čvrsto pozicioniranje. Ali verbalni sukobi ne pomažu. “Oni su, prvo, predložak za rusku propagandu, a drugo, kompliciraju ionako težak dijalog čak i na onim područjima gdje je, možda, moguće nešto poput međusobnog razumijevanja.”
Njemački Handelsblatt misli slično. Bidenov napad na Putina stavlja Europu pred dilemu. “Iako je verbalni napad američkog predsjednika razumljiv, nije pametan. Washington i Moskva i dalje ovise jedni o drugima.”
“Novi američki predsjednik teško je mogao jasnije izraziti promjenu smjera prema Moskvi. Stoga se može pretpostaviti da je Biden namjerno odabrao svoje grube riječi. … Ionako mali prostor za konstruktivni dijalog o važnim pitanjima kontrole naoružanja, sirijskog sukoba, nuklearnog sporazuma s Iranom i, ne manje važno, ekonomskih odnosa sada je postao još uži … Međutim, potpuni i trajni prekid s Moskvom nije u interesu Sjedinjenih Država. Istina, Amerikanci, za razliku od europljana, mogu si priuštiti dulju bolest u odnosima s Moskvom politički i ekonomski. Međutim, potpuni prekid dijaloga s Putinom također bi imao negativne posljedice na američku vanjsku i unutarnju politiku. Američki predsjednik također treba Putinovu pomoć za suzbijanje iranskog utjecaja na Bliskom Istoku. I posljednje, ali ne najmanje važno – za Sjedinjene Države, ne Rusija, već Kina, najveći je kandidat u borbi za globalnu dominaciju. Na kraju će u Moskvi i Washingtonu vjerojatno prevladati Bismarckovo razumijevanje da države nemaju prijatelje, već samo interese.“ To se najbolje vidi u činjenici da je „Biden odbio osobno kazniti prijestolonasljednika Saudijske Arabije sankcijama” zbog ubojstva Jamala Khashoiggija, navodi njemački medij.
Možda je ovaj kratki pregled najbolje zaključiti komentarom Bidenovih riječi o Putinu od strane njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa od prošlog četvrtka, dan nakon sporne izjave, za Deutsche Welle. Maas je pozdravio američki “jasan jezik” u odnosu na Rusiju ali je odbio “komentirati ili procijeniti” karakter upotrjebljene riječi “ubojica” – adresirane na ruskog predsjednika. “Želimo imati otvoren prozor za dijalog s Moskvom o ozbiljnim izazovima, razoružanju i klimatskim promjenama”, naglasio je Maas.
Zanimljivo je spomenuti kako se oko Bidenove izjave odbio svrstati i EU povjerenik za vanjske i sigurnosne poslove Joseph Borrel. Onaj isti, koji se nedavno, vrativši se posramljen iz Moskve nakon sastanka s ruskim šefom diplomacije Sergejom Lavrovom, „drvljem i kamenjem“ obrušio na Rusiju, predlažući Bruxellesu uvođenje novih proturuskih sankcija. Naime, Borrell je prigodom posjeta Rimu, na pitanje slaže li se s Bidenovom konstatacijom o Putinu kazao, „da i ne“.
Tipično briselski, složit će te se. Uostalom, Europskoj uniji ništa drugo niti ne preostaje ako ne želi biti neposredno uvučena u sukob s Rusijom – uz poticanje i „guranje“ Washingtona sa sigurne distance. Tu američku „igru“ europski politički mudraci jako dobro znaju ali je pitanje imaju li joj se snage oduprijeti. Ovakve kalkulacije i „igre riječi“ – o toj dilemi najbolje i svjedoče.
geopolitika
