“Možemo li za tiskovine poput Jutarnjeg lista, Večernjeg lista, Globusa, 24 sata reći da je njihovo izlaženje od javnog interesa? Zašto država oslobađa novine isključivo komercijalnog usmjerenja, koje teže samo lošoj zabavi bez ikakve veze s relevantnim informiranjem i educiranjem, od plaćanja 15 posto PDV-a?”, pita se Toni Gabrić u uvodniku na prijateljskom nam H-alteru. Jasno će navesti i koji su javni interesi, što se tiče novinarstva, u privatnim i državnim medijskim kućama i neupućenima malo razjasniti medijsku močvaru u kojoj se danas nalazimo, ali i ulogu famozne Agencije za elektroničke medije.
Hrvatski sabor je 2007. godine donio izmjene i dopune Zakona o PDV-u kojim je, po prvi put u Hrvatskoj, oslobodio dijela PDV-a sve "papirnate" novine osim onih koje su očito namijenjene isključivo oglasima. Tadašnji PDV je iznosio 22 posto, on je u međuvremenu narastao na 25 posto, a novinski izdavači plaćaju svega 10 posto. To bi trebao biti jedan od jasnih državnih stavova da izlaženje novina predstavljaju javni interes, odnosno da bi novine na neki način trebala biti javno dobro.
Dakako, to nije bio prvi put da su novine i novinarski posao smatrani javnim dobrom. Kada je zakonodavac prije pet godina oslobodio PDV-a sve papirnate novine, to bi u naivnom poimanju svijeta i života značilo kako smatra da sve one ispunjavaju neki javni interes Novinarstvo je jedna od rijetkih profesija koje su izrijekom zastupljene u hrvatskom Ustavu, čl. 38., što pokazuje da ga država smatra strukturno važnim za demokraciju: "Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji." Pristup informaciji za sve građane postao je ustavno pravo tek 2010. godine, zalaganjem udruga GONG, UNMK i HND.
Isključivanje privatnih medija iz rasprave o novinarstvu kao javnom dobru podrazumijevalo bi da pristajemo na ono što se danas u privatnim medijima zbiva - a to je da njihovi vlasnici od redakcija i novinara zahtijevaju što hoće, da ne postoje ni minimumi redakcijske demokracije, što za sobom povlači odsustvo novinarskih sloboda, i da se bitni zakoni koji se odnose na područje novinarstva - poput Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o radu - ne primjenjuju u privatnim novinarskim ili RTV-kućama.
Što je javni interes vis a vis novinarstva u privatnim kućama? Javni interes u "privatnim" nakladnicima u osnovi je isti kao i javni interes u javnim/državnim kućama ili kod neprofitnih medija. On se sastoji:
U tome da građani budu što bolje informirani o relevantnim stvarima, kako bi na osnovu tih informacija mogli biti društveno ili politički aktivni, raditi u građanskim inicijativama ili organizacijama ili podržavati njihove aktivnosti, izlaziti na birališta ili se uključivati u rad političkih partija;
U educiranju građana u smislu prihvaćanja ili propitivanja političkih, etičkih itsl. Vrijednosti.
Zakon o elektroničkim medijima u članku 9. postavlja pred te medije neke zadatke koji oni moraju ispunjavati da bi zadovoljavali javni interes: "Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa od interesa je za Republiku Hrvatsku kada se programi odnose na:
ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu, te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj,
ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva,
djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima,
osobe s invaliditetom i posebnim potrebama,
ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena,
očuvanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta,
poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva,
kulturu javnog dijaloga,
razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta,
zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja,
poticanje medijske pismenosti."
Kada je zakonodavac prije pet godina oslobodio PDV-a sve papirnate novine, to bi u naivnom poimanju svijeta i života značilo kako smatra da sve one ispunjavaju neki javni interes. Naravno da je ta promjena zakona, u skladu s našim običajima, napravljena bez ikakve analize stanja i realne procjene rezultata koje se tim izmjenama želi napraviti; tako je, nakon tih izmjena, stanje ostalo isto kakvo je i bilo. Privatne novine ne samo da su vrlo često daleko od zadovoljavanja javnog interesa, nego se gase ( najnoviji primjeri su Forum ili Nacional) ili im prijeti gašenje, usprkos oslobađanju od PDV-a. Novinari su i dalje u "prekarnom" odnosu, krše se načela novinarske profesije, cijene tiska i dalje rastu...
Pored toga, novinski izdavači gotovo u pravilu ne ispunjavaju svoje zakonske Novinski izdavači gotovo u pravilu ne ispunjavaju svoje zakonske obaveze, poput poštivanja transparentnosti vlasničke strukture, tiraže, donošenja redakcijskih statuta obaveze, poput poštivanja transparentnosti vlasničke strukture (čl. 31. ZOM-a), tiraže (čl. 34 ZOM-a), donošenja redakcijskih statuta (čl. 26. Zakona o medijima po kojem bi se "Odnosi između nakladnika, glavnog urednika i novinara te njihova međusobna prava i obveze" trebali utvrđivati "statutom medija"). Novinski nakladnici, kao što rekoh, ne poštuju niti obaveze koje proizlaze iz Zakona o radu, primjerice držanjem suradnika godinama u honorarnom statusu ili sklapanjem kratkoročnih ugovora o radu, čime se indirektno utječe i na njihove novinarske slobode.
Međutim najočitija besmislenost ove odredbe Zakona o PDV-u sastoji se u tome što se ona proteže i na naglašeno komercijalne novine koje teže samo lošoj zabavi i nemaju nikakve veze s relevantnim informiranjem i educiranjem kao javnim dobrom. Odmah je bilo više-manje jasno da Sanaderova vlada oslobađa papirnate novine PDV-a radi korumpiranja velikih novinskih korporacija ususret nadolazećih parlamentarnih izbora; održavanje toga zakonskog rješenja na ovakav način na kakav se održava, pokazuje koliku moć ima novinsko-nakladnički korporacijski lobi i spada među argumente u prilog teze da su neki oblici korupcije na relaciji novinski nakladnici - politika i dalje na djelu.
Država bi se trebala pobrinuti da doradi pravni mehanizam koji omogućava nezavisnost redakcija koje se bave političkim i društvenim informiranjem u odnosu na nakladnike, i da taj pravni mehanizam doista implementira. Platforma 112 traži od vlade Izmjene Zakona o medijima na način da imenovanje glavnog urednika obavezno odobrava najmanje 55 posto novinara u redakciji, tajnim glasanjem. (zahtjev 32); Uvođenje sankcija za izdavače koji krše Zakon o medijima u odnosu na uvođenje redakcijskih Statuta i transparentnosti vlasništva. (zahtjev 33); Ustanovljavanje jasnih kriterija za pristup sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, te efikasan nadzor nad dodjelom i korištenjem dodijeljenih financijskih sredstava. One privatne novine koje zadovoljavaju javni interes i poštuju zakone koji se odnose na poslovanje njihovih nakladnika te novinarske slobode i radno pravo, mogle bi biti oslobođene dijela poreza.
Njima se bavi Agencija za elektroničke medije. Kako se već godinama bavim AEM-om, mogu reći da je riječ o jednom od najnetransparentnijih tijela vlasti, a vjerojatno i žarištu korupcije kad se o elektroničkim medijima radi.
AEM raspisuje natječaj za koncesije na nacionalnim i lokalnim razinama i s nakladnicima koji budu izabrani sklapa ugovore. Ti ugovori su nedostupni javnosti. Prije nešto više od godinu dana tražio sam ugovore za svih 6 TV koncesionara na nacionalnoj razini. Odgovoreno mi je da 5 od njih 6 podliježu internom pravilniku po kojemu je koncesijski ugovor 5 godina nakon potpisivanja poslovna tajna. Šesti ugovor je s RTL-om, ali taj su provukli u paketu s ovih 5, tako da niti njega nisam dobio na uvid. U tom slučaju su i AZOP i Upravni sud stali u potpunosti na moju One privatne novine koje zadovoljavaju javni interes i poštuju zakone koji se odnose na poslovanje njihovih nakladnika te novinarske slobode i radno pravo, mogle bi biti oslobođene dijela poreza stranu, dakle imam i presudu i rješenje drugostupanjskog tijela u svoju korist, ali ugovore nisam vidio. AZOP i Upravni sud smatraju da je interni pravilnik kojim ugovore drže "tajnim" - nezakonit.
Prije tjedan dana Udruga za nezavisnu medijsku kulturu zatražila je od Sabora otvaranje rasprave o radu Agencije i Vijeća za elektroničke medije, kao i ispitivanje razloga za opoziv njihova predsjednika Zdenka Ljevaka. Nakon toga, javili su nam se iz Vijeća i obećali da će nam koncesijske ugovore poslati poštom u obliku fotokopija.
Kolega Davor Glavaš je na konferenciji Opstanak neprofitnih medija u maju ove godine javno posvjedočio da je imao priliku vidjeti koncesijski ugovor s RTL-om i da on nema puno veze s onim što svakodnevno gledamo na toj TV. Dakako, javnost ima pravo da zna što u tim ugovorima piše, jer oni se sklapaju u interesu javnosti.
Akcijski plan za Partnerstvo za otvorenu vlast koji je donesen početkom ove godine u provedbenoj aktivnosti 6.5 predviđa "objavljivanje ugovora o koncesijama za medijske usluge televizije i radija". Kaže se da je rok za početak provedbe te "aktivnosti" studeni 2012, ali ne piše do kada će se taj kompleksni posao, za koji je jednoj osobi potrebno cca. 1 radni dan, obaviti. Nositelj aktivnosti je AEM, a sunositelj je Ministarstvo kulture RH.
Osim toga, AEM putem Fonda za pluralizam elektroničkih medija, u koji se iz pristojbe HRT-u slijeva godišnje oko 40 milijuna kuna, potiče pluralizam lokalnih elektroničkih radija i televizija. Taj proces je također vrlo mutan i trebalo bi jasno naznačiti što se financira, kako se taj program izvodi i tko to izvođenje, na koji način, kontrolira. Na nezavisnoj medijskoj sceni navode se slučajevi da pojedini neprofitni mediji plate lokalnim elektroničkim medijima da emitiraju program koji su sami proizveli, a njihovi nakladnici još za to traže - i dobiju - novac iz Fonda za pluralizam.
*Tekst je bio iznesen u okviru Zelene akademije koju je organizirao zagrebački ured Heinrich Böll Stiftunga, radna grupa Javni mediji, Vis, 30. kolovoza 2012. (op. ur.)
Toni Gabrić
Izvor: www.lupiga.com
Hrvatski sabor je 2007. godine donio izmjene i dopune Zakona o PDV-u kojim je, po prvi put u Hrvatskoj, oslobodio dijela PDV-a sve "papirnate" novine osim onih koje su očito namijenjene isključivo oglasima. Tadašnji PDV je iznosio 22 posto, on je u međuvremenu narastao na 25 posto, a novinski izdavači plaćaju svega 10 posto. To bi trebao biti jedan od jasnih državnih stavova da izlaženje novina predstavljaju javni interes, odnosno da bi novine na neki način trebala biti javno dobro.
Dakako, to nije bio prvi put da su novine i novinarski posao smatrani javnim dobrom. Kada je zakonodavac prije pet godina oslobodio PDV-a sve papirnate novine, to bi u naivnom poimanju svijeta i života značilo kako smatra da sve one ispunjavaju neki javni interes Novinarstvo je jedna od rijetkih profesija koje su izrijekom zastupljene u hrvatskom Ustavu, čl. 38., što pokazuje da ga država smatra strukturno važnim za demokraciju: "Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji." Pristup informaciji za sve građane postao je ustavno pravo tek 2010. godine, zalaganjem udruga GONG, UNMK i HND.
Izlaženje novina predstavlja javni interes? (FOTO: Novi list)
Isključivanje privatnih medija iz rasprave o novinarstvu kao javnom dobru podrazumijevalo bi da pristajemo na ono što se danas u privatnim medijima zbiva - a to je da njihovi vlasnici od redakcija i novinara zahtijevaju što hoće, da ne postoje ni minimumi redakcijske demokracije, što za sobom povlači odsustvo novinarskih sloboda, i da se bitni zakoni koji se odnose na područje novinarstva - poput Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o radu - ne primjenjuju u privatnim novinarskim ili RTV-kućama.
Što je javni interes vis a vis novinarstva u privatnim kućama? Javni interes u "privatnim" nakladnicima u osnovi je isti kao i javni interes u javnim/državnim kućama ili kod neprofitnih medija. On se sastoji:
U tome da građani budu što bolje informirani o relevantnim stvarima, kako bi na osnovu tih informacija mogli biti društveno ili politički aktivni, raditi u građanskim inicijativama ili organizacijama ili podržavati njihove aktivnosti, izlaziti na birališta ili se uključivati u rad političkih partija;
U educiranju građana u smislu prihvaćanja ili propitivanja političkih, etičkih itsl. Vrijednosti.
Zakon o elektroničkim medijima u članku 9. postavlja pred te medije neke zadatke koji oni moraju ispunjavati da bi zadovoljavali javni interes: "Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa od interesa je za Republiku Hrvatsku kada se programi odnose na:
ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu, te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj,
ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva,
djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima,
osobe s invaliditetom i posebnim potrebama,
ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena,
očuvanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta,
poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva,
kulturu javnog dijaloga,
razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta,
zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja,
poticanje medijske pismenosti."
Kada je zakonodavac prije pet godina oslobodio PDV-a sve papirnate novine, to bi u naivnom poimanju svijeta i života značilo kako smatra da sve one ispunjavaju neki javni interes. Naravno da je ta promjena zakona, u skladu s našim običajima, napravljena bez ikakve analize stanja i realne procjene rezultata koje se tim izmjenama želi napraviti; tako je, nakon tih izmjena, stanje ostalo isto kakvo je i bilo. Privatne novine ne samo da su vrlo često daleko od zadovoljavanja javnog interesa, nego se gase ( najnoviji primjeri su Forum ili Nacional) ili im prijeti gašenje, usprkos oslobađanju od PDV-a. Novinari su i dalje u "prekarnom" odnosu, krše se načela novinarske profesije, cijene tiska i dalje rastu...
Pored toga, novinski izdavači gotovo u pravilu ne ispunjavaju svoje zakonske Novinski izdavači gotovo u pravilu ne ispunjavaju svoje zakonske obaveze, poput poštivanja transparentnosti vlasničke strukture, tiraže, donošenja redakcijskih statuta obaveze, poput poštivanja transparentnosti vlasničke strukture (čl. 31. ZOM-a), tiraže (čl. 34 ZOM-a), donošenja redakcijskih statuta (čl. 26. Zakona o medijima po kojem bi se "Odnosi između nakladnika, glavnog urednika i novinara te njihova međusobna prava i obveze" trebali utvrđivati "statutom medija"). Novinski nakladnici, kao što rekoh, ne poštuju niti obaveze koje proizlaze iz Zakona o radu, primjerice držanjem suradnika godinama u honorarnom statusu ili sklapanjem kratkoročnih ugovora o radu, čime se indirektno utječe i na njihove novinarske slobode.
Međutim najočitija besmislenost ove odredbe Zakona o PDV-u sastoji se u tome što se ona proteže i na naglašeno komercijalne novine koje teže samo lošoj zabavi i nemaju nikakve veze s relevantnim informiranjem i educiranjem kao javnim dobrom. Odmah je bilo više-manje jasno da Sanaderova vlada oslobađa papirnate novine PDV-a radi korumpiranja velikih novinskih korporacija ususret nadolazećih parlamentarnih izbora; održavanje toga zakonskog rješenja na ovakav način na kakav se održava, pokazuje koliku moć ima novinsko-nakladnički korporacijski lobi i spada među argumente u prilog teze da su neki oblici korupcije na relaciji novinski nakladnici - politika i dalje na djelu.
Država bi se trebala pobrinuti da doradi pravni mehanizam koji omogućava nezavisnost redakcija koje se bave političkim i društvenim informiranjem u odnosu na nakladnike, i da taj pravni mehanizam doista implementira. Platforma 112 traži od vlade Izmjene Zakona o medijima na način da imenovanje glavnog urednika obavezno odobrava najmanje 55 posto novinara u redakciji, tajnim glasanjem. (zahtjev 32); Uvođenje sankcija za izdavače koji krše Zakon o medijima u odnosu na uvođenje redakcijskih Statuta i transparentnosti vlasništva. (zahtjev 33); Ustanovljavanje jasnih kriterija za pristup sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, te efikasan nadzor nad dodjelom i korištenjem dodijeljenih financijskih sredstava. One privatne novine koje zadovoljavaju javni interes i poštuju zakone koji se odnose na poslovanje njihovih nakladnika te novinarske slobode i radno pravo, mogle bi biti oslobođene dijela poreza.
Elektronički mediji - TV i radio
Njima se bavi Agencija za elektroničke medije. Kako se već godinama bavim AEM-om, mogu reći da je riječ o jednom od najnetransparentnijih tijela vlasti, a vjerojatno i žarištu korupcije kad se o elektroničkim medijima radi.
(FOTO: rep.hr)
AEM raspisuje natječaj za koncesije na nacionalnim i lokalnim razinama i s nakladnicima koji budu izabrani sklapa ugovore. Ti ugovori su nedostupni javnosti. Prije nešto više od godinu dana tražio sam ugovore za svih 6 TV koncesionara na nacionalnoj razini. Odgovoreno mi je da 5 od njih 6 podliježu internom pravilniku po kojemu je koncesijski ugovor 5 godina nakon potpisivanja poslovna tajna. Šesti ugovor je s RTL-om, ali taj su provukli u paketu s ovih 5, tako da niti njega nisam dobio na uvid. U tom slučaju su i AZOP i Upravni sud stali u potpunosti na moju One privatne novine koje zadovoljavaju javni interes i poštuju zakone koji se odnose na poslovanje njihovih nakladnika te novinarske slobode i radno pravo, mogle bi biti oslobođene dijela poreza stranu, dakle imam i presudu i rješenje drugostupanjskog tijela u svoju korist, ali ugovore nisam vidio. AZOP i Upravni sud smatraju da je interni pravilnik kojim ugovore drže "tajnim" - nezakonit.
Prije tjedan dana Udruga za nezavisnu medijsku kulturu zatražila je od Sabora otvaranje rasprave o radu Agencije i Vijeća za elektroničke medije, kao i ispitivanje razloga za opoziv njihova predsjednika Zdenka Ljevaka. Nakon toga, javili su nam se iz Vijeća i obećali da će nam koncesijske ugovore poslati poštom u obliku fotokopija.
Kolega Davor Glavaš je na konferenciji Opstanak neprofitnih medija u maju ove godine javno posvjedočio da je imao priliku vidjeti koncesijski ugovor s RTL-om i da on nema puno veze s onim što svakodnevno gledamo na toj TV. Dakako, javnost ima pravo da zna što u tim ugovorima piše, jer oni se sklapaju u interesu javnosti.
Akcijski plan za Partnerstvo za otvorenu vlast koji je donesen početkom ove godine u provedbenoj aktivnosti 6.5 predviđa "objavljivanje ugovora o koncesijama za medijske usluge televizije i radija". Kaže se da je rok za početak provedbe te "aktivnosti" studeni 2012, ali ne piše do kada će se taj kompleksni posao, za koji je jednoj osobi potrebno cca. 1 radni dan, obaviti. Nositelj aktivnosti je AEM, a sunositelj je Ministarstvo kulture RH.
Osim toga, AEM putem Fonda za pluralizam elektroničkih medija, u koji se iz pristojbe HRT-u slijeva godišnje oko 40 milijuna kuna, potiče pluralizam lokalnih elektroničkih radija i televizija. Taj proces je također vrlo mutan i trebalo bi jasno naznačiti što se financira, kako se taj program izvodi i tko to izvođenje, na koji način, kontrolira. Na nezavisnoj medijskoj sceni navode se slučajevi da pojedini neprofitni mediji plate lokalnim elektroničkim medijima da emitiraju program koji su sami proizveli, a njihovi nakladnici još za to traže - i dobiju - novac iz Fonda za pluralizam.
*Tekst je bio iznesen u okviru Zelene akademije koju je organizirao zagrebački ured Heinrich Böll Stiftunga, radna grupa Javni mediji, Vis, 30. kolovoza 2012. (op. ur.)
Toni Gabrić
Izvor: www.lupiga.com
